• Ministre Matiću silovanja su posljedica agresije na HRVATSKU, mijenjajte i Zakon i naziv Zakona.


    mirko čondić„Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu“ je napad na Domovinski rat i samo deklarativno štiti žrtve seksualnog nasilja. Predlagatelj od naziva Zakona i kroz sam Zakon izbjegava seksualno nasilje počinjeno za vrijeme rata nazvati ratnim zločinom koji je nastao kao posljedica agresije Srbije na Hrvatsku u razdoblju od 05.08.1990. do 30.06.1996. godine. Domovinski rat je odgovor na agresiju Srbije stoga je neprimjereno da zakon, kojim se želi zaštiti žrtve ratnog zločina seksualnog nasilja, nosi naziv „Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu“.

    Iako se u Iskazu o procjeni učinaka propisa za Zakon navodi „da je potreba za uređenjem ovog pitanja nastaje zbog velikog broja osoba, poglavito onih odvedenih u neprijateljske logore i zatvore, za koje se smatra da su tijekom ratnih razaranja preživjele neki oblik seksualnog nasilja Zakon ne navodi i ne imenuje tko je to neprijatelj niti navodi gdje su područja logora i zatvora u kojima su izvršeni ratni zločini seksualnog nasilja.

    Kao prvu posljedicu donošenja zakona u „Iskazu“ navodi“ promociju istine, reparaciju i garanciju neponavljanja zločina“, a upravo nazivom Zakona kao i njegovim odredbama onemogućava promociju istine jer ne navodi tko je vršio ratni zločin silovanja kao pripadnik neprijateljske vojske.

    Žrtvama osim reparacije je važno da je počinitelj zločina kažnjen, a ne da ga kao što je to u Hrvatskoj slučaj viđaju svakodnevno u sredini  u kojoj žive.

    Iz samog zakona i popratnih dokumenata vidljivo je da sredstva za reparaciju nisu osigurana, da se ovaj Zakon samo navodi kao temelj za ostvarivanje prava na novčanu reparaciju, a da će se ostvarenje tog prava osigurati u trenutku kad to bude moguće. Zakonom je definirano da su žrtve dužne poštivati rok za podnošenje zakona od dvije godine od dana stupanja na snagu Zakona što je besramno mali rok obzirom da se u protekle 23 godine, da broj procesuiranih osoba za počinjeni ratni zločin seksualnog nasilja iznimno mali i da ovaj Zakon u ovakvom obliku samo deklarativno štiti žrtvu, odnosno ne potiče žrtvu da traži svoja prava i ne daje garanciju da se ovakvi zločini neće ponavljati niti da će počinitelji biti kažnjeni što je veliki motiv žrtvama da skupe hrabrost i podnesu zahtjev.

    Hrvatska stranka prava zahtjeva od Ministra branitelja da povuče na doradu ovaj Zakon, zbog niza spornih odredbi, da se definiraju počinitelji ratnog zločina seksualnog nasilja i da naslov glasi: Zakon o pravima žrtava ratnog zločina seksualnog nasilja počinjenih za vrijeme agresije Srbije na Hrvatsku u razdoblju od 05.08.1990. do 30.06.1996. na području Hrvatske i za vrijeme zatočeništva na području izvana Hrvatske i u neprijateljskim logorima i zatvorima koji su bili ustanovljeni u Srbiji i BIH.

    Tražimo od Freda Matića da prestane omalovažavati hrvatske branitelje i hrvatske građane donoseći Zakone koji stigmatiziraju branitelje, omalovažavaju žrtve i građane Hrvatske kao da se rat događao nekom drugom na ne građanima Hrvatske.

    Hrvatska stranka prava

    Mirko Čondić

  • Zašto se branitelji ubijaju??! Ministre branitelja poduzmite nešto!


    hrvatski branitelji

    Sa stranica braniteljskih portala, foruma i grupa po društvenim mrežama zadnjih dana jednostavno vrište informacije o samoubojstvima hrvatskih branitelja ili objavama o smrti istih. I sve to poprima zabrinjavajuće razmjere.

    „Ozbiljne“ novine, portale ili medijske kuće ove informacije ne zanimaju. Jednostavno se prešućuju kao da ih nema. Nema rasprava o tomu na državnoj televiziji čak ni u jednoj jedinoj emisiji koja se bavi braniteljima iz Domovinskog rata.Ministar zadužen za pitanja branitelja u Vladi Republike Hrvatske se ne oglašava po ovom pitanju niti što poduzima, iako bi stava smo, morao pod hitno nešto učiniti ili se bar javno oglasiti o ovom gorućem problemu.

    Problemi koji tište braniteljsko – stradalničku populaciju različite su prirode ali zajedničkog uzroka. Ekonomska neimaština, nesnalaženje u uvjetima mira, političke prilike i stavovi pojedinih političara koji branitelje doživljavaju kao teret i balast društva su okidači koji dovedu do najgoreg.

    Posebno rizična skupina su branitelji kojima je dijagnosticiran PTSP a nisu ga na vrijeme prijavili u zakonskim rokovima do kraja 2005. godine iako se svi vodeći stručnjaci na ovom području slažu da se ne može postaviti ograničavajući vremenski rok za pojavu i eskalaciju PTSP-a.Stoga mi u HSP-u smatramo da se važeći Zakon o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji mora mijenjati, pogotovo u zakonskim odredbama koje se tiču rokova za prijavu PTSP-a, posljedično tomu i ostvarivanja određenih prava iz Zakona.

    Nijedna država na svijetu, a kao primjer uzeti ćemo samo Izrael i SAD nisu svojim veteranima ograničile vrijeme za pojavu PTSP-a tako da i danas imamo slučajeve u SAD-u u kojima priznaju PTSP koji je nastao u Vijetnamskom ratu.

    Dakle, na smanjenje broja samoubojstava može se utjecati. I to bez previše truda, prepravkom nekih zakona kojim su branitelji, svjesno ili nesvjesno, zakinuti. I mi ovdje pozivamo i Ministarstvo branitelja i Ministra Matića da se po ovome pitanju nešto HITNO poduzme jer ljudski životi nemaju cijenu.

     

    Hrvatska stranka prava
    Daniel Srb, predsjednik