• Dr Tihomir Janjiček o Pupovčevu šovinizmu!


    Upravo na dan tzv. „utemeljenja“ nove jugoslavije, „dan republike“, osvanuo je napad Milorada Pupovca na sve institucije Hrvatske Države. Sve od reda je prozvao za ustaštvo, osobe, institicuje, jednostavno sve i svatko je samo ustašija u Hrvatskoj prema riječima Milorada Pupovca. Stoga se valja osvrnuti na Milorada Pupovaca.
    Spomenuta osoba već 26 godina sjedi u Hrvatskom Saboru TEMELJEM NACIONALNOSTI! Jasno je svakoj osobi, kako bi svaki parlament morao imati svoje zastupnike temeljem slobodno iskazane volje birača, neovisno o njihovoj nacionalnosti.

    Očito volje birača nema, jer čim jedna te ista osoba sjedi u zastupničkom sjedalu od osnutka i tako 26 godina, a valja očekivati kako će tako i ostati sve do njegove smrti, onda se očito radi o običnoj primitivnoj podvali. Dakle, Milorad Pupovac temeljem RASNOG principa gdje je „zajamčeno“ zastupničko mjesto u Saboru za srpsku nacionalnu manjinu. On je jedini PODOBNI Srbin u Hrvatskoj i više nikad nikoga neće biti za sjedenje u Hrvatskom Saboru. Doista ovo je sigurno primjer „rasnog principa“, jer NITKO u državi Hrvatskoj ne može se ni pokušati izboriti za mjesto zastupnika u Saboru koje ima Pupovac, osim ako nije srpske nacionalnosti!
    Zasigurno ima i među Srbima osoba koje bi isto mogli biti u Hrvatskom Saboru predstavnici vlastitoga naroda, ali zbog spletki i ujdurmi koje podvaljuje Pupovac, on birokratski i rasistički sjedi beskonačno dugo u Saboru.
    Pupovac se za svo to vrijeme od 26 godina doista i obogatio sjedenjem u Hrvatskom Saboru! Dok JADNI ZAPOSLENICI u Hrvatskoj petljaju sa razmjerno 3,000kn do 4,000kn mjesečne plaće, Pupovac uživa u 18,000kn! Naravno, pa tu nije uračunata službena kreditna kartica, službeni automobil, službeni mobitel i slično. Raspolaže sa ušteđevinom od 30-tak tisuća dolara. Posjeduje stan i kuću u Zagrebu. Godišnje raspolaže s milijunima kuna, koje mu godišnje daje Hrvatski Sabor za njegovu MIZERNO MALU strančicu, pa onda za tiskanje njegovog SRPSKOG ŠOVINISTČKOG tjednika Novosti. Jesu li te „novosti“ dosita SRPSKO ŠOVINISTIČKO GLASILO to najbolje govore neki napisi u tom tjedniku kao sljedeći:

    „Znanstvenici su, hvale se, čak i slijepom crijevu našli razlog postojanja, a za hrvatsku se suverenost, eto, do danas ne zna čemu služi, čak ni postoji li”; Novosti, 20. 1. 2017.

    „Nema, eto, identitetski sluđenijeg i sje*****eg naroda od Hrvata. Ne znaju oni ni koje im je prvo polje na grbu, ni koji im je zapravo grb na zastavi, ni koja im je onda zastava države, ni koja im je uopće država”; Novosti, 2. 12. 2016.

    „Šupačka Hrvatska je nacionalna država Šupaka i njihov servis.“ Novosti, 27. 5. 2016.

    „Neka se, za primjer, crkva povuče iz škola skupa s talibanskim vjeronaukom, neprosvijećenim vjeroučiteljima, idiotskom mizoginijom, smrdljivim nacionalizmom i pokvarenim revizionizmom koji je crkvene prostore otvorio skoro svakoj ustašoidnoj budali. Odjebite”. Novosti, 13. 1. 2017.

    Dakle, individua koja se obogatila sjedenjem u Hrvatskom Saboru, on osobno novcem iz hrvatskog proračuna odobrava pisanje spomenutih napisa i kontrolira jesu li odobreni novci doista i potrošeni za napise takvi kakvi jesu!
    Smije li danas i jedan Hrvat napisati bilo gdje u hrvatskoj tiskovini u istom takvom žargonu kao i srpske Novosti, recimo za samog Pupovca kao na primjer:
    “Pupovac je sjebani šupak sluđene i sjebane srpke nacije koja ne zna čemu služi”!

    Zamislimo kada bi to gore spomenuto tek bilo napisano u HRVATSKOM TJEDNOM GLASILU TISKANOM U SRBIJI I PLAĆENOM OD SRBIJANSKE DRŽAVE!

    Predsjednici Hrvatskog Sabora su svi do sada bili samo “NJONJE” bez ikakvog nacionalnog digniteta i hrabrosti, jer baš niti jedan nikad nije reagirao na ovakve ŠOVINISTIČKE ispade Pupovca!

    Kako bi to narod rekao Predsjednici Sabora bili su PEKMEZI bez kralježnice, čija je svrha bila tek puko sjedenje u fotelji predsjednika Sabora. Sve to samo radi osobnih privilegija i bogaćenja. Sukladno Ustavu RH, Predsjednik Sabora je dužnost koja po političkoj važnosti nadilazi ulogu Premijera i Predsjednika Republike! Ipak, niti jedan do sada Predsjednik Hrvatskog Sabora nije stao na kraj ŠOVINISTIČKIM GADOSTIMA Milorada Pupovca!

    Zasigurno i ja osobno zbog svega ovog napisanog ću opet, po tko zna koji put, također biti “optužen” za “šovinizam”! Razlog je jednostavan, hrvatske vlasti smatraju KORISNIM ponižavanje i vrijeđanje Hrvata, njihova Domoljublja i nacionalnih osjeća Hrvata, ma gdje oni bili, pa makar i u Hrvatskoj.

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Nakon što je na N1 izjednačio HOS i “Bele Orlove”, HSP poručuje „uljuđenom“ velikosrpskom etnobiznismenu Miloradu Pupovcu: DOSTA!!!


    Već godinama nas najomraženiji etnobiznismen u Hrvatskoj, Milorad Pupovac, iritira svojim antihrvatskim i velikosrpskim stavovima. Iritira i nas koji smo za Hrvatsku ratovali , ali i „svoje“ koji ga smatraju najvećom prijetnjom za Srbe u Hrvatskoj.

    Mislili smo ne reagirati na stalne provokacije tipa koji preko svojih novina (tzv. „Novosti“), koje plaćaju hrvatski porezni obveznici, sustavno sije otrov protiv države u kojoj živi – Hrvatske.

    Mislili smo da je nedavni odlazak po „svoje“ mišljenje kod njegovog JEDINOG predsjednika – četničkog vojvode Vučića, te nazočnost na događaju kojim se pljuje po hrvatskoj oslobodilačkoj akciji „Oluja“ – 5. Kolovoza 2018. u Bačkoj Palanki – bio vrhunac njegove bezobraštine i političke drskosti.

    Međutim, u današnjoj emisiji „Točka na tjedan“ na televiziji N1 dotični je nadmašio i samoga sebe:  VIDEO POGLEDAJTE OVDJE .
    Govoreći o eventualnim promjenama u Zakonu o grobljima u istu je rečenicu – stavivši znak jednakosti – govorio o postrojbama HOS-a i pozdravu „Za Dom Spremni“ te o četničkim „Belim orlovima“ i drugim koljačkim skupinama koje su nanijele ogromno zlo Hrvatskoj i Hrvatima tijekom Domovinskog rata.

    HSP je svjesna da je Hrvatska pobijedila u Domovinskom ratu, ali da zbog neizvršene lustracije duhovi prošlosti još uvijek vladaju Hrvatskom. Upravo ti „duhovi“, pobjednici iz 1945. i poraženi iz 1995. danas vladaju Hrvatskom, pa nas ne treba čuditi da se ovaj „uljuđeni“ velikosrbin ovako bezobrazno ponaša.

    Odakle mu pravo da dijeli lekcije hrvatskom narodu?

    Odakle mu pravo da majci koja još nije našla sinove kosti pljuje u lice?

    Zar nikoga ne čudi da je ovaj tip baš danas ovako lažno, bezobrazno i gnjusno govorio? Svega dan nakon prosvjeda u Vukovaru kojim su deseci tisuća hrvatskih branitelja i drugih domoljuba tražili od „hrvatskih“ vlasti da pronađu i procesuiraju krivce za ratne zločine?

    HSP to ne čudi, posebice kad znamo da je to jedan od načine da odvuče pozornost sa zločina koji su četnički razbojnici – među kojima i Miloradova rođena braća – činili po Hrvatskoj.

    Stoga HSP poručuje Miloradu Pupovcu: DOSTA!!! Prestanite više s lažima i bezobraštinama kojima već desetljećima obmanjujete i hrvatski narod, ali i svoje sunarodnjake.

    HSP poručuje i „hrvatskoj“ vlasti: Odrecite se „usluga“ ovog etnobiznismena. Povlađujući njemu pljujete na sve one koji su položili živote na Oltar Domovine, a posebice na one čiji zemni ostaci još nisu pronađeni…..a kojekakvi braća Pupovci, Stanimirovići, Džakule i sl. itekako znaju gdje su ih pokopali!

    Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP

  • HSP: NA VLASTI U HRVATSKOJ JE „ARHIMEDOVA KOALICIJA“


    Jučerašnje zasjedanje Sabora i aktualni sat kojem smo imali prilike svjedočiti samo je još jedan argument za tvrdnje HSP-a kako Hrvatskoj treba kompletno „resetiranje“, prije svega ukupnog političkog sustava.

    Vlada je na manje ili više faraonski način odgovarala zastupnicima, a vladajuću većinu i svoju poziciju i vlast održava po novom „Arhimedovom zakonu“ koji prilagođeno za ovu saborsku većinu glasi „što je političar više uronjen u probleme s pravosuđem, to je veća istisnuta ljubav za ostanak na vlasti.” (sic N. Raspudić)

    Tu veliku ljubav danas je iskazao i Milorad Pupovac u svome obraćanju u Saboru RH gdje se otvoreno pojavljuje kao glasnogovornik velikosrpske politike u Hrvatskoj, koristi i istu retoriku i istu terminologiju kao srbijanski predsjednik Vučić.

    Iz ovoga istupa glavnog HDZ-ovog koalicijskog partnera, može se ustvrditi da je ova koalicija čvrsta kao beton, a za svoje tri ruke u Saboru, iduće godine Milorad Pupovac od bratske koalicije  dobiti će svoju komemoraciju “Oluje” u Kninu, što HSP nikako i nikada neće dopustiti, po bilo koju cijenu.

    Političko stanje u Hrvatskoj na godišnjoj razini određuju gospodarsko koruptivne afere koje Hrvate koštaju milijarde kuna. Teško ih je sve i nabrojati, od Agrokora, Uljanika, 3. Maja, INA-e, Perokemije, Brodotrogira,…. sve koštaju hrvatsku državu. Vrijeme je da se takvo stanje prekine, i da se novac krene koristiti svrsishodno.

    Kada bi hrvatska država samo ispoštivala programska načela Hrvatske stranke prava, kada bi krenula u temeljitu i ozbiljnu reformu političkog sustava za vrlo kratko vrijeme bi država stala na noge, porasla bi stvarna zaposlenost u Hrvatskoj, a umjesto odlazaka u inozemstvo uslijedio bi ostanak onih koji planiraju otići i povratak onih koji su otišli.

    Ono što se i u ovakvom političkom sustavu može riješiti u vrlo kratkom roku je uvođenje reda u dva od tri stupa države, ako postoji snažna volja za rasčišćavanje stanja. U pravosuđu i policiji.

    Ne može DORH raditi istrage shodno nahođenju i pod pritiscima političkih moćnika već po zakonima koji vladaju u Hrvatskoj, kakvi god oni bili.

    Premijeru, treba vratiti opljačkano, vinovnike za kriminal kazniti, stvoriti mehanizam opoziva političara i korjenito promijeniti POLITIČKI SUSTAV. HSP to zna hoće i može. Stojimo na raspolaganju

    Hrvatska stranka prava
    Karlo Starčević, predsjednik

  • HSP: Vlada ne smije pristati na ucjene Milorada Pupovca!


    Srpsko narodno vijeće Milorada Pupovca objavilo je Izjavu o pravima Srba u Hrvatskoj, usvojenu prije nekoliko dana u Lisinskom. Izjava sadrži 13 zahtjeva koje Pupovac postavlja prema svojoj Vladi, Vladi HDZ/HNS/SDSS-a. Zahtjevi su manje ili više na tragu Memoranduma 2 SANU koja Vlada Republike Hrvatske redom mora odbiti jer ni jedno pitanje koje postavljaju nema uporišta u stvarnim činjenicama.

    Budući je sve u tajmingu, tako je i ova izjava došla nakon posjete srbijanskog predsjednika Vučića Hrvatskoj, skorog odlaska predstavnika naših stradalnika u Beograd i sve glasnijeg javnog pogovora da bi SDSS mogao ispasti iz vladajuće koalicije pa javno ucjenjuje Plenkovića i Vladu dodatnim zahtjevima.

    Od trinaest zahtjeva osobito su opasna dva zahtjeva. Prvi zahtjev je zahtjev koji kaže da „Srpsko narodno vijeće i Zajedničko vijeće općina, moraju dobiti status manjinskih samouprava, u skladu sa njihovim posebnim osnivačkim izvorištima – dokumentima s međunarodnim karakterom, Erdutskim sporazumom i Pismom namjera“ što je notorna neistina i laž kojom Pupovac obmanjuje svoju nacionalnu manjinu jer Erdutski sporazum je bio na snazi do 15.01.1998., a međunarodni nikad nije bio jer su ga potpisali predstavnik Vlade RH i predstavnik srpske nacionalne manjine.

    Budući se već jednom dogodilo da je HDZ-eova Vlada 2010. godine skoro prihvatila ustavne promjene (promjene koje su bile veleizdaja) koje su omogućavale stjecanje pravne osobnosti Zajedničkog vijeće općina (ZVO) na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, upozoravamo na tu činjenicu i poručujemo da ukoliko se to ponovno pokuša isto nećemo mirno promatrati.

    Sama činjenica da se netko usudi postaviti ovakav zahtjev dovoljno govori kakve su mu buduće namjere. Ovo su iredentistički zahtjevi i pokušaj povratka na takozvane krajine ali i na tragu HDZ-ova uvođenja ćirilice u Vukovar.

    Drugi posebno opasni zahtjev kako piše u Izjavi je „žurnost registracije manjinskih srpskih škola“. Podsjećamo da su sve škole u Hrvatskoj hrvatske škole, u kojima se može učiti na jezicima nacionalnih manjina ukoliko za to postoje potrebite pretpostavke.

    SNV i etnobiznismen Pupovac, umjesto da rade integraciju svojih sunarodnjaka u hrvatsko društvo i lokalne zajednice, oni rade segregaciju i produbljuju loše i opasne odnose. Posebno nas zabrinjava da bi provedbom ovakvog zahtjeva u pojedinim mjestima Hrvati postali „nacionalna manjina“ i školovali se po školskom programu srpske nacionalne manjine. Gospodo „političari“ ovo je neprihvatljivo i neće proći.

    HSP je stava da su Pupovac i SNV izišli s maksimalističkim zahtjevima i zamračenim ciljevima koje žele ostvariti. Također bezuvjetno tražimo da Vlada RH na čelu sa Andrejom Plenkovićem odbaci sve Pupovčeve zahtjeve i ne pristaje na bilo kakve ucjene. Sa suverenitetom se ne trguje i suverenitet je nedjeljiv.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Karlo Starčević, predsjednik

  • Karlo Starčević predsjednik HSP-a: Gospodine Plenkoviću, je li ovo nova Jugoslavija?


    KARLO STARČEVIĆ

    Oni koji su danas u ime HSP-a i u ime legendarnih hrvatskih junaka, poginulih mladića HOS-a, odlučili skinuti spomen ploču počinili su još jednu besramnu hrvatsku veleizdaju. Ovo je još jedno mučko ubojstvo HOS-ovih mladića koji su sa starohrvatskim državničkim pozdravom „ Za dom spremni“ umirali braneći Hrvatsku.
    Ako nekome nije bilo jasno, neki su samoprozvani predstavnici HOS-a na čelu sa Antom Đapićem ponovno odigrali prljavu igru i podvalili sjeme razdora kako Plenkoviću, tako i cjelokupnom hrvatskom narodu.
    Pitamo se da li je to sve trebalo premijeru Plenkoviću da zadrži šačicu vlasti u svojoj državi, ako to njemu Hrvatska doista i jest. Jeste li i Vi premijeru pali toliko nisko kao i jedan od Vaših prethodnika, da prodajete ono hrvatsko najsvetije – čast, dostojanstvo, ljude, živote? Domovinu?

    Tko je to u Hrvatskoj vrjedniji od života onih mladića koji su poginuli braneći i stvarajući hrvatsku državu i narod?  Trgovac Ante Đapić? Vaša – g. Plenkoviću – šačica vlasti ili možda neka ideologija kojom ste iz djetinjstva opterećeni?

    Izjavljujete g. Plenkoviću, da „ništa nije legalizirano“ pismom ili rješenjem, odnosno da se „to nije moglo, niti dogodilo“. A što bi mi to trebali legalizirati u svojoj državi i pod čijim tutorstvom? Pupovčevim? Nadalje dodajete i da je bilo “trijumfalizma u pojedinim izjavama nekih pripadnika HOS-a na presici” čime je svima dano do znanja da su njihove izjave najobičnija prodaja magle. Licemjerje.

    Predsjednik Vlade po starom „vizantijskom“ običaju ispravlja ono što su možebitno njegovi ministri u razgovorima spominjali i daje do znanja da je sve što se događalo i što će se događati oko HOS-ove spomen-ploče samo kupovanje vremena i obično podilaženje Miloradu Pupovcu zbog SDSS-ovih četničkih ruku u Saboru Republike Hrvatske.  Da li Vam je to g. Plenkoviću doista potrebno? Omogućili ste da ponovno ubojice odlučuju o spomen–pločama ubijenih. Sramota premijeru. Gdje Vam je dostojanstvo?
    Zar su poginuli pripadnici HOS-a birali na kojem će mjestu poginuti, pa su iz inata svojim ubojicama poginuli baš u Jasenovcu? Zar ćete i dalje dopuštati da oni koji su ubili te mladiće i dalje šeću Hrvatskom i,  što je još gore, odlučuju gdje smije biti ploča koja obilježava mjesto njihove pogibije? I koje obilježje smije, a koje ne smije biti na toj ploči? Da ste kojim slučajem imali koju kap krvi više tih ratnih dana, shvatili biste one koji su dali sve za Hrvatsku. Dali su svoje živote, dali su svoju krv. Nisu bili anemični kad je bilo najteže. Zar to nije dovoljno da im se svi zajedno poklonimo do zemlje, hrvatske zemlje u kojoj leže njihove kosti i koja je stoljećima natapana krvlju? Ili Vam to ne dopušta stvarni hrvatski premijer, najveći etnobiznismen u Hrvatskoj – Milorad Pupovac?

    Najžalosnije je da su pregovarači na čelu s vrhunskim licemjerom, parazitom i izdajnikom, Antom Đapićem pristali na još jednu očiglednu namještaljku od strane vladajućih, kojima su poslužili kao nedorasli statisti i pokriće za odluke koje nisu imali hrabrosti sami donijeti.

    Radi li se ovdje o kupovini i ucjeni samozvanih predstavnika HOS-a? Koje su povlastice priskrbili?
    I kome? Koja je cijena za koju su prodali Hrvatsku, HOS i ideale za koje su hrvatski mladići i djevojke ginuli 1991. godine?

    Iz svega se danas može zaključiti da je HDZ postao stranka opasnih namjera, ali ovaj puta po Hrvatsku i hrvatske nacionalne interese. Ako su bili spremni isporučiti generala Antu Gotovinu, junaka Domovinskog rata, što im je bilo skinuti ploču HOS-a u Jasenovcu?!

    Nakon događaja kojima smo svjedočili proteklih dana, tjedana i mjeseci, nemoguće je ne zapitati se što još možemo očekivati od ovakvog režima predvođenog HDZ-om. Uklanjanje spomenika kralju Tomislavu ili banu Jelačiću u Zagrebu? Likvidaciju krova crkve sv. Marka pred zgradom Sabora zbog povijesnog prvog bijelog polja u grbu? Zabranu opere Ivana Zajca „Nikola Šubić Zrinski“ u kojoj se poziva u boj za dom svoj? Uvođenje zatvorske kazne za javno izvođenje „Vile Velebita“? Izmjene u nacionalnom grbu i zastavi? Zabranu hrvatskih obilježja i uvođenje nekih novih? Jugoslavenskih možda? Totalni teror nad hrvatskim građanima i otvaranje logora?

    Za pretpostaviti je da će početak ipak biti nešto suptilniji – izmještanje spomenika na Ovčari ili možda prepravljanje hrvatske himne – jer, eto, i oni vrijeđaju Milorada Pupovca i slične njemu kojima su čak ustaške kune daleko draže od bilo kakve hrvatske države.

    Bilo bi premijeru puno korisnije da ste se pobrinuli zaustaviti mlade da ne bježe u tuđinu potaknuti Vašim pogrešnim odlukama, nego da se izdajnički dodvoravate velikosrpskim ideolozima.
    Svi su takvi završavali u ropotarnici povijesti pa i Vas kao i Vašega prethodnika čeka takva sudbina.

    KARLO STARČEVIĆ, predsjednik HSP

  • OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE ANDREJU PLENKOVIĆU I POZIV NA OČITOVANJE O ZLOČINAČKOM SPOMENIKU U SRBU KOJI JE POSTAO SIMBOL STRADANJA HRVATSKOG NARODA OD 1941. DO DANAS


    KARLO STARČEVIĆ

    Svake godine 27. srpnja u Srbu se obilježava tzv. Dan ustanka naroda Like i Korduna, odnosno nekadašnji Dan ustanka naroda Hrvatske, kako se isti nazivao u bivšoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Dan je to kada je navodno pukla „prva ustanička puška“ u borbi protiv „mrskog okupatora“, a u novijoj hrvatskoj povijesti taj datum izaziva kontroverze i podjele u hrvatskom društvu. Stoga je potrebno istaknuti nekoliko ključnih činjenica neophodnih za razumijevanje događaja koji su se odigrali krajem srpnja i početkom kolovoza 1941.

    U knjizi „Hronologija Narodnooslobodilačkog rata 1941.-1945.“ ukratko se navodi da je 27. srpnja 1941. „otpočeo masovni narodni ustanak u južnoj Lici“ koji se „brzo proširio i na ostale krajeve Like“ i to tako da su „gerilski odredi i narod iz sreza D. Lapac, predvođeni komunistima, poseli komunikacije koje vode ka Srbu, napali ustaško-žandarmerijsku stanicu i zauzeli Srb“.

    No, mnoge druge knjige, objavljene u bivšoj Jugoslaviji, otkrivaju detalje o stvarnoj naravi ovog „narodnog ustanka“. Tako se u knjizi „Oslobodilački rat naroda Jugoslavije 1941.-1945.“ (Knjiga I, Beograd, 1957.) ističe da se krajem srpnja na ustanak digao „srpski narod Like i Kninske Krajine“ čime se jasno implicira da ovaj ustanak nije bio „narodni“, nego srpski. U istoj knjizi nadalje se navodi slijedeće: „Međutim, dok su u Lici i Bosanskoj Krajini ustanak pripremili i njime rukovodili komunisti, dotle je ustanak u Kninskoj Krajini, gde je partijska organizacija bila malobrojna, uglavnom izbio spontano, tako da su predstavnici srpske buržoazije uspeli da masama nametnu svoje rukovodstvo, što će imati odraza na čitav tok i karakter ustanka u tom kraju.“ Ovi detalji otkrivaju da su, uz sudjelovanje komunista u organizaciji i pripremi tog ustanka, u njemu sudjelovali i neki drugi „elementi“. Koji su to bili razotkriva nastavak teksta u istoj knjizi kojeg ćemo zbog njegovog značaja citirati u cijelosti:
    „Ovaj masovni ustanak gotovo je uništio ustašku vlast u Kninskoj Krajini (sem u samom Kninu) i u većem delu Like. Nemoćne i zaplašene ustaško-domobranske snage i organi vlasti NDH napustili su čak i Knin i povukli se za Drniš, te je komandant italijanske divizije ‘Sasari’ 1. avgusta preuzeo svu civilnu i vojnu vlast u Kninu i okolini. Sporazumno s pretstavnicima bivših građanskih partija, četnički nastrojenim ljudima iz rukovodstva ustanka, Italijani i ovde istupaju kao tobožnji zaštitnici Srba od ustaškog terora, ne napadaju ustanike, izjašnjavaju se da su, tobože, protiv svojih saveznika i satelita ustaša itd.

    Pročetnički elementi vešto obmanjuju narod da će im Italijani obezbediti miran život i nacionalni opstanak. Ustaničke mase, politički i kulturno dosta zaostale, pod uticajem bivših buržoaskih političara, nasedaju ovoj italijansko-četničkoj politici. One ne uočavaju činjenicu da su upravo Italijani godinama pomagali ustaše, doveli ih na vlast i tokom nekoliko meseci mirno gledali kako oni progone i fizički istrebljuju srpski narod. U takvim uslovima, ustaničke snage se pasiviziraju i ustanak počinje splašnjavati. Malo brojni komunisti nisu uspeli da spreče proces opadanja ustanka. Posle uspeha u Kninskoj Krajini, Italijani pokušavaju da na sličan način razbiju ustanak u Lici (kao i u Bosanskoj Krajini). Ustaničkim snagama na području; Like gotovo su isključivo rukovodili komunisti. Samo u nekim mestima južne Like imali su uticaja i pretstavnici srpske buržoazije. Oni su, zajedno s pročetničkim elementima iz Kninske Krajine, 11 avgusta u selu Otriću održali sastanak s italijanskim pretstavnicima iz Knina i potpisali sporazum o međusobnom nenapadanju. Rukovodstvo ustanka u južnoj Lici nije se snašlo, već je podleglo uticaju ovakvih shvatanja o nenapadanju na Italijane i poslalo svog pretstavnika na sastanak u Otriću.“

    Dakle, ličko-kninski ustanak bio je ustvari kombinirani komunističko-četnički ustanak u kojemu su posredničku ulogu odigrale talijanske vojne postrojbe koje će u svom budućem djelovanju na prostoru Dalmacije redovito i u suradnji s četnicima poduzimati vojne operacije protiv hrvatskog stanovništva i biti odgovorne za masovne zločine koji su uslijedili 1942. godine.

    Umiješanost Talijana u „narodni ustanak“ nije bila tek puka slučajnost. Već u svibnju 1941. bivši narodni poslanik Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ) Niko Novaković-Longo otišao je u Rim sa zahtjevom da se Kninska krajina i susjedna područja naseljena Srbima priključe Italiji, a kontakti između srpskih političara i Talijana nastavljeni su i kasnije kada je uspostavljena zajednička suradnja. U navedenoj literaturi ističe se i to da je spomenuti talijansko-ustanički sporazum u Otriću izazvao „izvjesnu krizu, naročito u južnoj Lici“, koja je „posle upornog i dužeg rada Partije u osnovi bila preprođena, jer je veći deo ustaničkih snaga prihvatio liniju Partije da je nužna borba protiv Italijana, dok je manji deo počeo otvoreno da sarađuje s okupatorom i da se postepeno oformljuje u četničke jedinice.“

    Ovaj navod potvrđuje da je ustanak „naroda“ bio ustvari kombinirani srpski komunističko-četnički ustanak protiv hrvatske države u kojemu je dio ustanika bio na „partijskoj liniji“, a dio je zagovarao aneksiju dijela hrvatskog teritorija i njegovo pripojenje Italiji. O ovome svjedoče i talijanski dokumenti, objavljeni u knjizi Dokumenti jedinica i ustanova Kraljevine Italije (Knjiga 1, 1941.), pa se tako u zapovijedi Zapovjedništva 6. armijskog korpusa od 29. srpnja 1941. potčinjenim zapovjedništvima ističe slijedeće: „Pobuna naroda u Lici, koji naoružan ugrožava saobraćaj između Gračaca i Knina, i izgleda teži prema Kninu, a možda ima i druge ciljeve. Ovi su nam elementi dali na znanje da nisu protivnici Italijana – i zaista oni pokazuju poštovanje prema našim oficirima i pomagali su im na uspostavljanju saobraćajnih veza itd. – i žele da naše trupe budu po garnizonima.“ Osim toga, u izvješću guvernera Dalmacije, koje je istog dana upućeno u Rim, ističe se da su se „četničke kolone koje dostižu oko 2000 ljudi, dolazeći iz brodovitih zona Gračaca, Drvara i Vrlike, uputile prema Kninu“. Uputivši se iz Knina prema Zrmanja Vrelu, jedan talijanski satnik zaustavljen je od strane stotinjak naoružanih ljudi, koji su, vidjevši da je Talijani, „izjavili da oni uopšte nisu komunisti…i da stanovništvo Like želi da ima garnizon od italijskih trupa“.

    Štoviše, vođa ustanika je talijanskom satniku predao poruku sa zamolbom da je uruči talijanskom zapovjedništvom u Kninu: „Stanovništvo Like moli italijansku vojsku da smesta zauzme celu zonu provincije jer ne može više da živi od hrvatskog tlačenja. Željno vas očekujemo. Stanovništvo i četnici.“ Uz ovaj dokument dodana je bilješka priređivača te zbirke dokumenata u kojoj je također navedeno da su „velikosrpski elementi… uspeli u prvim danima ustanka…da jednom delu ustanika nametnu svoja shvatanja… Zahvaljujući svom ranijem ugledu, kao i raznim okolnostima, ti elementi su zauzeli i izvesna rukovodeća mesta u ustanku, koja su koristili za stvaranje kontakata sa italijanskim oficirima i za pisanje proglasa u kojima se izražava lojalnost okupatoru i pozivaju ustanici da ne pružaju otpor njegovim trupama.

    Istovremeno, optužujući hrvatski narod i muslimansko stanovništvo kao krivce za ustaške zločine nad srpskim stanovništvom, oni nastoje da ustanak skrenu na kolosek bratoubilačke borbe. Kasnije, u toku septembra 1941, velikosrpski nacionalisti iz Kninske krajine i južne Like prelaze u otvorenu izdaju NOP-a; uz pomoć italijanskog okupatora pristupaju obrazovanju četničkih formacija, koje će za sve vreme rata sarađivati sa italijanskim i nemačkim okupatorima u borbi protiv narodnooslobodilačkog pokreta.“ No, kolika je bila stvarna opasnost potpune aneksije većeg dijela hrvatskog teritorija pokazuje i izvješće zadarske grupe Teritorijalne legije karabinjera od 31. srpnja 1941. u kojemu se ističe da je „potvrđeno da je pokret usmeren isključivo protiv ustaša i da bi naročito stanovništvo Like i Bosne sa oduševljenjem prihvatilo pripajanje Italiji.“

    U izvješću zapovjednika 23. artiljerijskog puka od 9. kolovoza 1941. o situaciji u Gospiću navodi se da srpsko stanovništvo ne propušta priliku izraziti želju da talijanske postrojbe „okupiraju jednog dana zemlju“, a „u tom bi slučaju odmah predali oružje Italijanima i vratili se mirnom i plodnom radu“.
    Na situaciju u Hrvatskoj osvrnuo se u svom izvješću od 2. kolovoza 1941. član Politbiroa CK KPJ Edvard Kardelj koji je istaknuo da su „naši na terenu skoro u većini slučajeva…izgubili glavu“, a „oslobodilački pokret u Hrvatskoj, (što se Hrvata tiče) još je jako slab“ zbog čega je „Hrvatska danas za nas najteži teren“. Upitno je na kakvo „gubljenje glave“ je Kardelj točno mislio, ali neupitno je da brojni dokumenti, kako komunistički, tako i talijanski, potvrđuju stvarnu narav „narodnog ustanka“ koji je prvenstveno bio uperen protiv hrvatske države i naroda koji je od tih istih ustanika bio izložen nasilju i progonima. Tako su u Drvaru pobijeni gotovo svi Hrvati i Muslimani, a istovremeno se odvijao pokolj u Bosanskom Grahovu gdje su četnici pod zapovjedništvom četničkog vojvode Branka Bogunovića župnika Jurja Gospodnetića nabili na ražanj i ispekli.

    U zaseoku Ivezići pobijeno je 37 osoba od kojih je najmlađi Jakov Ivezić imao svega 3 godine. Pobijeno je i 55 staraca u Boričevcu, Gornjem Lapcu i Oraovcu, 2000 stanovnika natjerano u bijeg. Spaljena su sela u Krnjeuši i Vrtoči gdje je ubijeno preko 200 osoba. Ubijani su hrvatski civili – starci, žene, djeca. Nije pošteđeno niti 350 hodočasnika koji su se iz Kosova kod Knina, gdje su svetkovali blagdan sv. Ane, vlakom vraćali u Drvar. Četnici su ih zaustavili u Vagnju i likvidirali kod jame Golubnjače. Uostalom, „u ratu se ne smijemo plašiti uništavanja čitavih sela“, zaključio je Kardelj u spomenutom izvješću.
    Svake godine 27. srpnja u slobodnoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj javno se obilježavaju događaji u kojima se Kardeljevi i Bogunovićevi sljedbenici dokazivali da se doista ne plaše uništavanja čitavih sela. Uništavanje je bilo doslovno jer nije bila riječ samo o paleži i pljački, nego o sustavnim progonima i genocidu nad hrvatskom stanovništvom. Režimi pod kojima su se ova nasilja organizirala i odvijala – četnički, fašistički i komunistički – bili su neupitno totalitarni.

    Prva dva osuđeni su i odbačeni od strane demokratskog svijeta prije više desetljeća. Onaj komunistički osuđen je Rezolucijom Vijeća Europe 1481 iz 2006. godine. Iste godine Hrvatski sabor donio je vlastitu deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj između 1945. i 1990. Nažalost, ne samo da ova deklaracija nije obuhvatila ratne zločine počinjene nad hrvatskim narodom od 1941. do 1945., nego uopće nije zaživjela u praksi zbog čega već godinama svjedočimo proslavama događaja koji su za posljedicu imali likvidacije, progone i masovna kršenja ljudskih prava i koji su neprihvatljivi u demokratskim društvima kojima bi trebala pripadati i današnja Republika Hrvatska.

    Ovakvim pristupom obiteljima svih stradalnika, odnosno njihovim potomcima, poručuje se da su još uvijek građani drugog reda osuđeni na šutnju i bez prava da svoje pretke oplakuju i dostojno pokopaju. U sličnom položaju su i svi oni hrvatski građani čije su obitelji u Domovinskom ratu bile izvrgnute istim onim postupcima kakvi se slave 27. srpnja u Srbu. Štoviše, „prve ustaničke puške“ u ljeto 1990. pukle su na istim područjima na kojima je počeo „ustanak naroda“ 1941.

    Na tim područjima hrvatsko stanovništvo bilo je izloženo represalijama i nasilju te naposlijetku progonima i likvidacijama. „Ustanak“ iz 1990. širio se poput onog iz 1941., a u okupirani Vukovar ušle su postrojbe okićene znakovljem koje je krasilo ustanike iz 1941., dakle četničkim kokardama i partizanskim zvijezdama petokrakama.
    „Dan ustanka naroda“, odnosno ratnih zločina nad hrvatskim narodom u bivšoj Jugoslaviji bio je nametnut kao državni praznik. Istraživanje komunističkih zločina u tom razdoblju nije bilo dozvoljeno, a hrvatska povijest kontaminirala se partijskom ideologijom. Već punih 27 godina Hrvatska, uz Sloveniju jedina bivša komunistička država koja je ujedno i članica EU, čeka na donošenje Zakona o lustraciji.

    Prijedlog nacrta takvog Zakona, kojeg su 1998. pripremili saborski zastupnici iz redova Hrvatske stranke prava, odbačen je iako je upravo donošenje takvog zakona neophodno da bi u Hrvatskoj u potpunosti mogao zaživjeti demokratsko društvo u kojemu će biti garantirana sloboda znanstvenog istraživanja, naročito o kontroverznim povijesnim događajima poput onog u Srbu, i u kojemu će najstrože biti osuđeni svi pojedinci i organizacije koji otvoreno zagovaraju ili podržavaju zločinačke ideologije zbog kojih je hrvatski narod u svojoj domovini bio proganjan, mučen i ubijan.

    Na kraju, potrebno je zapitati se što se to točno slavi u Srbu? Ustanak protiv hrvatske države, zločini nad hrvatskim stanovništvom ili pokušaj anektiranja dijela hrvatskog teritorija i njegovo priključenje Italiji? Kakav god odgovor na ovo pitanje bio, činjenica ostaje da su stvarni motivi koji se kriju iza „narodnog ustanka“ i obilježavanja istog bili protivni interesima hrvatskog naroda i samim tim protuustavni.
    Hrvatska stranka prava u više navrata tražila je zabranu okupljanja u Srbu te upozorila da je spomenik, čiju je obnovu financirala hrvatska Vlada o trošku hrvatskih poreznih obveznika, ujedno i spomenik komunističko-četničkim odredima koji su u ljeto 1941. izvršili masovne ratne zločine nad hrvatskim civilima. Moramo napomenuti da u trenutku četničkih i komunističkih zločina nad Hrvatima i Muslimanima sa obije strane granice, na navedenim prostorima nije bilo niti jednog redarstvenika u odori redarstva NDH a da ne govorimo da su vojnici NDH bili samo u Bihaću i Kninu.

    Dakle ustanicima je smetala samo i jedino HRVATSKA DRŽAVA.

    Unatoč činjenici da su naši dosadašnji zahtjevi bili uzaludni, od hrvatske Vlade i premijera Andrije Plenkovića očekujemo očitovanje o zločinačkom spomeniku u Srbu koji je postao simbol stradanja hrvatskog naroda od 1941. do danas.
    Slavi li se u Srbu pokušaj anketiranja dijela hrvatskog teritorija i njegovo priključenje – Italiji?

    Hrvatska stranka prava
    Karlo Starčević, predsjednik

  • HSP: NAJAVA SKIDANJA SPOMEN PLOČE HOS-a JE PORAZ HRVATSKE DRŽAVE I POVRATAK U JUGOSLAVIJU


    ivica vladava

    Medijske najave temeljene na izjavama političara koji zajedno s HDZ-om čine parlamentarnu većinu, da će se u nekim rokovima skinuti spomen ploče postavljene u spomena i na čast poginulim braniteljima pripadnicma HOS-a postaju glavne vijesti koje se u javnom prostoru doživljavaju kao biti ili ne biti i za ovu Vladu i za parlamentarnu većinu.

    Poruke koje se šalju u javni i politički prostor upućene su direktno predsjedniku Vlade Plenkoviću, samo iz jednog razloga, a to je da spomenuti vinovnici (Gjurković, Pupovac i dr.) na političkoj razini svojim biračima opravdaju svoj koalicijski odnos s HDZ-om.

    Pri tome se iznose i ogromne količine laži, dezinformacija i o mjestu na kojem se ploče nalaze, kao i o kontekstu zbog kojeg se ploče baš tu nalaze. Pa tako Milorad Pupovac izjavljuje da je Spomen ploča u Jasenovcu postavljena na kući obitelji Bačić, i tvrdi da je gospodin Bačić ubijen u Jasenovcu tijekom drugog rata, a kada mu neovisni povjesničari dokažu da je čovjek umro prirodnom smrću u Zagrebu isto zaboravlja i prešućuje, te traži nove moduse djelovanja i nove izmišljotine.

    Gjurković iz HNS-a u svojim izjavama spominje i točne rokove, spominje i nekakve šarafcigere (hr. – odvijač) koji je eto kao spreman za skinuti Spomen ploče HOS-ovcima.
    Jednom zauvijek, Spomen ploče su postavljene poginulim vitezovima HOS-a koji su Domovinskom ratu branili, naglašavamo branili teritorij Republike Hrvatske. Ginuli su za Hrvatsku u odorama u kojima su ginuli i sa znakovljem na rukavu na kojem je pisalo „Za dom Spremni“.

    Ništa sporno ne postoji u tom pozdravu, pozdrav je hrvatski, rat je Domovinski i obrambeni. Znakovlje je povijesno i nitko i nikada ga ne može staviti u bilo koji drugi kontekst osim konteksta u kojem je i korišteno.

    Javljaju se čak i dezinormacije da je „napad na HOS-ove ploče“ u svezi s promjenom imena trga u Zagrebu, te da je jedno i drugo uzročno posljedIčno povezano kao vezana trgovina, ploča za ploču.

    Poveznice ne može biti. Jedno je ime trga koji nosi ime po jednom od deset megazločinaca 20. stoljeća u svjetskim razmjerima i ime mora biti promjenjeno, a jedno je spomen ploča postavljena jedanaestorici HOS-ovaca koji su dali živote za Domovinu baš u Jasenovcu.

    Hrvatska stranka prava drži da je sama najava micanja Spomen ploča poginulim HOS-ovcima poraz Hrvatske kao države i najava povratka u Jugoslaviju što nikako nećemo dopustiti. Neće nam Pupovac ili Gjurković određivai što se u Hrvatskoj smije a što ne smije.

    Kad su već danas tako hrabri na izjavama, pitamo ih što nisu 1991. godine došli na Sajmište u Vukovaru, Srđ iznad Dubrovnika, Jasenovac ili Škabrnju i skinuli oznake HOS-ovcima s rukava.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Ivica Vladava
    Član predsjedništva

  • DORS ILI DORH ODBIO TUŽBU HSP-a ZA “LIJEPA NAŠA HAUBICO”


    rj 1

    Hrvatska stranka prava podnijela je 12. kolovoza 2015. godine Državnom odvjetništvu kaznenu prijavu protiv Pupovčeva portala Novosti, odnosno izdavača, odgovornih osoba i autora teksta „Lijepa naša haubico“ u kojoj je autor grubo izvrijeđao, omalovažio i narugao se sa himnom Republike Hrvatske „Lijepa naša domovino“.

    Prema članku 349. Kaznenog zakona – kazneno djelo povrede ugleda Republike Hrvatske čini onaj koji javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, njezinu zastavu, grb ili himnu.

    Državno odvjetništvo donijelo je 10. veljače 2017. godine  rješenje kojim odbacuje kaznenu prijavu „jer se u prijavljenom događaju ne nalazi elemenata prijavljenog kaznenog djela niti kojeg drugog kaznenog djela za koje  se progoni po službenoj dužnosti…..

    Državno odvjetništvo u rješenju kojeg potpisuje Županijska državna odvjetnica Sani Ljubičić navodi „Sagledavajući tekst „Lijepa naša haubico“, isti predstavlja satirički i kritički osvrt na održani mimohod Hrvatske vojske dana 4. kolovoza 2015., te zato što svojom formom podsjeća na himnu Republike Hrvatske, time uznemiruje čitatelja, međutim takav tekst predstavlja produkt zaštićenog prava na slobodu izražavanja, koje je u konkretnom slučaju izazvalo osudu javnosti. Sadržajno taj satirički tekst sam po sebi nije objektivno podoban predstavljati kaznenopravno zaštićenog ugleda Republike Hrvatske, a što je zaštićeni objekt kaznenog dijela iz članka 349. Kaznenog zakona//11. Sami tekst, predstavlja oblik slobode izražavanja, zajamčene člankom 38. Ustava Republike Hrvatske, po kojom se jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli. Pritom, potrebno je voditi računa da prihvaćeni standardi slobode izražavanja u demokratskom društvu podrazumijevaju iznošenje i onih informacija i stavova koji nisu općeprihvaćeni“…

    Hrvatska stranka prava osuđuje rješenje Državnog odvjetništva i pokušaj opravdavanja protuzakonitog napada na hrvatsku himnu i hrvatsku vojsku. Ovakvim rješenjem Državno odvjetništvo poziva na javno izrugivanje sa državnim simbolima.

    Postavljamo pitanje u čijem interesu je donešeno ovo rješenje.

    HSP

    rj 2

    tužba 1tužba 2

    novosti naslov

  • I nakon Pupovca Pupovac! Do kada? – pita HSP.


    pupovac mile i ozren

    Dok hrvatska djeca obijaju šaltere po Hrvatskoj, nosaju tacne po Jadranu ili rade na bauštelama po Njemačkoj dijete jednog istaknutog političara čeka radno mjesto na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta.
    Radi se o sinu predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca i kako mediji pišu baviti će se dijasporom.

    Zanimljivo da zanimljivije ne može. Ozren Pupovac će se baviti dijasporom! To nam otprilike izgleda kao da „lisici damo da čuva kokoši“. Osim ako se Ozren ne planira baviti nekom drugom „dijasporom“ koja je devedestih nakon neuspjelog velikosrpskog projekta svojevoljno otišla  na istok.

    Zanimljivost same činjenice da sin jednog političara dobije poziv za posao na Filozofskom fakultetu riječkog sveučilišta, dok mu je otac zaposlenik na istom fakultetu u Zagrebu dovodi nas u duboku sumnju da se radi prikrivenom nepotizmu i zapošljavanju preko veze korištenjem političkog utjecaja,  jer bi zapošljavanje u Zagrebu bilo preočito.

    Zar u Hrvatskoj ne postoji nijedno dijete radnika, seljaka, hrvatskog branitelja, koje ima potrebite kvalifikacije i pogodno je za taj posao?! Zar ne postoji ni jedan mladi znanstvenik iz dijaspore koji je potrebitih kvalifikacija i koji je pogodan za „dobiti poziv“ za posao u Rijeci?!

    Stava smo da se radi o nemoralnom činu i ne pristajemo na objašnjenja da „ i djeca političara moraju negdje raditi“.

    Od nadležnih institucija, prije svega od Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa tražimo da inspekcijski provjeri o čemu se ovdje radi i da javnost pravodobno izvijesti.

    Također, izražavamo čuđenje da  Portal Новости nije dostojno obilježio ovaj događaj i pozdravio ustoličenje juniora Pupovca.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA

    Drago Marković, član prredsjedništva

  • DOMJENAK U SLUŽBI VELIKOSRPSKE POLITIKE


    porfirije-pravoslavni-bozic

    DO KADA ĆE PUPOVAC ZLOUPOTREBLJAVATI PRAVOSLAVNI BOŽIĆ?

    Izjava Vladimira Božovića, izaslanika srbijanskog premijera Vučića na domjenku povodom pravoslavnog Božića „da će Srbija braniti Srbe u Hrvatskoj svim raspoloživim sredstvima“ nastavak je velikosrpske politike iz 90-tih i zloupotrebljavanje vjerskog blagdana za provođenje Memoranduma SANU 2.

    Ono što treba zabrinjavati hrvatsku javnost je ponašanje nazočnih predstavnika hrvatskih vlasti koji na takvu izjavu nisu reagirali.

    Pozivamo Predsjednicu Republike Hrvatske,  Hrvatsku Vladu i resorne ministre da se očituju i poduzmu potrebne korake kako bi se jednom zauvijek prekinulo sa lažnom ugroženošću Srba u ime velikosrpske politike koja je i u prošlom i u ovom stoljeću donijela zlo ne samo pripadnicima hrvatskog naroda već i pripadnicima srpskog naroda.

    Neovisno na zloupotrebu domjenka koji je organizirao Milorad Pupovac koristimo priliku da svim vjernicima pravoslavne vjeroispovjesti  bez obzira na nacionalnost čestitamo Božić.

    hsp

  • HSP pozvao Plenkovića i Milanovića da se izjasne o mogućnosti koalicije s SDSS-om


    d srb presica osijek07 09 2016„Nakon svakodnevnih provokacija i prosvjednih nota iz Srbije razina konflikta je uhićenjem Čede Čolovića koji je ekspresno osuđen u nedefiniranom procesu, podignuta na „viši nivo“ – rekao je danas na konferenciji za medije u Osijeku predsjednik HSP-a Daniel Srb i dodao „kako vjeruje da sudski postupak nije vođen iz prostog razloga da se u procesu ne otkrije da je cijela priča besmislena i iskonstruirana za potrebe unutar srbijanskih odnosa, a to što koincidira s izborima u Hrvatskoj je samo dodatak“.

    Srb je postavio pitanje zašto u Hrvatskoj nema uhićenja srbijanskih špijuna kojih je naša država puna, a mnogi i rade u državnim službama i za to ih plaćaju hrvatski porezni obveznici.

    “Hrvatska je valjda jedina država na svijetu u kojoj je špijuniranje legalan posao i jedina država koja plaća špijune drugih država na svome tlu“ – konstatirao je Srb i zaključio da službena politika mora donijeti odluke i dati nalog sigurnosnom sektoru da se počisti što se počistiti mora.

    Srb je ocijenio prvorazrednim političkim pitanjem buduće odnose HDZ i SDP-a prema SDSS-u i Miloradu Pupovcu, nakon izbora. Srb smatra da birači moraju tu činjenicu znati prije izbora

    U tom kontekstu Srb je pozvao i Plenkovića (HDZ) i Milanovića (SDP) da se izjasne hoće li nakon izbora koalirati s SDSS-om.

    „U svim tim koalicijama i trgovinama Pupovac uvijek izvuče nešto što po zakonu ne pripada ni njega ni njegovu nacionalnu manjinu i zato je to jedno od suštinskih pitanja na koje vodeći ljudi HDZ-a i SDP-a trebaju dati odgovore prije izbora, jer birači imaju pravo znati“ – zaključio je Srb

    hsp

  • HSP cijele Hrvatske protiv proslave i veličanja četničkog derneka u Srbu.


    prosvjed u srbu

    Paljenjem svijeća u svim gradovima, županijskim središtima u Hrvatskoj prisjećamo se nevinih žrtava, djece, žena i muškaraca pobijenih u etničkom čišćenju s elementima genocida provedenim nad nesrpskim stanovništvom i istočnoj Lici i jugozapadnoj Bosni u četničko-komunističkom pokolju koji je započeo 27. srpnja 1941. godine i trajao do rujna 1941. godine kada su tzv. ustanici predali prostor na upravljanje talijanskim fašistima.

    Predsjednik HSP-a Daniel Srb je zajedno s članovima isto učinio dana u Osijeku na križanju Europske avenije (nekada generalisimusa Staljina) i Ulice Ivana Mažuranića. U izjavi za medije naglasio je da danas prosvjedujemo zbog proslave pokolja, ali i skrivene proslave tzv. Srpskog sabora koji se održao 25. srpnja 1990. godine u Srbu na kojem su donesene odluke koje su vodile budućem formiranju SAO Krajine.

    Sisački pravaši su svoj prosvjed izrazili paljenjem svijeća kod križa i spomen ploče, pokraj šume Brezovica, u znak sjećanja na šest tisuća ubijenih razvojačenih vojnika i civila koje su pripadnici partizanskih jedinica, te agenti OZNE i UDBE, pod okriljem noći i bez sudskih dokaza krivnje mučki ubili na području šume Brezovica krajem Drugog svjetskog rata.

    HSP Brodsko-posavske županije je danas na Gradskom groblju kod spomen obilježja Domovinskoj vojsci upalila lampione za žrtve komunističkog režima u znak prosvjeda protiv proslave tzv ustanka u Srbu.

    HSP-ovci Karlovačke županije  su danas u 9 sati na zapalili  svijeće i položili vijenac kod masovne grobnice u šumi Lužanjak između Donjih i Gornjih Dubrava. Godine 1945 iz sabirnih logora u Karlovcu odvoženi su muškarci žene i svi oni rodoljubi Hrvatice i Hrvati koji su bili ne isto mišljenici komunističkog režima, sa vlakom tri noći koji je za sobom vukao četiri stočna vagona koji se zaustavljao kod srušenog mosta na rijeci Globornici i od tuda su vezani sa žicom dopremljeni do šume Lužanjak tu su mučeni i streljani i pobacani u jame koje su ih čekali iskopane ili su bile prirodne pećine. Pretpostavlja se da je u te tri noći mučeno i ubijeno oko 2.000 do 2.500 Hrvatica i Hrvata, njihova je jedina krivnja bila samo što su Hrvatske nacionalnosti.

    Članovi HSP-a iz  Dalmatinskih županija  svoj prosvjed su izrazili u Srbu  sudjelujući u velikom  broju  na pravaškom i braniteljskom prosvjedu protiv  bilo kakvog oblika proslave  datuma kada su  četničko partizanske  jedinice  masakrirale nedužno hrvatsko stanovništvo.

    Od svih dužnosnika u Hrvatskoj tražimo da se prestane financirati i zabrani slaviti tragičan pokolj iz naše nedavne prošlosti.

    Galeriju slika možete pogledati OVDJE

     

    hsp

  • Glas za HSP je glas za jamstvo da Pupovac neće određivati sastav hrvatske Vlade


    marković srbNa današnjoj konferenciji za medije održanoj u Osijeku, predsjednik HSP-a Daniel Srb još jednom je upozorio na činjenicu da hrvatski narod ima pravo znati pod kojim uvjetima će i HDZ i SDP koalirati s SDSS-om nakon izbora.

    Ne izjašnjavanje HDZ-ea i SDP-a koalicijama s SDSS-om je također odgovor kako smo naglasili na konferenciji za medije prije dva dana. Još jednom naglašavamo da nije problem u koalicijama već u činjenici pod kojim uvjetima se one sklapaju – naglasio je Srb.

    „Odgovor se ne usudi dati niti HDZ niti SDP. To nije pitanje nedostatka hrabrosti. Nepošteno je ljudima ne reći istinu. I ja ih još jednom pozivam da budu hrabri i iziđu pred ljude i kažu pod kojim uvjetima su dogovorili suradnju“ – rekao je Srb i dodao da je to prvorazredno političko pitanje i na njega se mora dati odgovor. Jedna stvar je politička trgovina, a druga je rušenje temelja države.

    Ono što svi moraju znati je da je prije nekoliko dana Milorad Pupovac izišao javno s zahtjevom za federalizaciju Hrvatske. Tko mu je spreman izići u susret i ispuniti njegove političke zahtjeve?? Pitamo i HDZ i SDP. Birači to moraju znati. – bio je rezolutan Srb

    Predsjednik HSP-a je još jednom podsjetio da su na jednoj listi u 4. izbornoj jedinici na prva tri mjesta dvojicu zagrepčana. Izbori nisu ni počeli a već su prevarili Slavonce i ukrali im dva mandata. Dok prođu izbori oni će zaboraviti Slavoniju i o njoj slušati na vijestima. I to birači moraju znati – zaključio je Srb

    Glas za HSP je glas za jamstvo da Pupovac neće biti taj koji će određivati sastav hrvatske Vlade. Glas za nas je glas protiv uhljebljivanja i otimanja mandata iz 4 izborne jedinice – poentirao je Srb.

    hsp

  • Daniel Srb u Slatini: Nećemo plesati kako Pupovac svira


    srb slatina

    Daniel Srb, predsjednik HSP-a i kandidat koalicije Spremni, iz Slatine je poručio biračima da koalicija Spremni i on osobno nikad neće dopustiti da se u Hrvatskoj formira vlada koja će raditi ustupke velikosrpskoj politici. “Mi smo jedino jamstvo da se to neće dogoditi i da hrvatski ministri neće plesati kako Milorad Pupovac svira”, rekao je Srb.(P.Ž.)

    Izvor: Glas Slavonije

  • HSP Pupovcu: Federalizaciju Hrvatske spriječiti ćemo svim sredstvima.


    Hrvatska stranka prava zajedno sa hrvatskim narodom to neće dozvoliti ni pod koju cijenu, to moraju znati i Stanimirović i Pupovac i SDP i HDZ. Hrvatska nema alternative i nikakva federalizacija ne dolazi u obzir.

    Daniel Srb - prosvjed u Gvozdu (novilist.hr)U petak 23. listopada u prostorijama Srpskog kulturnog društva Prosvjeta u Zagrebu, lideri SDSS-a ponovno su istaknuli kako je njihov politički cilj federalizacija Republike Hrvatske. Samim time bi se doslovno stvorile srpske federalne jedinice u granicama takozvane „republike srpske krajine“ i u konačnici dogovorom sa Republikom Srpskom u BiH pripojili valikoj Srbiji.

    Znakovito je da upravo ta stranka na predstojeće izbore izlazi u Milanovićevoj koaliciji. Pitamo se je li federalizacija jedan od uvjeta za potrebne ruke u eventualnom novom sazivu Sabora kao što su uvjetovali HDZ-u obnovu spomenika pokolju Hrvata u Srbu i okolici.

    Nekoliko puta smo ukazivali kako je lustracija u Hrvatskoj nužna i to ne samo lustracija aktivista komunističke partije već i svih onih koji su tijekom Domovinskog rata aktivno djelovali protiv Republike Hrvatske i time spriječili svako javno djelovanje povampirenih velikosrba.

    Ovakvim mračnjacima nije problem izlaziti iz okvira Ustava RH, nije im problem primati plaću u hrvatskim kunama, niti primati dotacije iz državnog proračuna za otvoreno djelovanje protiv Republike Hrvatske.

    U konačnici opet se čudimo šutnji takozvane „domoljubne koalicije“ zbog njihove šutnje na ovakve antihrvatske inicijative, ali jasno je da će ukoliko to bude potrebno ponovno sa istim ovim ljudima sjesti za stol i tražiti u njima svoje partnere za većinu u Saboru kao što je to već bilo u ne tako davnoj prošlosti.

    Hrvatska stranka prava zajedno sa hrvatskim narodom to neće dozvoliti ni pod koju cijenu, to moraju znati i Stanimirović i Pupovac i SDP i HDZ. Hrvatska nema alternative i nikakva federalizacija ne dolazi u obzir.

    Za Hrvatsku bi bilo bolje promijeniti Zakon o zastupljenosti takvih likova u hrvatskom Saboru i izmjenom izbornog Zakona dati im točno onoliko sigurnih mjesta, koliko mjesta imaju Hrvati u srpskom parlamentu.

    Također pozivamo hrvatski narod da se probudi i da na ovim izborima zaokruže one koji su spremni bezrezervno štititi nacionalna interese RH i njenu cjelovitost a to je u ovom trenu isključivo koalicija SPREMNI.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Daniel Srb, predsjednik

  • Daniel Srb pita DORH: Što je s kaznenom prijavom protiv Pupovca i portala Novosti?


    srb presica osijekNa današnjoj konferenciji za medije  u Osijeku predsjednik HSP-a Daniel Srb  ponovno  je aktuelizirao  pitanje kaznene prijave koju je HSP podnio protiv  izdavača, urednika i novinara portala  “Novosti” SNV-a zbog  grubog vrijeđanja i omalovažavanja  hrvatske HIMNE.

    Predsjednik HSP-a je  ponovno citirao  članke  Zakona o zastavi, grbu i himni Republike Hrvatske te  odredbe kaznenog Zakona koji regulira ovu materiju i pozvao DORH da se očituje o ovom pitanju.

    Srb je  podsjetio   da je  veliki broj  intelektualaca  i pravnika u Hrvatskoj podržao  inicijativu HSP-a i dodao da Hrvatska stranka prava neće stati niti  zaboraviti ovaj slučaj  koji je izraz mržnje prema HIMNI, Hrvatima   i Hrvatskoj.  Ako treba  organizirati ćemo i druge oblike političke borbe kako bi se ovo istjeralo na čistac – zaključio je Srb.

    Predsjednik HSP-a je prokomentirao i Vladinu politiku po pitanju imigranata. Ponovio je već poznati stav HSP-a po ovom pitanju i dodao  kako Hrvatska planira neke dvorce i vojarne za smještaj imigranata, te izišao s prijedlogom da  ako će to već  biti tako da  onda Hrvatska  pripremi dovoljnu količinu prijevoznih sredstava (autobus i vlakova) koji će imigrante transportirati na  zapad prema krajnjim odredištima  u koja idu  imigranti a to su najčešće Njemaška i Švedska.

    Predsjednik Srb je prokomentirao i pitanje novinara oko prijepora vezano za datum izbora i odgovorio da je HSP-u  u interesu  da se taj proces ne razvlači i da budući nikako nismo zadovoljni radom ove Vlade,  izbori budu što prije. A “lupinzi” koji se  se ovih dana  izvode dio su  hrvatskog  predizbornog folklora pred svake izbore – završio je Srb.

    hsp

  • DO KADA ĆE HNK RIJEKA BITI FRLJIĆEV POLIGON ZA PROTUHRVATSKO DJELOVANJE?!


    Oliver-Frljic-
    Dok se cijela Hrvatska sprema za proslavu dvadesete obljetnice vojno redarstvene operacije „Oluja“, Dana domovinske zahvalnosti, dana pobjede i dana hrvatskih branitelja, prvi čovjek HNK Rijeka Oliver Frljić, saborski zastupnik Milorad Pupovac i čelni ljudi Documente pripremaju svojevrsno obilježavanje „Kontra-Oluje“ kako su taj događaj nazvali pojedini mediji.

    Iz neslužbenih izvora doznajemo da će za ovaj antihrvatski skup biti napravljene posebne akreditacije te da će osiguranje biti izuzetno jako, po čemu se da naslutiti na koji će način Frljić i ostala svita „proslaviti“ oslobođenje zemlje od agresije, zemlje čiji novac vrlo rado stavljaju svaki mjesec u svoje nezasitne džepove.
    Što Oliver Frljić misli o Hrvatskoj već ne nebrojeno puta pokazao u svojim raznim, u najmanju ruku diskutabilnim performansima kao što je mahanje automatskom puškom ispred HNK Rijeka, blaćenja hrvatskih branitelja i sličnim paradama.

    Hrvatsko narodno kazalište bi trebalo biti hram kulture naše domovine, a ne privatna baza Frljića, Pupovca i drugih istomišljenika koji su se dokazali kao ortodoksni antihrvati.

    Ovakvim privatnim ispadima prvog čovjeka HNK Rijeka nanosi se velika šteta ugledu RH, vrijeđa se sve branitelje učesnike jedne od najčišćih operacija u povijesti ratovanja i pljuje na sve žrtve iz Domovinskog rata.

    Stoga pozivamo vladu RH, Ministarstvo kulture RH i sve druge nadležne institucije da odmah zaustave ovu paradu širenja mržnje prema svemu što nosi predznak Hrvatsko, ne samo zbog štete koju nanose ugledu RH već i zbog opasnosti da bi netko od hrvatskih branitelja ili drugih državljana mogao, izazavan Frljićevim provokacijama, napraviti veću štetu ni kriv ni dužan.
    Jednako tako pozivamo ministarstvo kulture da pokrene razrješenje Olivera Frljića s mjesta prvog čovjeka HNK Rijeka.

    Hrvatska stranka prava-HSP
    Povjerenstvo za kulturu
    Krešimir Vrpka

  • Ministar Ostojić odbio zahtjev HSP-a za zabranu “četničkog derneka” u Srbu.


    srb spomenik  pokoljuZahtjev Hrvatske stranke prava u kojem je od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske zatražena zabrana održavanja skupa u organizaciji SNV-a Milorada Pupovca dana 26. srpnja 2015. godine u Srbu nije prihvaćen.

    U HSP je  stigao odgovor Ministarstva  unutarnjih poslova u kojem se naš zahtjev odbija, navodeći suhoparno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za donošenja rješenja o zabrani, pritom se pozivajući na odredbe Zakona o javnom okupljanju ne ulazeći u stvarni meritum stvari našeg zahtjeva kojim smo tražili zabranu održavanja skupa kojim se veličaju događaji iz srpnja i kolovoza  1941. godine,  a koji ima sva obilježja genocida.

    mup rješenje

    hsp

  • HSP uputio službeni zahtjev ministru Ostojiću za zabranu Pupovčeva skupa u Srbu.


    boričevacBroj: 156-01-07-15/16
    Zagreb, 14.07.2015.

    MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA RH
    – n/p ministra g. Ranka Ostojića
    – PU Zadarska

    Predmet: Zahtjev za zabranu proslave i obilježavanja ustanka u Srbu 26. i 27. srpnja

    Za dan 26. , odnosno 27. srpnja 2015. najavljeno je okupljanje u povodu tzv. Dana ustanka u Srbu. Radi se već o tradicionalnom okupljanju za taj dan koje organizira Srpsko narodno vijeće.
    Hrvatska stranka prava smatra da su mjerodavne državne službe dužne već unaprijed preispitati događaj koji je nastao, okolnosti i učinke tog „ustanka“, kao i dosadašnje učinke te proslave na mir i sigurnost Republike Hrvatske, hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana.
    Naime, sam smisao okupljanja protivan je odredbi čl. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je u cijelosti usmjeren na remećenje javnog reda i mira, na mir i normalan način života građana, stvaranje nemira, neraspoloženja, uznemirenosti, vrijeđanje morala, vrijeđanje Republike Hrvatske i hrvatskog naroda. Uz navedeno, a prema dosadašnjoj praksi na tim skupova, dolazilo je do postupanja protivnih odredbi čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Spomenuti članak navodi:
    Tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir
    Tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir.
    Okupljanju u Srbu nadahnuće je u činjenju kaznenog djela genocida, koje je opisano i kažnjivo po:
    čl. 156. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, koji navodi:
    Tko s ciljem da potpuno ili djelomice uništi neku nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu zapovjedi da se članovi skupine ubijaju ili da im se nanose teške tjelesne ozljede ili da im se teško narušava tjelesno ili duševno zdravlje, ili da se pučanstvo prisilno raseljava, ili da se skupina stavi u takve životne uvjete koji bi doveli do njezina potpuna ili djelomična istrebljenja, ili da se primijene mjere kojima se sprječava rađanje između pripadnika skupine, ili da se vrši prisilno preseljavanje djece u drugu skupinu;
    te po:
    čl. 158. koji navodi:
    Tko kršeći pravila međunarodnoga prava za vrijeme rata, oružanoga sukoba ili okupacije naredi da se izvrši napad na civilno pučanstvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe onesposobljene za borbu, kojega je posljedica smrt, teška tjelesna ozljeda ili teško narušavanje zdravlja ljudi, napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno pučanstvo, da se civilno pučanstvo ubija, muči ili da se nečovječno postupa prema njemu, ili da se nad njim obavljaju biološki, medicinski ili drugi znanstveni pokusi, da se uzimaju tkiva ili organi radi presađivanja, ili da mu se nanose velike patnje ili povrede tjelesne cjelovitosti ili zdravlja, da se provodi raseljavanje ili preseljavanje ili prisilno odnarodnjivanje ili prevođenje na drugu vjeru, silovanje, spolno porobljavanje, prisiljavanje na prostituciju ili izazivanje prisilne trudnoće, prisilne sterilizacije ili kojega drugog oblika spolnog nasilja, da se primjenjuju mjere zastrašivanja i terora, uzimaju taoci, primjenjuje kolektivno kažnjavanje, protuzakonito odvođenje u koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja, oduzima pravo na pravedno i nepristrano suđenje, prisiljavanje na službu u oružanim snagama neprijateljske sile ili u njezinoj obavještajnoj službi ili upravi, da se prisiljava na prisilni rad, izgladnjuje pučanstvo, provodi konfiskacija imovine, da se pljačka imovina pučanstva, protuzakonito i samovoljno uništava ili prisvaja u velikim razmjerima imovinu, što nije opravdano vojnim potrebama, uzima protuzakonite i nerazmjerno velike kontribucije i rekvizicije, smanjuje vrijednost domaćega novca ili protuzakonito izdaje novac, ili da se namjerno usmjerava napad protiv osoba, uređaja, materijala, jedinica ili vozila uključenih u humanitarnu pomoć ili misiju održavanja mira sukladno Povelji Ujedinjenih naroda, ili da se prava i radnje državljana neprijateljske strane proglašavaju zabranjenim, suspendiranim ili nedopuštenim u sudskom postupku, ili da se skrnavi osobno dostojanstvo, ili da se iskorištava prisutnost civila ili drugih zaštićenih osoba da se određena mjesta, područja ili vojne snage zaštite od vojnih operacija, ili da se djeca mlađa od osamnaest godina novače u nacionalne oružane snage ili se koriste u aktivnom sudjelovanju u neprijateljstvima.
    Okupljanje u Srbu protivno je duhu i slovu REZOLUCIJE 1481 VIJEĆA EUROPE O OSUDI KOMUNISTIČKIH ZLOČINA, koja je donijeta 25. I. 2006. Ukratko navodimo neke njezine naglaske.
    1. Skupština Europskog parlamenta poziva se na svoju Rezoluciju 1096 (1996) o mjerama za razbijanje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava.
    2. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava. Povrede (ljudskih prava) su se razlikovale ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom periodu i uključivale su pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i također nedostatak političkog pluralizma.
    3. Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i principa diktature ploretarijata. Interpretacija oba principa ozakonila je „eliminaciju“ ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnog komunističkog režima. Velik broj žrtava u svakoj zemlji su bili državljani te zemlje. To je posebno bio slučaj sa ljudima iz bivšeg SSSR-a koji su u smislu broja žrtava daleko nadmašili ljude ostalih zemalja.
    4. Skupština priznaje da su, unatoč zločinima totalitarnih komunističkih režima, neke Europske komunističke partije pridonijele postignuću demokracije.
    5. Pad totalitarističkih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam (nacizam).
    6. Kao posljedica toga vrlo je niska svjesnost javnosti o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Komunističke partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti.
    7. Skupština je uvjerena da je svjesnost o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti. Dapače, moralna procjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u edukaciji mladih naraštaja. Jasan stav međunarodne zajednice prema prošlosti može biti smjernica za njihove buduće akcije.
    8. Također, Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.
    Budući da je sama svrha srbskog okupljanja protuzakonita, Zakon o javnim okupljanjima predviđa obvezu da u takvim okolnostima nadležna tijela državne vlasti zabrane takva okupljanja. Naime, članak 3. tog Zakona navodi:
    Jedino se na temelju ovoga Zakona mogu propisati ograničenja prava na javno okupljanje koja su nužna u demokratskom društvu radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja.
    Sloboda govora i javnog nastupa na javnom okupljanju ograničena je zabranom svakog pozivanja i poticanja na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
    Članak 14 među ostalim propisuje:
    Ministar unutarnjih poslova može rješenjem zabraniti održavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda ukoliko:
    4. su ciljevi usmjereni na pozivanje i poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti,
    5. postoji na razlozima utemeljena vjerojatnost da bi održavanje dovelo do izravne i zbiljske pogibelji od nasilja i drugih oblika ozbiljnog remećenja javnog reda i mira.
    Rješenje o zabrani može se donijeti najkasnije 24 sata prije prijavljenog početka održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda.

    Obrazloženje

    Proslava ustanka u Srbu – koji se svake godine obilježava u organizaciji Srpskog narodnog vijeća – neprihvatljivo je, protudemokratsko i anticivilizacijsko veličanje etničkog čišćenja (genocida) nesrpskog stanovništva na području istočne Like i jugozapadne Bosne, bez obzira na to kakav mu značaj njegovi organizatori nastojali dati.
    Srbski ustanak nije bio antifašistički ustanak, nego ustanak četničko-komunističkih snaga, planiran i izveden uz pomoć talijanske fašističke okupacijske II. armije i drugih snaga Mussolinijeve fašističke Italije!
    Dana 27. srpnja 1941. u Srbu nije ustanička puška opalila u fašiste, nego su se na njezinu nišanu i pod četničkim nožem našli nedužni i nezaštićeni hrvatski civili koje su njihovi krvnici izmasakrirne pobacali u obližnje jame, a fašistička puška opalila je u Hrvate i Hrvatsku, s namjerom da se u dijelu Hrvatske (kao i i u susjednim krajevima BiH) uništi – ubijanjem i protjerivanjem (genocidom) – sve nesrpsko stanovništvo (Hrvati i Muslimani), a „očišćeni“ krajevi pripoje velikoj Srbiji!
    U razdoblju između travanjskih zločina i 28. srpnja, izvršen je i brutalni pokolj 350 hrvatskih katoličkih hodočasnika koji su se iz Kosova kod Knina – gdje su svetkovali blagdan sv. Ane – vlakom vraćali u Drvar. Četnici su presreli vlak, hodočasnike zarobili i svezali, te ih 27. srpnja pobili kod jame Golubnjače i bacili u nju. S hodočasnicima je ubijen i drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor, prvi ubijeni svećenik u Drugome svjetskom ratu na području bivše Jugoslavije. O tome zločinu svjedoči i pripadnik partizanskog pokreta Stevo Babić:
    Bilo je svanulo sunce (27. srpnja 1941.) koje je obasjavalo cijelu okolinu. Četa se već spremala za pokret prema žandarmeriskoj stanici Trubar. Kada je četa stigla u reon Žitkovca pojavio se putnički voz, jer pruga na tom mjestu nije bila prekidana. U vozu nije primijećena vojska pa su ustanici propustili voz prema Vagnju. Na željezničkoj stanici Vaganj, Damjan Željković sa grupom starijih ljudi i omladinaca pokupio je sve putnike iz voza. Među njima se nalazio ustaša Marko Špiranović, katolički svećenik Petar Maks i neki trgovci. Ova grupa je izvela iz voza strojovođu Lokšmita, čiji je sin tada bio član KPJ i nalazio se kod ustanika. Grupa Damjana Željkovića je na svoju ruku povela sve putnike ka Golubnjači i sve ih, bez ičijeg odobrenja postreljala.
    Istoga dana zvjerski je ubijen i drugi katolički svećenik, Juraj Gospodnetić, župnik u Bosanskom Grahovu, koga su ustanici izmasakrirali, a zatim ispekli na ražnju. Jednako su prošli i hodočasnici koji su istoga dana išli na hodočašće u Oštrelj, gdje je također postojala kapelica sv. Ane. I njih su ustanici poubijali, dok je svećenik koji ih je vodio, vlč. Župančić, bio spašen jer je jedan od četnika znao da on nije Hrvat, već Slovenac.
    Istoga 27. srpnja pokolji započinju i u Donjem Lapcu. U njemu je masovno sudjelovalo srpsko pučanstvo. Zajednički su ga organizirali četnici i komunisti, pa su na njegovu čelu, uz četničke prvake i kraljeve oficire (Boško Rašeta i dr.), stajali i poznati komunistički aktivisti Đoko Jovanić, Gojko Polovina, Stojan Matić i dr. Istodobno se organizira i pokolj u Srbu. Vođe pobune su četnici Miloš Torbica, Pajica Omčikus i Stevo Rađenović, koji na dan ustanka u Srbu osnivaju oružani četnički puk (brigadu) sa 1000 boraca. Na tim područjima zahvaćenima pokoljima, a to su bila područja na kojima su uglavnom živjeli Srbi, gotovo potpuno je istrijebljeno ili protjerano hrvatsko pučanstvo.
    U ustanku je, 2. kolovoza 1941., stradalo i selo Boričevac nedaleko od D. Lapca, sa oko 2200 stanovnika (Boričevac i mjesta koja su poripadala boričevačkoj župi Male Gosape). Svi su Boričevljani protjerani, a starci koji nisu mogli napustiti selo pobijeni su ili živi spaljeni u svojim kućama. Cijelo je selo zapaljeno, osim dviju kuća srpskih obitelji Vučković, a komunističke vlasti nakon 2. svjetskog rata nisu dopustile povratak protjeranim stanovnicima, pa čak ni onima koji su poslije progona otišli u partizane.
    U selu Brotnji (boričevačka župa) pobijeno je 27 članova obitelji Ivezić, uključujući djecu i starce.
    Pokolje u Drvaru, Bosanskom Grahovu, Donjem Lapcu i Srbu 27. srpnja 1941. organizirali su pripadnici četnika Draže Mihailovića, zajedno s vodećim komunistima s tog područja (pretežno srpske nacionalnosti). Svrha pokolja bila je stvaranje velike Srbije bez Hrvata, Muslimana i drugih Nesrba, prema spisu „Homogena Srbija“ četničkog ideologa dr. Stevana Moljevića. Spis je objavljen 30. lipnja 1941. u Nikšiću u Crnoj Gori, a u njemu se aktualiziraju već prije objavljeni planovi i programi „Srbi svi i svuda“ Vuka Karadžića, Ilije Garašanina, Nikole Stojanovića.
    Zbog svega navedenog nepodnošljivo je da se u demokratskoj i civiliziranoj Hrvatskoj slave takvi pokolji. Uvreda ja to za sve Boričevaljane, Kulenvakufljane, Krnjeušane, za sve Hrvate i hrvatske građane, za Republiku Hrvatsku, Europsku Uniju, sve čestite ljude i za zdrav razum!
    Upravo je obilježena 20. obljetnica Srebreničke tragedije, nevjerojatnog zločina koji se i dogodio zbog prešućivanja i nekažnjavanja odgovornih za gotovo istovjetni pokolj u Srbu i okolici iz srpnja i kolovoza 1941. godine.
    Proslavu 27. srpnja 1941. u Srbu stoga treba zabraniti.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Daniel Srb, predsjednik

     

    Zahtjev za Srb zabrana
    Z
    ahtjev u pdf formatu

  • HSP: Od ministra unutrašnjih poslova Ostojića tražimo da zabrani četnički dernek u Srbu.


    srb_marković 15 07 2015 osijekNa današnjoj konferenciji za medije Hrvatske stranke prava sazvanoj povodom ponovnih najava da će se u organizaciji Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca organizirati proslava „Dana ustanka“ predsjednik HSP-a Daniel Srb je rekao da će HSP kao i svih dosadašnjih godina HSP tražiti zabranu održavanja toga skupa.

    U uvodnom dijelu predsjednik HSP-a napravio je usporedbu pokolja nedužnih hrvatskih civila na području istočne Like i jugozapadne Bosne u srpnju i kolovozu 1941. godine i pokolju bošnjačkih civila u Srebrenici u srpnju 1995. godine.

    „Događaj koju organizira Pupovac nije ništa drugo do proslava osnivanja četničke brigade osnovane tih dana na tom području,a koja je kasnije počinila strahovite zločine nad hrvatskim stanovništvom tog kraja i na kraju ga u potpunosti etnički očistili“ – rekao je Srb i krenuo s usporedbom.

    Počinitelji u Srebrenici su vojska i policijske snage bosanskih Srba – počinitelji u Srbu pripadnici četničkih i partizanskih odreda.
    Oznake počinitelja u Srebrenici su četničke kokarde i oznake Republike Srpske – u Srbu četničke kokarde i zvijezde petokrake.
    Najodgovornije osobe u Srebrenici su Radovan Karadžić i Ratko Mladić – u Srbu Boško Rašeta četnički vojvoda i Đoko Jovanić komunistički aktivist, kasnije narodni heroj u komunističkoj Jugoslaviji.
    U Srebrenici je ubijeno 8372 osobe u Srbu i okolici oko 2000.
    U Srebrenici su ubijena 44 dječaka u Srbu više od 200.
    Najmlađi ubijeni u Srebrenici je imao 13 godine, u Srbu je najmanje ubijeno dijete imalo samo 6 mjeseci iz obitelji Ivezić.

    Organizatori pokolja iz Srebrenice nalaze se na suđenju u Hagu, dok su krvnici iz Srba, Boričevca i drugih mjesta nekažnjeni, a nakon rata su dobili visoka vojna odlikovanja.

    Način djelovanja je bio isti 1941. u Srbu i okolici i 1995. godine u Srebrenici.

    Zato Hrvatska stranka prava smatra da su mjerodavne državne službe dužne već unaprijed preispitati događaj koji je nastao, okolnosti i učinke tog „ustanka“, kao i dosadašnje učinke te proslave na mir i sigurnost Republike Hrvatske, hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana.

    Naime, sam smisao okupljanja protivan je odredbi čl. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je u cijelosti usmjeren na remećenje javnog reda i mira, na mir i normalan način života građana, stvaranje nemira, neraspoloženja, uznemirenosti, vrijeđanje morala, vrijeđanje Republike Hrvatske i hrvatskog naroda. Uz navedeno, a prema dosadašnjoj praksi na tim skupova, dolazilo je do postupanja protivnih odredbi čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

    HSP traži da se ovaj skup zabrani.

    Prošle godine HSP je tražio zabranu tog skupa koji organizira Pupovac ali do toga nije došlo. Negativno rješenje potpisao je pomoćnik ministra unutarnjih poslova jer je  ministar Ostojić tih dana bio ozbiljno bolestan i nalazio se u bolnici.

    Skloni smo vjerovati da će ove godine ministar Ostojić zabraniti održavanje skupa kojim se veličaju četnički zločini, jer sve drugo bilo bi nedopustivo i radilo bi se o silovanju povijesti.

    Drago Marković