• HSP: Udžbenici moraju biti besplatni svima! To piše u ustavu!


    Školska godina je počela uza sve porođajne muke oko uvođenja eksperimentalne nastave s prestrašnom samoreklamom HNS-a, njihovog predsjednika Vrdoljaka i ministrice OBRAZovanja Divjak.

    Po medijima ispada da nam Vrdoljak daje sve besplatno i da se „jadan“ i on i njegova stranka žrtvuju za dobrit naše djece, iako znamo da i on i njegova stranka od 1% živi na grbači hrvatskog naroda i za naše novce nam prodaje demagogiju koje se ne bi postidio ni Stipe Šuvar.

    Dakle, škola je počela, a djeca u školama koje rade po eksperimentalnom programu dobila su udžbenike s velikim zakašnjenjem. S tabletima koje su također dobili nitko ne zna što bi radili. Nepripremljeno, neodgovorno i na štetu svih Hrvata, svojstveno HNS-ovoj političkoj doktrini.

    Druga stvar na koju želimo ukazati je pitanje udžbenika za sve ostale učenike osnovnih škola koji se ne OBRAZuju po eksperimentalnom programu koje netko mora platiti, neovisno radi li se o roditeljima, općini, gradu ili županiji. Bez obzira kako god bilo udžbenike plaćaju ili porezni obveznici ili roditelji iz vlastitog džepa.

    Sve ovisi o činjenici gdje dijete živi i tko je na vlasti, odnosno ovisno o prioritetima čelnika jedinica lokalne uprave ili samouprave. Pa tako roditelji u Osijeku ili Rijeci moraju kupovati udžbenike dok u Zagrebu ne moraju ili u nekoj općini koja nema fiskalne kapacitete i nalazi se u problemima jer na svome području nema ni puno stanovnika, ni poreznih prihoda za ovu namjenu.

    Ne ovisno o tomu gdje dijete živi, neovisno o imovinskom stanju roditelja djeca imaju pravo na OBRAZovanje i to besplatno. Na način kako se radi sada diskriminira se djecu u Hrvatskoj, po mjestu stanovanja!

    HSP smatra da sve što je po Ustavu Republike Hrvatske obvezno, mora biti i besplatno, tako i udžbenici na cijelom hrvatskom prostoru.

    Ako hrvatski Ustav kaže da je obrazovanje u Republici Hrvatskoj svakomu dostupno, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima i da je obvezno obrazovanje besplatno u skladu sa zakonom, ne postoji ni jedna prepreka da svi učenici u osnovnim školama dobiju besplatne udžbenike koje će platiti centralna država, a ne neka općina, grad ili županija.

    U ovom trenutku se dovršava izradba proračuna Republike Hrvatske za 2019. godinu stoga zahtijevamo da se u proračunu osiguraju novci za besplatne udžbenike. Za sve državljane Republike Hrvatske to će biti jeftinije, izbjeći će se manipulacije s javnom nabavom. Udžbenici će biti jeftiniji ako se kupuju temeljem javnog natječaja s poznatim parametrima. Izdavači će unaprijed znati koliko primjeraka koje knjige trebaju tiskati.

    Ovo je pogotovo bitno jer znamo da će iduće godine izdavači tiskati komplete novih udžbenika budući je prošao Zakonski rok od pet godina kada nisu to mogli raditi.

    Pozivamo ministricu OBRAZovanja Divjak, pozivamo ministra financija Marića, premijera Plekovića da se suoče s izdavačkim lobijima, donesu odluke o besplatnim udžbenicima na području cijele Republike Hrvatske, ujednače standard za svu našu djecu i uštede velike količine novaca i roditeljima i jedinicama lokalne uprave i samouprave.

    P.S.
    I neka udžbenici po mogućnoti budu istog standarda i formata!

    HSP
    Ured za odnose s javnošću

  • Dr Janjiček: Porezna reforma neće poboljšati život u Hrvatskoj!


    dr janjiček tihomir
    SVRHA POREZNE REFORME JE URAVNOTEŽENJE DRŽAVNOG PRORAČUNA.

    Ministar financija Marić obznanio je hrvatskoj javnosti poreznu reformu. Jednu od reformi koje su tako zdušno najavljivane u vrijeme Vlade premijera Oreškovića. U javnosti je najavljena reforma izazvala brojne reakcije.  Jedni je hvale, drugi kude, pa dolazimo do pitanja što je u suštini sa tom reformom, je li onda dobra, ili je loša?

    Prije svega da bi se pružio odgovor na to pitanje, treba postaviti pitanje što je cilj te porezne reforme!? Je li cilj porezne reforme rast zaposlenosti, rast BDP-a, poticaj investicijama, ili nešto posve drugo, što je cilj?

    S obzirom kako je porezna reforma prezentirana, moglo bi se reći da je glavna svrha porezne reforme uravnoteženje državnog proračuna! Dakle, niti jedna od navedenih odrednica nije cilj porezne reforme. Razloge za ovu moju tvrdnju treba tražiti u nekoliko činjenica.
    Prije svega uvodi se porez na kruh i mlijeko jednak kao i na svu drugu robu! Da, netko će reći kako je to „udarac po sirotinji“, međutim ovdje se radi o tomu što država želi ostvariti veći priljev novca u državni proračun. Naime, roba kao što su kruh i mlijeko imaju relativno nisku elastičnost potražnje. To znači, da ukupna potrošnja ove robe neće pretrpjeti ozbiljni pad potražnje unatoč rastu cijena. Temeljna prehrambena roba kao kruh i mlijeko kupuju se uvijek u istim količinama kao i prije neovisno o visini cijena.

    Potrošači ne mogu prijeći na potrošnju zamjenske robe, jer jednostavno takva roba ne postoji. To drugim riječima znači mogućnost smanjenja potražnje za nekom drugom robom, ali će kruh i mlijeko ostati „netaknuti“ što se tiče njihove potražnje. Stoga sa potpunom sigurnošću može se reći kako je uvođenja jednakog poreza za kruh i mlijeko kao i za svu ostalu robu, potez usmjeren na uvećani i stabilni priljev poreznog prihoda u državni proračun.

    Druga činjenica jeste praktično smanjenje poreza na robu koja bi se mogla definirati kao „luksuzna“ roba. Takva mjera također ima za cilj veći priljev novca u državni poračun. Razlog za to treba tražiti u činjenici što pri porastu cijena „luksuznoj“ robi, pad potražnje za njom doživi smanjenje puno veće nego je iznosio porast cijene. Praktično rečeno, rast cijena luksuznoj robi od 1% dovodi do pada potražnje za znatno veći postotak od tih 1%.

    No, to isto vrijedi i ako dođe do smanjenja cijene takvoj robi, pa pad cijene od 1% luksuznoj robi dovodi do rasta potražnje za njom za veći postotak od tih 1%. Takva rekacija potražnje naziva se „elastičnom“ potražnjom. Točno je da rast poreza na cijene „luksuzne“ robe može imati „socijalnu“ odrednicu, ali samo kratkoročno. Odricanje od potrošnje „luksuzne“ robe najčešće bude brzo i priljev u državni proračun doslovce presahne, jer se potražnja doslovce istopi.

    Problem sa ovim porezom je to što tzv. „luksuzna“ roba dolazi praktično 100% iz uvoza. Stoga ovakva mjera će zasigurno uvećati deficit u trgovinskoj bilanci izvoza i uvoza. To jeste ozbiljan problem, jer Hrvatska već sada ima relativno visok deficit u trogovinskoj bilanci i u bilanci plaćanja. Drugim riječima to će djelovati na rast vanjske zaduženosti Hrvatske!

    Treća činjenica je što ministar Marić uvodi isto tako i porez na nekretnine, koji sam u ime moje stranke HSP, navodio kao dio gospodarskog programa naše stranke. Ovaj porez jednostavno mora biti uveden. Uvođenje tog poreza zahtijeva znatno dulje vrijeme od gore spomenutih poreza zbog ne usuglašenosti našeg katastra, gruntovnice i stvarnog vlasništva. Stoga je sređivanje katastra, gruntovnice i vlasništva nad nekretninama preduvjet za uspostavu poreza na nekretnine.

    Ovaj porez jeste potreban, jer je to porez koji je prije svega „socijalan“ u smislu što će oni koji posjeduju veći broj nekretnina plaćati i veći porez. Sa druge strane taj porez mora ostajati županijama, gradovima i općinama i on će omogućiti lakšu prilagodbu lokalnih organa vlasti u privlačenje investitora. Razlog je to, što zasigurno ne može 100 četvornih metara poslovnog prostora ili zemljišta imati istu poreznu stopu u Zagrebu i Županji! Porezna stopa bi se definitivno morala plaćati po vrijednosti objekta, pa niti po tom osnovu ne može biti jednaka u Zagrebu i Županji! Jednostavno to nisu jednake veličine.

    U svakom slučaju treba očekivati kroz vrijeme od 4 godine priljev novca u proračune Županija i ostalih jedinica lokalne vlasti. Isto tako i „preraspoređivanje“ naseljenosti Hrvatske, jer su stan ili kuća znatno jefitiniji u prigradskim naseljima ili čak selima nego u gradovima.

    Konačno četvrto su ugostitelji, odnosno sektor turizma i povrat PDV-a na 25%. Činjenica je da sektor turizma nije uopće mijenjao razinu cijena unatoč smanjenom PDV-u sa 25% na 13%. Jedno pivo na Stradunu je naprotiv imalo višu cijenu nego prije smanjenja poreznog postotka. Da, znam može se reći „baš si našao što promatrati“, ali ne ovisno gdje se pivo, kava, sok popiju, cijena je trebala i MORALA biti niža upravo zbog smanjenog PDV-a! No, to se nije dogodilo.

    Najvažnija je činjenica što je hrvatski turizam doživio pravi bum ovog ljeta. Država je uprihodovala u državni proračun samo polovicu iznosa kojeg je mogla uprihodovati sa stopom PDV-a od 25%! Zasigurno državni bi proračun imao daleko manji deficit nego je imao u ovoj godini.

    Dakle, vratimo se na pitanje, je li porezna reforma dobra ili loša?
    Ova porezna reforma je dobra sa stajališta uravnoteženja državnog proračuna, a upravo je učinjena tako da se baš to i dogodi. Međutim, ova porezna reforma je sa druge strane loša, jer će dovesti do rasta vanjske zaduženosti Hrvatske.

    Što se tiče budućeg poticanja investicija, izdvajanje većih iznosa za socijalno ugroženi sloj puka, to se neće dogoditi. Drugim riječima, poticaji gospodarskom rastu, smanjenju socijalnih razlika, poticaji pronatalitetnom rastu, porezna reforma neće doprinijeti boljitku niti za jednu kunu.

    Dr. Tihomir Janjiček