• HSP: Ovo je tragedija moj hrvatski narode, kako dalje ?



    Do kada ćemo šutjeti i gutati knedle dok prelistavamo režimske portale, gledamo režimske elektronske medije ili čitamo lažne ankete u kojima govore o popularnosti jednih te istih političara (u ovisnosti tko obnaša vlast) koji nas u svom mandatu unazad 27 godina samo pljačkali. To anketno varanje, u čemu se posebno ističu promocija plus i Ipsos plus, mnoge birače dovelo je u zabludu godinama, pa APIS koji ukucava svojim kandidatima glasove odbjeglih yugoslavena a koji se i dan danas vode kao hrvatski birači!
    Prijevarama i pljački narodnog vlasništva nema kraja!

    Godinama smo čitali ‘ukrao pet milijuna eura’, ‘primio deset milijuna eura mita’, ‘udbaši opljačkali i iznijeli iz Hrvatske pedeset milijardi dolara’, ‘kupio hotel za jednu kunu’, ‘kupio poduzeće za jednu kunu’, ‘namjestio svom kumu kredit od trideset milijuna kuna’, itd itd, ne vidi se kraja nema.

    I to im nije dovoljno pa nas intenzivno truju lošom uvoznom hranom, GMO-om, cjepivima, a sutra će i vodom jer su sva naša izvorišta data u koncesije i u rukama su nepoznatih ljudi.
    Tko je za to odgovoran? Političari ili narod koji šuti?Pitam VAS narode Hrvatski?Odgovorite mi…
    Dvadeset sedam godina smo šutjeli u ime mlade demokracije, a oni su imali i previše vremena da urede državu. Ne da je nisu uredili, nego su je, kako je netko lijepo napisao, razje*ali. I što više šutimo i ‘sisamo’ vesla, oni sve mirnije i bezbrižnije ‘kormilare’! Svaka nova vlada nam obećaje reforme, 100, 200 tisuća novih mjesta, deblokadu ovršnih računa…A Hrvati odlaze trbuhom za kruhom iz najbogatije i najljepše europske države! Tragedija moj narode Hrvatski.

    U Hrvatskoj nema ni zakona ni prava, zakon su HDZ, SDP, Pupovac i njihovi sateliti. Oni su u službi Soroša i ostalih psihopata iz EU tvorevine. Zajedno su hrvatskom narodu iza leđa ukrali Hrvatsku, protuustavno je pretvorivši u korporaciju d.o.o na koju stalno uzimaju lihvarske kredite, a vraćaju samo kamate kako bi se narod držao u dužničkom ropstvu izmišljajući sve više i više poreza i nameta.

    Ali, političari nisu svjesni koliko je bijesa u narodu, dovoljna je samo iskra i da sve plane, a oni se i dalje ponašaju kao vlasnici Hrvatske. Svakodnevno, od jutra do mraka, gledamo njihove nasmijane njuške, neupućeni bi lako mogli zaključio da je ovdje raj na zemlji u kojoj teče samo med i mlijeko. No, ovo ne može još dugo trajati. Hrvatskoj ‘eliti’ se uistinu ne bih volio naći u koži kada narodu prekipi, kada krene. Do tada, prepustimo se mašti.

    Zamislimo si sve njih jude, ratne profitere, kriminalne političke skupine koje su opustošile Hrvatsku u nelegalnoj pretvorbi i privatizaciji, zagađivači naših prostora, medijske prostitutke ili prostitutke, itd itd, strpati recimo na Goli otok..

    Tako bi grijehe njihovih djedova, stričeva, očeva.., koji su na Bleiburgu, Jasenovcu i ostalim šumama i gorama ubijali hrvatski narod, po Božjoj pravdi, platila njihova elitna partizanska djeca, unuci, nećaci…

    Bila bi to prava hrvatska rapsodija, vidjevši sretan, zadovoljan i nasmiješen cijeli hrvatski narod!
    Probudimo se… previše smo spavali…pokrenimo se!

    BOG i HRVATI!!!
    Hrvatska stranka prava
    Podružnica Veliki Grđevac
    Robert Hajtić,predsjednik

  • HSP Bakar: Promjene dolaze, mi ćemo promijeniti sve, jer nismo uhljebe!



    Pretvoriti jednu od najbogatijih država na svijetu sa najviše resursa po broju stanovnika u jednu od najsiromašnijih država, to mogu samo HDZ, SDP i njihovi sateliti.

    Govoriti da se ništa neće i ne može promjeniti je krivo.

    Može se promjeniti,  samo treba svatko od nas treba biti kotačić promjene, izići na izbore, borit se protiv dvopartijskog plavog i crvenog sistema i u vremenu koje dolazi mi ćemo izići kao pobjednici.

    Opciju imate, a volje? To ne bi smjelo biti upitno jer dužni smo našoj djeci, našim predcima, ljudima koji su živote položili za ovu svetu domovinu i nadalje za hrvatsku sreću i za hrvatsko sutra.

    Ustanimo ujutro pogledajmo se u ogledalo i kažimo sami sebi,  ja ću danas biti, ja danas želim biti promjena.

    Hrvatska ima 438 općina i 128 gradova, ima nas 4 milijuna. Sve to da bi naša politička elita uhljebljivala svoju vojsku.

    To se mora i može prekinuti.

    Lustracija u svim oblicima glavni je preduvjet za oporavak države..

    Hrvatska Hrvatom!

    Predsjednik HSP Bakar
    Sanjin Klarić

  • HSP poručuje anfifama i ostalim krpeljima na tijelu naše Hrvatske: DOSTA!!!


    Nedavno smo svjedočili povijesnom uspjehu hrvatske nogometne vrste predvođene izbornikom Dalićem i kapetanom Modrićem. Nakon dužeg vremena, upravo oni su nas uspjeli ujediniti. Učiniti ponosnima i sretnima.

    Tih dana novog ponosa i slave čak su i mrzitelji Hrvatske utihnuli. Skrili su se u mišje rupe i s nevjericom gledali kako raste hrvatski ponos, samopozdanje i jedinstvo. Kruna svega bio je doček vatrenima u glavnom gradu svih Hrvata u kojem se skupilo milijun ljudi i dostojanstveno im se zahvalilo na svemu što su učinili za Hrvatsku.

    Pobjednici i slavljenici su SAMI odlučili s kim žele podijeliti te nezaboravne trenutke. I odlučili su. Odabrali su onoga čije su im pjesme davale snagu i motiv kad su neki pljuvali po njima. Kad se nije vjerovalo u njih. “Lijepa li si” i druge pjesme Marka Perkovića Thompsona bile su podstrijek i snaga koja im je trebala. Na kraju krajeva, i svaka je utakmica reprezentacije započinjala i završavala s tom pjesmom. Stoga nikog normalnog ne treba čuditi odabir pjevača koji će im tu posebnu večer dodatno uljepšati. Učiniti je uistinu nezaboravnom.

    I…tada se bude antife i drugi paraziti na hrvatskom proračunu. I čine sve da umanje povijesni uspjeh hrvatskih nogometaša, ali i ulogu i značaj njihovog domoljubnog zanosa u ostvarenju tog sna.

    Pa zar tim krpeljima nije jasno da su naši zlatno-srebrni dečki svih ovih godina pjevali pjesme u kojima se gaji ljubav prema Domovini? Zar su očekivali da će pjevati “Po šumama i gorama”, “Bilećanku” ili “Druže T… mi ti se kunemo”?

    Antife boli upravo to što su naši ovovremeni heroji odlazili na zelena “bojišta” sa istim onim pjesmama s kojima su to činili hrvatski branitelji početkom devedesetih odlazeći na prve crte. I onda i sada neprijatelj je bio isti: jugoslavenski komunizam i srpski četnički pokret.

    Zbog neprovedene lustracije ova pošast i dalje, iz sjene vlada Hrvatskom. Pa ne samo iz sjene. Vidimo da i “našu” vladajuću većinu – a time i Vladu – čine i oni koji Hrvatsku mrze. Kao i sve hrvatsko, osim hrvatskih kuna, naravno.

    Na kraju se uvijek javlja onaj krik Hrvatske stranke prava – najstarije djelujuće stranke u Hrvata i stožerne državotvorne hrvatske stranke – koji odzvanja još od devedesetih: Hrvatska treba LUSTRACIJU kao nulti preduvjet za sve reforme, za gospodarski razvoj koji vodi do demografske obnove i svega ostaloga čemu Hrvatska teži.

    I … da, HSP ima viziju razvoja Hrvatske.
    Da, HSP zna kako Hrvatsku učiniti zemljom sretnih ljudi.
    Da, HSP zna kako vratiti raseljene, kako ove odnedavno tako i one koji davno napustiše rodnu grudu.
    Da, HSP zna kako služiti svojoj Domovini.

    Da, HSP zna tko tome stoji na putu ….. i stoga im poručujemo; antifama i drugima koji Hrvatsku mrze i sišu joj krv: DOSTA je bilo vašeg pljuvanja. DOSTA ste širili defetizam i lošu vibru. DOSTA je vašeg iživljavanja po svima koji Hrvatsku vole. DOSTA je bilo vašeg parazitiranja na hrvatskom proračunu.

    Vratite se u mišje rupe iz kojih ste ispuzali. Vratite se svojim gospodarima koji su vas k nama poslali. Pustite one koji žive ZA Hrvatsku da od Hrvatske naprave zemlju dostojnu naših predaka koji su za nju kroz stoljeća polagali živote i ugrađivali ih u temelje naše samostalne i slobodne hrvatske Države.

    Ne trebate ovoj zemlji, nećete više odlučivati o našoj sudbini, već – kao što je to rekao Otac Domovine dr. Ante Starčević, samo Bog i Hrvati!

    Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP

  • PRENOSIMO: KAKO JE HDZ RUŠIO PRIJEDLOGE HSP-OVIH LUSTRACIJSKIH ZAKONA 1998. GODINE


    sabor RHPIŠU: MR. SC. BLANKA MATKOVIĆ I DRAGOMILA POŠA, ČLANICE HRVATSKE DRUŽBE POVJESNIČARA „DR. RUDOLF HORVAT“- ZAGREB

    Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 27.7.2017.

    U tekstu pod naslovom “27 godina čekamo Zakon o lustraciji”, objavljenom u Hrvatskom tjedniku 6. srpnja, naveli smo da su jedine dvije bivše komunističke zemlje, a danas članice Europske Unije koje nisu donijele lustracijski zakon Republika Slovenija, u kojoj se 1997. na saborskoj raspravi glasalo protiv usvajanja takvog zakona, te Republika Hrvatska, u kojoj je 1998. i 1999. „Prijedlog zakona o otklanjanju posljedica totalitarnog komunističkog režima“ Hrvatske stranke prava (HSP) skinut sa dnevnoga reda Sabora glasovanjem, pa se o njemu nije ni raspravljalo. O tim događajima opširnije ćemo pisati u ovom i narednom tekstu.

    U političkom životu lustracija znači udaljavanje kadrova na višim državnim pozicijama, koji su služili režimu kojega se promijenilo. Ta mjera je obično vremenski ograničena na 5 ili 10 godina, a omogućuje brži i efikasniji prijelaz iz jednog u drugi državni oblik. Pogotovo je to pozitivna i nužno potrebna mjera kada se iz jednog totalitarnog režima prelazi u demokratski, kao što je to bilo sa Hrvatskom 1990. godine.

    No, prelazak 1990. – 1991. i prve demokratske izbore nije pratila lustracija, ili istinitije, pratio ju je jedan vid djelomične lustracije, umirovljenje, ali ne kadrova iz gornjih katova komunističkog režima, nego umirovljenje običnih Hrvata, nepartijaca, koji su ipak uspjeli preživjeti 45 godina u vlastitoj zemlji kao građani drugog reda, a da nisu iselili. Oni u onome što će uslijediti – pljačka reliqiae reliquiarum Hrvatske – nisu trebali sudjelovati.

    Došao je i prošao rat. Pojedini problemi ostali su neriješeni, a drugi su se počeli pojavljivati.

    11. veljače 1998., Hrvatska stranka prava (HSP), odnosno njeni predstavnici A. Đapić, dr. B. Kandare i V. Jukić, zastupnici u Hrvatskom državnom saboru predaju predsjedniku Zastupničkog doma Sabora, akademiku Vlatku Pavletiću, dva prijedloga koji se odnose na prošli komunistički, totalitaristički režim:

    Prijedlog zakona o otklanjanju posljedica totalitarnog komunističkog režima (PZ br. 396)
    Prijedlog deklaracije o osudi totalitarnog komunističkog režima
    (Hrvatski državni sabor, Zastupnički dom[1]. Odbor za ustav, Poslovnik i politički sustav. Kl.: 004–01/98–04/01; Urbroj: 62–98–41; Zagreb, 11. veljače 1998.)

    Na ove prijedloge, prije nego će ih se uvrstiti u dnevni red Sabora, gdje bi se o njima imalo glasovati, dopušteni su prigovori, a mišljenje i zaključak o njima daje “Odbor za ustav, Poslovnik i politički sustav”. Odbor svoje zaključke prosljeđuje Zastupničkom domu Sabora na glasovanje. U dostupnom dokumentu nisu navedena imena Odbornika ni Zastupnika, dok su kao zastupnici koji su uložili prigovor navedeni (u Zapisniku sa 29. sjednice Zastupničkog doma HDS–a 1998.): Vladimir Šeks, akademik Antun Dubravko Jelčić, Marin Mileta i Srećko Bijelić (+).

    Glasovanjem su odbačena oba prijedloga. Dojam je da su sabornici 1998. godine velikom većinom (62:7) legitimirali 45 godina strahovlade, kao i sveopću komunističku čistku koja je 1945. godine uz masovne likvidacije, ravne genocidu, pratila prelazak iz jednoga sustava u drugi.

    Prije nego što navedemo fonogram razprave, potrebno je prisjetiti se glavnih tema i prijedloga iz HSP-ovog Prijedloga zakona, koji u svemu sadrži 17 članaka i 3 uvodna poglavlja.

    HSP-ov Prijedlog zakona o uklanjanju posljedica totalitarnog komunističkog režima

    U prvom (I) poglavlju se citiraju Ustavne osnove za donošenje ovog Prijedloga Zakona: stavak 2. Izvorišnih osnova Ustava RH, te čl. 2.4.1. Ustava RH. U drugom (II) poglavlju se daje “ocjena stanja” i pojašnjavaju “temeljna pitanja koja se trebaju urediti zakonom”, kao i “posljedice koje će proistjeći donošenjem zakona”. Iznose se tranzicijski problemi prelaska iz neslobodnog u slobodno demokratsko društvo i problemi političkog, ekonomskog, socijalnog i psihološkog nasljedstva komunizma. Spominje se vrh komunističke partije kao organizator i predvodnik komunističkog totalitarnog režima, te organizacije tajne policije, JNA i druge koje su bili stubovi u održanju represivnog režima kroz 45 godina. Prijedlog zakona stoga se odnosio samo na vrhušku, na organizatore i aktivne provoditelje represalija, a ne na sve članove partije, jer aktivni provodioci i nalogodavci represalija u jednom sustavu ne mogu biti promicatelji ljudskih prava i sloboda u drugom sustavu. U trećem (III) poglavlju je riječ o sredstvima potrebnim za provedbu zakona, koja bi se osigurala iz proračuna RH.

    Članci 2 – 4 opisuju vrste službi i djelatnike bivšeg režima koji se smatraju povlaštenicima bivšeg režima, na koje će se odnositi provjera od strane Povjerenika za lustraciju (čl. 8 – 12). Ukoliko se pokaže da je kandidat za neku državnu službu (popis službi u čl. 11) bio povlaštenik bivšeg režima ili aktivni djelatnik/agent (čl. 3 i 4) isti će se zamoliti da dobrovoljno povuče kandidaturu odnosno odstupi, a ukoliko to ne učini o tome će se obavijestiti Lustracijski sud koji će o stvari dalje odlučivati (čl. 12 – 13). Isključenje od kandidature odnosno od obavljanja državnih službi traje 5 godina (čl. 15).

    U članku 2 Prijedloga zakona također su imenovani organi/službe koje su vršile “nadzor i progon” u ime totalitarnog komunističkog režima, a to su: KPH (komunistička partija Hrvatske), OZNA (Organizacija za zaštitu države) i njeni sljednici UDBA, SDS, rječju tajna policija, te VOS I KOS (obavještajna ili protuobavještajna služba JNA.

    Članak 3. se nadovezuje na članak 2. i u njemu su navedeni “povlaštenici komunističkog totalitarnog režima”, a to su: – “osobe kojima su u cjelosti ili u bitnom dijelu bile dostupne informacije koje je prikupljala tajna policija te obavještajna služba, odnosno osobe koje su imale pravo raspolaganja s prikupljenim informacijama – osobe kojima je tajna služba ili obavještajna služba omogućavala materijalne povlastice te druge prednosti…”

    -osobe kojima je posredovanjem tajne policije ili obavještajne službe, odnosno Komunističke partije oprošteno kazneno djelo…

    – osobe koje su uz znanje ili po nalogu tajne policije odnosno obavještajne službe na terotoriju RH ili u inozemstvu planirale, podupirale, organizirale odnosno pripremale ili izvodile kaznena djela…”

    Članak 4. pojašnjava koji djelatnici su bili aktivni djelatnici, odnosno agenti, a koji nisu, te koji su bili suradnici odnosno doušnici. Aktivnim djelatnicima se smatraju samo one osobe koje su bile u djelatnom odnosu s tajnom policijom odnosno obavještajnom službom i koji su imali udjela u donošenju odluka (čl. 3).

    Članak 11. popisuje koje dužnosti su obuhvaćene provjerom: predsjednik države, predsjednik, podpredsjednik, ministri i članovi vlade RH, zastupnici u HDS, veleposlanici, generalni konzul I konzuli RH, prdstojnici vladinih ureda i uprava ministarstava RH, dužnostika lokalnih samouprava I uprava, sveučilišnih nastavnika, urednika i novinara, javnih bilježnika, sudaca, državnih odvjetnika I pravobranitelja…. sve do članova izbornih povjerenstava

    Važni elementi u HSP-ovom Prijedlogu zakona su još i Ured i pismohrana državnog povjerenika (za lustraciju) te u čl. 6 navedena izuzeća.

    HDZ ruši HSP-ove prijedloge

    O Prijedlogu zakona o otklanjanju posljedica… svoje je mišljenje dalo 69 zastupnika: sa zaključcima Odbora i izlagatelja V. Šeksa, iz Kluba zastupnika HDZ-a i predsjednika Odbora da se Prijedlog zakona ne uvrsti u dnevni red suglasila su se 62 zastupnika, a protiv je bilo njih 7. Slično je prošao i Prijedlog deklaracije o osudi totalitarnog komunističkog režima na koju je prigovor u raspravi iznio akademik Dubravko Jelčić, isto iz Kluba zastupnika HDZ-a: Za prigovor, a protiv Prijedloga deklaracije glasalo je 59 zastupnika, dok je 16 bilo protiv prigovora i za njeno za uvrštenje u dnevni red.

    Pismeni prigovori četvorice sabornika nisu dostupni javnosti, ali je dostupno Izvješće Odbora zajedno sa Fonogramom koji sadrži vrlo kratku raspravu između Odbora kao podnositelja prigovora i podnositelja prijedloga zakona (2 – 3 replike) iz koje ovdje donosimo zaključak i cijelu raspravu.

    Iz razprave je vidljivo da prigovaratelji, zastupnici HDZ-a, namjerno ili nenamjerno krivo čitaju ili tumače Prijedloge HSP-a i da u poznim godinama ne pristaju odstupiti ni malo svoje vlasti i položaja drugima, onima koji tu priliku 45 godina nisu imali. Oni smatraju kako bi bilo nepravedno, pa i nemoralno bilo koga, pa čak i zločince, isključiti na par godina iz vlasti ili viših državnih funkcija. Da su drugi bili ne samo 45 godina nego i 70 isključeni iz vlasti i viših državnih funkcija, njima to ne smeta, to nije nepravedno i nemoralno. Oni insinuiraju HSP-u kako bi oni sve članove partije, ili sve koji u Jugoslaviji nisu robijali, isključili iz vlasti, iako su čl. 2-4 HSP-ovog prijedloga jasni i odnose se samo na one koji su bili u vrhu poznatih službi kao SDB, UDB, MUP i u vrhu KPH i koji su bili odgovorni za počinjanje zločina kao i za počinjene zločine.

    Op. Izvješće i Fonogram su doneseni prema izvorniku koji nam je dostavila saborska Informacijasko-dokumentacijska služba 12.07.2017., i nisu jezično ispravljani, osim izuzetno (tipfeleri ili izostavljena slova).

    Izvješće Odbora za ustav, Poslovnik i politički sustav

    Iz Izvješća Odbora za ustav, Poslovnik i politički sustav (Hrvatski državni sabor, Zastupnički dom. Odbor za ustav, Poslovnik i politički sustav. Kl.: 004–01/98–04/01; Urbroj: 6211–98–11; Zagreb, 17. ožujka 1998):

    „Ne osporavajući plemenite namjere predlagatelja da predloženim Prijedlogom zakona i deklaracije onemogući osobe koje su u komunističkom sustavu bili krvnici i progonitelji nositelja ideja za ostvarivanje samostalne… hrvatske države u obnašanju istaknutih dužnosti u Republici Hrvatskoj, Odbor je u raspravi utvrdio da je Prijedlog zakona i deklaracije izričito oprečan ustavnim odredbama, a s političko-nacionalnog stajališta protivan općeprihvaćenoj ideji o pomirbi hrvatskog naroda.“ (podebljano: autori)

    “Odbor je istaknuo da je Ustav Republike Hrvatske u člancima 14., 45. i 54. izričito propisao prava i slobode svakog čovjeka i građanina neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu … s tim da je člankom 16. propisao da se te slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje…

    …Odbor je jednoglasno predložio Zastupničkom domu Sabora sa donese sljedeće

    ZAKLJUČKE

    Odbija se Prijedlog zakona o otklanjanju posljedica totalitarnog komunističkog režima

    Odbija se Prijedlog deklaracije o osudi totalitarnog komunističkog režima

    Za izvjestitelja na sjednici Zastupničkog doma Sabora Odbor je odredio zastupnika Vladimira Šeksa, predsjednika Odbora…..“

    Fonogram sjednice Zastupničkog doma Sabora od 18. ožujka 1998.

    Iz Fonograma sjednice Zastupničkog doma Sabora od 18. ožujka 1998. pod predsjedanjem predsjednika Zastupničkog doma Hrvatskog državnog sabora, akademika V. Pavletića:

    „Predsjednik:

    Sukladno članku 192. stavak 3. Poslovnika pisani prigovor na predloženi dnevni red dostavili su zastupnici Vladimir Šeks, akademik Antun Dubravko Jelčić, Marin Mileta i Srećo Bijelić.

    Zastupnik Vladimir Šeks u prigovoru traži da se iz dnevnog reda izostavi točka Prijedlog zakona o otklanjanju posljedica totalitarnog komunističkog režima, čiji predlagatelji su zastupnici Anto Đapić, Boris Kandare i Vlado Jukić.

    Pisani prigovor primili ste na sjednici.

    Molim uvaženog zastupnika Vladimira Šeksa da uzme riječ.

    Vladimir Šeks:

    Poštovani gospodine predsjedniče, dame i gospodo zastupnici.

    U ime kluba zastupnika Hrvatske demokratske zajednice, uložio sam prigovor da se iz dnevnog reda isključi uvrštena točka Prijedloga zakona o otklanjanju posljednica totalitarnoga komunističkoga režima čiji su predlagatelji zastupnici Stranke prava, Hrvatske stranke prava Anto Đapić, Boris Kandare i Vlado Jukić.

    Mi držimo u HDZ–u da Prijedlog ovoga zakona nije prihvatljiv ni sa ustavno-pravnoga ni sa nacionalno političkoga stajališta i to iz sljedećih razloga, u odnosu na Ustav prema odredbi članka 14. Ustava građani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode i jednaki su pred zakonom neovisno između ostaloga i o svome političkom ili drugom uvjerenju ili drugim osobinama. Prema odredbi članka 16. Ustava Republike Hrvatske prava i sloboda mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi, pravni poredak, moral i zdravlje.

    Isključivanje od mogućnosti da veliki broj hrvatskih građana kako se predlaže po zastupnicima HSP-a budu isključeni od sudjelovanja u izvršnoj vlasti, od vrsta izvršne vlasti, dijela i u lokalnoj vlasti, samoupravi, zakonodavnoj da da budu zastupnici, u diplomaciji, novinarstvu, znanosti, sveučilišni nastavnici, sudbenoj vlasti, članstva u upravnim i nadzornim odborima u većinskom vlasništvu države, časnika i dočasnika Ministarstva unutrašnjih poslova i sl. Stoga što bi bili prema Prijedlogu zakona povlaštenici komunističkoga režima ili aktivni djelatnici tajne policije i Obaviještajne službe predstavlja očito ograničenja i prava i sloboda iz članka 16. Ustava, ali i točno pojedinačno određenih prava i sloboda iz Ustava Republike Hrvatske kao primjerice članka 45. stavak 1. koji jamči svim građanima aktivno i pasivno biračko pravo sa navršenih 18. godina. Ili članka 54. stavak 1. i 2. koji jamče svakom pod jednakim uvjetima pravo dostupnosti svim javnim i drugim službama i pravo na izbor rada i slobodu rada i zanimanja.

    Mi u HDZ-u smatramo da je na političkim strankama, da je na hrvatskoj političkoj javnosti, cjelokupnoj javnosti, da je na političkoj zrelosti hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske da u jednom demokratskom postupku kod izbora procjeni i ocjeni da li će birati ili poklanjati povjerenje ljudima koje bi Hrvatska stranka prava željela eliminirati od obnašanja niza dužnosti, naznačenih tih dužnosti naznačenih u Prijedlogu zakona. I drugo što je osobito važno, prema odredbi članka 6. Prijedloga zakona Hrvatske stranke prava, od primjene toga zakona bile bi izuzete samo one osobe kojima je isključivo pisanom pravomoćnom odlukom, dakle, ili sudbenog ili upravnog tijela utvrđeno da su bile proganjane ili onemogućavane od komunističkoga režima zbog zalaganja za nacionalna prava hrvatskoga naroda zbog antikomunističkog djelovanja ili zalaganja za uspostavu demokratskoga porerka.

    Međutim, od 45. godine, pa i nešto prije, 45. do svibnja 90. godine, tisuće i tisuće hrvatskih građana, koji su jednom dijelu svoga života i djelovanja bilo sa uvjerenjem, bilo nevoljno, bilo formalno, spadali su prema ovom prijedlogu zakona, u krug kako ga prijedlog zakona naziva povlaštenika komunističkog totalitarnog režima, ali koji su do 30. svibnja 90. godine u drugim razdobljima svoga života i djelovanja postali i žrtve toga sustava i progona i nadzora ali nisu nikakvom pisanom pravomoćnom odlukom proganjane ili onemogućavane od toga istoga sustava zbog zalaganja za nacionalna prava hrvatskog naroda ili zbog antikomunističkoga djelovanja ili zalaganja za uspostavu demokratskoga poretka.

    Na primjer, nakon 1971. godine, tisuće ljudi koji bi po prijedlogu ovog zakona spadale u tzv. povlaštenike komunističkoga režima bili su proganjani na različit način i onemogućavani na različite načine. Mnogi od njih su izgubili posao, prisiljeni davati ostavke, tjerani su na ostavke, onemogućavani su u zaposlenju, tjerani su i u političku i ekonomsku migraciju, a sve bez ikakvih pravomoćnih odluka vilo sudbenih, bilo upravnih tijela.

    Mogli bi nabrajati ovdje stotine imena iz ovlasti politike, iz ovlasti različitih društvenih djelatnosti, od sudstva, od novinarstva, od školstva, od znanosti, ljudi koji su i jednom razdoblju svoga života došli u sukob sa sustavom vrijednosti ili prodajom politike prošloga sustava, zbog toga jer su se uistinu zalagali na nacionalna prava hrvatskog naroda, jer su se zauzimali za demokratski poredak i demokratska načela, i kada bi se ovakav zakon usvojio i prihvatio svi ti ljudi koji su u jednom razdoblju svoga života, kao što se navodi u prijedlogu Zakona, obzirom na svoj politički ili državni položaj, bile su im dostupne informacije koje nisu bile dostupne drugima, one bi trebale biti isljučeni iz praktično političkoga i državnog života u Republici Hrvatskoj.

    Nadalje, mnogi ljudi, koji bi prema prijedlogu ovoga zakona spadali pod njegov udar, dakle bili isključeni da sudjeluju u zakonodavnoj vrhu izvršne u vojci sudbenoj vlasti, u novinarstvu, u medijima, u upravnim i nadzornim odborima poduzeća, su se vrlo djelatno uključili u stvaranje Hrvatske države, djelovali su i u njenoj obrani i to sa puškom u ruci, i u izgradnji države počevši od znatnoga broja viših i nižih časnika bivše JNA dijela dužnosnika i MUP-u. Pa kada bi stoga ovaj prijedlog zakona bio prihvaćen, što mislim da bi bilo krajnje nemoralno i štetno po državne i nacionalne interese Hrvatske, svi oni bi bili isključeni po sili zakona od obnašanja raznih dužnosti koje predviđa ovaj dio zakona. I što je najvažnije i odlučnije po stajalištu HDZ-a do 1990. godine, političko biće hrvatskog naroda bilo je u znatnoj mjeri i razjedinjeno i suprotstavljeno ideološkim podjelama, i politikom nacionalne pomirdbe koja je naišla na odziv u ogromnoj većini hrvatskoga naroda, došlo je do toga jednoga ujedinjenja hrvatskoga naroda što je bila nužna i bitna pretpostavka za uspješno izborenje i nacionalne države i državne suverenosti i nacionalne slobode.

    A danas i u buduće, organizirati i nositi podjelu organizirati čistke, oni čistke koje bi zapravo imale svoj odraz, imale svoje značenje kao što su bili primjeri u Staljinističkim čistkama ili u SAD-u protukomunističke historije /histerije? op. aut./ Markartija /McCarthy op. aut./, značilo bi ponovo razjedinjavati hrvatsko nacionalno biće i dovoditi u pitanje krvavo izborenu nacionalnu slobodu i suverenost Hrvatske države.

    Iz izloženih svih tih razloga, klub zastupnika Hrvatske demokratske zajednice predlaže da se ovaj prijedlog zastupnika Hrvatske stranke prava, bez obzira na njihove namjere izostavi sa dnevnoga reda Hrvatskoga državnog sabora. Hvala lijepa.

    Predsjednik:

    Želi li jedan od predlagatelja uzeti riječ?

    Izvolite za govornicu.

    Anto Đapić:

    Gospodine predsjedniče Hrvatskog državnog sabora, kolegice i kolege.

    U ime kluba Hrvatske stranke prava, odnosno podnositelja nas trojice zastupnika prijedloga Zakona o otklanjanju posljedica totalitarnog komunističkog režima u cijelosti odbacujem razloge koje je predsjednik kluba HDZ-a naveo kao razloge za traženje skidanje točke sa dnevnog reda. Naime, kod same naznake kako planiramo predložiti prijedlog ovo zakona, podstrateškog Zakona u Hrvatskom državnom saboru, taj prijedlog je dočekan i sama inicijativa rekao bih na politički nož. Vrlo oštro, jako u momentu kada je taj napad se pokrenuo kako HDZ-a tako i od velikog dijela medija u Hrvatskoj, nije još bio ni dostupan prijedlog našeg zakona koji je sada doduše svakom bio dostupan. Ja sam očekivao da će nakon što se uvidi, uđe u sadržaj, našeg prijedloga da će i takva stajališta promjeniti i da neće biti tako decidirana, neće biti tako oštra i neće biti tako neargumentirano napadana.

    Prigovor koji je u ime kluba HDZ-a podnio predsjednik kluba, vrvi netočnostima, on vrvi netočnostima. On vrlo tendenciozno pokušava prikazati ovaj prijedlog zakona, tako se inače radilo svih ovih 12 mjeseca od kad se krenulo u tu proceduru. Pa na primjer, gospodin Šeks govori o tisućama povlaštenika koji bi bili zahvaćeni ovim prijedlogom zakona.

    Međutim, prema prijedlogu zakona, povlaštenici komunističkog totalitarnog režima su osobe kojima su u cijelosti ili u bitnom dijelu bile dostupne informacije koje /je/ prikupljala tajna policija te obavještajna služba, odnosno osobe koje su imale pravo raspolaganja s prikupljenim informacijama. Osobe kojima je tajna služba ili obavještajna služba omogućavala materijalne povlastice, te druge prednosti koje ostalim državljanima nisu bile dostupne u jednakom opsegu i pod jednakim uvjetima ili su im bile potpuno nedostupne. Osobe kojima je posredovanjem tajne policije ili obavještajne službe, odnosno komunističke partije oprošteno kazneno dijelo ili dio kaznenog …. /ili do/ progona za kazneno dijelo nije niti došlo u zamjenu za suradnju. Te osobe koje su zu znanje ili po nalogu tajne policije, odnosno obavještajne službe na teritoriju današnje Republike Hrvatske ili u inozemstvu planirale podupirale organizirale, odnosno pripremale ili izvodile kaznena dijela, odnosno djela koja očito nisu u skladu s načelima pravnog reda demokratske države. Prema tome, radi se o malom krugu ljudi. Prema tome, kreatora, ideologa, jednog sustava koji je cijeli svijet osudio, sve zemlje tranzicije u Europi, pa nema razloga da i Hrvatska ne prijeđe s tim putem. Samo vis a vis usporedbe zastupnicima i hrvatskoj javnosti, treba istaknuti da su sve zemlje koje su u tranziciji ušle u NATO savez donijele ovaj lustracijski zakon ili sličan i čak rigorozniji i restrektivniji nego što smo ga mi ovdje predložili.

    HDZ prigovara na ustavnost ovoga prijedloga zakona, prijedlog zakona se apsolutno naslanja na Ustav, on nije protuustavan, jer je ustavom propisano i dopušteno ograničiti neke slobode, ako je to u svezi zaštite društva i države. Promašeni su prigovori koji su iznešeni, da bi se radilo o progonima, jer ovaj prijedlog zakona ne predlaže nikakve progone, nego upravo obrnuto, suprotno, on predviđa samo provjeru onih koji se kandidiraju za vodeće dužnosti u državi i društvu, tj. jesu li pripadali u kategoriju tzv. povlaštenika totalitarističkog režima. Dakle, tako dugo dok netko ne iskaže ambiciju za vodećim mjestom u državi i društvu, nitko ga neće ni pitati je li ili nije bio ideolog, ili je li imao ili nije vodeću ulogu i u totalitarističkom komunističkom režimu. Oni koji govore da se u zakonu osjeća miris paljevine, kao što se na odborima moglo ćuti i progon vještica, samo plitkom demagogijom pokušavaju zaplašiti nevine ljude i to i one koji su bili i one koji nisu bili članovi Komunističke partije. Govori se o ideološkoj podijeljenosti.

    Zakon nije ideološki, barem ne niti u većoj niti u manjoj mjeri od bilo kojeg drugog zakona. Koji je to zakon moguće razumjeti bez ideologije, niti primjerice Zakon o zaštiti tržišne utakmice, ili Zakon o manjinskim jezicima, ili bilo koji drugi sličan zakon nije moguće razumijeti bez ideologije. S druge strane, zločini i kršenje demokratskih sloboda, nisu ideološka kategorija. Zločin doduše može biti počinjen u ime neke ideologije, ili zu blagoslov ideologije, no prijedlog ovog zakona ne bavi se čak niti tim. Zakon se bavi otklanjanjem posljedica zločina koje je počinio totalitaristički komunistički režim i spriječavanjem javnog djelovanja i obavljanja visokih državnih dužnosti onih ljudi koji su te zločine planirali, poticali i provodili. Čak niti ta zabrana prema ovom zakonu nije stalna, nego može biti izrečena na pet do deset godina. S druge strane, te ljude nitko ne bi spriječavao ili ometao u obavljanju bilo kojeg drugog posla. Oni dakle mogu biti napr. uspješni gospodarstvenici, ali ne primjerice i visoki državni dužnosnici.

    Gospodin Šeks je govorio o izuzećima, da su one preuske. Od primjene odredbi zakona bile bi izuzete sve žrtve totalitarističkog komunističkog režima, pa čak i oni koji su prije toga bili povlaštenici tog režima, a njih prema ovom prijedlogu zakona nema jako puno, to je jedna vrlo uska kategorija.

    Ovdje se pokušava u prigovoru kako vidim napasti na prijedlog da je on uperen protiv pomirdbe koja je dovela do stvaranja Hrvatske države. Naprotiv, zakon nije napad na pomirdbu, već on je doprinos pomirdbi, jer pomirdba nije abolicija i oprost, onima koji su smišljali i činili zločine pod okriljem totalitarističkkog režima ovim zakonom, prijedlogom zakona se pravi krivci spriječavaju u tome, da opstruiraju pomirdbu i da svoju krivicu prebacuju u djele /i dijele, op. aut./ sa nevinom većinom režimske nomenklature i tihe komunističko-partijske većine.

    Isto tako se navodi kako se Ustav i cjelokupno hrvatsko zakonodavstvo već odredilo prema totalitarizmu i osudilo ga. Takav stav je posve relevantan, jer je to posredno određenje prema totalitarizmu. Zakonom se upravo želi neposredno odrediti prema ne bilo kojem totalitarizmu, nego prema komunističkom totalitarnom režimu i otkloniti njegove posljedice. Ustavom se ne otklanjaju posljedice, a u ukupnom zakonodavstvu pravo nedostaje takav konkretan zakon, kojim bi se otklonile posljedice totalitarnog komunističkog režima. Hrvatska država kako je rečeno na klubovima nije dar kozmosa kako govore neki dužnosnici HDZ-a, nego su Hrvati vodili bezpoštedni krvavi Domovinski rat. U ratu su sudjelovali gotovo svi hrvatski građani, različitih političkih opredjeljenja, i nismo se u Hrvatskoj mogli baviti otklanjanjem posljedica i kadrovskim prekidom kontinuiteta s totalitarnim komunističkim režimom. Međutim, kadrovski prekid kontinuiteta sa komunističkim režimom je jedan od bitnih uvjeta za ravnopravno pridruživanje Međunarodnoj zajednici, slobodnih demokratskih zemalja, jedan od osnovnih uvjeta za sve zemlje koje su bile nosioci ili žrtve komunističkog totalitarinog režima. Zato prijedlog zakona ne da nije zakasnio, nego je baš sada aktualan zbog lošeg međunarodnog položaja Hrvatske i zasigurno bi doprinuo bržem i lakšem primanju Hrvatske u zajednicu demokratskih država i europske integracije. Da ne govorim o tome, da je ružna i loša praksa skidati prijedloge zakona sa dnevnog reda. O ovome što je prigovor HDZ-a, dalo bi se jako puno polemizirati i raspravljati, mi pristajemo na to, zato tražimo da točka ostane na dnevnom redu, da se prigovor ne usvoji, a kasnije u raspravi pokazati tko ima bolje, a tko lošije argumente.

    Zaključio bih, Zakon o otklanjanju posljedica totalitarinog komunističkog režima, prijedlog zakona, treba prekinuti kontinuitet s onim čega se gnušao i bojao cijeli svijet, prekid kadrovskog kontinuiteta s onim režimom kojeg se sve zemlje u kojima je postojao srame, onog od čega se danas čiste sve europske zemlje u kojima je taj zločinački režim vladao i nevjerojatno je i nedopustivo da takav prijedlog glasnogovornik vladajuće stranke u Hrvatskom državnom saboru naziva Mackartijevom antikomunističkom histerijom.

    Hvala lijepo.

    Predsjednik:

    Uvaženi kolege Šeks ima ispravak netočnog navoda.

    Vladimir Šeks:

    Biti ću uistinu kratak. Prema tome prijedlogu zakona kaže kolega Đapić da bi bio uski krug ljudi isključen. A svaki tadašnji općinski komitet dobivao je informacije o sigurnosnoj političkoj ocjeni koju su radile obavještajne službe, pa bi samo na taj način zato što je bio tamo formalni član, tisuće i tisuće ljudi bilo od toga isljučeno.

    Drugo, prema prijedlogu zakona bi taj neki lustracijski sud i lustracijski povjerenik ispitivao da li je neka osoba iz sadašnjeg aparata organizator poticanja zločina i sl. Prema odredbi članka Ustava da se nitko ne može smatrati kriv dok mu to sud ne utvrdi pravomoćnom odlukom. Dakle nikako to ne bi mogao i lustatracijski sud niti povjerenik Sabora, niti bilo tko drugi. To sve jednostavno ne stoji. A mislim da ovo pitanje treba ostaviti znanosti povijesti, a da se Hrvatski državni sabor treba okrenuti razrješavanju goručih socijalnih i drugih problema, a ne provoditi kažem nove podjele i jednostavno tražiti, jer će dolaziti sada uskoro takav prijedlog zakona sa jedne sruge strane i mi bi ovdje prema tome se prijedlogu zakona i ovoga i drugoga trebali raspravljati o tome kako da što uspješnije podijelimo hrvatski narod i hrvatske građene. Mislim da to u Hrvatskoj nitko ne želi osim možda jedne vrlo male skupine da se ponovno stvaraju podjele i razdvajanja u Hrvatskom narodu.

    Predsjednik:

    Ispravak netočnog navoda uvaženi kolega Đapić.

    Anto Đapić:

    Potpuno je netočno što govori gospodin Šeks, jer je ne moguća podijela apsolutne većine sa izuzetnom minornom manjinom. Apsolutno je to nemoguće i ovo što je gospodin Šeks rekao ne stoji niti u jednoj jedinoj riječi. On je rekao za partijske sekretare koji su bili po komitetima itd., koliko ih ima, nije problem pazite naročito je dobar dio tih sekretara danas tamo, s time mi nemamo ništa. Međutim, upitno je li svaki od tih sekretara partijskih imao uvid kao povlaštenik u punu informaciju i njenim raspolaganjem. Takav broj ljudi nije bio velik. Prema tome, pokušava se podastrijeti od strane gospodina Šeksa, da se radi o velikom krugu ljudi kako bi se prijedlog zakona apriori odbacio, a prema našim uvjerenjima radi se o izuzetnom malom broju ljudi, ali zasigurno ih još ima i dok se njih ne otkloni iz kadrovske križaljke hrvatske politike, dotle mi nećemo moći rješavati goreće probleme o kojima gospodin Šeks govori.

    Predsjednik:

    Ispravak netočnog navoda uvaženi zastupnik Dino Debeljuh.

    Dino Debeljuh:

    Želio sam samo jedna ispravak gospodina Šeksa. Gospodin Šeks je rekao da je formalni član bio u komitetu. Nije /Niti, op. aut./ jedan formalni član nije mogao biti u komitetu nego su bili to izuzetno provjereni kadrovi, koji su se pokazali na drugim mjestima. Tako da je to pozpuno netočno. Formalni članovi nisu ti o kojima se govori, inače mi iz IDS-a jesmo protiv ovakvog zakona, ali nismo protiv rasprave kao što ste vi protiv rasprave.

    Predsjednik:

    Ja stavljam na glasovanje.

    Tko je za prigovor zastupnika Vladimira Šeksa, da se iz dnevnog reda izostavati prijedlog zakona? Tko je za taj prijedlog?

    Ja bih molio da se broji, iako nije uobičajeno, ja vidim da je to velika većina, da ne bi bilo kakvih špekulacija poslije. Malo držite desnu ruku u zraku.

    Ima ih i sa lijevom.

    Hvala.

    Tko je protiv, odnosno za uvrštavanje u dnevni red?

    Za prijedlog da se ne uvrsti u dnevni red glasovalo je 62 zastupnika. A da se uvrsti samo 7.

    Prema tome utvrđujem, nemojte dalje mi smo vrlo ozbiljno o tome razgovarali, svi ste imali mogućnost. Dajte da završimo. Prema tome nije, uvaženi zastupnik Dubravko Jelčić u prigovoru traži da se iz dnevnog reda izostavi i točka prijedlog deklaracije o osudi totalitarnog komunističkog režima.

    Pisani prigovor ste primili, ali ukoliko želi uvaženi kolega može i usmeno obrazložiti.

    Akademik Antun Dubravko Jelčić:

    Gospodine predsjedniče, gospođe i gospodo. Na temelju Članka 192. stavak 3. Poslovnika Zastupničkog doma, u ime kluba zastupnika Hrvatske demokratske zajednice, predlažem da se iz prijedloga dnevnoga reda za 29. sjednicu Zastupničkog doma izostavi točku 12. prijedlog deklaracije o osudi totalitarnog komunističkog režima predlagatelja Ante Đapića, dr. Borisa Kandarea i Vlade Jukića. Prijedlog deklaracije koju sam naveo sadrži sve bitne ideje koje su već izražene i potvrđene u Saboru u nekoliko dokumenata ranijih godina.

    Prije svega u izlaganju predsjednika Republike o stanju u Republici Hrvatskoj na svečanoj sjednici sabora 30. svibnja 1991. koju je Sabor Republike Hrvatske prihvatio svojim zaključkom donesenim na zajedničkoj sjednici triju vijeća. Također 30. svibnja 1991. Zatim, u deklaraciji o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu, koji je Sabor Republike Hrvatske izglasao na zasjedanju 14. veljače 1992., a objelodanjena je u Narodnim novinama br. 9, 92. Kao u deklaraciji o osudi uhićenja, i umorstva Andrije Hebranga, donesenoj na istom zasjedanju istoga dana, i objelodanjenoj u istom broju Narodnih novina.

    Ja ću vam samo pročitati nekoliko fragmenata kratkih fragmenata iz ovih dokumenata. U izlaganju Predsjednika Republike, bilo je rečeno ovo. U ovo vrijeme prošle godine, zatekli smo Hrvatsku kojoj su vladajuće političke snage, kako u samoj Hrvatskoj tako i u SFRJ trajno oduzimale suverenitet time što su svim sredstvima prijećila hrvatskom narodu da bitno određuje interese, politiku i sam duhovni identitet Hrvatske.

    Hegemonističke i unitarističke snage u Jugoslaviji a integralističke i tobože lijeve snage u Hrvatskoj potiskivale su ime i povijest, samosvjest i kulturu i dostojanstvo hrvatskog naroda. Hrvatska je bila najizrazitijem poprištem širenja jugo-ideologije, jugo naziva i svakojake jugo politike.

    Hrvatski čovjek nije mogao naći niti upotrebljavati normalni hrvatski naziv niti je mogao slobodno izražavati svoje niti je smio otkrivati i s ponosom nositi hrvatsko znamenje.

    U tom slijedu, može se i produljiti, međutim važno je da je Sabor istoga dana u svome zaključku pod točkom 1. izglasao. Sabor Republike Hrvatske u potpunosti prihvaća izvješće Predsjednika Republike o s/t/anju u Republici.

    U deklaraciji o osudi političkog procesa i osude kardinalu Stepincu, kaže se. U cilju osude montiranog procesa, i osude nadbiskupu Stepincu, Hrvatski sabor istodobno osuđuje političke procese brojnim nevino suđenim svećenicima redovnicima i vjernicima osuđujući na taj način i protunarodni komunistički režim.

    U deklaraciji o osudi uhićenja i umorstva Andrije Hebranga kaže se. U cilju slamanja težnji hrvatskog naroda za njegovom državnošću velikosrpske I jugounitarističke snage u vođenju protuhrvatske politike, uhitile su i okrutno umorile dosljednog borca za hrvatsko državno pravo Andriju Hebranga, osudivši pri tome u montiranom političkom procesu nevine, suprugu mu Olgu Hebrang i suradnika Vladimira Frajtića na dugogodišnje kazne robije. Hrvatski sabor ovom deklaracijom odbacuje te protuhrvatske progone, I osuđujue njihove idejne začetnike I izvršitelje.

    Iz toga se može zaključiti da je u tim dokumentima nedvojbeno osuđen sustav komunističke represije, koji je vladao u Hrvatskoj od svibnja 1945. do svibnja 1990. Iz tih dokumenata se jasno razabire politički stav hrvatskog državnog sabora, prema bivšem komunističkom poretku, i sustavu vlasti u njemu. A taj stav je sasvim sukladan intencijama predložene deklaracije o osudi totalitarnog komunističkog režima, predlagatelja kolege Đapića, Kandarea i Vlade Jukića.

    Iz navedenih razloga klub zastupnika Hrvatske Demokratske Zajednice u Zastupničkom domu Hrvatskog državnog sabora, smatra, da je nepotrebno ponovno raspravljanje i donošenje deklaracije kako su predložili navedeni zastupnici. Jer bi to značilo ponavljanje jednom već zauzetog i u ovom saboru izglasanog političkog stajališta. Hvala.

    Predsjednik:

    Prihvaćaju li predlagatelji ovo obrazloženje. Izvolite.

    Dr. Boris Kandare:

    Gospodine predsjedniče Hrvatskoga državnog sabora, gospođe i gospodo zastupnici.

    Predlagatelji Deklaracije o osudi totalitarnog komunističkog režima Đapić, Kandare i Jukić protive se u cijelosti prigovorima koje je iznio akademik Jelčič u ime Kluba zastupnika Hrvatske demokratske zajednice.

    Mi smatramo da pitanje osude totalitarnog komunističkog režima nije znanstveno, nego eklatantno političko pitanje, pa prema tome predstavlja problem prema kojemu ovaj Sabor, dakle Hrvatski državni sabor treba zauzeti izričito stajalište.

    Ova stajališta o kojima je bila riječ u prigovoru na prijedlog dnevnog reda, /tu/ govori se o deklaracijama koje je Sabor Republike Hrvatske donio 92. godine i to dvije deklaracije, onoj koja se odnosi na osudu političkog procesa i presude kardinalu Alojziju Stepincu i one deklaracije koja se odnosi na osudu uhićenja i /u/morstva Andrije Hebranga.

    Predlagatelji smatraju da se ove dvije deklaracije odnose na pojedinačna pitanja, tj. na procese i uhićenja za dvije osobe i to za kardinala Alojzija Stepinca i za Andriju Hebranga, a da se opće stajalište Hrvatskoga državnog sabora koje se izvodi iz ovih deklaracija ukazuje kao tumačenje ovih deklaracija koji su pojedinačni akti, kako bi one imale opću vrijednost.

    Mi smatramo da ove pojedinačne deklaracije ne mogu odrediti opći stav, dakle opće stajalište Hrvatskoga državnog sabora prema pitanjima unutarnje i vanjske politike Hrvatske države, a to je upravo pitanje osude totalitarnog komunističkog režima an blck /an block?, op. aut./.

    Mi ne možemo shvatiti da netko može biti protiv uvrštenja u dnevni red jedne opće deklaracije koja osuđuje čine koji su izvršavani bili u doba najvećeg mraka u Hrvatskoj povijesti, u doba totalitarnog komunističkog režima koji je trajao u Hrvatskoj preko 45 godina.

    Mi ne možemo shvatiti da /se/ Hrvatski državni sabor ne bi trebao izričito odrediti prema općem pojmu totalitarnog komunističkog režima i to time da bi odredio da je upravo taj režim kroz svoja djela kršio ljudska prava i temeljne slobode, te javno progonio razne političke, vjerske i socijalne skupine. Da je on to radio, to nije sporno. To upravo dokazuju ove dvije pojedinačne deklaracije na koje se podnositelj prigovora poziva. To je deklaracija koja se odnosi na kardinala Stepinca i deklaracija koja se odnosi na Andriju Hebranga.

    Nadalje taj totalitarni komunistički režim je osim kršenja ovih temeljnih prava prema našem stajalištu onemogućavao slobodu izražavanja političke svjesti o nepovoljnom stanju u državi, u bivšoj bržavi, te ucjenama prisiljavao ljude na javnu potporu takvom zločinačkom komunističkom sustavu.

    Svim tim kršenjem i onemogućavanjem djelatnosti, potkopavao je temelje pravne države, zlorabio međunarodne ugovore i zlonamjerno utemeljio usporedni tajni pravni sustav za koji nema presedana u povijesti čovječanstva.

    Taj totalitarni komunistički režim je u općem pojmu činio sve ovo o čemu sam ja govorio, a tim činjenjem je ostvarivao svoje ciljeve na način što je ubijao i zatvarao ljude, što je uvodio brutalne metode fizičkog i psihičkog mučenja, osnivao koncentracijske logore za političke zatvorenike, nasilno oduzimao privatnu imovinu, otežavao zapošljavanje i obrazovanje i ograničavao putovanja u inozemstvo i onemogužavao povratak osobama koje su bile nepodobne za komunizam.

    Sve ove rezultate tog djelovanja mi nalazimo u raznoraznim zakonima, rezolucijama i deklaracijama koje donosi ovaj Hrvatski državni sabor, a koje se očituju kao pojedinačni akti. Mi smatramo da bi jednim općim aktom, ovom deklaracijom o osudi totalitarnog komunističkog režima trebalo pobrojati sve ono što je ovdje rečeno.

    Mi smatramo nadalje i na kraju ovoga svega htio bih kazati, da mi smatramo odgovornim za nastale posljedice totalitarnog komunističkog režima vodstvo Komunističke partije Jugoslavije, odnosno Komunističke partije Hrvatske ili njenih nasljednika, pa da bi ta deklaracija trebala to utvrditi i vodstvo komunističke partije, dakle dio komunističke partije učiniti odgovornim za sva ubojstva u kojima je u ime komunističke revolucije na nemilosrdan način ubijen veliki broj ljudi bez mogućnosti obrane.

    Mi smatramo da bi Hrvatski državni sabor trebao jednom općom deklaracijom, upravo ovom koju mi predlažemo na donošenje, da bi ona trebala biti uvrštena u dnevni red, da bi se o njoj trebalo raspravljati i da bi na kraju te rasprave Hrvatski državni sabor trebao prema ovom prijedlogu zauzeti svoj stav.

    Prema tome, mi se protivimo prigovorima i ustrajemo pri tome da se prijedlog ove deklaracije uvrsti u dnevni red ove sjednice. Hvala.

    Predsjednik:

    Dajem na glasovanje prigovor uvaženog zastupnika Dubravka Jelčića, da se iz dnevnog reda izostavi Prijedlog deklaracije o osudi totalitarnog komunističkog režima.

    Tko je za to da se ne uvrsti u dnevni red?

    Brojite molim vas. Većina jest, ali neka bude točno.

    Hvala.

    Tko je za to da se uvrsti u dnevni red?

    59 glasova je protiv toga da se uvrsti u dnevni red, a 16 da se uvrsti. Prema tome, utvrđujem da ovaj prijedlog ne može biti uvršten u dnevni red.“

    Zapisnik 29. sjednice Zastupničkog doma Sabora

    Također je dostupan Zapisnik 29. sjednice Zastupničkog doma Sabora, održane 18., 19., 20., 25., 26. i 27. III. 1998., u kojem je zaključak sumiran (str. 5–6):

    „Sukladno članku 192. stavak 3. Poslovnika pisani prigovor na predloženi dnevni red dostavili su zastupnici Vladimir Šeks, akademik Antun Dubravko Jelčić, Marin Mileta i Srećko Bijelić.

    Zastupnik Vladimir Šeks u prigovoru je zatražio da se iz dnevnog reda izostavi točka PRIJEDLOG ZAKONA O OTKLANJANJU POSLJEDICA TOTALITARNOG KOMUNISTIČKOG REŽIMA, prvo čitanje, P.Z. br. 396, čiji predlagatelji su zastupnici Anto Đapić, dr. Boris Kandare i Vlado Jukić. Pisani prigovor zastupnici su primili na sjednici. Podnositelj prigovora, zastupnik Vladimir Šeks obrazložio je prijedlog a Anto Đapić, predstavnik predlagatelja, obrazložio je razloge za donošenje zakona. Zastupnički dom je, većinom glasova 62 “za”, 7 “protiv“, prihvatio prigovor zastupnika Vladimira Šeksa i u dnevni red nije uvršten Prijedlog zakona o otklanjanju posljedica totalitarnog komunističkog režima, prvo čitanje, P.Z. br. 396, čiji predlagatelji su zastupnici Anto Đapić, dr. Boris Kandare i Vlado Jukić.

    Zastupnik akademik Antun Dubravko Jelčić u prigovoru traži da se iz dnevnog reda izostavi točka PRIJEDLOG DEKLARACIJE O OSUDI TOTALITARNOG KOMUNISTIČKOG REŽIMA, čiji predlagatelji su zastupnici Anto Đapić, dr. Boris Kandare i Vlado Jukić. Pisani prigovor zastupnici su primili na sjednici. Podnositelj prigovora, zastupnik akademik Antun Dubravko Jelčić, obrazložio je prigovor a dr. Boris Kandare obrazložio je Prijedlog deklaracije. Zastupnički dom je, većinom glasova /59 “za”, 16 “protiv”/, prihvatio prigovor zastupnika akademika Antuna Dubravka Jelčića, i u dnevni red nije uvršten Prijedlog deklaracije o osudi totalitarnog komunističkog režima, čiji predlagatelji su zastupnici Anto Đapić, dr. Boris Kandare i Vlado Jukić.” (podcrtano i podebljano: autori)

    U slijedećem tekstu objavit ćemo dokumente o spriječavanju lustracijskog procesa u Hrvatskoj 1999. godine te se ukratko osvrnuti na značajne povijesne događaje.

    [1] Zastupnički dom od promjene Ustava 2001. više ne postoji, Sabor je postao jednodoman.

  • DR. SC. IZIDA PAVIĆ I MR. SC. BLANKA MATKOVIĆ: 27 GODINA ČEKAMO ZAKON O LUSTRACIJI


    HTnaslovnica-Copy-1038x576Kratki pregled represalija komunističkog (jednopartijskog) režima od 1944. – 1990.

    U posljednjim mjesecima Drugog svjetskog rata i prvim mjesecima poraća čitava Europa prolazila je kroz drastične političke promjene te se suočavala s posljedicama proživljenog sukoba i različitim oblicima mirnodopskog nasilja. Nasilje na hrvatskim prostorima doseglo je vrhunac između jeseni 1944., kada su postrojbe tadašnje Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije ušle u, odnosno okupirale prve hrvatske gradove, i kasnog ljeta 1945. do kojeg su se masovne egzekucije odvijale diljem bivše Jugoslavije. Desetljećima se o ovim zločinima znalo malo ili ništa, a ogromni razmjeri tih zločina postali su vidljivi tek zadnjih 20-ak godina. Povijesna znanost komunističkog razdoblja fokusirala se na žrtve fašizma, a zločini provedeni pod komunističkim predznakom, koji su se u konačnici sveli na istrebljenje Hrvata, nastojali su se sakriti ili su bili pravdani borbom protiv ostataka „okupatora i kvislinga“. Živi Hrvati postahu građani drugog reda, a njihovi mrtvi mrtvi drugog reda, koje nije bilo vrijedno ni popisati.

    Slična je situacija bila i u državama istočne Europe u kojima je na vlasti bila Komunistička partija pod dirigentskom palicom iz Moskve, iako je Hrvatska u mnogočemu specifična. Režim SFRJ od 1944./45. do 1990. ne samo da je proveo masovne likvidacije nakon primirja 8. svibnja 1945., dakle u mirnodopsko doba, nego je proveo democid i etnocid nad stanovnicima Hrvatske, posebice Hrvatima, te je kroz 45 godina u svim oblicima pogodovao poslušnim članovima Komunističke partije i njihovim obiteljima i prijateljima kao i nehrvatskim stanovnicima Hrvatske i drugih republika.

    Četrdesetopetogodišnji represivni režim započeo je – izuzevši odluke AVNOJ-a kojima se neke narodnosne skupine kao Nijemce lišava svih građanskih prava ako nisu bili sudionici Narodnooslobodilačke borbe – odmah po „primirju“ 8. svibnja 1945. masovnim likvidacijom onih Hrvata i drugih stanovnika Hrvatske i njihovih obitelji koji su bili hrvatski suverenisti odnosno separatisti od Jugoslavije u koju je Hrvatska 1918. na silu i nelegitimno ugurana i koji su stvorili samostalnu državu Hrvatsku 1941. ili na bilo koji način sudjelovali u radu iste. Broj likvidiranih mjeri se u stotinama tisućama, a točna brojka do danas ostaje nepoznata. U razdoblju od 1945. do 1990. brojni Hrvati služili su vremenske kazne s prisilnim radom u logorima, a zatim u kazneno-popravnim domovima i zatvorima u kojima su mnogi bili mučeni i ubijeni. Mnogi su jednostavno likvidirani bez ikakvih provedenih sudskih postupaka, a drugi su proganjani i raseljavani. Represija je nastavljena oduzimanjem građanskih prava, izbacivanjima iz domova, nacionalizacijom ili konfiskacijom stanova, kuća, tvornica i druge imovine, ili jednostavnom pljačkom, otpuštanjima s posla na ulicu ili slanjem u mirovinu, premještajem na nižu funkciju, koja se represija nastavila i u godinama nakon poraća kroz otpust sa posla u trudnoći, maltretiranje i smrt Hrvata-regruta u JNA, ubojstva i otmice hrvatskih emigranata, batinanje i tvorne napade na ulici i drugdje, psiho-fizičkom torturom prema potrebi i prilici, te općim davanjem prednosti nehrvatima, komunistima i borcima, redom bez odgovarajućih kvalifikacija, na vodećim mjestima u poduzećima, školama, policiji, raznim državnim ustanovama, javnim glasilima kao i zabranom uporabe hrvatskog nacionalnog znakovlja bez crvene zvijezde petokrake, jezika i drugoga, te ogromnom privrednom kriminalu s odljevom novca bilo u Saveznu blagajnu (Beograd) ili van (London), što je sve dovelo do masovnog iseljavanja iz Hrvatske (samo u razdoblju od 1965. do 1976. bilo je 900 000 iseljenika Hrvata) i njezinog osiromašenja. Zatiranje hrvatske suverenosti i uništavanje Hrvata i njihove nacionalne memorije, počevši od 1918., a nastavivši se 1945., odvijalo se kako na materijalnom, na primjer uništenjem grobišta 1. i 2. svj. rata, tako i na duhovnom planu zabranom rada hrvatskim piscima, novinarima, umjetnicima, profesorima, zabranom čitanja ili uništenjem knjiga hrvatskih pisaca i umjetnika, putem izbacivanja hrvatske nacionalne povijesti iz udžbenika, prekrajanjem povijesti i književnosti, represijom prema Katoličkoj crkvi i vjernicima, te ukinućem Hrvatske pravoslavne crkve.

    Uz te represalije protiv narodnih (Hrvata) i religioznih grupa (katolika i hrvatskih pravoslavaca), postojao je cijeli niz represivnih metoda protiv pojedinca, od praćenja i zastrašivanja, ucjena, psihičkog i fizičkog zlostavljanja do državnog mobbinga. Zakon je za prekršaje „verbalnog delikta“ ili „uvrede državne vlasti/predsjednika“, koji u demokratskim društvima ne postoje, predviđao drakonske kazne tamnice, a nemali broj privedenih ili osuđenih podlegao je fizičkom maltretiranju bilo još u istražnom zatvoru, bilo na robiji.

    Uz oficijelne suradnike, agente, režim je razvio i instituciju doušništva putem neoficijelnih, dijelom dobrovoljnih, dijelom ucijenjenih suradnika, koji se kreću od anonimnih potkazivača koji su u kutije, postavljene od svibnja 45. po uličnim odborima/mjesnim zajednicama mogli ubacivati cedulju sa imenom „izdajnika“ i „narodnog neprijatelja“ do onih koji su prilikom „obavijesnog razgovora“ pristali na suradnju sa tajnom policijom i špijuniranje prijatelja, kolega i drugih.

    Spomenimo i poznate „karakteristike“, plave koverte u kojima su nadležni provjereni komunistički kadrovi davali mišljenje o pojedincima i njihovom radu, koje su se prosljeđivale na novo radno mjesto, novu školu, prekomandu i slično. „Karakteristike“ su se pisale i djeci! Što je u njima pisalo, teško je reći, ali znamo da je u jednoj za jedno dijete stajalo: „Ne surađuje“.

    U tom razdoblju sustavno kršenje ljudskih prava bilo je uobičajeno, sudski procesi montirani i državne institucije zloupotrebljavane, a sve to pod kontrolom Komunističke partije odnosno Saveza komunista Jugoslavije, NO-a, SUBNOR-a, MUP-a, OZN-e ili UDB-e i drugih službi, zbog čega je partijska nomeklatura predstavljala temelj tog totalitarnog režima koji se nemilosrdno obračunavao s političkim neistomišljenicima, prema totalitarnoj komunističkoj terminologiji, „klasnim“ i „narodnim“ neprijateljima i s onima koji su rušili „bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti“, u zemlji u kojoj je jedan narod bio jednakiji među jednakima.

    Lustracija i lustracijski zakoni u raznim zemljama

    Urušavanje komunističkog režima krajem 1980-ih rezultiralo je različitim tranzicijskim problemima nastalima prilikom napuštanja starog sustava i prelaska u slobodno demokratsko društvo. Političko, ekonomsko, socijalno i psihološko nasljeđe komunizma otežalo je i usporilo put prema slobodi, kako pojedinca tako i skupina i demokratizaciji društva općenito.

    Parlamentarni odbor Vijeća Europe (PACE) u dva je navrata (1996. i 2006.) donio Rezolucije kojima se osuđuju totalitarni komunistički režimi te preporučio mjere za otklanjanje nasljeđa komunizma. RH je 2006. godine Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.–1990. prihvatila djelomice zaključke EU-Rezolucija, i to samo u onom dijelu koji se odnosi na opću osudu komunizma, ali nije se ni dotakla pitanja sankcioniranja zločina iz tog razdoblja niti pitanja preispitivanja djelovanja pojedinaca koji su bili na najvišim državnim funkcijama komunističkog režima te njihovog daljnjeg djelovanja u parlamentarnoj demokraciji, kao niti pitanja lustracije.

    Rezolucija Parlamentarnog odbora Vijeća Europe 1096/1996 čl. 7 „preporučuje da se kaznena djela pojedinaca počinjena za vrijeme totalitarnog komunističkog režima kazne prema važećem kaznenom zakonu, a u slučaju kada postoje vremenska ograničenja za pojedine prekršaje ili zločine, ona se mogu promijeniti (produžiti), jer se radi o proceduralnim, a ne o substancijalnim odnosno sadržajnim stvarima.“ Istim se člankom „preporuča suđenje i kazna osoba za zločine koji po ondašnjim nacionalnim odnosno državnim zakonima nisu predstavljali zločine, a koji se smatraju zločinima prema osnovnim principima i pravu koje je prihvaćeno u civiliziranim državama odnosno nacijama.“ Čl. 8 navedene Rezolucije „preporuča da se paralelno sa suđenjem pojedinačnih zločina provodi rehabilitacija pojedinaca koji su bili optuženi za „zločine“ koji po principima i zakonima civiliziranih društava ne predstavljaju zločine…“ Čl. 11 iste Rezolucije spominje i odnos odnosno mjere prema osobama koje nisu počinile zločine koji se mogu utužiti prema važećem kaznenom zakonu, ali koje su držale visoke pozicije u bivšim totalitarnim komunističkim režimima, podržavale ga i omogućile njihovo trajanje, te spominje administrativne mjere kao lustraciju ili zakon o dekomunizaciji. Cilj ovih mjera je omogućiti da se osobe, kojima se ne može vjerovati da će djelovati u skladu sa demokratskim principima, isključe iz sudjelovanja u vlasti. Čl. 12 pojašnjava da se prilikom provođenja tih i takvih mjera moraju zadovoljiti izvjesni kriteriji: krivnja mora biti individualna, a ne kolektivna, krivnja mora biti dokazana u svakom pojedinačnom slučaju, pravo na obranu (presumpcija nevinosti dok se ne dokaže suprotno) i pravo priziva na Sud mora biti zagarantirano. Cilj je osiguranje odnosno jačanje demokracije, a ne osveta.

    Preuzimanje i otvaranje arhiva tajnih službi bivšeg režima, te osnivanje posebnih državnih institucija (muzeja, instituta, arhiva ili komisija) za pohranu i prikupljanje dokumenata te proučavanje zločina komunizma, odvijalo se u europskim državama različitim tempom, te u nekima traje i danas. Oba preduvjeta za suočavanje sa totalitarističkim režimom komunizma (pristup arhivi i državna institucija kao provoditelj procesa) ostvareni su do sada u Poljskoj, Njemačkoj, Češkoj, Latviji, Mađarskoj, Estoniji, Rusiji, Litvi, Ukrajini, Rumunjskoj i Makedoniji i djelomično u Sloveniji, a suočavanje se provodi i u zemljama koje nikada nisu imale komunističku vlast, kao u Švedskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Prethodna iskustva pod komunističkom vlašću te uvidi u spise državno političkih organizacija bivšeg režima potakla su razmišljanja o onemogućavanju istaknutih pripadnika tog režima, ponajviše onih koji su bili odgovorni za sustavna kršenja ljudskih prava, da sudjeluju u političkom životu, posebno državnim i javnim službama novih demokratskih država koje su iznikle na ruševinama komunističkog totalitarizma.

    Uslijedilo je izglasavanje zakona koji su imali za cilj uklanjanje nasljeđa komunizma, to jest dekomunizaciju i lustraciju društva, a kojima je regulirano sudjelovanje aktivnih dužnosnika represivnog aparata bivšeg režima u politici i javnim službama i to: u Njemačkoj (1991., produžavan i vrijedi do 2019.), Češkoj (1993.), Slovačkoj (1996.), Mađarskoj (1994. i 1996.), Albaniji (1993. i 1995.), Bugarskoj (1992.), Litvi (1991.), Latviji (1995. i 1996.), Estoniji (1992. i 1995.), Poljskoj (1997. i 2007.), Srbiji (2003.), Makedoniji (2006., 2008. i 2012.), Ukrajini (2014.), pri čemu zakoni u Mađarskoj i Srbiji nisu saživili, dok njemački zakon o dokumentima Ministarstva državne sigurnosti (Stasi-Unterlagen-Gesetz) s jedne strane pledira na savjest i iskrenost „korisnika“ bivšeg režima – o kojima državna institucija sakuplja podatke o njihovoj djelatnosti šaljući upitnike i prema potrebi umirovljuje iste (govori se o 50ak tisuća umirovljenih profesora i učitelja), a s druge strane drugim zakonom „žrtvama“ režima pruža rehabilitaciju i materijalnu naknadu za pretrpljenu štetu (nepravdu).

    Jedine dvije bivše komunističke zemlje, a danas članice Europske Unije koje nisu donijele lustracijski zakon su Republika Slovenija, gdje se 1997. na saborskoj raspravi glasalo protiv usvajanja takvog zakona, te Republika Hrvatska, gdje je 1998. i 1999. „Prijedlog zakona o otklanjanju posljedica totalitarnog komunističkog režima“ Hrvatske stranke prava (HSP) skinut sa dnevnoga reda Sabora glasovanjem, pa se o njemu nije ni raspravljalo.
    hsp lustracija

    Hrvatska

    U prvim godinama postojanja demokratske Republike Hrvatske zatečena situacija bila je donekle opravdana, jer je netom nakon prvih demokratskih izbora Hrvatska postala metom agresije izvana i separatističkih pokušaja iznutra. Nakon završetka Domovinskog rata u Hrvatskoj je izglasan Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine vladavine (NN 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02) kojim je reguliran povrat ili naknada za materijalna dobra oduzeta za vrijeme bivše Jugoslavije i NDH (nav. Zakon čl. 2). Regulirana je i naknada političkim zatvorenicima Zakonom o pravima bivših političkih zatvorenika (NN 34/95, 164/98 i 109/01).

    Devedesetih je ustanovljena i „Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava“, koja je ukinuta početkom 2002., a koja je u svom kratkom radnom vijeku utvrdila preko 260 000 poimeničnih žrtava. Sredinom 2011. osnovan je Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobišta žrtava komunističkih sustava čiji se rad odnosio samo na žrtve likvidirane nakon 8. svibnja 1945. Ured je izvršio ekshumacije pojedinih masovnih grobnica u zagrebačkoj okolici, no njegov rad okončan je odlukom Vlade RH krajem 2012. kada je Ured pripojen Ministarstvu hrvatskih branitelja.

    Postoji i nekoliko drugih, odnosno nevladinih i privatnih inicijativa.

    Tako Hrvatski institut za povijest unatrag nekoliko godina vodi znanstveno-istraživački projekt „Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću“ koji istražuje i objavljuje dokumente odnosne na represiju i zločine partizana pod vodstvom KPJ nad poraženom vojskom NDH i nad neistomišljenicima u Drugom svjetskom ratu (voditelj: V. Geiger). Unutar projekta teče i projekt „Poimenični popis stradalih i žrtava Drugog svjetskog rata i poraća (voditelj: J. Kolanović).

    Paralelno s time udruge, pojedinci i katolička crkva skupljaju podatke i objavljuju Hrvatske martirologije i Žrtvoslove, vode ili su vodili procese za rehabilitaciju pojedinaca osuđenih na montiranim procesima.

    O državnom Vijeću za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima i njegovom radu, ne znamo puno. Iako je Vijeće osnovano još početkom ožujka, njegova prva sjednica održana je tek 29. lipnja. Prema izjavi predsjednika Vijeća akademika Zvonka Kusića, na toj sjednici pristupilo se formiranju metodologije rada čime se implicira da u razdoblju od početka ožujka do kraja lipnja to Vijeće nije uradilo ništa iako je rok za izradu prijedloga odnosno zaključaka Vijeća 1. ožujka 2018.

    Tri stupa u suočavanju sa komunističkom prošlošću i provedbi lustracije društva

    U suočavanju sa komunističkom prošlošću i provedbi lustracije društva potrebno je istaknuti tri ključna problema:

    Otvaranje odnosno deklasifikacija dijelova arhiva KPH.
    Osnivanje stalnog ureda, povjerenstva ili službe, zavoda ili instituta od strane Republike Hrvatske.
    Utvrđivanje mjera i pravnih sankcija nad pojedincima koji su povrijedili temeljna ljudska prava te revizija profesionalnih karijera državnih službenika (lustracija).

    Unatoč brojnim angažiranjem pojedinaca i privatnih udruga koji rade na rasvjetljavanju razdoblja 1944.–1990., uglavnom bez državne ili institucionalne podrške, tek nedavno, 27 godina nakon prvih demokratskih izbora, ostvaren je u Hrvatskoj u potpunosti (?) prvi uvjet za organiziranje legitimnog, pravno utemeljenog te institucionalnog suočavanja sa režimom komunizma: izglasan je zakon o „otvaranju“ (dostupnosti) arhiva KPH putem deklasifikacije dokumenata. Međutim, u međuvremenu je mnoštvo dokumenata otuđeno – kao što je to slučaj sa dossierom Stepinac u kojem nedostaje 75 dokumenata. No dva daljnja stupa suočavanja još nisu podignuta: nije ustanovljena služba za brigu o gradivu i obradu, a nisu utvrđene ni mjere i/ili pravne sankcije nad pojedincima koji su povrijedili temeljna ljudska prava (pitanje zastare), kao što pravilnikom ili zakonom nije uređena provjera državnih službenika u odnosu na njihovu ulogu u represivnom komunističkom aparatu.

    Unatoč Deklaraciji o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog režima, od 30. lipnja 2006. i istraživačkom projektu o partizanskim i komunističkim zločinima u posljednjim mjesecima rata i prvim mjesecima poraća na kojemu su u organizaciji Hrvatskog državnog arhiva i Drzavnog odvjetništva RH radili Stipo Pilić i Blanka Matković (2008.-2011.) s ciljem razotkrivanja počinitelja pojedinih masovnih zločina, hrvatska država do sada nije tužila ni osudila niti jednog masovnog ubojicu, ratnog ili poratnog zločinca iz vremena prije i neposredno nakon kapitulacije NDH i sklopljenog mira 8. svibnja 1945. te razdoblja komunizma 1945.–1990., da o pojedinačnim zločinima i silnim kršenjima ljudskih prava tijekom tog razdoblja ne govorimo. Ne samo da povlaštenici režima 1945.–1990. nisu pozvani ni pred sud ni na odgovornost, nego smo zadnjih 27 godina svjedoci djelovanja istih tih pojedinaca na štetu Hrvatske, iako režima već gotovo 30 godina nema. Država Hrvatska također još uvijek nije pristupila preispitavanju vrste i načina djelovanja pojedinaca u režimskoj vlasti i njenim institucijama tijekom četrdesetpetogodišnjeg komunističkog režima.

    Obzirom na to:

    – da je destruktivno, destabilizacijsko i subverzivno djelovanje apartčika bivšeg represivnog režima ili onih koji zagovaraju regionalne asocijacije i time nastoje poništiti samostalnost Republike Hrvatske, a time i Domovinski obrambeni rat očigledno (i 27 godina nakon održavanja prvih demokratskih izbora i stvaranja Republike Hrvatske)

    – da su se pojedini povlaštenici komunističkog režima svojim sudjelovanjem u kršenju temeljnih ljudskih prava i sloboda diskvalificirali kao mogući stupovi (današnjeg) društva koje počiva na poštivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda,

    a riječ je o onima, koji su u vrijeme bivše Jugoslavije bili u redovima:

    djelatnika OZNE, UDBE, SDS ili KOS, odnosno tajnih službi, kao i na članove KNOJ-a (1944 – 1953),
    visokih dužnosnika Komunističke partije odnosno Saveza komunista (partijski sekretari, članovi partijskih predsjedništava ili centralnih komiteta),
    visokih dužnosnika JNA ili Narodne milicije,
    sudaca okružnih ili viših sudova, javnih tužitelja ili njihovih zamjenika, kao i pripadnika uprava u kazneno-popravnim domovima,
    polaznika studija na partijskim, vojnim ili policijskim školama u SFRJ, SSSR ili nekoj drugoj komunističkoj državi,
    aktivnih sudionika u mučenju ili likvidaciji hrvatskih građana u domovini i inozemstvu,
    društvena je nužnost preispitati sudjelovanje današnjih državnih službenika u navedenim službama, te regulirati pristup određenim višim državnim kao i obrazovnim službama dodatnom izjavom o nesudjelovanju ili o sudjelovanju u navedenim službama (lustracija). U slučaju sudjelovanja, osoba je dužna dati izvještaj o njenoj ulozi i zadaćama u istoj. Informacije o tome da li je neki dužnosnik bio djelatnik navedenih službi je javne prirode i smije se objaviti.

    Otklanjanje posljedica totalitarnog komunističkog režima putem provjere s mogućnošću onemogućavanja visokih partijskih ili državnih dužnosnika bivšeg režima da obnašaju više javne dužnosti u Republici Hrvatskoj nije i ne može biti posljedica diskriminacije tih osoba u odnosu na njihova eventualna politička ili ideološka uvjerenja. Naime, kako članstvo u tajnim službama, vodstvu Komunističke partije i sličnim režimskim institucijama, nije bilo nužno utemeljeno na njihovom političkom ili ideološkom opredjeljenju, to znači da eventualno ideološko komunističko uvjerenje nije bitno za primjenu ovakvog zakona nego su za ostvarivanje ciljeva dekomunizacije i lustracije ključne jedino aktivnosti kojima su te osobe u obnašanju svojih ovlasti kršile temeljna ljudska prava, što u praksi znači da ovakav zakon nije usmjeren protiv svih članova Komunističke partije nego samo onih odgovornih za takva kršenja ljudskih prava.

    Članovi Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ iz Zagreba, koji istražuju pojedine aspekte procesa rasvjetljavanja i suočavanja sa totalitarnom komunističkom prošlošću te lustracije društva, utvrdili su desetak problematičnih područja odnosno tema unutar tog procesa koji će se detaljnije analizirati u slijedećim tekstovima. Temeljit, objektivan i stručan pristup ovoj problematici neophodan je radi:

    istinskog suočavanja s prošlošću koja opterećuje hrvatsko društvo čemu svakodnevno svjedočimo,
    utvrđivanja povijesne istine i napretka povijesne znanosti koja je kontaminirana dugogodišnjom komunizacijom i selektivnim pristupom jer se njome umjesto povjesničara i posebnih institucija bave političari, stari i „novi“ borci NOB-e i drugi,
    te sveobuhvatne zaštite ljudskih prava i sveopće demokratizacije hrvatskog društva.
    Dok ovi ciljevi kojima bi se omogućio politički, gospodarski, kulturni i znanstveni napredak Hrvatske ne budu postignuti, hrvatski narod ostat ce zacementiran u razdoblju između Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata bez ikakve nade u ono što njegovi neprijatelji najmanje priželjkuju, a to je bolja budućnost za sve hrvatske građane, uključujuci i žrtve (stradale, ranjavanje, proganjane, maltretirane i traumatizirane) dva posljednja rata u našoj domovini.

    Izvor: croatiarediviva / Hrvatski tjednik

  • ‘Glasujte za HSP, HČSP, ABH i Obiteljsku stranku’


    vinko vukadin 1VINKO VUKADIN, VODITELJ IZBORNE KAMPANJE KOALICIJE POMAK

    Pravo i pravda, kršćanski sustav vrijednosti, lustracija, demografska obnova, jeftinija i učinkovita država, jedinstvena mirovina, temeljni osobni dohodak, povratak iseljeništva, Zakon o braniteljima, Lički ustanak, Hrvatska do Drine, Za dom i Domovinu

    Razgovarali smo s Vinkom Vukadinom, voditeljem izborne kampanje koalicije Pomak, koja okuplja HSP, HČSP, ABH i Obiteljsku stranku. Znakovito, na obljetnicu Ličkog ustanka. Originalni Vinko Vukadin ima jednu raširenu genetsku manu: rodom je od Tomislavgrada. Uporno traži lustraciju – i to je za njega pitanje vjerodostojnosti.

    Tko su pravaši i tko su branitelji?

    U Hrvatskoj je formalno uvedeno višestranačje, ali je izostalo jasno stranačko profiliranje. Trebamo novi Izborni zakon, koji će onemogućiti prijeizborno koaliranje i smanjiti izborni prag. Trebamo i kvalitetan Zakon o braniteljima. Kada bi se svi pravaši povukli u pravaške stranke, iste bi postale najbrojnije u državi. Zlatko Hasanbegović i Željko Glasnović su pravaši. Morate se zapitati tko je te ljude odvukao u “čamac na Kupi”. Preveslali su i mene, na prijevaru, samo sam se brzo vratio natrag, a Glasnović je to učinio neposredno prije izbora. Kao nove branitelje možemo gledati i sve one mlade ljude koji brane one obespravljene i sirotinju. Dijele se na domoljube, agresora i petu kolonu, koja kroz ovakvu kurikularnu reformu i sličnu destrukciju napada sve hrvatsko. Udar na hrvatsko selo je reokupacija hrvatskih prostora.

    Umjesto Hrvatske do Drine, formira se Srbija do Une?

    Nismo uvučeni u EU da u njoj bolje živimo, nego nas Bruxelles drži u smrtonosnom klinču. Istovremeno dok BiH nastoji ući u EU, Johannes Hahn kao povjerenik EU-a za pregovore o proširenju tolerira referendum Republike Srpske za otcjepljenje od BiH, švercajući taj referendum kao konzultativan. A Srbin u Srbiji priznaje da je hrvatski špijun, nekakav klasični hladnoratovski uhoda. Za nas je ekonomski jednako porazno ako takvog Srbina plaćamo kao “spavača” među njegovima, ili ga neki “naš” agent koristi kao fiktivnog doušnika, preko kojega izvlači novac iz neke naše tajne službe, odnosno iz našeg proračuna. Vrijeme je da Hrvati provedu “konzultativan” referendum za napuštanje EU-a. Fondovi Unije ne mogu biti osnovica gospodarskog napretka, niti razlog našeg ostanka u Uniji. Oni su neka vrsta ovisnosti, a ne samostalnosti. U Pomaku smo uvjereni da EU namjerno uništava hrvatsko gospodarstvo. Ako Hrvati ne mogu živjeti izvan neke slavije, evo mog originalnog prijedloga: pridružimo se BiH! Neka se ta nova konfederacija zove Bosna i Hrvatska. Nisu dopustili Hrvatsku do Drine, ali nam nitko ne brani BiH do Drine! Nakon što je Haaški tribunal kvalificirao Veliku Srbiju kao legitiman politički cilj, ovdje otvoreno izražavam jedno naše načelo: prirodna i povijesna hrvatska granica na Drini. Vidite, čak je Stipe Mesić svojevremeno najavio presijecanje “srpskog” koridora u Bosanskoj Posavini ako Republika Srpska proglasi samostalnost, a današnja vlada HDZ-a i Mosta o tome šuti, pa u prazan prostor ulazi partijaš Zoran Milanović i glumi ustašu. Istovremeno su pravaši HDZ-a manji od makovog zrna, da ih netko ne prozove da su ustaše.

    Ili zamrznuti ili ukinuti II. mirovinski stup

    Na 12 zaposlenih u Hrvatskoj imamo 10 umirovljenika…

    Prije svega, Pomak bi zamrznuo ili posve ukinuo II. mirovinski stup, čime bi zemlja izašla iz proračunskog minusa. Taj oblik pljačke održao se samo u Hrvatskoj. Građani bi jačali svoju mirovinsku razinu kroz ulaganje u treće mirovinske stupove. Išli bismo i dalje od toga i uveli istu mirovinu za sve građane RH. Dakle, iste uplate za sve poslovno aktivne. Ako netko želi veću mirovinu, on bi se za to morao pobrinuti na drugi način. Revidirali bismo i vjerojatno potpuno ukinuli sve partizanske mirovine, oslobodili bismo dodatnih poreza strane mirovne, i time omogućili dotok novca u državu. Opća mirovina ne može, niti je ikada mogla, održati standard aktivnog života. Zato ona mora služiti osnovnoj sigurnosti svakog stanovnika.

    Prvi zahtjev Pomaka je lustracija…

    HDZ i SDP najavljuju suprotan proces, koji umotavaju u pojmove poput društvene integracije, kao nekakvo novo nacionalno pomirenje pljačkaša i sirotinje. Naprotiv, Hrvatska se mora dezintegrirati u odnosu na jugoslavensko kriminalno-obavještajno podzemlje i svu drugu korupciju – sve to trebamo gledati kao strano tijelo, a detektirane kriminalce primjereno procesuirati i kazniti. Lustracija nije samo otklanjanje kriminaliziranih jugoslavenskih struktura, nego sveukupne korupcije. U Hrvatskoj imamo i lokalne šerife bez čije privole i provizije ispod stola nije moguće pokrenuti baš ništa, a kamoli investirati. Nametničke strukture toliko su sistemski integrirane da će njihovo uklanjanje biti prilično mučan proces, koji će nagaziti i ponekog nevinog Lota, ali je krajnje vrijeme da se otrgnemo.

    Najavljujete lustraciju i u gospodarstvu…

    Osobno sam čitav svoj vijek u gospodarstvu, jer sam više praktičar a manje teorijski zatvoren u ekonomiju kao znanost. Zasigurno sam stvorio više radnih mjesta od Petrova, Plenkovića i Milanovića zajedno. Kao što svaka znastvena disciplina počinje od svojih aksioma, tako se moramo vraćati načelima. Čemu gospodarstvo služi? Koalicija Pomak ukazuje na vrijednosni sustav, koji uvijek utječe na gospodarstvo. Gospodarska politika je osnovica svake politike, a ona neizbježno dotiče obitelj, tradiciju i suverenost. Hrvatska nije konkurentna zbog tri osnovna razloga: neprovedene lustracije, visokog stupnja korupcije u javnoj nabavi i komunističkog mentaliteta, onog koji svakoga poduzetnika gleda kao lopova, a radnika odgaja da bude oprskrbljen, a ne poduzetan. Jako je važno načiniti registar imovine, koji bi olakšao ispitivanje podrijetla imovine, u smislu provedbe gospodarskih lustracija.

    Koje će mjere omogućiti pomak?

    Prije svega, nužno je pojednostavljivanje poreznog sustava, onoga koji se lako kontrolira, onih poreza koji se lako ubiru. Imamo more neprihvatljivih parafiskalnih nameta. Planiramo pomaganje obiteljskih gospodarstava, braniteljskih zadruga, i svake kreativne poduzetničke inicijative. Jedan naš ekonomski tim modelira obvezan temeljni dohodak, za svakog državljanina RH koji može dokazati trajno prebivanje. Državi treba dopustiti samo onoliko utjecaja koliko je neophodno za funkcioniranje gospodarstva, a za te potrebe namjeravamo zadržali u državnom vlasništvu infrastrukturu i preostale resurse. Neodgovorno je pričati o tisućama novih radnih mjesta u ovakvoj situaciji. Hrvatski sabor treba donijeti zakone koji potiču poduzetništvo i privlače investicije. HNB-u treba vratiti suverenost ili hitno uvesti euro, ovisno o rezultatu referenduma za napuštanje EU-a. Ukinuti Finu i druge institucije nekontroliranog terora. Naravno da bez demografske obnove nema ni gospodarskog napretka. U tom kontekstu bismo podupirali inicijative ponovnog naseljavanja raseljenih područja i jačanja hrvatskog sela, ulagali bismo u Slavoniju, i glede poduzetništva snažnije potpomagali braniteljske obitelji. Hrvatski sabor treba donijeti zakone koji omogućavaju privatnu inicijativu, a ne teror državne uprave.

    Vode, šume i slični resursi?

    Nije sav problem mađarsko i petokolonaško zatvarnje naših rafinerija. Padaju prijedlozi da svu proizvodnju preselimo u Rusiju! Poučeni promašajima i zloporabama, zagovaramo nacionalno vlasništvo nad prirodnim bogatstvima i infrastrukturom. Umjesto društvene integracije pljačkaša i žrtava, HSP, HČSP, ABH i Obiteljska stranka traže konzistentnu društvenu formaciju i održivo gospodarstvo, sve usklađeno sa socijalnim naukom Katoličke crkve i hrvatskom pravaškom tradicijom. I naše je radništvo naš nacionalni resurs, i trebamo ga zaštiti, u gradovima i na selu – to nije komunistička maksima. Radnik mora dobivati svoju plaću, to je osnovno načelo, i u tom kontekstu bismo tražili drastične kazne za one koji ne plaćaju ili ne prijavljuju radnike. Istovremeno radnik mora shvatiti da ne može živjeti kao u komunizmu, a zarađivati kao u kapitalizmu.

    Kako racionalizirati upravu, a da to ne postane socijalna bomba?

    Naravno da bismo određeni broj državnih službenika otpustili iz službe, to je neizbježno, ali manje nepravedno ako bi se to učinilo u okvirima lustracije. Svaki drugi pristup, pa i onaj posve socijalni, dovodi do neodrživog stanja parazitiziranja i propadanja. Dakle, uz optimiziranje upravnih procesa trebamo ukloniti sve one koji su radili u jugoslavenskim službama terora i protiv Hrvatske, uz kažnjavanje korupcije. Neke općine bismo sigurno ukinuli, ali neke bismo i ostavili, iako ekonomski nisu održive – tu dolazimo do demografskih problema. Država mora ulagati u zapuštena područja kako bi se hrvatsko selo održalo i razvijalo. U tom smislu trebamo razmisliti o besplatnoj energiji do određene razine, za život i gospodarenje na selu. Isti tako, bitno je stalno širiti i poboljšavati informatičku strukturu, a sve treba ući u interakciju sa sustavom elektroničkog glasovanja i sličnih referenduma. Hrvatska mora učiniti sve da što više ljudi zaista radi.

    Kako reformirati pravosuđe i učiniti ga stvarno neovisnim?

    Jedini ispravan put za reformu pravosuđa je totalna lustracija. Pomak planira sve suce iz komunizma poslati na slobodno tržište, a mladim hrvatskim stručnjacima i svim stanovnicima RH stvoriti zakonske uvjete za funkcioniranje u skladu s našim osnovnim načelom: pravda i pravo. Vrijeme je za raskid te sudske hobotnice koja guši i državu i narod. Suci koji su sudili političkim aktivistima nemaju što raditi u demokratskom sudstvu. Dodatno bismo sve suce podvrgnuli temeljitoj gospodarskoj lustraciji. Kazne za korupciju bile bi toliko drastične da bi se svaki sudac deset puta upitao isplati li mu se biti korumpiran.

    Tko je ustaša?

    Imamo floskulu “prepuštanje povijesti povjesničarima”. Tko su naši etablirani povjesničari? Kao što pita Ivan Pandža, zašto se obilježava dan Hitlerovog napada na Staljina, a ne 7. rujna 1932. – tada je podignut Lički ustanak, poznat i kao Velebitski ustanak. Partizanija je raskomadala hrvatsku državu, stvorila neprirodne granice, uvukla nas u novi rat i poubijala pola milijuna Hrvata. Sinovi i unuci komunjarskog okupatora i koljača vladaju sudstvom, upravom i gospodarstvom. Ustaški pokret i domobranska vojska borili su se za svoju državu i zato za nas nikada ne može biti znak jednakosti između jugopartizana i talijanskih fašista na jednoj strani i vojnika NDH na drugoj strani. Povijest koju nije moguće revidirati na činjenice je temelj svih budućih ratova. Oslobodilački Domovinski rat je posljedica partizanske i velikosrpske okupacije i kao takav je u našim načelima temelj današnje države. U tom smislu mi bismo inicirali referendum o Ustavu i izbacili laž da je nekakav zaključak “partizanske” okupacijske vojske jedan od temelja naše državnosti. Opet se vraćamo na našu prvu točku: LUSTRACIJA – ovdje to znači zabrana promoviranja petokrake i Jugoslavije, uz formalno proglašavanje Tita zločincem, na razini države i na razini nacije.

    Niste se proslavili na planu ujedinjenja pravaša…

    Nije istina. Jedini smo ostali razumni. Mi jedini priznajemo činjenice. Dvije povijesno utemljene pravaške opcije – HSP i HČSP – čvrsto stoje zajedno, i ostat će zajedno. Smeta me kada pravnici ne mogu shvatiti da se pravaši ne mogu ujediniti, da je riječ o neizmjenjivoj povijesti, da se HSP i HČSP kao povijesne pravaške opcije ne mogu ukinuti. Vidite, HSP i HČSP svjesni su da je ujedinjenje pravno neizvedivo, i da će te dvije stranke morati zajedno nositi pravaštvo i križ podjele u 19. stoljeću, koja se dogodila nesretno, uglavnom zbog pravnih zavrzlama. Što se tiče ostalih pravaških opcija, zamislite da je Milan Kujundžić sa svojom Zorom pozvao na objedinjavanje svih HDZ-ovih frakcija. Sve što je mogao u tom smisli učiniti je da se osobno vrati u HDZ. Frakcionaštvo je uvijek kontraproduktivno, pa tako danas ne možete ukinuti niti HSP AS, jer će odmah drugi dan netko pokrenuti novi. Jedini način da se pravaši ujedine je da svi uđu u HSP ili HČSP, a da druge opcije ostanu pasivne, ali da se ne ukidaju, jer će ih protuhrvatski politički inženjering drugi dan oživjeti, ponovno pod svojom kontrolom. Kao što je naglasio Daniel Srb, svaka inicijativa za ujedinjavanjem svih pravaša uoči izbora zapravo je kontraproduktivna, navođenje pravaša da se bave sami sobom. Otuđeni izborni inženjering učinio je sve da mediji pravaše ignoriraju. Usprkos tome, mi pravaši očekujemo povratak u Hrvatski sabor, to bi nas jako ohrabrilo, posebno bi nam to bio vjetar u leđa na lokalnim izborima.

    Rat obećanjima prenio se i na školstvo…

    Postaje razvidno koliko je ova kurikularna reforma jedna iskvarena obmana od strane pete kolone. Istovremeno HDZ obećava da će nam obrazovanje donositi veći prihod nego turizam. A ono poklanjamo svoje visoko i skupo školovane djevojke i mladiće. Neprijatelji u našim redovima provode kampanje za upis na studije za koje nakon njihova završetka nema posla, na studije na kojima predaju titoistički prodavatelji krivotvorina, čime se sije beznađe i potiče iseljavanje. Hrvatska nema prostora za „marksiste liberalnog fašizma“ i nekakve dokone filozofe, nego za one mislioce koji dolaze kao filozofska najava nove tehnologije ili nove discipline u prirodoslovnoj znanosti. Kako naša privreda može držati korak s konkurencijom ako namamo dovoljno stručnjaka za razvoj visokih tehnologija? S druge strane, nije zadaća države u ime studenata odlučivati koji će studij oni upisati. Pomak promiče ulaganje u talente i u kvalitetne ideje. Umjesto iseljavanja potičemo povratak naših ljudi iz dijaspore i iseljeništva.Trebamo prevladati komunistički mentalitet, onaj koji dopušta da naši ljudi donesu kapital i poslove, ali poprijeko gleda kada takvi u Hrvatskoj zarađuju. Obnova zanatstva je sigurno jedan od mogućih stupova konkretnog školovanja, ali naši ljudi moraju prihvatiti osobnu odgovornost za izbor svojeg zanimanja. Pomak je škola života.

    IZVOR: Dnevno.hr

  • Nada Prkačin: “Otkud god se krene s lustracijom, neće se pogriješiti”.


    “Vrijeme je za POMAK i odmak od politike koja je uništila ovu zemlju. Bez lustracije prošlosti nema budućnosti, sustav nam je pun ljudi iz komunizma. Umorni smo od njih!”nada prkačin

    Legendarna ratna reporterka i autorica filma o generalu Gotovini Nada Prkačin u utrci je za saborski mandat! Neovisna je kandidatkinja na listi POMAK i nositeljica liste u 5. Izbornoj jedinici. “Vrijeme je za POMAK i odmak od politike koja je uništila ovu zemlju. Bez lustracije prošlosti nema budućnosti, sustav nam je pun ljudi iz komunizma. Umorni smo od njih!” – tvrdi scenaristica i redateljica Nada Prkačin, koja je zbog svojih stavova prije više od dvije godine dobila otkaz od Gorana Radmana na HRT-u.

    Kultni filmovi o Domovinskom ratu poput “O Bože, zašto ja”, “Osijek, nepokoreni grad”, “Lov na Gotovinu” i “Časni sude, nisam kriv” koje potpisuje Nada Prkačin, javnost je imala priliku bolje upoznati nakon nemile epizode na Hrvatskoj radio-televiziji, kada joj, pod optužbom da je otuđila materijal u vlasništvu državne televizije, tadašnji ravnatelj Goran Radman uručuje otkaz. Sudsku bitku za povratak na staro radno mjesto kolegica Prkačin vodi više od dvije godine, a usprkos Radmanovoj smjeni, nove garniture nisu bile pretjerano raspoložene da je vrate na posao. U međuvremenu, Nada Prkačin prešla je na Laudato televiziju, a upravo je završila snimanje još jednog dokumentarnog filma. O njemu kao i činjenici da se odlučila kandidrati na predstojećim izborima razgovaramo s Nadom Prkačin.

    – Upravo ste završili snimanje filma “U ime naroda” – o čemu je riječ? Gdje ga se sve može vidjeti?

    Film govori o tome što se događalo u Dubrovniku i okolici nakon ulaska partizana u grad 18. listopada 1944.godine, Bez ikakvog suđenja brutalno su likvidirani viđeniji Dubrovčani za koje su komunisti zaključili da bi im mogli biti smetnja pri uspostavi nove vlasti.Tada je na otočiću Daksa sa još sedmoricom svećenika, među kojima i jedan pravoslavni, ubijen i pater Petar Perica, autor prekrasnih stihova pjesama Zdravo Djevo, kraljice Hrvata i Do nebesa nek se ori. Film je prikazan u Zagrebu, u Dubrovniku će nadam se, na obljetnicu stradanja. Tada će se moći vidjeti i na programu Laudato tv. Hrvatska televizija je pokazala zanimanje za njim, ali kao i toliko puta do sada od obećanog prikazivanja vjerojatno neće biti ništa. Tako je bilo i s filmom “Nikad se nisu vratili”, koji govori o stradanjima Hrvata u srpnju i kolovozu 1941. koji se na sramotu svih nas i danas u Srbu slavi 27. srpnja kao nekakav Dan ustanka naroda Like i Korduna.

    – Dugogodišnja ste novinarka i redateljica, javnost posebno pamti Vaš film o Gotovini i onaj o crvenom fići?

    Filmovi “Lov na Gotovinu” i “Časni sude, nisam kriv” prikazani su u 60 gradova. Iako je riječ o arhivskom materijalu, on nikad nije prikazan na programu HRT-a. Film je podsjetnik na zbivanja oko progona i uhićenja generala Gotovine i Markača, preko čijih se života lomila sudbina cijelog hrvatskog naroda. Hrvatski je narod to prepoznao i stao je uz svoje generale. Ali neki hrvatski političari su stali na stranu protuhrvatskih interesa koji su za cilj imali poništiti vrijednosti Domovinskog rata i proglasiti ga nekakvim građanskim ratom. Hvala Bogu, nisu uspjeli u tome, niti će.

    – Upravo ste zbog filma o Gotovini dobili otkaz na HRT-u?

    U filmu se vidi nečasna uloga pojedinaca koji su i danas u hrvatskoj politici. Bez obzira kojoj opciji pripadali nije im bio problem izdati hrvatski narod i njegove vrednote. Goran Radman samo je njihov potrčko koji je slušao što gazde govore. Kako došao, tako i otišao. Meni je samo žao što će njegovo poimanje prisavske fotelje u stilu Luja XIV – televizija to sam ja – u konačnici plaćati svi RTV pretplatnici.

    – U Vašem programu zalažete se za lustraciju – Vaš slučaj zapravo je najbolji kako bismo shvatili na koga bi se lustracija morala odnositi…osim medija, gdje nam je još nužna lustracija?

    Otkud god se krene s lustracijom, neće se pogriješiti. I nije točno da je kasno za nju! Sudstvo, mediji, gospodarstvo, crkva – nije važno. Ne bih imala ništa protiv da netko sam pokrene na vlastitom primjeru lustraciju. Evo npr. Mirjana Rakić. Ta bi gospođa mogla pristati biti pokretač tog procesa i sama se lustrirati. Ionako je javno priznala da je prigodom njezinih odlaska na putovanja morala potpisivati “nekakve papire”: Pa mogla bi i jedan takav koji joj predlažem – vlastitu lustraciju.

    – Kako ocjenjujete rad državne televizije u doba Radmanovog mandata?

    Radman je vojnik partije. On je završio jedan proces koji su njegovi prethodnici djelomično odradili. Svaki je segment rada HRT-a stavio pod punu kontrolu i na ključna mjesta postavio kadrove o čijim bi se obiteljskim korijenima u većini dalo puno toga zaključiti. Naravno da ima izuzetaka, ali kakve koristi od toga.. U konačnici, Radman je samo sitni kotačić u tzv. regionalnoj politici sa zadatkom da diskvalificirati sve što diše Hrvatski.

    – Nakon izbora smo očekivali promjene i na HRT-u, međutim ponovno ista lica. Je li se program promijenio?

    Ništa se tamo nije promijenilo, osim scenografije. Trebate primjer? Molila sam da na 5. obljetnicu prvostupanjske presude hrvatskim generalima prikažu filmove Lov na Gotovinu i Časni sude, nisam kriv. Jeste li ih vidjeli u programu?

    – Kako promijeniti mentalni sklop ljudi koji rade tamo? Kakvo vi rješenje vidite za HRT?

    Zalagat ću se za ukidanje RTV pristojbe, pa kada se Hrvatska radiotelevizija bude morala tržišno ponašati teško da će tamo biti mjesta za raznorazne političke aktiviste koji se pri tom bez imalo srama pozivaju na profesiju. Žao mi je mnogih dobrih ljudi kojima tamo prolazi život u iščekivanju da će jednoga dana biti drukčije…. Moje je iskustvo da uvijek bude gore.

    – Kako ocjenjujete stanje medija u Hrvatskoj?

    Ne volim javno ocjenjivati rad mojih kolega. Ali jedno ću spomenuti; dana 22. lipnja bila sam na misi za pobijene u jami Jazovka. Tada su tamo došli predstavnici gotovo svih medija. Njihov dolazak sveo se na provociranje ministra Hasanbegovića kojeg su pitali što on misli o antifažizmu i je li antifašizam temelj hrvatske države. To su pitali doktora povijesnih znanosti, kao da je on nekakav napušeni balavac. Nitii u jednom trenutku nitko npr. nije pitao što će hrvatska Vlada poduzeti da se pokopaju nevine žrtve čije su kosti još uvijek nalaze u jami i zašto to do sada nije učinjeno. To je moralna dužnost svakoga od nas bez obzira čije žrtve bile u pitanju. I to su pitanja za takva mjesta i takve događaje.

    – Ovo je vaš prvi izlaz u politiku – što vas je potaklo na to?

    Film za filmom o Domovinskom ratu. Pa sam tragajući za njegovim uzrocima zaglavila u Drugom svjetskom ratu. Nagledala se i naslušala nepravde do neba. A što je drugo nego nepravda činjenica da i dan danas pokraj Maribora postoji protutenkovski rov dug 3 kilometra pun ljudskih ostataka. Naime, kada je rađena mariborska zaobilaznica tada su ekshumirane ljudske kosti u duljini 70 metara. Po svakom metru 18 žrtava. Sada izračunajte koliko je još kostiju u 2 930 metara tog rova koje su još uvijek tamo. Ne zaslužuju li oni barem dostojan ukop? Valjda ne zato što su u pitanju Hrvati. I nakon svih tih spoznaja počela me žuljati rečenica: Zaboravite prošlost, okrenite se budućnosti. Svima je povijest učiteljica života samo je Hrvatima maćeha. Bez prošlosti nema budućnosti, zato želim u Sabor. Pridonijeti izgradnji budućnost na iskustvima iz prošlosti. A jedno takvo, za mene neprocjenjivo, jest Domovinski rat.

    – Ako uđete u Sabor, koji će vam biti najvažniji prioriteti?

    Sve će biti jednako važno što se tiče hrvatske budućnosti. Gospodarstvo je ipak najvažnije, bez njega nema ni demografske obnove. Bez demografske obnove nema radne snage, nema umova koji će u budućnosti voditi Hrvatsku. Važno je i vratiti mlade nazad u domovinu. Tješe me riječi poljskog veleposlanika koji je nakon ulaska Hrvatske u EU izjavio da nas čeka odlazak mladih u zemlje EU, što se i dogodilo. Ali da se ne brinemo jer na primjeru njegove zemlje može svjedočiti da će se vratiti čim se poboljša ekonomska situacija u zemlji. Živim za to i želim to što prije.

    – Na listi ste pomaka u 5. Izbornoj jedinici, njezina nositeljica. Hoće li biti postizbornih koalicija?

    Ja sam nezavisni kandidat i nisam u poziciji odlučivati o koalicijama. Osobno nemam ništa protiv suradnje sa strankama koje su mi ideološki slične. Ali jedno sigurno znam: da sa SDP-om nikad, ali baš nikad ni u kojoj varijanti ne bih bila u koaliciji. Pogotovo dok ne priznaju zločine onih iz čijih su korijena nastali.

    – Presuda u Minhenu jasno nam je pokazala da su najviše državne strukture u zemlji štitile ubojice. Zašto nema kaznenih prijava? Tko će odgovarati za činjenicu da smo dva puta oslobađali Perkovića i Mustača a potom donosili sramotan Lex Perković?

    Najbolje je to u svojoj propovijedi na Veliku Gospu rastumačio biskup Košić. On je podsjetio da su 3. kolovoza u Njemačkoj osudili dva zločinca koji su zapravo predstavnici komunističke ideologije koja je na putu svoga opstanka likvidirala sve što joj je smetalo. I sada se njihovi nasljednici prave da toga nije bilo. Da ima morala, ali morala nema, Milanović i svi koji su digli ruke za lex Perković otišli bi iz naših života. Umorni smo od njih i njihova ponavljanja kako treba zaboraviti prošlost čime bi zapravo trebali zaboraviti tko su oni i iz čega su nastali.

    – Možete li nam reći na koji način rješavati politizirano pravosuđe, DORH, USKOK?

    Iz sustava pod hitno treba maknuti ljude kojima sustav koristi za opstanak na vlasti. Oni se prema hrvatskoj stvarnosti odnose heraklitovski: “Sve teče, sve se mijenja. Ni mi nismo isti kakvi smo bili jučer.” A ne gospodo, vi ste isti, samo je vrijeme u kojem živite drugo. Ne živimo više u Jugoslaviji nego u Hrvatskoj ma koliko vam ta činjenica bila mrska. U Hrvatskoj koju su stvorili hrvatski branitelji za hrvatski narod a ne za parazite iz vremena komunizma koji nas guše i ne daju da uživamo ono što su nam branitelji ostavili u nasljeđe. Nama i svima onima kojima je Hrvatska domovina.

    – Ponovno nas očekuje podizanje optužnica protiv branitelja u Srbiji a mi istovremeno puštamo da otvaraju poglavlja o pravosuđu?

    Otužno mi je gledati kako se HDZ i SDP prepiru oko toga tko je kakav zakon donio i tko nije reagirao kad je trebalo. Sve ih treba biti sram zbog Veljka Marića. I ne samo zbog njega, ali njegov slučaj je dokaz da su svi isti.. I još jedna prevažna stvar: mogu li ja kad to ne čini onaj tko treba objasniti Vučiću i njegovoj četničkoj bratiji koja je žarila i palila po Slavoniji da Hrvatska više ne stanuje u Jugoslaviji i da se prestanu gurati u sve pore naših života. Nikakav mi to problem neće biti uđem li u hrvatski Sabor. A mi ćemo vremenom već stati na kraj njihovim slugama u našim redovima. Pa zar primjer za to nije politički kraj Ive Josipovića!

    – Koriste li se branitelji u političke svrhe i što mislite o dosadašnjim predstavnicima braniteljskih udruga?

    Nije dobro generalizirati. Ako se netko da iskoristiti nevažno je kojoj populaciji pripada. Branitelji su odradili lavovski dio posla, stvorili su državu.Na nama je da je čuvamo, da je gradimo baš onakvom kakvom su je oni zamišljali. A po pitanju predstavnika braniteljskih udruga, znam puno predsjednika braniteljskih udruga koji su pravi ljudi na pravom mjestu. Ali znam i one za koje ne znam kako je moguće da su tamo gdje jesu. Tu npr. mislim i na gospodina Đakića. Pa zar doista nema tko drugi biti predsjednik HVIDRE nego taj nezamjenjivi lik?

    – Koalicija MOST-a i HDZ-a pokazala se neuspješnom, kako ocjenjujete njihov rad?

    Oni ništa nisu mogli napraviti jer je Milanović dao u zadatak stranačkim psima na laju i grizu čim se ovi pomaknu. Obećao je pakao i napravio ga je. Osim toga, MOST je bio neprincipijelan i nevjerodostojan partner. Skupina pojedinaca koja se opasala sumnjivim likovima kakav je npr. Vlaho Orepić. Karamarko nije dorastao ulozi koju je imao pa su ga odradili poput studenta prve godine Fakulteta političkih znanosti, da ne kažem jedan drugi, primjereniji izraz. Odradili su ga što iz redova MOST-a, što ih Milanovićevog čopora a dobrim djelom i iz njegovih redova, što je najtragičnije…

    -Svjedoci smo da se ponovno uništavaju grobovi heroja Domovinskoga rata, Jean Michel Nicoliera. Miro Baresic….

    Sestra jednog poginulog hrvatskog branitelja čiji je spomenik devastiran poručila je “majstorima” da ne mogu uništiti spomenika koliko ih mi možemo izgraditi. I ne mogu! Kao što ne mogu uništiti spomenike hvale u našim srcima svim hrvatskim braniteljima zahvaljujući čijoj žrtvi danas imamo Hrvatsku.

    -Tehnički ministar Orebić krenuo je s provjeravanjem birača u SLavoniji, već prve brojke su skandalozne. Svake izbore dočekujemo autobuse Laste sa srpskim glasačima. Zašto nikome do sada nije bilo u interesu rješavati pitanja biračkoga tijela?

    Ministar Orepić otkriva toplu vodu. Već godinama Stožer za obranu hrvatskog Vukovara ukazuje na taj problem. Vukovar je hrvatski, bio i bit će. Dr. Vesna Bosanac prepričala nam je njezin pokušaj da Zoranu Milanoviću objasni što je bilo u Vukovaru 1991. godine. Ali naposljetku je shvatila da se svaka njezina riječ od njega obija kao od zid. Vukovar je grad heroj, on je naša savjest, naša budućnost. Onako kako se budemo prema njemu odnosili, tako će nam i biti. Srbi su razbili zube na tom gradu, razbit će ih svaki put kad pomisle da bi mogao biti njihov. Nije i neće. Vukovar je bio i bit će zauvijek hrvatski. A ne sumnjam da će se pitanje biračkog tijela morati razriješiti ma koliko neki to pokušavali zaustaviti.

    -Slavonija je prazna, iz nje je u posljednjih nekoliko godina iselio veliki broj ljudi. Kako ih vratiti? Zvuci suludo da uvozimo hranu a polja nam propadaju…

    Slavonija je u punom smislu riječi prazna. Ne trebam ići dalje od moje obitelji, prijatelja, susjeda. Svakome je netko nekamo otišao trbuhom za kruhom. To je svakodnevna tema. Neki dan slušam kako vozač autobusa priča poznanici kako mu je sin završio FER, nije mogao naći posao i otišao je u Njemačku gdje je odmah dobio sjajno mjesto u industriji robotike. Prijatelj moga nećaka koji ima petero djece otišao je s obitelji u Njemačku. Pa svaki put kad to čujem, doživaljavam svaku tu sudbinu kao tragediju naroda, kao osobnu tragediju i kao vlastiti neuspjeh.
    Na Laudato televiziji gdje ste zaposleni otvarate teme iz Domovinskoga rata, o kojima vrlo malo znamo – koliko je još uvijek prisutna medijska blokada? 21. Koliko nam je naštetio zakon o općem oprostu?

    Stvar je u tome što se hrvatska povijest po već uhodanom principu mora izbrisati i napisati drugu povijest. U njoj bi hrvatski branitelji bili ubojice koje su izazvale građanski rat zbog kojih su stradali narodi i narodnosti Jugoslavije. Opet Hrvatska mora umrijeti da bi neka nova Jugoslavija mogla živjeti. E nećeš razbojniče, rekla bi moja prijateljica. Zakon o općem oprostu je možda u trenutku donošenja imao smisla, ali danas treba poraditi na njegovoj dopuni. Ne mogu zločinci koji su radili protiv hrvatske države šetati po Hrvatskoj i sjediti u hrvatskom Saboru. Kao primjer ističem Vojislava Stanimirovića. Ako neće nitko drugi, ja ću ga tamo podsjećati da ima zaslužnih Srba koji su se borili za svoju hrvatsku državu a da on to zasigurno nije i da mu nije mjesto u Saboru nego u sudnici gdje uz ostalo treba objasniti svoju ulogu u Tovarniku 1991. godine.

    – Imate li pripremljen zakon o lustraciji? Kako izgleda?

    Znam ekipu koja ga priprema i čvrsto vjerujem da će ga dobro napisati. Radujem se svakom stručnom skupu koji će se održati s namjerom da se svi mi upoznamo sa zakonom i eventualno dajemo prijedloge kako bi naposljetku bio dobar. Žrtva sam čovjeka koji da je bilo lustracije nikada ne bi bio direktorom Hrvatske radiotelevizije i ja u tom slučaju ne bih dobila otkaz. Nažalost, nisam jedina, a upravo u tome i jest tek jedan od problema!

    Hrvatsko nebo

  • Koalicija Pomak: Saborski zastupnici bit će volonteri, radit će besplatno


    Srb_pandža_knezovićKoalicija Pomak, koju čine HSP, HČSP, Obiteljska stranka i Akcija za bolju Hrvatsku, predstavila je u četvrtak nekoliko neovisnih kandidata koji će se naći na koalicijskim listama i ključne momente izbornog programa, a među ostalim se zauzimaju za lustraciju i “deprofesionalizaciju politike”, odnosno za to da saborski zastupnici dužnost obnašaju besplatno.

    “Do sada smo u Hrvatskoj imali političku trgovinu, rasprodaju nacionalne imovine, iseljavanje, propast gospodarstva i beznađe. Narod ćemo oslobodit plaćanja troška politike, tereta plaćanja zastupnika. Zastupnici će biti volonteri, bez plaće, plaćat će im se samo troškovi rada”, poručio je predsjednik HSP-a Daniel Srb sa skupa u Histrionskom domu. Uvjeren je da će “samo tako hrvatski narod u Saboru predstavljati oni koji vole Hrvatsku”.

    Upitan zbog čega se pravaške stranke ni ovoga puta nisu uspjele dogovoriti o zajedničkom izlasku na izbore, Srb je odgovorio protupitanjem: “Kako se ponašati u situaciji kad neko, npr. HDZ, plati nekog ordinarnog kriminalca da osnuje novu pravašku stranku i onda nas pitaju zašto niste s ordinarnim kriminalcem” te zaključio kako je riječ o “podvalama”.

    Ivan Pandža (HČSP) birače je pozvao da se “opredijele za sinove ‘Oluje’ ili sinove UDBA-e”, zauzimajući se za “lustraciju svih koji nisu za dom spremni, svih koji su i danas za zločinačke organizacije AVNOJ i ZAVNOH”.

    Predsjednik ABH Željko Cvrtila prozvao je velike stranke da unaprijed namjeravaju prevariti birače. “Varaju, nude jamstvene kartice, lustraciju, ukidanje srbijanske univerzalne jurisdikcije, a kad dođu na vlast, onda ‘figa’, koja je cijelo vrijeme bila u džepu. Nude zapošljavanje, a kad dođu na vlast, plače Lika, Slavonija, cijela Hrvatska”, kazao je Cvrtila i dodao kako je razlika između tih stranaka i Pomaka u tome što u Pomaku postoji istinska volja da provede obećano.

    Mate Knezović iz Obiteljske stranke apsurdom je nazvao činjenicu da o ovrhama, umjesto sudova, odlučuje Fina. “To je novi totalitarizam, kojim je duboko ugrožena hrvatska obitelj”, kazao je.

    Čelnici stranaka Pomaka otklonili su mogućnost poslijeizborne suradnje s HDZ-om, a kao glavni razlog naveli su to što HDZ ne podržava lustraciju.

    Gospodarski program te stranke nazvali su “prosjačenjem u EU”, a SDP-ov “Milanovićevim ispraznicama, naučenim u kumrovečkoj školi”.

    predstavljanje pomakaKoordinator izbornih aktivnosti Pomaka Vinko Vukadin pozvao je birače desnice da svoj glas ne daju HDZ-u, koji je, kaže, na čelu s Andrejem Plenkovićem završio proces otpočet nakon smrti Franje Tuđmana, a to je lijevi HDZ. Uvjeren je da SDP “još zastupa ideju Jugoslavije”, a da Most povezuje te dvije struje.

    Kazao je i kako mu “”nije žao nikoga tko bira Plenkovića koji kaže da nije za lustraciju, a onda se na Bleiburgu žali”.

    Izvijestio je da je program Pomaka izgrađen na sedam načela, među kojima je glavna lustracija. “Dok se u Hrvatskoj ne provede politička, gospodarska, sudska i politička lustracija, Hrvatska će biti talac jugoelita”, smatra Vukadin.

    Kao neovisne kandidate koji će se naći na Pomakovim izbornim listama predstavio je Ivana Miškulina sa osječkog Ekonomskog fakulteta, novinare Maria Filipia i Nadu Prkačin, predsjednika riječke Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Milu Biondića, umirovljenog časnika Maksa Slavičeka, katoličku aktivisticu Ružicu Ćavar i glumca Božidara Alića, koji je poručio kako se obraća Hrvaticama i Hrvatima, dok ga “građani i građanke ne zanimaju jer u 90 posto slučajeva spadaju u one koje treba lustrirati”.

    Zauzeo se za ukidanje Zakona o oprostu i “procesuiranje ratnih zločinaca, kao što je četnički klub Milorada Pupovca u Hrvatskom saboru” te poručio kako u Hrvatskoj treba biti registrirana hrvatska pravoslavna crkva, dok “Srpska pravoslavna crkva nema što tražiti na ovim prostorima, jer je dokazano četničko leglo”.

    Filipi je uvjeren da će se Hrvatska na izborima “vratiti kući i učiniti što su učinile Mađarska, Poljska i još neke države koje dižu glavu”, dok je Slaviček poručio kako će zastupati “sve one koji su Bogu vjerni i za dom spremni”.

    Ružica Ćavar otkrila je, pak, da je do 2000. glasovala za HDZ iz uvjerenja, a nakon toga “kako bi izabrala manje zlo”. “Tada sam vidjela da je zla voda doprla do grla i da moramo naći novu opciju. Ne smijemo glasovati za manje ili veće zlo, nego za nešto što je dobro, a to je zaštita obiteljskih i moralnih vrijednosti i života”, poručila je.

    Izvor Hina, direktno,  N1,  Dnevnik,   Obavještajac,  Prigorski, Osijek online
    Foto. fah

  • Srb: Kandidati POMAKA za Sabor potpisati će izjave da nisu bili suradnici KOS-a i UDBE


    Predsjednik HSP-a Srb je potpisao izjavu i pozvao sve koji će kao kandidati sudjelovati na izborima učine isto

    daniel_srb1
    Svakodnevno srbijanski dužnosnici daju svoje ocjene i viđenja stanja u Hrvatskoj i više se bave stanjem u Hrvatskoj nego u Srbiji, tražeći bilo kakvu izliku da bi docirali Hrvatskoj ili pisati EU – započeo je današnju konferenciju za medije predsjednik HSP-a Daniel Srb u Osijeku.

    Ovo je vrijeme kada zbog Oluje kulminira količina napada i svake godine je sve žešća i žešća. Zašto je to tako?? Zašto ovo godine imamo kontinuitet verbalnih napada sa srbijanske strane? – zapitao je Srb i dodao da ova situacija podsjeća na vrijeme kada je Slobodan Milošević preuzimao vlast u Srbiji i pokrajinama, kada je počeo nabrijavati atmosferu u kojoj je kontinuirano tvrdio da je Srbija u nepovoljnom položaju, a Srbi ugroženi – što je u konačnici dovelo do rata.

    “Hrvatska je tada šutjela – poznata hrvatska šutnja! Ova situacija podsjeća na to vrijeme jer i danas s hrvatske strane imamo šutnju. Hrvatska sebi ne može dopustiti ne regiranje na svakodnevne prozivke i uvrede srbijanske strane. Hrvatska mora imati politiku i političare koji znaju i mogu odgovoriti na to i to mi tražimo“ – konstatirao je Srb.

    Zatražio je adekvatan odnos prema ovom problemu i čvrsto postavljenje, jer Srbija je nakon otvaranja poglavlja 23. i 24. „dobila krila“ i postavlja se ponovno dominantno u odnosima spram Hrvatske.

    Hrvatska mora jačati svoj obrambeni i sigurnosni sustav, te definirati politiku zaštite od jedne takve agresivne politike, koja je u ovom trenutku verbalna, a do kada će biti samo verbalna to nitko ne zna imajući u vidu tko vodi Srbiju.

    Danas imamo najave organiziranja prosvjeda protiv Oluje u Zagrebu, koji sigurno neće proći jer bi i za organizatore to bio preveliki rizik i moglo bi eskalirati ukoliko bi se to dogodilo, jer Hrvati koji su ponosni na Oluju to neće dopustiti – prokomentirao je Srb ranije najavljene prosvjede protiv Oluje.

    Predsjednik HSP-a je predstavio  IZJAVU koju će potpisati svi kandidati HSP-a na listama za Sabor.

    U izjavi stoji da kandidat nije sudjelovao u političkom i represivnom aparatu bivše države niti njihovi roditelji, da nije bio optužen za kazneno djelo protiv hrvatskog naroda i hrvatske države, da nije sudjelovao u pljački, privatizaciji na račun hrvatskog naroda i države.
    Jednom riječju da je kandidat „ČISTIH RUKU“ primjeren za kandidacijsku listu.

    Predsjednik HSP-a Srb je potpisao izjavu i pozvao sve koji će kao kandidati sudjelovati na izborima učine isto.

  • HSP pozdravlja smjenu Gorana Radmana. Je li ovo početak lustracije u Hrvatskoj?


    Smjenom Gorana Radmana vjerujemo da je (namjerno ili ne) otpočeo proces lustracije u Hrvatskoj. Vjerujemo da nakon ovoga nema povratka i da se u Hrvatskoj više neće moći dogoditi da na odgovorne javne dužnosti dođu komitetski činovnici komunističke Jugoslavije

    daniel srb sabor hsp-a
    Hrvatska stranka prava pozdravlja odluku Sabora Republike Hrvatske o smjeni ravnatelja Hrvatske radio televizije Gorana Radmana i imenovanje Siniše Kovačića za v.d. ravnatelja Hrvatske radio televizije.

    Hrvatska stranka prava i predsjednik Daniel Srb proteklih su godina od imenovanja Gorana Radmana upozoravali na činjenicu da je nedopustivo i neprihvatljivo da netko tko je bio istaknuti dužnosnik u komunističkom sustavu može biti na poziciji ravnatelja HRT-a, institucije koja treba biti javna, objektivna, profesionalna, dostupna svima, neovisna o političkim utjecajima i gospodarskim lobijima.

    U vrijeme Gorana Radmana Hrvatska radio televizija najmanje je bila hrvatska, još manje neovisna, a o političkim i lobističkim utjecajima na uređivačku politiku moglo bi se unedogled nabrajati.
    Informativni i dokumentarni program stavljen je u službu jedne jedne ideologije i jedne partije.
    Umjesto prema „zapadu“ , program HRT-a je bi usmjeren prema „regionu“. Umjesto uspostave suradnje s TV kućama iz Austrije, Njemačke ili Češke potpisivala se suradnja s TV Srbije.

    Umjesto da štiti hrvatski nacionalni interes, hrvatski identitet i kulturu i bude brana prema stranim nasrtajima HRT se bio stavio u službu svih kojima je hrvatski nacionalni interes na zadnjem mjestu, a kulturu i hrvatski identitet su podredili rušiteljima hrvatskih vrijednosti i identiteta.
    Sjeća li se tko da je HRT bar sufinancirao ijedan filmski projekt s domoljubnom tematikom??

    Školski i obrazovni program su devastirani i na kraju potpuno ukinuti. To se u budućnosti mora promijeniti.

    Vjerujemo i da će novi v.d. ravnatelj Kovačić stvari i odnose promijeniti i da će HRT uistinu postati Hrvatska radio televizija kako joj i ime govori. Da će biti neovisna od svih političkih utjecaja, da će biti u službi zaštite nacionalnih interesa na svim područjima osobito u promicanju hrvatske kulture i identiteta.

    Smjenom Gorana Radmana vjerujemo da je (namjerno ili ne) otpočeo proces lustracije u Hrvatskoj. Vjerujemo da nakon ovoga nema povratka i da se u Hrvatskoj više neće moći dogoditi da na odgovorne javne dužnosti dođu komitetski činovnici komunističke Jugoslavije za koje se u javnom prostoru spominjao i suradnički odnos s neprijateljskim tajnim službama.

    Daniel Srb, predsjednik

  • Pročitajte kako je izgledao HSP-ov prijedlog zakona o lustraciji iz 1998. godine


    Prijedlog Zakona o otklanjanju posljedica totalitarnog komunističkog režima (popularno Zakon o lustraciji) su u proceduru 1998. i 1999. poslali zastupnici HSP-a, no oba puta je odbijen većinom glasova.

    lustracija prijedlog zakona“Doba komunističke strahovlade do prvih demokratskih izbora u 1990. godini, bilo je vrijeme sustavnog kršenja ljudskih prava. Za uništavanje slobodarskih demokratskih stremljenja bile su zlorabljene skoro sve državne institucije, a uz sve to bio je temeljito manipuliran i pravosudni aparat”, istaknuli su predlagatelji dodavši: “Takav zlikovački ustroj je organizirao i provodio vrh komunističke partije, uslijed čega je i ukupna partijska nomenklatura predstavljala temelj tako stvorenog totalitarnog režima”.

    Cijeli prijedlog Zakona pričitajte ovdje: LUSTRACIJA – PRIJEDLOG ZAKONA HSP

  • HSP ODGOVORIO NA PITANJA URBANE DESNICE O LUSTRACIJI


    lustracija hspHrvatska stranka prava na javno postavljeno pitanje Udruge URBANA DESNICA koja zalaže za provedbu “LUSTRACIJE” jasno i nedvosmisleno odgovorila na ista. Za razliku od nekih drugih stranaka koje su u svojim programima u predkampanji isticale provedbu lustracije, a u kampanji zašutile po tom pitanju mi (HSP) i dalje istrajemo na sveobuhvatnoj Lustraciji.

    1. Koji je Vaš stav o potrebi provođenja lustracije u Hrvatskoj?

    Stav Hrvatske stranke prava je nepromjenjen od prvog HSP-ovog prijedloga Zakona o otklanjanju posljedica totalitarnog komunističkog režima br: 396 u Hrvatskom državnom saboru (kolokvijalno nazvan Zakon o lustraciji). Ukratko HSP se trajno zalaže za provedbu Lustracije i jedini je garancija za njenu provedbu.

    2. Koji bi bio idealan model provedbe lustracije u Hrvatskoj i imate li pripremljen možda nacrt lustracijskog zakona?

    Postoji samo jedan model Zakona, onaj kojim se jamči da javne funkcije ne mogu obnašati one osobe koje su u vrijeme komunističke Jugoslavije bile:

    – djelatnici OZNE, UDBE, SDS ili KOS

    – visoki funkcioneri komunističke partije

    – na najvišim položajima u JNA ili Miliciji

    – suci okružnih ili viših sudova, javni tužitelji i njihovi zamjenici kao i pripadnici uprava kaznenih domova

    – aktivne u mučenju ili likvidaciji hrvatskih domoljuba u zemlji, odnosno u

    inozemstvu

    – aktivne u rušenju ustavnopravnog poretka RH za vrijeme Domovinskog rata

    HSP ima pripremljen nacrt Lustracijskog zakona.

    3. Jeste li za donošenje Zakona o zabrani isticanja svih totalitarističkih simbola u Republici Hrvatskoj?

    Donošenje Zakona o zabrani isticanja svih totalitarističkih simbola u Republici Hrvatskoj je neupitno.

    Da je donešen Zakon o lustraciji protiv kojeg su bile dvije najače stranke HDZ i SDP, logična posljedica bi bio i Zakon o zabrani isticanja svih totalitarističkih simbola u Republici Hrvatskoj. Na donošenje Zakona o zabrani isticanja svih totalitarističkih simbola u Republici Hrvatskoj nas obvezuje; Rezolucija Vijeća Europe 1096 iz 1996. i Rezolucija Vijeća Europe 1481 iz 2006. o međunarodnoj osudi totalitarnih komunističkih poredaka, a također i Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990. godine koju je na prijedlog Kluba HSP-a donio Hrvatski sabor 2006. godine. Napominjemo da je iz prijedloga HSP-ove Deklaracije izbačena točka 14. u kojoj se navodi: Hrvatski sabor drži da svi oni koji su osobno počinili ili sudjelovali u počinjenju zločina totalitarnog komunizma u Hrvatskoj ili nad Hrvatima u svijetu trebaju biti sudski gonjeni i da nikako ne bi smjeli raditi na poslovima javne uprave, javnih službi, odgoja i obrazovanja, javnog informiranja, pravosuđa i na svim drugim poslovima koji su povezani ili mogu biti povezani sa zaštitom i promicanjem ljudskih prava i djelovanjem pravne države.

    Razvidno je da niti HDZ niti SDP, a ni njihovi sateliti neće provesti Lustraciju jer je teško očekivati da lustriraju sami sebe.

    Zahvaljujemo Urbanoj desnici koja je i s ovim pitanjima potakla temu koja je rak rana hrvatskog društva jer bez Zakona o lustraciji i njegove provedbe nema bolje budućnosti za Hrvatsku.

    Bog i Hrvati – Za Hrvatsku SPREMNI

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Daniel Srb, predsjednik

    Dragovoljac,