• Agrokor bi nas mogao skupo koštati, jer Vlada nije znala, ne zna i nema rješenje


    Odlazak Martine Dalić posljednji je čin u „sagi“ o „spašavanju“ Agrokora. Ministrica Dalić završila je trajno svoju političku karijeru upravo na njezinom najstručnijem polju, financije. Završila je tako što je proces vodila blago rečeno nestručno, a ima i ozbiljnih indicija za zloporabu položaja i utjecaja koje je imala kao ministrica. O tomu će se otvoriti nova „saga“, kad ode Plenkovićeva Vlada s vlasti, kako to obično biva.
    Puno puta sam pisao o financijskoj propasti Agrokora, za što ni roman „Ana Karenjina“, neće biti dostatan, jer će se uvijek naći mnoštvo ne dorečenih i javnosti nepoznatih stvari. No, treba pogledati cijelinu.
    Todorić je vodio Agrokor prije svega nestručno! Bio je to projekt izvan opsega njegovih osobnih sposobnosti. Poslovno upravljanje Agrokorom Todorić je vodio na načelu tzv. „mikormenadžmenta“! Dakle, „gazda“ se pitao za sve i svašta, a on nije trpio drugačije mišljanje od vlastitog stajališta, pa kada se tako vodi neka tvrtka, onda se „gazda“ okruži poltronima. Naravno, poltroni kao poltroni, samo pljeskaju na svaku izgovorenu riječ „gazde“ bilo pametno ili ne, a i sami poltroni ne mogu uopće niti znati je li neka poslovna odluka bila pametna stvar. Bilo kako bilo, gubitak Agrokorova udjela na nacionalnom tržištu, „gazda“ je nadoknađivao na „iznozemnom“, a to su BiH, Srbija i Crna gora. Ta „nadoknada“ kao projekt nije uspjela i „gazda“ je zapao u duboke novčane gubitke.
    Prigodom dolaska Ivice Todorića kod premijera gdje je tražio financijsko milosrđe, premijer je napravio prvu grešku, jer je „gazdu“ hladno odbio! Tada je premijer mogao prinuditi Todorića izvršenje dubinske financijske analize poslovanja Agrokora. Temeljem toga, izvršiti dokapitalizaciju Agrokora iz dodatne naklade dionica, imenovati državnog tajnika na čelo poslovnog i nadzornog odbora Agrokora.

    Njihova uloga bi bila nadgledati trošenje novca iz dokapitalizirane sume, a temeljem dubinske financijske analize pristupilo bi se financijskom restrukturiranju Agrokora. Neki paketi dionica „zdravih“ poduzeća iz koncerna Agrokor, bili bi prodani u spašavanju onih loših tvrtki, ali tvrtka Agrokor ne bi propala kako jeste, ne bi bilo gomile sudskih procesa, što domaćih, što inozemnih.

    Ne bi se dogodila objektivna opasnost potpune propasti financijskog i monetarnog sutava države, što je doista bila prijetnja. Kada je odbijen od premijera, Putinova privatna banka Sberbank započinje proces rastakanja Agrokora. Ta banka ide u naplatu svog kredita, kako bi uzdrmali državu i prinudili Plenkovića na odustanka od INA-e i daljnjeg projekta LNG terminala. Način je bio jednostavan, prvo je ruski veleposlanik objavio Hrvatima propast Agrokora, a onda je Sberbank dovela Alvareza da procijeni novačnu vrijednost zdravog dijela tvrtke i to bi „sigurno“ bilo jednako vrijednosti odobrenog kredita Agrokoru. Oni financijski „ne zdravi“ dijelovi Agrokora bi jednostavno bankrotirali, a sa njima i svi njihovi dobavljači, financijeri i poslovni partneri! To je bio pripremljeni „scenarij“ slamanja premijera.
    Premijer je tada iskazao „zakašnjelu“ sposobnost i donosi tzv. „lex agrokor“ i otkazuje Alvarezu, a Todorić je „zbrisao“ iz Hrvatske. Premijer još uvijek nije bio spreman na dokapitalizaciju Agrokora, jer bi „sveta“ valutna klauzula bila narušena, odnosno trebalo bi se od nje odstupiti. Naime, za nekoliko desetaka miljardi kuna trebalo bi se temeljem valutne kaluzule osigurati protuiznos u eurima. Taj eurski protuiznos nije se mogao nabaviti na iznozemnom financijskom tržištu, a Hrvatska nije imala novca. Premijer sa druge strane nije imao hrabrosti donijeti odluku o ukidanju valutne klauzule. Umjesto toga pristupilo se „predstečajnoj nagodbi“, kako je to već zakonom regulirano!
    Podsjetiti ću da sam još 2015 godine, rekao da je taj zakon diletantski, jer s tim zakonom propadaju i vjerovnik i dužnik jednako. Što više, taj zakon odgovara više dužniku nego vjerovniku, jer dužnik nastavlja poslovati bez ikakvih posljedica. O tomu svjedoči moj razgovor na STV iz lipnja 2015, a koji se i danas može naći na youtube. Tada sam još u tom razgovoru za STV rekao da se takve financijske situacije moraju riješavati preuzimanjem vlasništva na dužničkom tvrtkom od strane vjerovničke tvrtke. Upravo taj model, želila je primjeniti Sberbanka, kad je Agrokor došao do financijske propasti. Naravno, kao i uvijek nitko iz „političke elite“ to moje stajalište nije uzeo za ozbiljno, samo zato, jer je to neki „stručnjak iz ustaške stranke izrekao“!
    Podsjetit ću da je ministar financija Marić, bio kompromitiran kao stručnjak svojim ranijim zaposlenjem u Agrokoru, jer je bio jedan od financijskih ravnatelja. Upravo „Most“ se služio tom činjenicom i inzistirao na ostavci ministra financija Marića. Premijer je zaštitio ministra Marića, ali ga i udaljio od čitavog problema Agrokor. Tako je nastala kontraverzna situacija u kojoj najveći financijski problem Hrvatske Države od njezina utemeljenja ne riješava ministar financija, već ministrica gospodarstva!
    Premijer je tada trebao istodobno priskrbiti dodatne financijere za Agrogkor, prinuditi dobavljače, banke i te nove financijere na financijski dogovor oko „oprosta“ dugovanja sa jedne strane, ali prava prioriteta u naplati dugovanja tih istih novih financijera, dobavljača i banaka u budućnosti! Za tako složenu operaciju osobno sam smatrao najpovoljniju osobu bivšeg premijera Tihomira Oreškovića i to sam javno iznio i danas smatrama da sam bio u pravu, unatoč brojnim lošim komentarima. No, premijeru je ministrica Dalić predložila Antu Ramljaka kao najpogodnijeg financijskog stručnjaka za riješavanje financijskog problema Agrokor. Upravo je Anti Ramljaku postala „šefica“ ministrica Dalić.
    Kako se to već događalo i ranije u Hrvatskoj, „povjerenje“ premijera prema ministrici  bilo je ne ograničeno. Sa druge strane, „zaboravio“ je premijer da je u čitavom problemu oko Agrokora duboko upletena ruska država preko FSB-a! Stoga, kada je Ante Ramljak praktično „namjestio“ skupocjene „savjetničke“ ugovore vlastitoj tvrtki, pa poslje bili uključene još neke ruske banke sada je „isplivalo“ u javnost. Tada se ministrica Dalić pravdala „ne znanjem“ o iznosima navedenim u tim ugovorima. Upravo to „ne znanje“ je posve palo u vodu nakon objave njezinih mailova koje je razmjenjivala sa pojedinim savjetničkim tvrtkama. Bez sumnje, netko od njih je dobro plaćen od FSB za objavu tih mailova. Posve kompromitirana i osramoćena ministrica Dalić je dala ostavku.
    Kako dalje, neminovno je pitanje?
    Očito treba konačno biti uključen ministar financija, koji je prespavao čitav problem sa Agrokorom! Premijer nema stručnu osobu za mjesto ministra gospodarstva, a ta osoba trebala bi se uhvatiti s problemom Agrokora! Premijer sada mora uključiti ministra financija, jer jednostavno nema nikoga za daljnji oslonac.
    Bivši ministar Panenić već zna unaprijed kako će novi mailovi doći u javnost i biti još šokantniji. Kako za dolazak novih mailova već zna gospodin Panenić, treba pitati Panenića!
    Ovo je doista jedan ključan trenutak za Hrvatsku Državu i potrebna je vlada nacionalnog jedinstva! Niti jedna stranka nema ni znanja, a ni hrabrosti riješiti nagomilane ekonomske probleme hrvatske države.
    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP traži od premijera da smijeni Martinu Dalić



    – Ne možemo, a da se ne upitamo koliko je još ovakvih povlaštenih informacija „iscurilo“ i došlo u neželjene ruke, budući ministrica Dalić zbog pozicije na kojoj se nalazi pregovara i oko reotkupa INA-e, privatizacije HEP-a i dr.

    E-mailovi kojima je potpredsjednica vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić komunicirala prilikom donošenja zakona „Lex Agrokor“ interesantni su na više razina.

    Jedna razina je vezana za samo donošnje Zakona i ljudi koji sudjelovali u izradbi Zakona, pa potom bili i u upravljačko-savjetničkim strukturama Agrokora nakon 10. travnja 2017. godine, te tako raspolagali s povlaštenim informacijma koje su obilato koristili za izvlačenje novaca. Ovo je u „normalnim“ državama kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti, a nakon takvog skandala nijedan ministar ne može ostati na svojoj poziciji. S obzirom na stratešku važnost kompanije pitanje je da li bi se i premijer mogao održati na svojoj dužnosti.

    Druga razina priče leži u činjenici da je cjelokupna komunikacija između ministrice Dalić i ostalih vršena preko osobnog e-maila (hotmaila) što je nedopustivo za razinu na kojoj se ministrica nalazi. Naglašavamo ovdje se radilo o spašavanju kompanije koja je proglašena strateškim nacionalnim interesom. Ako je nešto strateško i od nacionalnog interesa, osobe koje odlučuju o tomu moraju i komunicirati na zavidnoj sigurnosno zaštićenoj razini. Iz ovog primjera zaključujemo da sigurnosne zaštite komuniciranja naših najviših dužnosnika nema i da svaki informatičar početnik može doći do informacija značajnih i bitnih za državu Hrvatsku. Pitanje je i odakle portalu Indeks.hr prijeporni mailovi. Dobivaju li oni i sa koje razine povlaštene pa i manipulativne informacije?

    Nakon ovog skandala postavljamo pitanja Vladi RH:

    Kako je moguće da se ovakvi sigurnosni propusti događaju?

    – Ne možemo, a da se ne upitamo koliko je još ovakvih povlaštenih informacija „iscurilo“ i došlo u neželjene ruke, budući ministrica Dalić zbog pozicije na kojoj se nalazi pregovara i oko reotkupa INA-e, privatizacije HEP-a i dr.
    Je li ovakav način komunikacije razlog da gubimo sve sporove sa susjedima oko spornih gospodarskih i političkih pitanja – uz izuzetak spora oko Savudrijske vale i snimke o kontaminaciji procesa, što je bio „dar s neba“, a upravo zbog podjednako naivne komunikacije?
    Postoje li u Vladi RH ikakvi sigurnosni protokoli ili upute najvišim državnim dužnosnicima o načinu komunikacije??
    Ima li RH službe, stručnjake ili institucije koje se bave sigurnosnim poslovima ili smo i to prepustili susjedima?
    Kako je moguće da su strane tvrtke sa sjedištem u RH, dva zaposlena i prosječnom neto plaćom od 5.500,00 kuna mogle odlučivati o najvišim nacionalnim interesima i o sudbini desetaka milijardi kuna.
    Kako je moguće da u godini dana „LEX AGROKORA“ nestane iz tvrtke 12 – 14 milijardi kuna i gdje su one završile?

    HSP zahtjeva da se ovo pitanje HITNO riješi, dakako da se potanko i istinito izvijesti javnost, korigira „kontaminirani“ sustav državne sigurnosti, kako bi se bar u budućnosti spriječile štetne posljedice.

    Iz dana u dan smo svjedoci ne snalaženja i ove Vlade, a posebice pojedinih njezinih članova, stoga HSP od premijera Plenkovića traži da konačno skupi hrabrost i povuče jedini mogući potez i smijeni jednu od najslabijih karika u svojoj Vladi – ministricu gospodarstva Martinu Dalić.

    HSP