• “POREZNA REFORMA”UOPĆE NIJE REFORMA, TEK JE PROMJENA POREZNIH STOPA.


    dr janjiček tihomirPuno buke se podiglo oko „porezne reforme“ koju je objavio ministar Marić u ime Vlade RH. Sve je manje više poznato, opći porez na dobit se snižava sa 20% na 18%, mala i srednja poduzetništva, te poljoprivrednici će plaćati 12% poreza na dobit. Ugostiteljstvo i turizam imaju ponovno PDV od 25% na svoje usluge i to je sve! Uvećanje PDV-a na kruh i mlijeko nije prošlo na zahtjev „partnera“ iz „Mosta“ zbog „milosrđa“!
    Mada je rasprava oko predloženih izmjena poreznih stopa vrlo bučna, postavlja se jednostavno pitanje, jesu li ovo doista promjene koje se mogu uopće nazvati poreznom reformom?

    Zasigurno će ove promjene poreznih postotaka donijeti određeni utjecaj na gospodarstvo. Cilj svih tih „silnih“ izmjena poreznih postotaka jeste uvećanje priliva novca u proračun i samim time smanjenje proračunskog manjka novca, jer proračunski izdaci su svo vrijeme uvijek iznad proračunskih prihoda od uspostve države Hrvatske.
    Međutim, navedene promjene poreznih postotaka doista ne predstavljaju nikakvu „reformu“, već samo promjenu strukture poreznih postotaka i ništa više od toga. Porezna reforma bi doista bila samo u slučaju kada bi se ozbiljnije promjenila struktura udjela proračunskih prihoda u državni proračun.

    Što bi to značilo?

    Hrvatska ima globalno 5 vrsta poreza. To su porez na dohodak, porez na dobit, porez na imovinu, PDV i trošarine i zadnji su carinske pristojbe. Najviše proračunskih prihoda donosi PDV i trošarine i to je 80% svih proračunskih prihoda! Pri tomu je sam PDV 60% i trošarine predstavljaju 20% svih proračunskih prihoda. No, kako se ovi prihodi naplaćuju na prodajnu cijenu robe oni se iskazuju skupno. Svi ostali proračunski prihodi čine tek 20% svih prihoda u proračunu RH.

    Moram priznati da mi inačica „dohodak“ uopće nije jasna, jer je to zaostala i moram reći besmislena inačica iz doba samoupravnog komunizma, a predstavljala je tada plaća+profit! No, dokučio sam kako ta inačica „dohodak“ u Hrvatskoj znači doista samo zaposleničku „plaću“ i taj oblik proračunskog prihoda ima nizak udio u ukupnih prihodima.

    U državama sa razvijenim gospodarstvom PDV ne predstavlja glavni izvor proračunskih prihoda i takav model je davno napušten. Zato su stope PDV-a uglavnom znatno niže u tim državama nego u Hrvatskoj. Najveći udio u proračunskim prihodima država s razvijenim gospodarstvom je porez na ukupni prihod državljana! Dakle, nije to samo porez na „plaće“, već na ukupni prihod svakog punodobnog državljanina i u taj prihod spadaju i plaće i prihodi od iznajmljivanja imovine i prihodi od vrijednosnica (dividendi) i prihodi ostvareni kroz lizing i koncesijske ugovore.

    Dakle svi ostvareni prihodi se obračunaju i na ukupni iznos se primjeni pripadajući porezni postotak!
    PDV je u suštini onaj nekadašnji „porez na promet“, jer se ukalkulira u maloprodajnu cijenu robe i tako naplaćuje. Slično je i sa „trošarinama“, ali se razlikuju od PDV-a što se trošarine primjenjuju na ograničeni broj roba, kao što su alkohol i bezalkoholna piće, duhanska roba, nafta i njezini derivati, kava, te sva osobna prijevozna sredstava (automobili, plovila i zrakoplovi).

    Takvi oblici poreza spadaju u ne izravni porez i u svojoj biti su prije svega socijalno ne osjetljivi, jer obvezu plaćanja imaju svi kupci ne ovisno o njihovom imovinskom stanju! Porez na ukupni prihod daleko je pravedniji, jer bi s primjenom određene skale porez najviše plaćali oni koji i imaju naviše prihode!

    Sa druge strane, PDV i trošarine samim svojim visokim učešćem u proračunskim prihodima ne mogu poticati niti jednu političku vlast biti štedljivijom i ne čine je osjetljivu na kretanja u gospodarstvu, a posebice je to otežano u Hrvatskoj. Razlog tomu treba tražiti u jednostavnoj činjenici. Svako poskupljenje robe, znači automatski rast proračunskih prihoda, pa se može dokučiti kako se gospodarstvo „oporavlja“, jer tobože „raste“ potrošnja! Svaki manjak u državnom proračunu djeluje na uvećanje potrošnje, što također pruža sliku kako se događa „gospodarski rast“, jer „raste“ potrošnja!

    Isto tako, svako uvećanje turističke potrošnje, također pruža dojam „gospodarskog rasta“, mada se radi o običnom sezonskom rastu potrošnje zbog potrošnje inozemnih gostiju!
    Kada bi u hrvatskim proračunskim prihodima najveći udio imali porezi na ukupni prihod građana i imovinu, tada bi svako osiromašenje naroda odmah bilo zamijećeno smanjenjem proračunskih prihoda države! Tada se ne bi moglo dogoditi političkim vlastima države Hrvatske praviti manjak u državnom proračunu 25 godina i time stave cjelokupnu državu u ogromni vanjski i unutarnji dug!

    Drugim riječima navedeno vođenje proračunske politike bilo bi „preventivno“ u sprječavanju ne kontroliranog rasta proračunskog manjka i samim time akumuliranje visokog iznosa javnog duga bilo vanjskog ili unutarnjeg! Naravno, stope PDV-a i trošarina zasigurno ne bi bile niti blizu tako visoke!

    Na žalost niti ministar Marić, a još manje „mostovci“ nemaju uopće IDEJU kako reformirati porezni sustav! Cjelokupna „reforma“ im se svodi na izmjene poreznih postotaka. „Mostovci“ su po tom pitanju doista najsmješniji, jer su zaustavili uvećanje stope PDV-a na kruh i mlijeko iz čisto populističkih razloga. Populistički razlozi su vrlo jednostavni za dokazati.

    Ako uzmemo razmjernu četveročlanu obitelj, koja ima samo 5,000 Kn obiteljskog prihoda mjesečno. Dakle, oni bi zasigurno trošili dnevno dvije štruce kruha. Štruca kruha je nešto preko 6 Kn, a predloženo povećanje stope PDV-a na kruh je u suštini 1 Kn više po štruci. Dakle, 2 Kn dnevno bi se više potrošilo i to bi bilo mjesečno 60 Kn više za takvu obitelj. Sa druge strane, mogli se sniziti stopa PDV-a za 2% i to bi donijelo razmjerno smanjenje poreznog opterećenje za 100 Kn, jer je to 2% manje na 5000 Kn plaćenog PDV-a.

    Bilo bi to manje porezno opterećenje za obitelj, a država bi imala stabilan izvor proračunskih prihoda. Potrošnja kruha se ne mijenja sa promjenom cijene. Potražnja za kruhom je krajnje ne elastična na porast cijene, jer se kupuje u istoj količini kao i prije.
    Sa druge strane, „mostovci“ nikad nisu imali nikakvog smisla niti za financije, niti za gospodarstvo, a još manje za milost, već samo za populizam, kako sam na početku naveo. „Mostovci“ su recimo još uvijek jako „zaboravni“, baš kao i HDZ, pa se nikako i nikad ne mogu „sjetiti“ DOKINUTI plaćanje PDV-a na milodare ili „moderno“ rečeno donacije!
    Posebice na milodare medicinske opreme, hrane, invalidska pomagala! Zašto se na milodare takve robe mora plaćati PDV, kada je to doista MILOSRĐE darovatelja i za najpotrebitije! Ipak i „mostovci“ i „hadezeovci“ biti će „nacrtani“ u prvim redovima crkvi za nadolazeći i Katolički i Pravoslavni Božić!
    Stoga, molim te Gospodine, NEMOJ im oprostiti za propust koji učiniše namjerno!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: DOSTA JE VALUTNE KLAUZULE U HRVATSKOJ ili MALA ŠKOLA ZA HDEZEOVCE I SDEPEOVCE,


    dr janjiček prtScr stv
    Valutna klauzula kao temelj novčarske politike u Hrvatskoj više ne može postojati. Valutna klauzula je odigrala svoju ulogu koju je imala, istina ne uspješno, ali pred novom vladom je teška zadaća pokretanja gospodarstva. Valutna klauzula je upravo glavna i NE promostiva zapreka za pokretanje gospodarstva.

    Valutna klauzula kao čimbenik makroekonomske stabilnosti nije u Hrvatskoj dala dobre rezultate. Naime, valutna klauzula se uvodi radi toga kako bi se inflatorna kretanja držala pod kontrolom u državama koje su izišle iz komunizma. Sve te države patile su stalnih deficita u državnom proračunu i vanjskoj trgovini. Deficit se tada rješavao u državnom proračunu najobičnijim tiskanjem novca, pa je valutna klauzula upravo služila kontroli tiskanja novca.

    Ne može se izvršiti dodatna emisija novca, bez valutnog pokrića u valuti za čiji tečaj je vezana nacionalna valuta. Kako sam i ranije govorio svaka Kuna je pokrivena sa €0,13, pa jednostavno svaka dodatno emitirana Kuna mora se odmah pokriti sa €0,13 kreditom iz inozemstva. Deficit u vanjskoj trgovini rješavao se nekad jedino i samo zaduživanjem kod inozemnih banaka. Tako je ostalo i danas.

    Hrvatska je zemlja koja je potpisala ugovore sa inozemnim financijskim institucijama o valutnoj klauzuli Kune prema Euru. HNB kao središnja novčarska institucija u državi je svojom NE stručnošću i NE brigom dopustila i uvođenje klauzule prema švicarskom Franku.

    Guverneri HNB Rohatinski i Vujičić iskazali su se tu kao potpuni diletanti u vođenju novčarske politike u Hrvatskoj. Protuzakonito uvođenje klauzule prema Euru, dovelo je Hrvatsku državu i narod do prijetnje potpunog bankrota i sveopće ugorze! Da stvar bude gora, vlade iz država čije banke su pružale kredite u Francima po Hrvatskoj svjesno su PLJAČKALI Hrvatsku i SVJESNO kršili međunarodni ugovor Hrvatske o valutnoj klauzuli prema Euru.

    Hrvatska više NE može izdržati niti jedan negativni udar na svoje gospodarstvo i ne treba strijepiti čitava nacija hoće li Hrvatska bankrotirati zbog tečaja Franka prema Euru! Svaka čast i Franku i Euru, ali nacionalni ekonomski interesi NE smiju i NE mogu više biti predmetom potkusurivanja EU i Švicarske!

    Hrvatsko gospodarstvo se nalazi u svojoj NAJTEŽOJ krizi od uspostave neovisnosti naše države. Potrebno je pokrenuti gospodarstvo, ali tako da se ne ulazi u daljnje zadužvianje kod inozemnih banaka, jer jednostavno tog izvora više Hrvatska nema na raspolaganju! Što bi se drugim riječima reklo potrebno je oslanjanje na vlastite snage, ma kakve one bile!
    U svrhu oživljavanja gospodarstva, potrebno je učiniti dokapitalizaciju gospodarstva, ili kako se to još zove “bailout”.

    Dakako odnosi se samo na one dioničke tvrtke koje su VEĆINSKI u vlasništvu Državljana RH. Taj potez je potreban, jer se nagomilani dugovi hrvatskih dioničkih tvrtki jednostavno NE mogu riješiti tek pukim oprostom duga! Pokušala je to sadašnja vlada, upravo zato što nisu smjeli niti taknuti novčarsku politiku vezanu za tečaj Eura.

    Zbog toga su kao “solomonsko” rješenje primijenili princip “puj pike ne važi” moj dug! Imbecilnost kakva se doista ne može naći niti ni u najgorim knjigama o gospodarstvu!

    Dokapitalizacija mora biti učinjena tako što bi se utvrdio ukupni iznos inosolvetnosti, razlika između potraživanja i dugovanja poduzeća. Dakle, onaj iznos gdje dugovanja nadmašuju potraživanja i nikako se ne mogu pokriti u sadašnjim uvjetima. Spomenutom dokapitalizacijom financijski bi se ozdravile dioničke tvrtke. Barem jedan član nadzornog odbora morao bi biti u tom slučaju postavljen od države i bio bi financijski stručnjak koji bi nadgledao korištenje iznosa iz dokapitalizacije. Taj bi stručnjak imao NAJŠIRE ovlasti unutar dokapitaliziranog poduzeća.

    Poduzeća bi tada postala “mješovita” u vlasničkoj strukturi. Imalo bi udio državnog vlasništva u toj strukturi. Dokapitalizirane dioničke tvrtke bi nakon 3 do 5 godina morale otkupiti vlastite dionice, odnosno država bi ih mogla prodati na burzi!

    Glavna zapreka spomenutoj financijskoj konsolidaciji stoji valutna klauzula! Zbog nje se spomenuti program NIKAD ne bi mogao izvesti. Ne može se učiniti dodatna emisija novca za dokapitalizaciju dioničkih tvrtki, jer bi svaka Kuna u tu svrhu morala opet biti pokrivena sa €0,13. Niti jedna tzv. “velika” stranka, poput HDZ i SDP jednostavno NE nude NIKAKAV program financijske konsolidacije! Zbog toga što NE znaju što bi trebalo učiniti! Što više, HDZ se čak protivi i samoj konverziji svih kredita sa tečajnom klauzulom prema Franku na Euro!

    O tomu se HSP jasno OČITOVAO I DAO na znanje hrvatskoj javnosti kao JEDINO moguće rješenje za izbjegavanje sveopćeg bankrota države i naroda, još polovicom siječnja mjeseca ove godine!
    Svi vajni “tranzicijski fondovi” iz EU, jednostavno NISU DOSTATNI za pokretanje Hrvatskog gospodarstva. Hrvatsko gospodarstvo treba PUNO VIŠE, nego su raspoloživi iznosi u tim fondovima namijenjeni Hrvatskoj. Ekonomska kriza u Hrvatskoj puno je dublja i ne može se riješiti tek sa par miljardi Kuna iz fondova EU. Potreban je daleko veći iznos! Sa druge strane potrebno je aktivirati vlastite resurse, a za to nam NE trebaju ni Euri ni Franci, već VLASTITA STRUČNOST I PAMET.
    Tu stručnost i pamet u Hrvatskoj imaju samo oni koji su “SPREMNI”!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: U Hrvatskoj treba doći na vlast oporbena stranka sa ozbiljnim ekonomskim programom, za sada to je jedino HSP.


    SONY DSC
    Ovih smo dana mogli biti svjedocima o dva posve različita izvješća o gospodarskom stanju Hrvatske, s jedne strane su domaći izvori i sa druge je EU. Hrvatska je za EU već odavno postala zemlja sa previsokim i stalnim deficitom državnog proračuna. Dakle, postali smo zemlja „financijski slučaj“!
    No, domaća sredstva priopćavanja obasipaju hrvatsku javnost „poboljšanjima” u hrvatskom gospodarstvu, a za koja je hrvatska vlada najzaslužnija. Tako imamo izvješće HNB, koje OPET najavljuje gospodarski oporavak u ovoj godini, unatoč negativnoj stopi rasta u prva tri mjeseca. Što više „hrabro“ se najavljuje „veliki“ oporavak od ČAK 0,2% rasta BDP u 2015. godini, ali za sada je to ipak samo san.
    Istodobno HNB govori o „daljenjem“ padu nezaposlenosti, a koji je doista utemeljen na tek pukom BRISANJU nezaposlenih osoba sa lista HZZ-a. Izbrisani su brojni Hrvati, jer jednostavno odlaze u iznozemstvo, a hrvatske vlasti nemaju čak niti popis novonastalih hrvatskih iseljenika! Razlog je jasan, vlasti ne žele reći hrvatskoj javnosti koliko ljudi je napustilo Hrvatsku zbog njihove katastrofalne eknomske politike.
    Hrvati koji odlaze u inozemstvo sve i kada bi se trebali nekomu javiti o odlasku, jednostavno NE žele zbog razočaranosti i BIJESA prema hrvatskoj vlasti. Istodobno hrvatska vlast se „hvališe“ sa „iznimno dobrim“ financijskim rezultatima malog i srednjeg poduzetništva, te se navodi kako je zaposlenost u malim tvrtkama uvećana za 7%, ali su srednje i velike tvrtke smanjile zaposlenost za 1,4%. Naravno, jasno je da ovaj „ogromni“ rast zaposlenosti u malim tvrtkama u stvarnim znamenkama nije ni blizu veličini znamenki smanjenja zaposlenih u srednjim i velikim tvrtkama!
    S druge strane, EU ne zanimaju ni zaposleni ni ne zaposleni, njih zanima samo financijska konsolidacija državnog proračuna. Upravo to im je jedina briga, a podaci nisu dobri NIKAKO. U prva tri mjeseca ove godine oko 22 milijarde kuna je prihod u državnom proračunu i 28 milijardi kuna je rashod. Prošle godine u isto vrijeme prihodi su bili 25 milijardi kuna, a 32 milijarde kuna bio je rashod u državnom proračunu. Dakle rezultati su praktično isti, ali je ukupni obujam i prihoda i rashoda na nižoj razini zbog recesije. Istina, ove godine je milijardu kuna manja razlika između prihoda i rashoda, ali očito to nikako nije zadovoljavajući rezultat za EU. Zbog toga što EU želi manju razliku između proračunskih prihoda i rashoda nego što je vlada do sada postigla.
    EU ne zanimaju ni Hrvatska ni Hrvati, ona samo NE želi vidjeti financijski bankrot Hrvatske. Zato jer bi to značio gubitak svih njezinih dosadašnjih novačnih kredita odobrenih Hrvatskoj u svrhu uravnoteženja državnog proračuna. Ne želi EU strahovati za povrat svog uloženog novca, više nego što mora.
    Jasno je EU da Hrvatska nije Grčka i NE može se igrati žongliranja sa Putinom, unatoč ne davnom „glamuroznom“ potpisivanju „važnih“ gospodarskih ugovora u „režiji“ naj štetnije osobe u povijesti Hrvatske, Stjepana Mesića.
    Ministar Lalovac upravo iz tih razloga putuje u Bruxelles po „porciju dogovora“ ili kako bi to rekao nekad bivši premijer Sanader po „domaću zadaću“! „Peta brzina“ učlanjenja u EU koju su baš SVE političke stranke podržavale, dovela je do prekomjernog trošenja „goriva“! Sada se više nema za „gorivo“ ni u prvoj brzini, a EU postaje nestrpljiva sa naplatom već dospjelih potraživanja. EU više nije zainteresirana za financiranje Hrvatskog proračuna, po bilo koju brzinu, jer „tekma“ je davno završila!
    Naravno pitanje koje će svatko od Hrvata u Hrvatskoj postaviti je što nas čeka i što će se doista dogoditi u ovoj godini.
    Pritisak EU neće oslabiti na Hrvatsku, pa će stoga Hrvatskoj ova godina biti IZNIMNO problematična! Milanović niti zna niti može bilo što učiniti! Sve je već rečeno i od SDP-a i od premijera i Hrvatska zato UBRZANO tone, brže od Titanika! Lalovac nema ni znanja ni sposobnosti bilo što promjeniti, bio je i ostao tek Linićeva zakrpa.
    Vujičić je i dalje samo „glasnogovrnik“ HNB-a, bez ikakve naznake za nečim više od toga. Dno od dna dotaknut će Hrvatska za same izbore! Titanik nije bio spašen, a putnika je bilo više nego barki za spašavanje.
    Neće moći svi od reda Hrvati otići u inozemstvo, unatoč doista MASOVNOM iseljavanju. Oni Hrvati koji ostanu u Hrvatskoj biti će „heroji“, ne zato što su tako odlučili, već neće imati niti jedan ini izbor!
    Tko god došao na vlast imat će NE „vruć krompir u šakama“ kako se obično kaže, već užarenu vulkansku lavu! U Hrvatskoj treba doći na vlast oporbena stranka sa ozbiljnim ekonomskim programom, a za sada to je jedino HSP.

    Dr. Tihomir Janjiček