• INTERVJU TJEDNA; TIHOMIR JANJIČEK za GLAS SLAVONIJE: Dok Hrvatska srlja u stečaj, HDZ se zabavlja uvođenjem eura!


    PROFESOR NA HUMBER COLLEGEU U TORONTU, O EKONOMSKOJ SITUACIJI U HRVATSKOJ, PREZADUŽENOSTI I GOLEMOM VANJSKOM DUGU, UVOĐENJU EURA
    Ugledni znanstvenik, ekonomist i financijski stručnjak, član Predsjedništva HSP-a i autor gospodarskog programa HSP-a dr. Tihomir Janjiček, redoviti je profesor na Humber College u Torontu. Njegovi tjedni osvrti i komentari koje prenose mnogi hrvatski portali, izazvali su veliko zanimanje javnosti.

    dr tihomir janjiček glas slavonije

    S profesorom Janjičekom razgovarali smo o potezima nove vlade, monetarno-kreditnoj politici, uvođenju eura i drugim važnim temama.

    Za početak uvijek aktualno pitanje – bruto inozemni dug Hrvatske prešao je razinu BDP i to je pritisak na normalno funkcioniranje države koji vjerojatno neće tako lako skinuti ili bar ublažiti ni vlada Tihomira Oreškovića. Kako to komentirate?

    – To doista predstavlja ozbiljan problem, no malo tko toj činjenici pridaje veće značenje u Hrvatskoj. Daleko je to ozbiljniji problem nego adresa stanovanja bivšeg ministra Crnoje, ili insinuacija s mutne fotografije kape gospodina Hasanbegovića od prije 25 godina. Naime, daljnji rast vanjskog duga hrvatske države upućuje jasno na zaključak da Hrvatskoj sve brže i sve više prijeti stečaj ili bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj.

    Zašto se to događa i kako je to uopće moguće, odnosno zašto neprestano raste vanjski dug RH?

    – Razlozi zbog kojih raste vanjski dug Hrvatske trojake su naravi. Prvo, država nije riješila pitanje proračunskog manjka, a zbog Mostovog beskonačno rastezanja pregovora s kime bi sklopili politički “ortakluk”, državni proračun je kasnio s donošenjem i on je tek u četvrtak prvi put predstavljen u Vladi. No, budući da država mora funkcionirati, kao i sve njezine institucije, tako se i “proračunski” novac za financiranje državnih institucija nekontrolirano rasipao. Kažem “proračunski” pod navodnicima, a ne proračunski bez navodnika, jer je to novac koji mora biti uključen u proračunske rashode u novom proračunu, čiji je, vidimo, ukupi deficit 2,7 posto.

    Drugo, hrvatska država svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB-a, pa se HNB, sukladno svojoj monetarnoj politici zasnovanoj na principu tečajne valutne klauzule kune prema euru, jednostavno za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu.
    Treće, kako je Hrvatska već prezadužena, kamatna stopa prema kojoj se HNB-u odobrava kredit u inozemstvu mnogo je viša od tržišne kamatne stope.

    Kakvo je stanje s bankama, njihovim zaduživanjem?

    – U svezi s tim treba pogledati još jednu stranu, a to je bankovni komercijalni sektor u Hrvatskoj, kojem pada vanjska zduženost. Naime, taj sektor odobrava sve manje i manje kredita koji su valutnom klauzulom vezani uz euro, odnosno odobravaju se najvećim dijelom samo kunski krediti. Zato vanjska zaduženost poslovnih banaka u RH opada.
    Nameću su glede toga još dva pitanja. Prvo – kako je to odjednom bankama postala nebitna valutna klauzula, a koliko do jučer bili su na sudovima zbog valutne klauzule prema franku i sada im iznenada valutna klauzula kune prema euru više ništa ne znači? Drugo – neovisno o zaduživanju banaka u inozemstvu, utječe li rast odobrenih kunskih kredita na rast vanjske zaduženosti Hrvatske, odnosno HNB-a?

    – Odgovor na prvo pitanje treba tražiti u činjenici što su poslovne komercijalne banke u Hrvatskoj osjetile rast nepovjerenja kod kupaca kredita za one vezane valutnom klauzulom. Stoga su odlučili ponuditi kredite koji su “striktno” kunski. Time će banke održati svoj obujam poslovanja kakav su imali i prije, a možda čak i uvećati. Odgovor na drugo pitanje daleko je zanimljiviji. Naime, poslovne banke u Hrvatskoj više se ne zadužuju kod inozemnih banka kupujući eure kao pokriće za odobrene kunske kredite. Jer nitko niti ne želi kupiti kredit vezan valutnom klauzulom prema tečaju bilo koje valute, pa ni prema euru, zbog trakavice s frankom. Međutim, vođenje monetarno-kreditne politike i dalje je za hrvatsku državu vezano međunarodnim ugovorima o tečajnoj valutnoj klauzuli prema euru. Stoga poslovne banke u Hrvatskoj svoj povećani kunski profit, nastao kao rast potražnje za kunskim kreditima, iznose na hrvatsko valutno tržište i odmah mijenjaju u eure.

    Kako je pritom s tečajem kune prema euru i obratno?

    – To znači da tečaj kune mora ugovorom o valutnoj klauzuli ostati stabilan prema euru jednako kao i prije – 1 euro > 7,5 kuna, ili 1 kuna > 0,13 eura. Stoga se HNB opet mora zaduživati za eure, kako bi održala taj klauzalni tečaj i time uvećavati ponudu eura na hrvatskoj valutnoj burzi. Dakle, unatoč tomu što raste potražnja za kunskim kreditima na hrvatskom novčarskom tržištu, upravo taj rast potražnje za kunskim kreditima u zadnjim mjesecima najviše djeluje na još brži rast vanjske zaduženosti Hrvatske. Pojednostavljeno kazano, uvećanje kunskih profita banaka nije nastalo kroz promjenu tečaja kao prije, već kroz rast mase odobrenih kredita. Istodobno gospodarske nefinancijske institucije i dalje se zadužuju kreditima vezanim uz tečajnu klauzulu prema euru, pa stoga njihova vanjska zaduženost nastavlja rasti.

    Ako sve to rezimiramo, zaključak se nameće sam po sebi – Hrvatska nastavlja juriti u financijski stečaj kao država! Zato svatko može biti siguran da nitko iz EU neće ni poželjeti vidjeti euro kao valutu u Hrvatskoj. Jer bi uvođenje eura u Hrvatskoj bilo na teret EU-a i ECB-a. Euro može postati službenom valutom RH, ali tek nakon stečaja hrvatske države, a tada će to biti na teret Hrvatske i svih njezinih državljana. Jednako kako je to bilo i u Grčkoj.

    No, kad se radi o uvođenje eura u gospodarski sustav Hrvatske, čini se da se HDZ neće okaniti te gluposti tako lako. Dok smo dr. Lovrinović i ja osobno za dokinuće valutne klauzule, dotle su dr. Šonje i guverner Vujčić za uvođenje eura. Naravno, ni ja ni dr. Lovrinović sa suprotnim stajalištima nećemo imati onakvu pozornost u medijima kakvu će imati kolega Šonje i guverner Vujčić.

    Je li onda u pitanju sračunata manipulacija, mazanje očiju javnosti i kad je euro u pitanju. Znamo da neke zemlje, članice EU-a, nisu u eurozoni…

    – Mnogi su se sad okupili oko novog “čudotvornog napitka” za eventualno opijanje narodnih masa – uvođenje eura. Gospoda Šonje, Šuker, sadašnji ministar Marić i guverner Vujčić, doduše znaju da smo od eura udaljeni kao Bog i šeširdžija, ali ih to ne priječi da “argumentirano” javnost zabavljaju najavama da euro samo što nije zvecnuo na blagajnama samoposluga, i to još za “naše dobro”. Svima je njima jasno da je i EU i euro “Titanik”! Britanci nisu ni pomišljali uvesti euro, zadržali su svoju funtu, a i jedva da su još na tom “Titaniku” zvanom Europska unija. Svima je njima poznato da Danska nikad nije uvela euro, a nije imala nikakvu naftu kao zaleđinu i, eto, zato im euro nije niti trebao.
    Svima je njima jasno da jedna Norveška danas ima samo 20 % prihoda od izvoza nafte u odnosu na stanje prije nekoliko godina, jer se cijena nafte survala sa 150 dolara za barel na svega 30 dolara po barelu, i ne pada im na pamet učlanjivati se u EU. Dakako, još manje da imaju euro kao valutu. Niti Islandu ne pada na pamet učlanjivati se u EU, jer su se zaglibili u bankovne probleme kad su se približili EU, baš kako je to učinila i Hrvatska. Tko to onda želi taj euro? Bugari! Oni su željeli euro, ali nisu onako jadni uspjeli unatoč tome što su ispunjavali većinu kriterija koje Hrvatska još ne ispunjava. Dakle, gori smo od Bugara, ali nas spomenuta gospoda i nadalje žele izigrati. Za čiji račun, zapitajmo se svi?

    Je li prošla Milanovićeva vlada zakasnila s mjerama glede zaštite hrvatskih štediša koji su imali kredite u francima?

    – Podsjetit ću kako sam javno pozvao sve hrvatske štediše na tečajnu konverziju svojih ušteđevina s eura na američki dolar još u ožujku 2015., kako im se ne bi “istopila” ušteđevina. Također sam javno pozvao Milanovićevu vladu, u siječnju 2015., na trenutačnu konverziju svih kredita vezanih uz tečaj franka na tečaj eura, kako bi se izbjegao masovni bankrot kreditnih dužnika. Nažalost, veliki broj dužnika je bankrotirao, a bilo je i tragičnih posljedica. Milanović se ipak odlučio na moju preporuku, ali tek u listopadu prošle godine.

    Ovaj put javno ću pozvati i vladu novog hrvatskog premijera Tihomira Oreškovića da ozbiljno uzme u razmatranje dokinuće valutne klauzule kune prema tečaju eura, jer svaki daljnji nastavak ovim smjerom nužno Hrvatsku vodi u potpuni bankrot.

    Kad smo kod premijera, budući da Orešković dolazi iz dijaspore, iz Kanade, kako na to gledate, odnosno kako gledate na odnos dijaspore prema Republici Hrvatskoj danas?

    – Kao Hrvat iz dijaspore, baš kao i moj imenjak, mogu reći da općenito nismo dobrodošli u domovini. Nekako prema nama dominiraju zavist i prijezir. U Hrvatskoj je uvriježeno razmišljanje kako su dijaspora “oni naši tamo”, koji samo pričaju o ljubavi prema domovini i ne vraćaju se u Hrvatsku, osim za ljetovanje na Jadranu. Drugim riječima, većina Hrvata u dijaspori, posebice oni preko Atlantika, uglavnom su lažni, ili blaže rečeno deklarativni domoljubi, kad je riječ o financijskim ulaganjima u Hrvatskoj.

    No, gospodin Orešković se, eto, vratio u domovinu Hrvatsku. Naravno, zlobnici će reći – nakon što se već osigurao s novem za čitav život. I sad se prihvatio izazovne dužnosti biti premijer problemima opterećene RH. Privatio je dužnost koja će mu prije svega donijeti glavobolju i nemiran san, stres i traume svake vrste. Svoj ugled stručnog i sposobnog ravnatelja financija farmakologije, koji je teškom mukom stekao, stavio je na kocku, uz to još za plaću koja je sigurno 50 puta manja od one koju je imao u inozemnom manadžementu. Sretno mu bilo!

    PREMALO IZBORA
    Pomoć MMF-a i rezanje rashoda
    Što će moći učiniti premijer Orešković, s obzirom na vanjski dug RH i hrpu drugih problema?

    – Premijerska dužnost je politička dužnost, nije čak ni ekonomska, a još manje financijska. I premda većina analitičara smatra kako će Orešković svojim ugledom u financijskom svijetu iznjedriti povoljne kredite za Hrvatsku, tako nešto neće se dogoditi. Ne zbog Oreškovića, nego jednostavno “zapad” ne funkcionira preko takvih veza. Imaju na “zapadu” svoje veze, ali one nisu utemeljene na stručnosti, nego na korumpiranosti, kao i u nas.

    Razlika je ta što je “zapadna” korumpiranost daleko ubojitija, iako “profinjenija” nego naša. I ne koristi se baš za sve i svašta kao u RH. Orešković ima malo izbora – morat će zatražiti pomoć MMF-a i drastično srezati proračunske rashode, što proračunom predstavljenim u četvrtak nije učinjeno, ali će se morati napraviti rebalansom u što skorije vrijeme. Tek nakon toga može se Hrvatska nadati “povoljnim” kreditima. Sve u svemu, slijedi “zatezanje remena” u trajanju od tri godine, a tek u zadnjoj godini ove vlade možda bude nekog poboljšanja. Hoće li Vlada dotle opstati, i ako opstane, hoće li biti stvarnog poboljšanja umjesto umjetnog Milanovićevog, ostaje za vidjeti.

    Razgovarao: Darko JERKOVIĆ

    Izvor:  Glas Slavonije

  • dr Janjiček: Za čije interese i čiji račun nam ekonomski “gurui” nameću Euro?!


    Svi su se okupili oko novog „čudotvornog napitka“ za eventualno opijanje narodne mase, a zove se „uvođenje Eura“! Tu su gospoda Šonje, bivši ministar Šuker, ministar Marić, guverner Vujčić. Svima je njima jasno da smo udaljeni od Eura kao Bog i šeširdžija! Ipak oni će se truditi „argumentirano“ nam objasniti kako samo što nam nije zvecnuo Eura na blagajnama samoposluga i to još za „naše dobro“!
    Svima je njima jasno da je i EU i Euro običan „Titanic“!

    janjiček

    Unatoč tomu što sam o uvođenju Eura u gospodarski sustav Hrvatske već više puta pisao, čini se da se HDZ neće okaniti te gluposti tako lako. Dok smo recimo dr. Lovrinović i ja osobno za dokinuće valutne klauzule, dotle su dr. Šonje i guverner Vujčić za uvođenje Eura. Naravno, niti ja niti dr. Lovrinović sa suprotnim stajalištima nećemo imati onakvu pozornost u medijima kakvu će imati kolega Šonje i guverner Vujčić.

    Ipak, odlučio sam se reći zbog čega smatram promašenim uopće raspravljati o uvođenju Eura umjesto Kune u hrvatski gospodarski sustav.

    Moram ovom prigodom na početku prisjetiti sve koji budu čitali ovaj moj tekst, da je još 2000. godine prigodom preuzimanja vlasti od strane Račana i Mesića, stavljeno u središte pozornosti što brže članstvo Hrvatske u EU, ili „euroatlantske integracije“.

    Na tom tragu bio je i HDZ sa Sanaderom, te nisu bili zadovoljni što Hrvatska već nije članica EU. Stoga su oni te 2004. obećali kako će Hrvatska postati članicom EU već 2007. godine. Tada je taj „ubrzani postupak“ nazvan „peta brzina“ i svi su podržali i HDZ i SDP i svi njihovi već propali sateliti! Unatoč svim „čvrstim obećanjima“, ta „peta brzina“ nije donijela članstvo Hrvatskoj u EU za mandat i pol Sanadera i pol mandata Kosorice, već je to postignuto u mandatu Milanovića!

    Raspoloženje javnosti se od one 2000. godine i opće euforije za članstvom u EU, došlo do općeg razočarenja sa članstvom 2013.! Mijenjan je čak i Ustavni Zakon o referendumu, samo da se preko volje hrvatskih državljana nekako Hrvatska ugura u članstvo EU. Bivša ministrica Pusić je čak prijetila o ne isplati mirovina budu li starkelje nešto bauljale i ne zaokruže „za“ na referendumu.

    Tako je Hrvatska nakon 10 godina nagovaranja postala članicom EU! „Uvjete“ smo sve ispunili, generali su nevini odležali u Haškom kazamatu, potpisali smo štetne kvote po Hrvatsku o izvozu prehrambene robe u EU i još štetnije uvozne kvote za tu istu prehrambenu robu.

    Ono što je bitno, Hrvatska se nadala bržem gospodarskom rastu sa članstvom u EU i zato je hrvatski puk želio te 2000 godine članstvo Hrvatske u EU! No, „proces približavanja“ članstvu u EU, posve je od te nada napravilo „serenadu“! Hrvatska je od te 2000. godine do 2013. godine, bilježila sve sporije stope gospodarskog rasta, sve veću i veću stopu nezaposlenosti, sve veći proračunski deficit, sve veći i veći vanjski dug! Kada je konačno Hrvatska u ljeto 2013. godine i postala službeno članica EU, njezino gospodarstvo je bilo posve uništeno!

    Sve to je promatrala vlada HDZ-a, vidio je to i Sanader, a vidjela je to i njegova prva služavka Kosor, poslije premijerka! No, baš nikoga od njih nije bilo briga za to! Važno je bilo članstvo, pa po bilo koju cijenu! Tako se ponašala i prošla SDP vlada. Skoro su bili i uprskali stvar članstva Hrvatske u EU, kada su pokušali zaštiti svoje odane zlikovce iz 80-godina! „Srećom“ nisu uspjeli.

    Sve sam ovo naveo iz samo jednog razloga. Umjesto rješavanja pravih gospodarskih problema, obje stranke i njihove vlade i HDZ i SDP su od 2000. do 2013. godine mazali oči hrvatskoj javnosti sa članstvom u EU, koje će poput čudotvornog napitka od krepanog hrvatskog gospodarstva načiniti gospodarski CroCap.

    Sada se ponovno ide sa sličnim pristupom. Nitko iz vlasti ne spominje nikakav gospodarski program, ama baš nikakvu gospodarsku „reformu“! Na glavi su nam svima sjedili sa tom frazom u predizborno vrijeme! Sada HDZ ponovno nudi „čudotvorni napitak“! Naravno, nije više članstvo u EU (to je već profulano) sada je to EURO!

    Zaboravlja se odmah u startu odgovor na jednostavno pitanje, pa želi li uopće EU vidjeti Euro kao službenu valutu u Hrvatskoj!? Nitko, niti ne spominje to pitanje, a niti odgovor na to pitanje! Odgovor je jasan i zadnjim bedacima, NE želi!

    Hrvatska niti jedan kriterij za podnošenje zamolnice za uvođenje Eura ne ispunjava, ama baš niti jedan jedini! Preveliki je deficit u proračunu, javni dug je katastrofalno visok, gospodarski rast je laž koja se neprekidno servira od SDP-a! Nezaposlenost u Hrvatskoj je beskonačno rastuća veličina! Životni standard ljudi beskonačno padajuća mizerija! Zaposlenici primaju plaće kad se tko smiluje od poslodavaca! Pravosuđe je gore od imbecilnosti, ono ne samo da nikad nije procesuiralo bilo kog poslodavca zbog ne isplate plaće, nego nije u stanju donijeti pravorijek niti nad posve notornim zlikovcem koji je usmrtio jadnu Antoniju Bilić.

    Ipak, svi su se okupili oko novog „čudotvornog napitka“ za eventualno opijanje narodne mase, a zove se „uvođenje Eura“! Tu su gospoda Šonje, bivši ministar Šuker, ministar Marić, guverner Vujčić. Svima je njima jasno da smo udaljeni od Eura kao Bog i šeširdžija! Ipak oni će se truditi „argumentirano“ nam objasniti kako samo što nam nije zvecnuo Eura na blagajnama samoposluga i to još za „naše dobro“!

    Svima je njima jasno da je i EU i Euro običan „Titanic“! Britanci nisu nikad ni imali Euro, ali bježe sa tog EU „Titanica“! Svima je njima poznato da Danska nikad nije uvela Euro, a nije imala nikakvu naftu kao zaleđinu i eto zato im Euro nije ni trebao!

    Svima je njima jasno da jedna Norveška danas ima tek 20% prihoda od izvoza nafte na spram prije nekoliko godina, jer se cijena survala sa $150 na svega $30 po barelu i ne pada im na pamet učlanjivati se u EU! Dakako još manje da imaju Euro kao valutu! Islandu ne pada na pamet učlanjivati se u EU, jer su se i zaglibili u bankovne probleme kad su se približili EU, baš kako je to učinila Hrvatska.

    Tko to onda želi taj Euro? Bugari! Oni su željeli Euro, ali nisu onako jadni uspjeli u tomu unatoč tomu što su ispunjavali većinu kriterija koje Hrvatska sada ne ispunjava! Dakle,  gori smo od Bugara, ali nas spomenuta gospoda i na dalje žele izigrati!

    Tražim i želim da nam sam svima odgovore na jednostavno pitanje ZA ČIJI RAČUN!?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Tihomir Janjiček: Hrvatsko gospodarstvo treba gledati poput automobila, koji je neispravan i nema goriva. Spomenuti “bolni rezovi” i “reforme” su samo dovođenje automobila u ispravno stanje, ali za njegovo pokretanje treba kupiti “goriva”! Novac je u SAD-u i dijaspori!


    Spomenuti “bolni rezovi” i “reforme” su samo dovođenje automobila u ispravno stanje, ali za njegovo pokretanje treba kupiti goriva! Novac je u SAD i dijaspori! U krivu je moj kolega Lovrinović kada traži novac u Aziji, preciznije rečeno u Kini, jer tamo novca više nema I to potvrđuju svakodnevno kineski burzovni lomovi!

    1000 kuna
    Nova vlada još nije ni formirana, a u hrvatskoj javnosti se već događaju nagađanja i prepucavanja što će “Most” doista učiniti i promjeniti. Hrvatska se nalazi na križanju primjene suverene novčarske i financijske politike u svrhu vlastitog spasa i pritiska financijskih institucija iz EU za primjenom njihovih metoda. Održavaju se razna televizijska sučeljavanja različitih mišljenja. No, stječe se dojam kako oni koji zastupaju “Most” nekako prerano i NE uvjerljivo najavljuju promjene. Sa druge strane, HDZ kao stranka nekako se nada “čudima”, pa su ne opravdano očekivali bolji rejting za Hrvatsku. Stoga valja pogledati što su stajališta “Mosta”, što su stajališta EU i na koncu gdje je tu i sama “domoljubna koalicija”.

    Činjenica je da Hrvatska ima visoki javni dug i taj je se dug u zadnje 4 godine uvećao sa 60% udjela u nacionalnom BDP-u 2011. godine na 83% u 2015. godini. Činjenica je i veliki pad zaposlenosti za preko 60 000 ljudi. Isto tako pao je i BDP po jednom stanovniku. Dakle, najvažniji ekonomski pokazatelji jednostavno su previše loši za Hrvatsku.

    Hrvatsko gospodarstvo se neće moći pokrenuti “samozapošljavanjem” ili kroz sitno i srednje poduzetništvo. Ponovno će to morati učiniti država. Uostalom, državna vlast i njezin aparat pokreće gospodarstva u krizi i svih razvijenih država. Naravno, ne čini se to tako što se vrši nacionalizacija privatne imovine, već kroz fiskalnu, novčarsku i investicijsku politiku. Fiskalnu, koja se u principu uvijek svodi na porezno rasterećenje gospodarstva. Novčarsku, kroz određenu novčanu ekspanziju putom određenog modela kreditne politike. Investicijsku, tako što država potiče određene velike investicije koje su prije svega profitabilne ulagačima, odnosno država svojim prvim korakom potakne uključivanje drugih ulagača u određenu profitabilnu investiciju.

    Kakva je situacija kod nas? Država je potpuno paralizirana za bilo kakvu intervenciju zbog visokog javnog duga. Sav taj javni dug sastoji se od dijela koji je u Eurima i dijela koji je u Kunama. Kunski udio javnog duga isplaćuje se po visokoj kamatnoj stopi, kao i onaj eurski. Općenito rečeno, kamatna stopa u Hrvatskoj je visoka. Visoka je zbog “eurizacije” koja je sprovođena primjenom valutne klauzule od strane HNB-a i podržavana od strane svih dosadašnjih vlada. Svaka novčarska ekspanzija, ali baš svaka, obvezuje HNB na “eursko” pokriće u pričuvama u omjeru 1Kn=0,13€!

    Kako je Hrvatska već sada visoko zadužena država, kredite u inozemstvu dobija po visokoj kamatnoj stopi. Višoj nego je tržišna u EU, jer se na tu tržišnu kamatnu stopu dodaje tzv. “premijska kamata”! Naime, povjerenje u povrat kredita odobrenog Hrvatskoj je sve manje i doslovce svatko želi čim prije što više izvući plaćenog interesa iz svakog odobrenog kredita.

    Potpuno ispravno dr. Lovrinović želi refinancirati kunski dio javnog duga sa nižom kamatnom stopom od sadašnje, ali mu je za to potrebno ukidanje valutne klauzule tečaja Kune prema Euru!

    Naime, kamatna stopa bi se ozbiljnije razlikovala na hrvatskom tržištu nego na tržištu EU. Upravo ta činjenica je problem koji pravi EU i koja je “procurila” u hrvatsku javnost nakon sastanka mandatara Oreškovića u Kitzbuhelu. Naravno pitanje je zašto?
    Ukoliko bi država smanjila kamatne stope na kunski dio duga, valutna kaluzula bi prestala važiti i financijske institucije iz EU se plaše visoke stope inflacije u Hrvatskoj i praktično sloma novčarskog sustava. Naime, kamatne stope za kunski dio javnog duga bi trebalo smanjiti, ali sa druge strane ostaje pitanje što bi bilo sa kamatama za sve ostale kredite!?

    EU i njihove financijske institucije se plaše kako bi i te kamatne stope pale isto tako i onda bi došlo do novčarske ekspanzije koja bi prouzročila visoku stopu inflacije. Kamatna stopa je prihvaćena u ekonomskoj praksi i znanosti kao jedina valjana kočnica u snižavanju stope inflacije od 1980 godine prvi ju je primjenio Ronald Regan.

    Kako sam već i prije i pisao i istupao u svezi ovog problema, još jednom ću ponoviti što je izlaz iz ovog problema. Nova hrvatska vlada morati će se odrediti prema jednom od dva modela. Prvi, ukinuti valutnu klauzulu i učiniti određenu novčarsku ekspanziju, ali zadržati visoke stope poreza. Drugi, sniziti porezne stope, ali i zadržati visoku otežanu politiku kreditiranja, što podrazumijeva relativno visoku kamatnu stopu.

    Dosadašnja ekonomska praksa svih hrvatskih vlada bila je utemeljena na bućkurišu, visokoj kamatnoj stopi i visokim poreznim stopama. Upravo zato je padala zaposlenost, padao BDP i rastao javni dug! Novca je bilo sve manje, a svaki put se sve više zaduživalo u inozemstvu zbog valutne klauzule tečaja Kune prema Euru i time vođena politika eurizacije Hrvatske. To je Hrvatsku odvelo u bananu.

    Nova hrvatska vlada mora olakšati novčarsku politiku, sniziti prije svega kamatne stope na kunski udio javnog duga, ali i općenito za druge oblike kreditiranja. Drugim riječima mora primijeniti prvi model koji sam gore spomenuo. Razlog je taj što doista nitko u hrvatskoj javnosti ne govori, ali visoka kamatna stopa u potpunosti odbija bilo kog investitora za ulaganje u Hrvatsku. Naime, ako je kamata 5%, to znači da svaki ulagač mora odmah očekivati povrat na bilo koliki iznos uloga više od 5%, odnosno očekivana stopa dobiti mora biti viša od 5%! Zato, jer je svakom ulagaču puno lakše držati novce u banci i dobivati 5% godišnje, nego uložiti novac, snositi poslovni rizik i u konačnici ostvarivati povrat od 3% ili 4%! Dakle, novčarska ekspanzija bi potakla investiranje u Hrvatskoj i rast BDP-a.

    Može li se evenutalno iz takve ekonomske politike izroditi visoka stopa inflacije, a što strahuje EU? Odgovor je jednostavan, može! No, neovisno o toj mogućnosti Hrvatska nema niti jedan drugi put izlaska iz ekonomske krize! Vlada mora preuzeti taj rizik i doslovce maksimalno kontrolirati inflaciju, ali bez novčarske ekspanzije pokretanja gospodarstva neće biti.

    U sklopu promjene novčarske politike u Hrvatskoj, morao bi se maksimalno stimulirati izvoz, a destimulirati uvoz. Isto tako uvjeti poslovnog kreditiranja bi MORALI biti uvijek lakši za kredite sa višom izvoznom komponentom od uvozne, nego obratno! Zato sam rekao Hrvatskoj treba ulaganje iz SAD, jer EU to ne može činiti zbog vlastitog bankrota! Zato sam rekao i da Hrvatskoj opet treba dijaspora sa svojim ulaganjima! Time bi se ublažila eventualna jača deprecijacija Kune. Naime, deprecijacija tečaja Kune bi se sigurno dogodila. Svi dužnici koji imaju kredite vezane za tečaj Kune prema Euru, dakle sa valutnom klauzulom, morala bi biti oslobođeni te valutne klauzule! Nikako čekati bankrot dužnika, kako je bilo sa Frankom!

    Inače, svi “bolni rezovi”, sve “reforme javne uprave”, čak i kada bi bile izvrsno učinjene, ne mogu pokrenuti gospodarstvo! Pojednostavljeno rečeno, hrvatsko gospodarstvo treba gledati poput automobila, koji je neispravan i nema goriva. Spomenuti “bolni rezovi” i “reforme” su samo dovođenje automobila u ispravno stanje, ali za njegovo pokretanje treba kupiti goriva! Novac je u SAD i dijaspori!

    U krivu je moj kolega Lovrinović kada traži novac u Aziji, preciznije rečeno u Kini, jer tamo novca više nema I to potvrđuju svakodnevno kineski burzovni lomovi!

    Dr. Tihomir Janjiček