• Dr Tihomir Janjiček: Euro nam neće ništa dobroga donijeti:; Krenula je kampanja ZA, mi smo PROTIV!



    Hrvatska vlada je objavila da planira ciljani ulaz u euro zonu, odnosno prihvaćanje Eura za nacionalnu valutu u Hrvatskoj.  Otvorena je navodno „javna rasprava“, a HRT je u tu svrhu pozvao u goste sve odreda „navijače“ eura!

    Sa jedne strane moj kolega “plagijator” Ćorić, pa kolega Šonje nesmiljeni ljubitelj EU po svaku cijenu. Bila je tu i kolegica Ivanov kao „neutralni navijač“ eura.  Naravno predstavnik HNB čiji je interes jedino od HNB napraviti defektnu butigu Europske središnje banke. Uključivao se i kolega Grčić iz Splita.

    Dakako uvođenje Eura je jako veliko pitanje,  jer prije svega niti sama EU ne zna hoće li taj pokus sa zajedničkom valutom uopće opstati ili će doživjeti katastrofu. Istodobno, Hrvatska zasigurno neće moći uvesti Euro još 5 ili 6 godina. Ipak javnost se upozorava.

    Rasprava u „Otvorenom“  u suštini je  imala zadaću uvjeriti hrvatsku javnost kako nam je Euro sudbina, jednako kao članstvo u EU. Nuđeni su ne ozbiljni izgovori pogodnosti Eura kao valute u Hrvatskoj.  Općenito opravdavao se Euro kroz tri čimbenika: prvi je smanjenje troškova poslovanja s inozemstvom zbog neplaćanja troškova tečajne konverzije, drugo je niže kamatne stope i na koncu kao treće je dosadašnja visoka eurizacija Hrvatske.

    Potrebno je dati odgovor na monolog o navedenim razlozima za uvođenje Eura.

    Troškovi konverzije valuta imaju veće značenje ako se radi o zemljama neto uvoznicama, odnosno države koje imaju deficit u vanjskotrgovinskoj bilanci. Uvoznici moraju kupovati inozemne valute na valutnoj burzi kako bi isplatili svoje dobavljače iz inozemstva. To može imati utjecaj na rast cijena robe iz uvoza.

    Ostaje samo pitanje zar nam treba još jeftiniji uvoz u Hrvatskoj gdje Hrvatska država godišnje ostvaruje deficit oko 6 milijardi Eura u vanjskotrgovinskoj bilanci! Još jeftiniji uvoz robe i usluga u Hrvatsku zasigurno neće poboljšati stanje vanjskotrgovinske bilance, dapače može samo pogoršati i napraviti još veći deficit.

    Drugi razlog koji se spominjao su niže kamatne stope. Kada su u pitanju kamatne stope moram odmah reći kako su po tom pitanju svi gosti bili doista neiskreni! Prije svega kamatne u onim državama koje su nekad tvorile EEZ su niže nego u ostalim članicama EU i nego u Hrvatskoj. Međutim, to nije zahvaljujući Euru koji koriste kao valutu, nego te zemlje vode aktivnu monetarnu politiku. Povećali su ponudu novca na tržištu kako bi politikom jeftinih kredita pokrenuli gospodarstvo. Drugim riječima, aktivna monetarna politika se vodi u svrhu ekonomske koristi za Njemačku, Francusku, Belgiju, Nizozemsku, Luksemburg i Austriju. Druge države, koje imaju isto tako Euro nemaju niske kamatne stope.

    Stoga evo nekoliko primjera visine kamatnih stopa na potrošačke kredite odobrene od 1 do 5 godina u državama koje su praktično slične Hrvatskoj ili nešto iznad Hrvatske po stanju gospodarstva i imaju Euro.

    Trenutne kamatne stope su sljedeće: Grčka 10,80%, Slovačka 9,56%,  Španjolska 8,53%. Naravno u državama koje su „stare“ članica one imaju posve drugu situaciju, tako je recimo u Njemačkoj 4,57%, Italia 6,94% i Austria 3,70%.
    Stoga se posve otvoreno može reći kako „rizik“ posjedovanja nacionalne valute u nekoj državi članici EU i tobožnja tečajna „nestabilnosti“ njezine valute nemaju nikakvu poveznicu.
    Naime, države članice EU čija je valuta Euro imaju kamatnu stopu ovisno o odluci Europske središnje banke! Ona procjenjuje rizik poslovanja u nekoj državi i određuje kamatnu stopu. Zato je kamatna stopa u Hrvatskoj relativno visoka, jer se ona administrativno određuje u Bruxellesu od strane Europske središnje banke kao međubankarska kamatna stopa, poznata kao euriobor. Na nju je dodana premija rizika.

    Međutim rizik poslovanja u Hrvatskoj nije vezan za postojanje nacionalne valute Kune. Hrvatska je pravno posve neuređena država. U Hrvatskoj poslovnim lopovima vjerovnici moraju opraštati krađu i to po zakonu! Hrvatska je po tom pitanju već odavno ušla Guinnessovu knjigu financijske gluposti! U svim državama se poslovni lopovi žestoko kažnjavaju.

    U Hrvatskoj im se daje putovnica u šake i šalje u „izbjeglištvo“. Odande se poslije primaju poruke tog istog lopova preko interneta. Isto tako u Hrvatskoj je korupcija državnih institucija dosegla razinu koja se  na „zapadu“ često u šali naziva „svemirska granica“! Ne postoji država u kojoj premijer „aktivira zastupnički mandat“ kako bi izbjegao kaznenu odgovornost! Niti postoji država u kojoj premijer kao zadnji dripac bježi preko granice, a kad bude uhićen od inozemne policije onda još i laže inozemnoj policiji kako nije bježao! Čak i nakon svega toga, takav dripac bude pušten od hrvatskog pravosuđa, a sudbeni postupak će se obnavljati toliko dugo dok krivac ne umre naravnom smrću. Doista tko bi investirao u takvu državu?

    Konačno idemo i do onog trećeg razloga zbog kojeg Hrvatskoj “treba” Euro, a to je „euriziranost“ države. Prije svega, „eurizacija“ države Hrvatske je svjesno vođena ekonomska i monetarna politika! To nije nikakvo „čudo“ koje se nepredviđeno dogodilo, a od prilike tako se objašnjava od uvaženih ekonomista i premijera. Politika precjenjenosti valutnog tečaja Kune traje već godinama i nije pitanje hoće li takva tečajna politika propasti, već kada.

    Valutna klauzula je potpuno isključila vođenje aktivne monetarne politike države Hrvatske u svrhu nacionalnih ekonomskih interesa! Svaka država ima samo dva instrumenta za vođenje ekonomske politike, to su porezna i monetarna politika. Hrvatska monetarnu politiku uopće ne koristi, to je jednostavno „odumrla“ politika kroz nepromjenjivi valutni tečaj. Ovakvu monetarnu i tečajnu politiku kakvu ima Hrvatska, imale su samo britanske kolonije u prošlosti.

    Stoga ostaje pitanje  i za premijera i ostale uvažene „stručnjake“: „Zašto lažu nam u lice“?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček upozorava Vladu Republike Hrvatske: OVAKVA MONETARNO-KREDITNA POLITIKA HRVATSKU VODI U BANKROT!


    dr janjiček
    Bruto inozemni dug Hrvatske prešao je razinu BDP, a to doista predstavlja ozbiljan problem za Hrvatsku. Na žalost malo tko toj činjenici daje značenje u Hrvatskoj. Daleko je to ozbiljniji problem nego adresa stanovanja bivšeg ministra Crnoje, ili insinuacija s mutne fotografije kape gospodina Hasanbegovića od prije 25 godina! Naime, daljnji rast vanjskog duga hrvatske države upućuje jasno na zaključak da Hrvatskoj  sve brže i sve više prijeti stečaj ili bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj! Istodobno hrvatski financijski sektor smanjuje vanjski dug. Normalno je postaviti pitanje zašto se to događa i kako je to uopće moguće?

    Razlozi zbog kojih raste vanjski dug države Hrvatske jeste trojake naravi. Prvo, država nije riješila pitanje proračunskog manjka, a zbog „Mostovog“ beskonačno rastezanja pregovora s kime bi sklopili politički „ortakluk“, državni proračun još nije na dnevnom redu. Država mora funkcionirati, kao i sve njezine institucije, tako se „proračunski novac“ za financiranje državnih institucija ne kontrolirano rasipa. Kažem „proračunski“, a ne proračunski, jer je to novac koji će u suštini morati biti uključen u proračunske rashode za proračun koji će tek biti donešen!

    Drugo, hrvatska država svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB, pa HNB sukladno svojoj monetarnoj politici na principu tečajne valutne klauzule Kune prema Euru, jednostavno se za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu.
    Treće, kako je hrvatska država u suštini već prezadužena, kamatna stopa po kojoj se HNB-u odobrava kredit puno je viša od tržišne kamatne stope. Dakle odgovori za ova tri pitanja potpuno su jasni.
    Sada treba pogledati i još jednu stranu, a to je bankovni komercijalni sektor u Hrvatskoj kojem pada vanjska zduženost! Naime, taj sektor odobrava sve manje i manje kredita koji su valutnom klauzulom vezani za Euro, ili kako se to popularno zove, odobravaju se najvećim dijelom samo kunski krediti! Zato vanjska zaduženost „hrvatskih“ poslovnih banaka opada.
    Dva pitanja se nameću sama po sebi. Prvo pitanje koje se nameće samo po sebi, kako je to odjednom bankama postala ne bitna valutna klauzula, a koliko do jučer su bili na sudovima zbog valutne klauzule prema Franku i sada im naprasno valutna klauzula Kune prema Euru više ništa ne znači? Drugo pitanje, ne ovisno o tomu što se bankovni sektor ne zadužuje u inozemstvu, ali utječe li ipak rast odobrenih kunskih kredita na rast vanjske zaduženosti Hrvatske, odnosno HNB-a?

    Odgovor na prvo pitanje treba tražiti u činjenici što poslovne komercijalne banke u Hrvatskoj, vrlo su jasno osjetile rast ne povjerenja kod kupaca kredita za one vezane valutnom kaluzulom. Stoga su odlučili ponuditi kredite koji su „striktno“ Kunski. Time će banke održati svoj obujam poslovanja kakav su imali i prije, a možda čak i uvećati.
    Odgovor na drugo pitanje, daleko je interesantnije! Naime, poslovne banke u Hrvatskoj više se ne zadužuju kod inozemnih banka kupujući Eure kao pokriće za odobrene kunske kredite. Naime, nitko ni ne želi kupiti kredit vezan valutnom klauzulom prema tečaju bilo koje valute, pa ni Euro zbog trakavice sa Frankom. Međutim, hrvatska država je preko HNB i dalje odgovorna međunarodnim ugovorima održavati stabilan valutni tečaj Kune kroz valutnu klauzulu!
    Drugim riječima, vođenje monetarno kreditne politike i dalje je za hrvatsku državu vezano međunarodnim ugovorima o tečajnoj valutnoj klauzuli prema Euru. Stoga poslovne banke u Hrvatskoj svoj povećani kunski profit, nastao kao rast potražnje za kunskim kreditima, iznose na hrvatsko valutno tržište i odmah mijenjaju u Eure!

    Tečaj Kune mora ugovorom o valutnoj klauzuli ostati stabilan prema Euru jednako kao i prije €1=7,5Kn ili 1Kn=€0,13! Stoga se HNB jednostavno opet MORA zaduživati za Eure, kako bi održala taj klauzalni tečaj od €1=7,5Kn ili 1Kn=€0,13 i uvećavati ponudu Eura na hrvatskoj valutnoj burzi!

    Dakle, unatoč tomu što raste potražnja za kunskim kreditima na hrvatskom novčarskom tržištu, ali upravo taj rast potražnje za kunskim kreditima u zadnjim mjesecima, najviše djeluje na još brži rast vanjske zaduženost Hrvatske! Razlog je jednostavan,  jer vlasnici „hrvatskih“ poslovnih banaka i dalje ne smetano iznose uvećane kunske priljeve profita na hrvatsko valutno tržište mijenjaju odmah u Euro. Uvećanje kunskih profita nije nastalo kroz promjenu tečaja kao prije, već kroz rast mase odobrenih kredita. Istodobno gospodarske nefinancijske institucije i dalje se zadužuju kreditima vezanim za tečajnu klauzulu prema Euru, pa stoga njihova vanjska zaduženost nastavlja rasti.

    Rezimirano rečeno, Hrvatska nastavlja juriti u financijski stečaj kao država! Svatko može biti siguran da NITKO iz EU neće ni poželjeti vidjeti Euro kao valutu u Hrvatskoj! Zbog toga što bi uvođenje sadašnje Eura u Hrvatskoj bilo na teret EU i ECB! Euro može postati službenom valutom RH, ali tek nakon stečaja hrvatske države i tada će to biti na teret Hrvatske i svih njezinih ržavljana! Jednako kako je to bilo i u Grčkoj.
    Kada se dakle sada ima na umu daljnji gospodarski pad u zemljama EU. Kada zbog toga pada negativna kamatna stopa postaje sve više realnost u EU. Kada se ima na umu i deflaciju u članicama EU, koja govori o padu agregatne potražnje. Kada se imaju na umu i rastući proračunski deficiti država članica EU, a nastale masovnim primitkom tzv. „izbjeglica“! Konačno kada se ima na umu posljedično svemu spomenutom i daljnji pad tečaja Eura, onda se jasno može reći da Euro još dugo neće biti hrvatskom valutom!

    Podsjetit ću hrvatsku javnost da sam sve ove probleme EU predvidio. Što više javno sam pozvao sve hrvatske štediše na tečajnu konverziju svojih ušteđevina sa Eura na američki Dolar još 17. ožujka 2015. godine, kako im se ne bi „istopila“ ušteđevina!!! Javno sam pozvao Milanovićevu vladu još 15. siječnja 2015 godine na momentalnu konverziju svih kredita vezanih za tečaj Franka na tečaj Eura, kako bi se izbjegao masovni bankrot kreditnih dužnika! Na žalost veliki broj dužnika jeste bankrotirao, a bilo je i tragičnih posljedica. Milanović se ipak odlučio na moju preporuku, ali tek u listopadu prošle godine!
    Ovoga ću puta javno pozvati Hrvatsku Vladu i Hrvatskog Premijera gospodina Oreškovića, ozbiljno uzmite u razmatranje dokinuće valutne klauzule Kune prema tečaju Eura, jer svaki daljnji nastavak ovim smjerom neminovno Hrvatsku vodi u potpuni bankrot!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Tihomir Janjiček: KUNA ILI EURO!?


    kuna euro
    U hrvatskoj javnosti ponovno se postavilo pitanje što je bolje Kuna ili Euro za Hrvatsku? To pitanje bi vjerojatno bilo jednostavno za odgovoriti kada se hrvatsko gospodarstvo ne bi nalazilo u visokom stupnju depresije. Rast BDP praktično ne postoji već godinama, a jedino čime se obasipa javnost su doista ne istine o „baš započetom pokretanju“ gospodarstva. Osim toga, Hrvatska je visoko zadužena zemlja i svaki sljedeći korak koji se bude učinio može biti ili tragična ili izvrstan, ali „sredine“ više ne može biti!
    Predsjednica RH povukla je prva potez i „najavila“ uvođenje Eura. Potom su se javili svi ostali, a sada se i u ekonomsko-akademskim krugovima povela raprava, što je bolje za Hrvatsku, Kuna ili Euro? Zasigurno postoje dva oprečna stajališta po tom pitanju. Stoga ću se uključiti u ovu raspravu i iznijeti i svoje stručno mišljenje u ime moje stranke HSP, mada sam o tomu već pisao.

    Kako sam i prije iznosio cijena novca na tržištu iskazuje se kamatnom stopom, a formira se djelovanjem ponude i potražnje za novcem. Kuna od trenutka uvođenja ima valutnu klauzulu i u početku je tečaj Kune bio vezan za njemačku Marku, a sada je za Euro. Svaki Kuna u Hrvatskoj mora imati svoje pokriće u Eurima kod HNB-a. Sadašnji omjer od €1=7,5Kn, odnosno 1Kn=€0,13, znači da svaki odobreni kredit mora imati svoje eursko pokriće kod HNB u valutnim pričuvama. Bilo je posebice važno formirati ekonomsku strategiju, pa onda ekonomsku politiku u koju bi monetarnokreditna politika bila uključena u potpunosti.

    Hrvatska je 2000 godine bila NISKO zadužena država, dakle kreditiranje iz inozemstva je bilo relativno povoljno. Tadašnja vlada na čelu sa Račanom odlučila se na uzimanje kredita radi pokretanja gospodarstva. Najvećim dijelom krediti su korišteni za izgradnju autoceste Zagreb – Split. Ostali dio je bio korišten za brojne uvozne poslove, gdje je uvoz gotove potrošne robe bio vrlo snažan.
    Zato je uvoz rastao brže od izvoza i tako se samo gomilao deficit u bilanci plaćanja prema inozemstvu. Međutim, ono što je bitno, kamatna stopa na odobrene kredite u Hrvatskoj nije se formirala temeljem omjera ponude i tražnje za novcem na novčarskom tržitu u Hrvatskoj, već temeljem kamatne stope po kojoj su dobivani Euri na kredit!

    Dakle, tako formirana kamatna stopa bila je orjentir formiranju kamatne stope u Hrvatskoj. Ponuda i tražnja za novcem u Hrvatskoj nije imala nikakav utjecaj, a posebice nije uvažavala strukturu gospodarstva. Ne mogu graditeljstvo i uvoz čokolade imati istovjetne kreditne uvijete. Drugim riječima, novčarsko tržište nije niti djelovalo. Kako je rastao BDP, tako je rasla tražnja za kreditima, ali to nije djelovalo na kamatnu stopu u Hrvatskoj, ali i na ostale uvjete kreditiranja, kao visina gotovonskog uloga, rok otplate, vrijeme počeka!

    Za izbijanje financijske krize u svijetu, Hrvatska je bila POTPUNO ne pripravljena. Ondašnji ministar Šuker uvjeravao je Hrvate kako ta kriza neće imati nikakav utjecaj na Hrvatsku! No, Hrvatska je već tada ušla u visoki stupanj zaduženosti i financiranje čitavog gospodarskog sustava postalo je još tada visoko ovisno o inozemstvu. Zbog toga su uvjeti kreditiranja bili sve lošiji po Hrvatsku. No, kako je kriza popuštala, uvjeti kreditiranja su se olakšavali diljem EU, ali ne i u Hrvatskoj.
    Razlog je taj što je Hrvatska postala visoko zadužena zemlja! U njezin bonitet više NITKO ne vjeruje. Sve državne obveznice odavno su već postale višestruko SMEĆE!

    Tečaj Kune je sve do sada tek puka administrativna fiksacija. Državni proračun bilježio je rastuće deficite iz godine u godinu! Država se zaduživala sve više i više. Rigidnim sustavom bankovnih pričuva, izvlačila se uvećana novčana masa nastala odobravanjem kredita državi za uravnoteženje proračuna! Zbog toga nije dolazilo do eksplozije inflacije. No, deficiti u državnom proračunu bili su IZRAVNA posljedica KORUPCIJE u državi! NIKAD i NIČEG nije bilo u hrvatskom proračunu NITI „razvojnog“, niti „socijalnog“, već samo KORUPTIVNOG!

    Tečaj Kune NIKAKO nije mogao biti stabilan, jer jednostavno Hrvatska bilježi NEPREKIDNO rast deficita u vanjskoj trgovini! Izvoz stvara ponudu Eura, a uvoz potražnju eura na valutnom tržištu! Znači da svaki deficit u vanjskoj trgovini izravno donosi deprecijaciju nacionalne valute! To još jednom znači istovjetnost situacije na valutnom i novčarskom tržištu, odnosno NE funkcionalnost! VALUTNO TRŽIŠTE NIKADA nije funkcioniralo kao ni novčarsko, a to znači da omjer ponude i potražnje za Eurima nije formirao valutni tečaj Kune!

    Stoga je posve jasno, Hrvatska mora TRŽIŠNO funkcionirati! Nije dobro sprovesti MASOVNU deprecijaciju Kune, jer bi samo izazvalo KATASTROFU! Potrebna je lagana deprecijacija tečaja Kune od par postotaka, kako bi gospodarstvo imalo vrijeme za prestrukturiranje! Ma koliko bilo stručnjaka koji govore kako je ne mogućno tako precizno voditi tečajnu politiku, jednostavno NISU U PRAVU. To je JEDINA OPCIJA za Hrvatsku.

    Hrvatska se MORA osloboditi valutne klauzule, jer sa njom TAPKAMO u mjestu. Kreditna politika mora biti usredotočena na razvitak sektora sa MALIM uvoznom udijelom i sektora sa VISOKIM izvoznim udjelom! Tečajna i monetarnokreditna politika takvu strategiju jednostavno MORAJU podržati!

    Financijsko ozdravljenje velikih tvrtki treba učiniti kroz „bailout“ program, odnosno program dokapitalizacije dioničarskih tvrtki na ODREĐENO vrijeme! Da bi to uspjeli, potrebno je dokinuće valutne klauzule, jer nam ona ONEMOGUĆAVA bilo kakav „bailout“ program i monetarnokreditnu politiku razvitka izvoznih sektora gospodarstva, ali i nisko uvoznih sektora.

    Svi prigovori promjene tečajne i monetarnokreditne politike su usmjereni u obliku poskupljenja energije ili tehnološkom zaostajanju. Hrvatska će UVIJEK biti energetski ovisna zemlja od inozemstva, jer jednostavno nemamo dovoljno energetskih resursa. Čak i kada se samo pomislo da ih Hrvatska možda i ima (plin i nafta iz Jadrana), tada je to postalo pitanje „nacionalne katastrofe“! Tehnološki je Hrvatska zaostala zemlja VEĆ SADA! Čemu onda „strah“ kako će nam se dogoditi nešto što nam se već dogodilo!? Spominje se kao razlog ne prihvaćanju Eura i pad životnog standarda, pa to se već događa i NE vidi se kraj! Uostalom zbog toga i traje masovno iseljavanje Hrvata!
    Ukoliko bi Hrvatska uvela Euro kao valutu što MORA biti ODLUKA EU, a nikako SAMO odluka Hrvatske, tada Hrvatska istog tog trenutka postaje GRČKA!

    Ono što je najbitnije u slučaju Grčke je to što ostanak Grčke u Euro zoni doslovce NIJE ŽELJELA Grčka, ali NIJE ŽELJELA ni EU! No, monetarni sustav EU, jednostavno NEMA OPCIJU mogućnosti dragovoljnog izlaska neke države iz EU zone i NEMA OPCIJU za IZBACIVANJE neke države iz EU zone!

    Dakle, sve kada bi EU doista i htjela Hrvatsku u EU zoni, to bi bio put u jednom smjeru! Naravno, pitanje je samo u kojem, „grčkom“ ili „austrijskom“. Smatrali doista bilo tko za Hrvatsku, doma ili vani, da Hrvatska već sada ne ide „grčkim“ smjerom!?

    Dr. Tihomir Janjiček