• dr Tihomir Janjiček: Hrvatsko gospodarstvo treba gledati poput automobila, koji je neispravan i nema goriva. Spomenuti “bolni rezovi” i “reforme” su samo dovođenje automobila u ispravno stanje, ali za njegovo pokretanje treba kupiti “goriva”! Novac je u SAD-u i dijaspori!


    Spomenuti “bolni rezovi” i “reforme” su samo dovođenje automobila u ispravno stanje, ali za njegovo pokretanje treba kupiti goriva! Novac je u SAD i dijaspori! U krivu je moj kolega Lovrinović kada traži novac u Aziji, preciznije rečeno u Kini, jer tamo novca više nema I to potvrđuju svakodnevno kineski burzovni lomovi!

    1000 kuna
    Nova vlada još nije ni formirana, a u hrvatskoj javnosti se već događaju nagađanja i prepucavanja što će “Most” doista učiniti i promjeniti. Hrvatska se nalazi na križanju primjene suverene novčarske i financijske politike u svrhu vlastitog spasa i pritiska financijskih institucija iz EU za primjenom njihovih metoda. Održavaju se razna televizijska sučeljavanja različitih mišljenja. No, stječe se dojam kako oni koji zastupaju “Most” nekako prerano i NE uvjerljivo najavljuju promjene. Sa druge strane, HDZ kao stranka nekako se nada “čudima”, pa su ne opravdano očekivali bolji rejting za Hrvatsku. Stoga valja pogledati što su stajališta “Mosta”, što su stajališta EU i na koncu gdje je tu i sama “domoljubna koalicija”.

    Činjenica je da Hrvatska ima visoki javni dug i taj je se dug u zadnje 4 godine uvećao sa 60% udjela u nacionalnom BDP-u 2011. godine na 83% u 2015. godini. Činjenica je i veliki pad zaposlenosti za preko 60 000 ljudi. Isto tako pao je i BDP po jednom stanovniku. Dakle, najvažniji ekonomski pokazatelji jednostavno su previše loši za Hrvatsku.

    Hrvatsko gospodarstvo se neće moći pokrenuti “samozapošljavanjem” ili kroz sitno i srednje poduzetništvo. Ponovno će to morati učiniti država. Uostalom, državna vlast i njezin aparat pokreće gospodarstva u krizi i svih razvijenih država. Naravno, ne čini se to tako što se vrši nacionalizacija privatne imovine, već kroz fiskalnu, novčarsku i investicijsku politiku. Fiskalnu, koja se u principu uvijek svodi na porezno rasterećenje gospodarstva. Novčarsku, kroz određenu novčanu ekspanziju putom određenog modela kreditne politike. Investicijsku, tako što država potiče određene velike investicije koje su prije svega profitabilne ulagačima, odnosno država svojim prvim korakom potakne uključivanje drugih ulagača u određenu profitabilnu investiciju.

    Kakva je situacija kod nas? Država je potpuno paralizirana za bilo kakvu intervenciju zbog visokog javnog duga. Sav taj javni dug sastoji se od dijela koji je u Eurima i dijela koji je u Kunama. Kunski udio javnog duga isplaćuje se po visokoj kamatnoj stopi, kao i onaj eurski. Općenito rečeno, kamatna stopa u Hrvatskoj je visoka. Visoka je zbog “eurizacije” koja je sprovođena primjenom valutne klauzule od strane HNB-a i podržavana od strane svih dosadašnjih vlada. Svaka novčarska ekspanzija, ali baš svaka, obvezuje HNB na “eursko” pokriće u pričuvama u omjeru 1Kn=0,13€!

    Kako je Hrvatska već sada visoko zadužena država, kredite u inozemstvu dobija po visokoj kamatnoj stopi. Višoj nego je tržišna u EU, jer se na tu tržišnu kamatnu stopu dodaje tzv. “premijska kamata”! Naime, povjerenje u povrat kredita odobrenog Hrvatskoj je sve manje i doslovce svatko želi čim prije što više izvući plaćenog interesa iz svakog odobrenog kredita.

    Potpuno ispravno dr. Lovrinović želi refinancirati kunski dio javnog duga sa nižom kamatnom stopom od sadašnje, ali mu je za to potrebno ukidanje valutne klauzule tečaja Kune prema Euru!

    Naime, kamatna stopa bi se ozbiljnije razlikovala na hrvatskom tržištu nego na tržištu EU. Upravo ta činjenica je problem koji pravi EU i koja je “procurila” u hrvatsku javnost nakon sastanka mandatara Oreškovića u Kitzbuhelu. Naravno pitanje je zašto?
    Ukoliko bi država smanjila kamatne stope na kunski dio duga, valutna kaluzula bi prestala važiti i financijske institucije iz EU se plaše visoke stope inflacije u Hrvatskoj i praktično sloma novčarskog sustava. Naime, kamatne stope za kunski dio javnog duga bi trebalo smanjiti, ali sa druge strane ostaje pitanje što bi bilo sa kamatama za sve ostale kredite!?

    EU i njihove financijske institucije se plaše kako bi i te kamatne stope pale isto tako i onda bi došlo do novčarske ekspanzije koja bi prouzročila visoku stopu inflacije. Kamatna stopa je prihvaćena u ekonomskoj praksi i znanosti kao jedina valjana kočnica u snižavanju stope inflacije od 1980 godine prvi ju je primjenio Ronald Regan.

    Kako sam već i prije i pisao i istupao u svezi ovog problema, još jednom ću ponoviti što je izlaz iz ovog problema. Nova hrvatska vlada morati će se odrediti prema jednom od dva modela. Prvi, ukinuti valutnu klauzulu i učiniti određenu novčarsku ekspanziju, ali zadržati visoke stope poreza. Drugi, sniziti porezne stope, ali i zadržati visoku otežanu politiku kreditiranja, što podrazumijeva relativno visoku kamatnu stopu.

    Dosadašnja ekonomska praksa svih hrvatskih vlada bila je utemeljena na bućkurišu, visokoj kamatnoj stopi i visokim poreznim stopama. Upravo zato je padala zaposlenost, padao BDP i rastao javni dug! Novca je bilo sve manje, a svaki put se sve više zaduživalo u inozemstvu zbog valutne klauzule tečaja Kune prema Euru i time vođena politika eurizacije Hrvatske. To je Hrvatsku odvelo u bananu.

    Nova hrvatska vlada mora olakšati novčarsku politiku, sniziti prije svega kamatne stope na kunski udio javnog duga, ali i općenito za druge oblike kreditiranja. Drugim riječima mora primijeniti prvi model koji sam gore spomenuo. Razlog je taj što doista nitko u hrvatskoj javnosti ne govori, ali visoka kamatna stopa u potpunosti odbija bilo kog investitora za ulaganje u Hrvatsku. Naime, ako je kamata 5%, to znači da svaki ulagač mora odmah očekivati povrat na bilo koliki iznos uloga više od 5%, odnosno očekivana stopa dobiti mora biti viša od 5%! Zato, jer je svakom ulagaču puno lakše držati novce u banci i dobivati 5% godišnje, nego uložiti novac, snositi poslovni rizik i u konačnici ostvarivati povrat od 3% ili 4%! Dakle, novčarska ekspanzija bi potakla investiranje u Hrvatskoj i rast BDP-a.

    Može li se evenutalno iz takve ekonomske politike izroditi visoka stopa inflacije, a što strahuje EU? Odgovor je jednostavan, može! No, neovisno o toj mogućnosti Hrvatska nema niti jedan drugi put izlaska iz ekonomske krize! Vlada mora preuzeti taj rizik i doslovce maksimalno kontrolirati inflaciju, ali bez novčarske ekspanzije pokretanja gospodarstva neće biti.

    U sklopu promjene novčarske politike u Hrvatskoj, morao bi se maksimalno stimulirati izvoz, a destimulirati uvoz. Isto tako uvjeti poslovnog kreditiranja bi MORALI biti uvijek lakši za kredite sa višom izvoznom komponentom od uvozne, nego obratno! Zato sam rekao Hrvatskoj treba ulaganje iz SAD, jer EU to ne može činiti zbog vlastitog bankrota! Zato sam rekao i da Hrvatskoj opet treba dijaspora sa svojim ulaganjima! Time bi se ublažila eventualna jača deprecijacija Kune. Naime, deprecijacija tečaja Kune bi se sigurno dogodila. Svi dužnici koji imaju kredite vezane za tečaj Kune prema Euru, dakle sa valutnom klauzulom, morala bi biti oslobođeni te valutne klauzule! Nikako čekati bankrot dužnika, kako je bilo sa Frankom!

    Inače, svi “bolni rezovi”, sve “reforme javne uprave”, čak i kada bi bile izvrsno učinjene, ne mogu pokrenuti gospodarstvo! Pojednostavljeno rečeno, hrvatsko gospodarstvo treba gledati poput automobila, koji je neispravan i nema goriva. Spomenuti “bolni rezovi” i “reforme” su samo dovođenje automobila u ispravno stanje, ali za njegovo pokretanje treba kupiti goriva! Novac je u SAD i dijaspori!

    U krivu je moj kolega Lovrinović kada traži novac u Aziji, preciznije rečeno u Kini, jer tamo novca više nema I to potvrđuju svakodnevno kineski burzovni lomovi!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • HSP: JE LI BOŽO PETROV ČOVJEK OPASNIH NAMJERA?!


    Most_nezavisnih_lista_logo

    U našem članku od 18.prosinca 2015.godine otvoreno smo pozvali Božu Petrova da javno objavi o kakvim to reformama MOST nezavisnih lista pregovara sa koalicijama okupljenih oko SDP-a i HDZ-a. Smatramo da su sve reforme koje se misle provesti od javnog interesa i da javnost o njima mora biti informirana prije nego se sastavi bilo kakva većina koja bi mogla na bilo koji način sastaviti Hrvatsku vladu, bilo ona sastavljena između MOST-a i SDP-a, MOST-a i HDZ-a ili kako oni vole reći sastavljena kao tripartitna vlada.

    Svaka reforma za sobom vuče i određenu cijenu, a u konačnici i novi broj nezaposlenih osoba. Možemo razumjeti zašto HDZ i SDP šute o predloženim reformama, oni ih nisu ni predlagali dok uz to ovise o dobroj volji Bože Petrova tko će iduće četiri godine voditi zemlju i tu poziciju ne žele izgubiti javnom objavom tih i takvih predloženih reformi.

    Pošto se ni Božo Petrov niti bilo tko iz MOST-a nisu udostojili odgovoriti na naš poziv, uvjerenja smo kako bi te navodne reforme skupo stajale ionako opustošenu Hrvatsku. Financijski ali i gubitkom mnogih radnih mjesta. Zadnjih dvadesetak dana svjedočimo da se pregovara isključivo oko pozicija, dok su reforme bačene u drugi plan kao da nikada nisu bile tema pregovora između tri vodeće strane na Hrvatskoj političkoj sceni.

    Zbog čega javnost ne smije znati o kojim i kakvim reformama radi, možemo samo nagađati ili čak niti to ne možemo. Smatrati ozbiljno one koji predlažu određene reforme dok ujedno ugovaraju sastanak u jednom od najskupljih hotela u Hrvatskoj, kao da se radi o ugovaranju višemilijunskog ulaganja u zemlju, za nas je i te kako neozbiljno, kao i ova igra malo hoćemo pa malo nećemo s jednima ili sa drugima.

    Mišljenja smo da da je ovo poigravanje jako opasno za Hrvatsku kao i sam Božo Petrov. Očito je da se on sam preplašio rezultata koji su ostvarili na izborima i vrlo vjerojatno su u MOST-u svjesni da bilo koju stranu izaberu, mandat neće odraditi do kraja. Isto tako je Božo svjestan činjenice da ukoliko se konstituira 8. saziv Sabora i ako se ne sastavi potrebna većina za formiranje vlade RH izlazimo na nove izbore i samim time će biti odgovorni za gubitak na desetke milijuna kuna koje bi iz proračuna morali isplatiti novoizabranim saborskim zastupnicima, 6 mjeseci punu plaću svim zastupnicima i 6 mjeseci iznos od 50% od pune mjesečne plaće iako bi odradili svega par dana.

    Ako u to uračunamo i troškove novih izbora dođemo do enormnih iznosa za ništa, samo zato jer se netko igrao mesije koji smatra da spašava državu. Naš prijedlog je svakako ponavljanje izbora za zastupnike u Hrvatskom saboru.

    Uz sve navedeno pozivamo novu Hrvatsku vladu i novi saziv Sabora RH da prvi potez bude donošenje zakona o političkoj odgovornosti mada je vrlo mala vjerojatnost da će to bilo koja od vodećih političkih opcija i napraviti. Zbog svega navedenoga i sami se pitamo: je li Božo Petrov čovjek opasnih namjera??  Prosudite sami.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Krešimir Vrpka

  • HSP JE PRIJE 15 GODINA PREDLAGAO GOSPODARSKI POJAS. TKO JE KRIV DA NIJE PROGLAŠEN??


    Da je Hrvatska prije petnaest godina proglasila isključivi gospodarski pojas do sada bi se korist od tog čina mjerila u milijardama kuna u korist Hrvatske, našeg gospodarstva pogotovo u sektoru ribarstva koje je ne proglašavanjem Isključivog gospodarskog pojasa puno izgubilo.

    hsp iznad dubrovnika

    Poznato je je da je HSP u kontinuitetu zadnjih petnaest godina tražio proglašenje Isključivog gospodarskog pojasa sa svim pravima koji iz toga proizilaze a da su i dvije najveće partije ovisno o trenutku i potrebama bile za ili protiv toga. Činjenica je da do proglašenja nikada nije došlo. Kao supstitut proglašen je ZERP koji je bio „mlaka vodica“ u odnosu na Isključivi gospodarski pojas u svakom pogledu, od gospodarske do političke koristi.

    Danas se kao jedan od uvjeta za sklapanje vlasti na nacionalnoj razini ponovno kao tema nameće Proglašavanje isključivog gosodarskog pojasa, koju MOST stavlja na stol i HDZ-eu i SDP-u. I jedni i drugi će na njega pristati samo s jednim ciljem a to je sastavljanje Vlade RH.

    Hoće li nakon toga proglasiti Isključivi gospodarski pojas? Poučeni prethodnim iskustvima ne vjerujemo jer imali su priliku i jedni i drugi.
    Da su imali hrabrosti to učiniti, da su i našim susjedima i birokratima iz Bruxellesa hrabro lupili „šakom o stol“ danas bi Hrvatska puno bolje stajala u svakom pogledu. Na našu nesreću za vodeće ljude u tim trenutcima imali smo klimoglavce.

    Naravno da HSP i dalje ostaje kod svojih stavova o potrebi proglašenja Gospodarskog pojasa ikao smatramo da danas on neće imati učinke koje bi imao da je to učinjeno prije 15 godina.

    Daniel Srb, predsjednik

  • Dr Janjiček: Da je „Most“ imao ekonomski program, onda se Petrov i Vujčić ne bi vidjeli do dana podnošenja ostavke Borisa Vujičića!


     

    janjiček
    Od kada su okončali izbori i započela tirada sa pregovorima „Mosta“, te HDZ-a i SDP-a na drugoj strani i po principu „kojem ću se carstvu privoljeti“ puno toga se nije dogodilo. Obećavao je „Most“ puno toga, a sada je došao trenutak kad treba započeti sa izvršenjem obećanja. Taj trenutak je ključni, jer zbog podijeljenosti biračkog tijela „Most“ dolazi u situaciju mogućnosti POTPUNOG nametanja svog “gospodarskog programa”.

    Hrvatska jednostavno NE može nastaviti s istovjetnom novčarsko-kreditnom politikom. Svi makroeknomski instrumenti se svode na dvije poluge, jedno je fiskalna politika i druga novčarsko-kreditna politika. Treća ne postoji. Ako novčarsko-kreditna politika ostane takvom kakva jeste, znači doslovce se boriti sa ekonomskim problema samo sa jednom rukom, a to nije dovoljno. Ekonomski problemi Hrvatske su tako duboki i tako ozbiljni, da ih se s jednom rukom ne može svladati. Na žalost kako vrijeme odmiče, „Most“ se sve više rasteže između obećanja koja je dao svojim biračima i vlastite ne sposobnosti pretvorbe datih  obećanja u programski oblik.

    Božo Petrov je trebao biti taj koji bi NAKON preuzimanja vlasti pozvao Vujičića na razgovor i smijenio ga s dužnosti guvernera i postavio profesora Lovrinovića. Zbog toga što bi na taj način JEDINO bila provedena novčarsko-kreditna promjena u Hrvatskoj i doslovce bilo bi pokrenula gospodarstvo.

    Sve „Mostove“ mjere rezanja, predstavljane kao „okrupnjavanje lokalne uprave“ u svrhu uvećanja njihove učinkovitosti, sve i da budu doista perfektno provedene, jednostavno NE mogu pokrenuti gospodarstvo. Fiskalna politika NIKAD ne može pokrenuti gospodarstvo,  jer ona jednostavno nema tu mogućnost ugrađenu u sebi.

    Pokretanje gospodarstva uvijek zahtijeva AKTIVNU novčarsko-kreditnu politiku. Precijenjenost tečaja Kune ne može promjeniti niti jedan jedini porez na svijetu! Inzistiranje na tečajnoj precijenjenosti je isto kao i trošenje na osobnoj kreditnoj kartici koje nadilazi osobne prihode! Valutna klauzula koja se provodila ZAHVALJUJUĆI Vujčiću na principu može bilo koja klauzula i može biti od bilo kada uvedena, odvela je Hrvatsko bezmalo do potpunog bankrota!

    Istodobno, vođena je kreditna politika u kojoj je do sada bilo važno samo trošiti, nebitno troši li se roba iz domaće proizvodnje ili iz uvoza, a to upravo stvara Hrvatskoj vanjski deficit od 8 milijardi eura godišnje! Tečajna politika je vođena tako da je i čačkalica jeftinija iz uvoza nego iz domaće proizvodnje! To je dovelo Hrvatsku do ekonomskog uništenja!

    UNIŠTENE su industrija obuće, tekstilna industrija, elektro industrija, drvna industrija i industrija namještaja, strojarska industrija, a na tom putu je i prehrambena industrija! Konačno, vođena je fiskalna politika u obliku dugovanja na dugovanju, a kao jedini izlaz se nudilo BESKONAČNO opraštanje dugova od strane vjerovnika! To nam je samo donijelo masovno zatvaranje poduzeća, što uvećava nezaposlenost u Hrvatskoj do razine Afganistana!

    Temeljem, novinskih napisa dade se naslutiti kako je guverner Vujčić uspio objasniti MOSTovcima da od ove situacije u kojoj se Hrvatska nalazi može biti i gore, ako se učine bilo kakve promjene u novčarsko-kreditnoj politici Hrvatske!? I zadnjem bedaku je jasno da baš NIŠTA gore ne može biti od ove sadašnje novčarsko- kreditne politike Hrvatske.

    Ovo je jednostavno vožnja na brzini od 200 km na sat prema kineskom zidu!

    Kada se prisjetimo izborne noći i Petrovljevog dvostrukog obraćanja biračima, kako ih neće izdati, onda svakom može biti jasno da su birači već tada bili IZDANI od „Mosta“! NE, ne zato što su baš „svi političari isti“, pa i oni iz „Mosta“, već zato što „Most“ nije imao i NEMA ekonomski program.

    Da je kojim slučajem „Most“ imao bilo kakav ekonomski program, onda se Petrov i Vujčić ne bi vidjeli do dana podnošenja ostavke Borisa Vujčića!

    Dr. Tihomir Janjiček