• Nada Prkačin na listi POMAK-a u Petoj: Ovo je 20 točaka programa za jaku Hrvatsku


    nada-prkacinLEGENDARNA ratna reporterka i autorica filma o generalu Gotovini Nada Prkačin u utrci je za saborski mandat. Neovisna je kandidatkinja na listi POMAK i nositeljica liste u Petoj izbornoj jedinici.

    Kultni filmovi o Domovinskom ratu poput “O Bože, zašto ja”, “Osijek, nepokoreni grad”, “Lov na Gotovinu” i “Časni sude, nisam kriv” koje potpisuje Nada Prkačin, javnost je imala priliku bolje upoznati nakon nemile epizode na Hrvatskoj radio-televiziji, kada joj, pod optužbom da je otuđila materijal u vlasništvu državne televizije, tadašnji ravnatelj Goran Radman uručio otkaz.

    Sudsku bitku za povratak na staro radno mjesto kolegica Prkačin vodi više od dvije godine, a usprkos Radmanovoj smjeni, nove garniture nisu bile pretjerano raspoložene da je vrate na posao.

    U međuvremenu Nada Prkačin prešla je na Laudato televiziju, a upravo je završila snimanje još jednog dokumentarnog filma – U ime naroda, o zvjerskim ubojstvima Hrvata na otoku Daksi 1944. godine.

    O njemu kao i činjenici da se odlučila kandidirati na predstojećim izborima razgovaramo s Nadom Prkačin.

    Kampanja je pri kraju – kako ocjenjujete poruke Plenkovića, Milanovića i Petrova?

    Uzevši u obzir odavno dokazanu tvrdnju da se najviše laže prije izbora, za vrijeme rata i poslije lova, ne treba se puno trošiti oko poruka koje oni šalju u ovom trenutku. Prije bih rekla da su u pitanju „poluporuke” koje se poslije izbora mogu lako preformulirati i prilagoditi.

    Evo najnoviji primjer: primanje Vučićeve Srpske napredne stranke u Europsku pučku stranku. Pa naravno da je primanje odgođeno zbog izbora u Hrvatskoj. Plenković i Kovač na pitanje što će učiniti u studenom kada će se to opet naći na dnevnom redu odgovaraju: „U ovom trenutku mi smo protiv.” U ovom trenutku jesu, ali će sluganski dići ruke u studenom za njihovo primanje.

    Milanović i dalje ima svoje stranačke i koalicijske pse. Sada najglasnije laje i grize Beljak, na sramotu poštenih HSS-ovaca koji su si to dopustili. Beljak ne razumije da služi za jednokratnu uporabu i da će poslije toga ostati ono što i jest: sitni kriminalac.

    Petrovu je pak najvažnije da papagajski ponavlja rečenice koje mu netko nama nevidljiv tupi dok ih on ne zapamti. Taj se čovjek voli fotografirati, voli pozornost. Često nisam sigurna da uopće razumije što izgovara.

    Sada ste cijelo vrijeme u Slavoniji – kakva je situacija dolje?

    Slavonija je sve moje. Moja savjest, moja dužnost, moj dom. Najbolje je situaciju u Slavoniji opisala moja sestra koja inače živi i radi u Njemačkoj. Ona kaže kako je svaki put ražalosti i razljuti kada dođe u svoj rodni kraj i vidi kako sve stoji i propada. Kao da je netko zaledio vrijeme od njezina odlaska, a to je nekoliko dana poslije pobjedonosne akcije Oluja 1995. godine. Sada već brojimo koliko je kuća u kojoj ulici prazno i koliko je prezimena ostalo. Neki sam dan iz autobusa vidjela kako u jednom selu stavljaju krov na tek izgrađenu kuću. Pa taj nekad uobičajen prizor jedva da je moguće doživjeti pa sam i ja bila u svojevrsnu šoku.

    Prisutna je medijska blokada – Pomaku se ne da uopće u medije dok na državnoj televiziji svakodnevno gledamo čelnike stranaka koji nemaju ni 1 posto u Saboru?

    Postoje osobe koje su plaćene kako bi svojim djelovanjem uzrokovale razjedinjenost desne političke opcije. Doći će vrijeme za njihova imena. Mene za njih nemojte pitati jer kao nezavisna kandidatkinja na listi POMAK-a smatram nekorektnim miješati se u to. Jedino mogu izraziti svoje žaljenje zbog takvih pojava i vjeru da će tome doći kraj.

    Sigurna sam da će se nakon ovih izbora znati tko je tko i što je što. Kao i to da će HDZ na čelu s Plenkovićem naglo skrenuti ulijevo tako da će puno njegovih članova na tom zavoju poispadati. Vjerujem da će tu priliku domoljubna desnica prepoznati i konsolidirati se.

    Po pitanju ovih koji imaju jedan posto, tijekom prošlih izbora iza Milanovića marširala je i o svemu pametovala Nansi Tireli, a gdje je sada? To isto rade npr. Vrdoljak i Beljak, a o Vesni Pusić, ženi za sva vremena bez stvarne podrške, da i ne govorim. Prepoznajem ljude i događaje koji stvaraju povijest. Ti su ljudi samo sitne čestice prašine koje će prvi vjetar otpuhnuti i zatrpati u tamni kut povijesne ropotarnice zauvijek.

    Kada govorimo o televiziji – dobili ste otkaz – možete li nam usporediti HRT u vrijeme Radmana i danas?

    Razlike nema jer su u pozadini isti igrači. Samo male promjene statista na sceni, malo bace maglu u obliku puštanja sadržaja koji do tada nije puštan u tolikoj mjeri i to je to. Evo npr. u nedjelju smo imali prigodu gledati dvije Svete Mise u isto vrijeme na HRT-u. Dodvoravanje prisavskih struktura Katoličkoj crkvi poprima groteskne razmjere.

    Nadalje, zanimljivo je gledati npr. vd ravnatelja HRT-a Sinišu Kovačića koji se ponaša kao da je i sam u predizbornoj utrci. Kao u komunističkim vremenima obilazi sve događaje koje prenosi HRT. Što se god događa evo njega pokraj Plenkovića, Milanovića ili Petrova. Samo što za razliku od njih, Kovačićevu sveprisutnost plaćaju hrvatski građani jednim zelenaškim nametom zvanim radiotelevizijska pristojba.

    Što je potrebno mijenjati na HRT-u?

    Kao prvo ja bih ukinula pristojbu. Osim toga, u toj kući svi znaju tko prima novac za gostovanja u pojedinim emisijama i kolika je njihova cijena. Lijepo molim sve one koji su ta gostovanja plaćali da s tim informacijama iziđu pred javnost. Afera Grizli još nije do kraja razjašnjena, a ona je ogledni primjerak zlouporabe medijskoga prostora i nije jedina takva.

    Nevjerojatan je utjecaj pojedinih PR-ovaca na program HRT-a. I pri otkupu privatne produkcije i objavi informativnih sadržaja i njihovoj interpretaciji. HRT su još dok sam bila tamo znale češljati razne inspekcije. Po hodnicima Prisavlja znale su kolati informacije što su sve pronašli, ali uvijek bi neki telefonski poziv „odozgo” zaustavio proces i opet bi priča bila na početku.

    Nakon svih ovih godina toliko je sve ispremreženo da je to teško raspetljati. Ali kad novac ne bude poput mane padao s neba, nego ga se bude moralo zaraditi i odgovarati za svaku kunu, vidjet ćete kako će sve sjesti na svoje mjesto.

    Kakvim ocjenjujete stanje medija u zemlji?

    Pripremam scenarij o generaciji novinara koja je radila u vrijeme NDH. O njihovim strahovitim sudbinama po dolasku komunista na vlast koji su ih samo zato što su se našli u jednom prostoru i vremenu i radili svoj posao najvećim dijelom likvidirali bez suda i suđenja ili im zabranili rad. Pa naravno da je bilo bez suda i suđenja kad niti najstroži sud ne bi mogao osuditi one koji su radili svoj posao. Zašto to spominjem, zato što je nakon njihova uništenja nastao veliki vakuum u hrvatskom novinarstvu od kojega se ni danas nismo oporavili.

    Od gostovanja dr. Judith Reisman sram me je reći da sam završila studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti jer možemo se slagati ili ne slagati s nečijim stajalištima, ali to ne smije utjecati na mogućnost da tom nekome damo priliku da iznese ta stajališta. Pa još i više ako smatramo da nije u pravu.

    Novinarstvo je danas najvećim djelom u službi onih koji imaju novac i moć. Ali, onaj tko želi doći do prave informacije, uvijek je može pronaći jer postoje pojedinci koje ni novac ni moć neće zaslijepiti iako je cijena toga jako velika.

    Na koji način vratiti ljude u Hrvatsku, prema podacima – vise do 100 tisuća radnih dozvola samo u Njemačkoj je izdano Hrvatima.

    Prvo dovesti na vlast Vladu koja će spustiti loptu i raditi za dobrobit ove zemlje i njezinih građana, a ne protiv nje. Hrvatski narod ovdje treba dobro paziti koga bira, kao i kažnjavati, ako treba i zakonski, sve one koji prije izbora govore i obećavaju jedno, a poslije izbora rade drugo. Bruno Bušić jednom je rekao da bi dao da mu odsijeku ruku one sekunde kada bi radio protiv hrvatskih interesa. U našoj politici u tom bi slučaju bilo puno jednorukih.

    Hrvatska mora biti sigurna u svim segmentima. Izgubljeno je povjerenje građana prema državi. Povjerenje se lako izgubi, a teško stječe pa posao neće biti lak. Potrebno nam je ozračje sigurnosti u kojem se cijeni znanje i rad. Važno je prepoznati one koji žele dobro ovom narodu i one kojima je interes naroda na prvom mjestu. To hrvatski narod mora prepoznati. A kad takve prepoznaju i izaberu takvi će dugo i mudro vladati na dobrobit i zadovoljstvo hrvatskoga naroda.

    Ako uđete u Sabor za što ćete se boriti?

    Za mnogo toga. Evo samo nekih stavki:

    za nacionalnu suverenost i zaštitu dobara od nacionalnoga interesa,
    za Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije,
    poništenje Ovršnoga zakona,
    monetarni suverenitet i reviziju privatizacije banaka,
    Zakon o porijeklu imovine,
    uvođenje zaštićenog gospodarskog pojasa na Jadranu,
    proglašenje Hrvatske ekološkim dobrom,
    prehrambenu samodostatnost,
    zabranu ulaska i boravka migranata iz Afro-Azije,
    jačanje Hrvatske vojske i dostojanstvo branitelja,
    otvaranje arhiva tajnih službi SFRJ,
    lustraciju,
    reviziju prava na mirovine koje se ostvaruju temeljem sudjelovanja u partizanskom pokretu,
    jačanju hrvatske diplomacije,
    zakon o zabrani vrijeđanja i širenja neistina o RH,
    podnošenje tužbe protiv Srbije za ratnu štetu počinjenu tijekom Domovinskoga rata,
    preispitivanje financijskih izvora udruga koje se financiraju iz vanjskih izvora,
    ukidanje radiotelevizijske pristojbe,
    zaštitu obitelji,
    plaćanje cijelog porodiljskog dopusta,
    zaštitu života od začeća do prirodne smrti,
    provjeru biračkih popisa i još mnogo, mnogo toga.
    Koji su ključni problemi u zemlji?

    Nezaposlenost, katastrofalna demografska slika Hrvatske, besperspektivnost, korupcija u gotovo svim porama života, nepovjerenje prema državi koja se sve više pretvara u onu koju je definirao Tolstoj, a prema kojoj je„država urota smišljena kako bi se izrabljivali i kvarili njezini građani”.

    U Hrvatskoj su problem zaostali komunistički kadrovi i njihovi ideološki nasljednici koji su na mjestima na kojima se donose odluke koje se tiču svih nas i koji nas koče u napretku. Problem je i politika koja ne služi narodu, nego nevidljivim gospodarima izvan našega vidokruga. To što smo mala zemlja ne znači da ne možemo i ne moramo biti veliki, kao što smo to npr. u sportu. Nisu li naši uspjesi u sportu dokaz da možemo parirati velikim!?

    Koji je Vaš stav o braniteljima, kako rješavati sve veće probleme s kojima se suočavaju?

    Za mene su hrvatski branitelji oni kojima trebamo zahvaliti što imamo državu. Svi su oni u istoj toj državi na sramotu svih nas zapostavljeni do krajnjih granica. Godinama nagomilane probleme koji se nisu na vrijeme uočavali i sistemski rješavali moguće je riješiti kroz jedinstven Zakon o hrvatskim braniteljima u kojemu bi bila objedinjena sva prava hrvatskih branitelja i obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja. Kroz taj jedinstveni zakon trebali bi riješiti sva svoja materijalna i ostala prava. Taj zakon trebalo bi dići na razinu Ustavnoga zakona.

    Također i sve ingerencije koje se tiču hrvatskih branitelja moraju biti u nadležnosti Ministarstva hrvatskih branitelja, a ne razbacane po drugim ministarstvima.

    Pod hitno treba napraviti sistematske preglede hrvatskih branitelja da se koliko god je to moguće na vrijeme otkriju fizičke i tjelesne posljedice rata. Time bi se preveniralo prerano umiranje hrvatskih branitelja. Strašan je podatak da je prosječna dob umrlih branitelja 50 godina, dok je prosječna dob umrlih Hrvata 72 godine. Rat je ostavio posljedice na život i zdravlje branitelja i mi se ne smijemo okretati od te činjenice.

    Nadalje, potrebno je donijeti odredbu po kojoj će se Hrvatski obrambeni domovinski rat proglasiti temeljem nastanka slobodne neovisne i demokratske Republike Hrvatske i konačno zaustaviti podmetanje komunističkih struktura o tome kako je NOB temelj hrvatske države. Oni su bili temelj države koja je desetljećima bila tamnica hrvatskoga naroda i koja više ne postoji, na žalost onih koji se ne mogu pomiriti s njezinim nestankom.

     

    Izvor: Maxportal

  • NADA PRKAČIN : ZBOG BUDUĆNOSTI NAŠE DJECE MORAMO RASVIJETLITI PROŠLOST!


    RAZGOVOR: NADA PRKAČIN  1. NA LISTI KOALICIJE POMAK ZA PORTAL 035

    đurović prkačin grubišić

    Razgovarali smo s gospođom Prkačin koja nam je o filmu i svom radu rekla sljedeće:

    Brodskoj publici ovoga puta predstavljate se s dokumentarnim filmom “U ime naroda”. O čemu on govori?

    Dokumentarni film “U ime naroda” moj je 22. film. Najvećim dijelom filmovi govore o Domovinskome ratu i strahotama koje je kroz povijest prolazio hrvatski narod. Kada obrađujem teme iz Drugoga svjetskog rata, kao u ovom slučaju, čini mi se da se povijest 1991. velikim djelom ponovila. Konkretno, ovaj film meni je osobno važan stoga što na primjeru zločina koji se dogodio u Dubrovniku 1944. pokazujem obrazac ponašanja tada buduće jugo-komunističko-totalitarističke vlasti. A to je: sve što nije s nama, to je protiv nas! To je danas Milanovićev poklik “ili mi ili oni”. Sve je isto, samo što su sada metode obračuna s neistomišljenicima sofisticiranije. Jedna od njih je ekonomsko uništenje Hrvatske, zbog čega hrvatska mladost trbuhom za kruhom odlazi diljem svijeta. Ništa nije slučajno, sve je namjera koju treba prepoznati da bi joj se znali suprotstaviti.

    Treba li se vraćati u povijest i tumačiti je, s obzirom da pojedini političari govore kako je treba zaboraviti i okrenuti se budućnosti?

    Svaki film aktualiziram kako bih pokazala vezu prošlosti i budućnosti. U ovom filmu bavim se i aktualnom pojavom antifašizma koji je u stvari smokvin list za komunizam. Ali i temom lustracije. Nevjerojatno koliko se komunisti i tzv. antifašisti služe istim metodama! Evo na primjeru školstva: komunisti su oduvijek maštali o djeci koju će oni odgajati a ne roditelji jer su roditeljsku ljubav smatrali štetnom. Na taj način, odgojem djece po njihovu receptu imali bi pretpostavke za društvo s kojim u budućnosti mogu lako manipulirati. Baš kao što su to činili u komunističkoj Jugoslaviji. Mene danas sramotni način odnosa prema reformi školstva podsjeća na Buharina i njegovu ABC-edu komunizma u kojoj je posebna pozornost posvećena odgoju djece, Tamo se preporučivalo oduzimanje djece od roditelja i njihovo “podržavljenje”. Danas je to situacija u kojoj nekolicina “odabranih” koji tobože bolje od roditelja i struke u sveobuhvatnom smislu znaju što je za djecu dobro. A u biti ta uža neosporno stručna skupina potpomognuta polugama vlasti svoju struku podređuju ideologiji. Zato je važno da se krug ljudi širi jer, hvala Bogu, Hrvatska ima dovoljno stručnjaka koji taj posao mogu i žele odraditi bez nasrtljivih ideološki obojenih pojedinaca i skupina koji misle da su pametnije od drugih. Više glava više je znanja.

    Ima li prostora u vašem radu za tzv. lakše teme?

    U ovom trenutku nema. Npr. imam želju raditi jednu takvu temu. A to je dokumentarac o prelijepim ženama koje su se nekada smiješile na godišnjih kalendarima Zvečeva i reklamirale Brandy. Moj tetak je skupljao sve te kalendare i slagao ih po zidu pa sam i ja kao dijete maštala kako bi bilo lijepo kada odrastem smiješiti se i izgledati kako su one izgledale. Gdje su one danas, što rade, kako izgledaju, jesu li sretne? Ali to će, čini mi se, još puno vremena čekati. U ovom trenutku iščekujem rezultate natječaja za koje sam prijavila scenarije “Moja je domovina Hrvatska” koji će govoriti o doprinosu hrvatskih manjina u obrani Hrvatske. I “Štafetu smrti”, to je pak nevjerojatna priča o HOS-ovcima i njihovoj nadljudskoj hrabrosti kada su se preko minskih polja izvlačili iz okupiranih Bogdanovaca. Na pola puta je i poveći scenarij o sudbinama hrvatskih novinara koji su djelovali u vrijeme NDH i s kojima se komunistička vlast padom NDH žestoko i brutalno obračunala. Da se to nije dogodilo, sigurna sam da bi danas novinarstvo u Hrvatskoj bilo drukčije. I još jednu prevažnu temu ističem, a to je stradanja djece u Domovinskom ratu o kojem Slavonski Brod, nažalost, ima puno toga za reći.

    Želite ući u politiku, na listi ste POMAK-a u 5. izbornoj jedinici. Što to znači?

    To znači da sam došla do granice moći u svojoj profesiji i da je pomičem na način da ulazim u nešto moćnije. To je politika. Uostalom, čovjek je zoon politikon. Ne bavite li se vi politikom, ona se bavi vama. Bolje da ja pratim nju nego ona mene. Iskreno, ne znam kamo će me to odvesti. Ali imam strasti za teme kojima se oduvijek bavim. Samo tu strast i neutaživu glad za pravdom želim preusmjeriti prema politici i iz nje izvući maksimalno.

    Što mislite o ženama u politici?

    Nisam feministica, imam tradicionalno shvaćanje uloge žene u svemu, pa tako i politici. Tako sam odgojena i taj mi odgoj savršeno odgovara. Svaka se upornost isplati, pa ako je bilo koja žena uporna u želji da se dokaže u bilo kojem području, pa tako i u politici, mogu joj od srca čestitati i podržati je. Jedna takva bila je Mara Matočec, pionirka u hrvatskoj politici, seljačka žena koja je bila HSS-ovka i tvrdila kako komunizam nije prirođen hrvatskom biću. Ona je doista uzor. Žene u politici mogu biti jednako dobre kao i muškarci, možda i bolje. Ali ne volim kada ih se na silu tamo gura. U tom smislu izričito sam protiv zakona po kojemu na izbornim listama mora biti 40 posto žena. Pa tako bi mogli propisati da npr. zrakoplove mora voziti 40 posto žena ili da FER ili bilo koji drugi fakultet mora upisati isti takav omjer žena. To je nasilno. To nije demokracija nego diktatura demokracijom, da ne kažem jedan brutalniji izraz. Zašto žene moraju biti u politici ili bilo gdje drugdje ako im je draže odgajati vlastitu djecu?

     

    IZVOR: portal 035

  • Dražen Đurović na listi HSP,HČSP, ABH i OS:”Izađite na izbore ali ne glasajte za stranke nego za ljude.U srazu s Ronkom i Puljašićem ja sam optimist!”


    dražen đurović

    Na predstojećim parlamentarnim izborima zajedničku listu imat će Hrvatska stranka prava, Hrvatska čista stranka prava, Akcija za bolju Hrvatsku i Obiteljska stranka a najpoznatije ime na listi u V.izbornoj jedinici zasigurno je dr.Dražen Đurović, bivši saborski zastupnik HDSSB-a. Na listi se nalazi na posljednjem, 14.mjestu.

    -Na listi sam kao nestranačka osoba a prije svega računam na preferencijalne glasove – kazao je kratko D.Đurović.
    Široj javnosti manje je poznato kako je Dražen Đurović od 1990. do 1993.godine bio član Hrvatske stranke prava te da je, kao 22-godišnjak, sudjelovao na prvim izborima u neovisnoj Hrvatskoj koji su održani u kolovozu 1992.godine. Iz HSP-a je istupio kada je na čelo stranke došao Anto Đapić a od 2006. do 2015.godine bio je član HDSSB-a.

    -Budem li ponovo imao priliku biti u Saboru, najoštrije ću se boriti protiv danas glavnih problema u Hrvatskoj a to je pod broj jedan korupcija. Nadalje, borit ću se protiv društvene nepravde, klijentelizma, nepotizma…U našem društvu nemaju svi ljudi jednaku priliku što me smeta i na to sam u svom javnom djelovanju pokušavao uvijek ukazati. Isto tako posvetit ću se pravosuđu koje je rak-rana današnje Hrvatske, taj sustav treba mijenjati u svim dijelovima. Naravno, posebno ću se zalagati za Slavoniju i rješavanje problema koji ju trenutno muče. Tko misli da bi ga ja na ovakav način mogao zastupati u Saboru, neka mi da glas, tko ne misli – u redu, neću se ljutiti – rekao je D.Đurović. Dodao je i kratku poruku građanima: “Pozivam ih da izađu na izbore ali da ne glasaju ‘kao ovce’ za stranačke liste nego za određene ljude. Posebna poruka Požežanima: u srazu s Ronkom i Puljašićem, ja sam optimist”.

    Na listi HSP, HČSP, ABH i OS , osim dr.Đurovića, iz Požeštine su još Željko Jambrek(Kutjevo) na 5. mjestu i Ivan Rajič(Gornji Emovci) na 11. mjestu.Nositeljica liste je Nada Prkačin.

    IZVOR: Požeški dnevnik
    TEKST:V.Milković
    FOTO:D.Đurović

  • Nada Prkačin: “Otkud god se krene s lustracijom, neće se pogriješiti”.


    “Vrijeme je za POMAK i odmak od politike koja je uništila ovu zemlju. Bez lustracije prošlosti nema budućnosti, sustav nam je pun ljudi iz komunizma. Umorni smo od njih!”nada prkačin

    Legendarna ratna reporterka i autorica filma o generalu Gotovini Nada Prkačin u utrci je za saborski mandat! Neovisna je kandidatkinja na listi POMAK i nositeljica liste u 5. Izbornoj jedinici. “Vrijeme je za POMAK i odmak od politike koja je uništila ovu zemlju. Bez lustracije prošlosti nema budućnosti, sustav nam je pun ljudi iz komunizma. Umorni smo od njih!” – tvrdi scenaristica i redateljica Nada Prkačin, koja je zbog svojih stavova prije više od dvije godine dobila otkaz od Gorana Radmana na HRT-u.

    Kultni filmovi o Domovinskom ratu poput “O Bože, zašto ja”, “Osijek, nepokoreni grad”, “Lov na Gotovinu” i “Časni sude, nisam kriv” koje potpisuje Nada Prkačin, javnost je imala priliku bolje upoznati nakon nemile epizode na Hrvatskoj radio-televiziji, kada joj, pod optužbom da je otuđila materijal u vlasništvu državne televizije, tadašnji ravnatelj Goran Radman uručuje otkaz. Sudsku bitku za povratak na staro radno mjesto kolegica Prkačin vodi više od dvije godine, a usprkos Radmanovoj smjeni, nove garniture nisu bile pretjerano raspoložene da je vrate na posao. U međuvremenu, Nada Prkačin prešla je na Laudato televiziju, a upravo je završila snimanje još jednog dokumentarnog filma. O njemu kao i činjenici da se odlučila kandidrati na predstojećim izborima razgovaramo s Nadom Prkačin.

    – Upravo ste završili snimanje filma “U ime naroda” – o čemu je riječ? Gdje ga se sve može vidjeti?

    Film govori o tome što se događalo u Dubrovniku i okolici nakon ulaska partizana u grad 18. listopada 1944.godine, Bez ikakvog suđenja brutalno su likvidirani viđeniji Dubrovčani za koje su komunisti zaključili da bi im mogli biti smetnja pri uspostavi nove vlasti.Tada je na otočiću Daksa sa još sedmoricom svećenika, među kojima i jedan pravoslavni, ubijen i pater Petar Perica, autor prekrasnih stihova pjesama Zdravo Djevo, kraljice Hrvata i Do nebesa nek se ori. Film je prikazan u Zagrebu, u Dubrovniku će nadam se, na obljetnicu stradanja. Tada će se moći vidjeti i na programu Laudato tv. Hrvatska televizija je pokazala zanimanje za njim, ali kao i toliko puta do sada od obećanog prikazivanja vjerojatno neće biti ništa. Tako je bilo i s filmom “Nikad se nisu vratili”, koji govori o stradanjima Hrvata u srpnju i kolovozu 1941. koji se na sramotu svih nas i danas u Srbu slavi 27. srpnja kao nekakav Dan ustanka naroda Like i Korduna.

    – Dugogodišnja ste novinarka i redateljica, javnost posebno pamti Vaš film o Gotovini i onaj o crvenom fići?

    Filmovi “Lov na Gotovinu” i “Časni sude, nisam kriv” prikazani su u 60 gradova. Iako je riječ o arhivskom materijalu, on nikad nije prikazan na programu HRT-a. Film je podsjetnik na zbivanja oko progona i uhićenja generala Gotovine i Markača, preko čijih se života lomila sudbina cijelog hrvatskog naroda. Hrvatski je narod to prepoznao i stao je uz svoje generale. Ali neki hrvatski političari su stali na stranu protuhrvatskih interesa koji su za cilj imali poništiti vrijednosti Domovinskog rata i proglasiti ga nekakvim građanskim ratom. Hvala Bogu, nisu uspjeli u tome, niti će.

    – Upravo ste zbog filma o Gotovini dobili otkaz na HRT-u?

    U filmu se vidi nečasna uloga pojedinaca koji su i danas u hrvatskoj politici. Bez obzira kojoj opciji pripadali nije im bio problem izdati hrvatski narod i njegove vrednote. Goran Radman samo je njihov potrčko koji je slušao što gazde govore. Kako došao, tako i otišao. Meni je samo žao što će njegovo poimanje prisavske fotelje u stilu Luja XIV – televizija to sam ja – u konačnici plaćati svi RTV pretplatnici.

    – U Vašem programu zalažete se za lustraciju – Vaš slučaj zapravo je najbolji kako bismo shvatili na koga bi se lustracija morala odnositi…osim medija, gdje nam je još nužna lustracija?

    Otkud god se krene s lustracijom, neće se pogriješiti. I nije točno da je kasno za nju! Sudstvo, mediji, gospodarstvo, crkva – nije važno. Ne bih imala ništa protiv da netko sam pokrene na vlastitom primjeru lustraciju. Evo npr. Mirjana Rakić. Ta bi gospođa mogla pristati biti pokretač tog procesa i sama se lustrirati. Ionako je javno priznala da je prigodom njezinih odlaska na putovanja morala potpisivati “nekakve papire”: Pa mogla bi i jedan takav koji joj predlažem – vlastitu lustraciju.

    – Kako ocjenjujete rad državne televizije u doba Radmanovog mandata?

    Radman je vojnik partije. On je završio jedan proces koji su njegovi prethodnici djelomično odradili. Svaki je segment rada HRT-a stavio pod punu kontrolu i na ključna mjesta postavio kadrove o čijim bi se obiteljskim korijenima u većini dalo puno toga zaključiti. Naravno da ima izuzetaka, ali kakve koristi od toga.. U konačnici, Radman je samo sitni kotačić u tzv. regionalnoj politici sa zadatkom da diskvalificirati sve što diše Hrvatski.

    – Nakon izbora smo očekivali promjene i na HRT-u, međutim ponovno ista lica. Je li se program promijenio?

    Ništa se tamo nije promijenilo, osim scenografije. Trebate primjer? Molila sam da na 5. obljetnicu prvostupanjske presude hrvatskim generalima prikažu filmove Lov na Gotovinu i Časni sude, nisam kriv. Jeste li ih vidjeli u programu?

    – Kako promijeniti mentalni sklop ljudi koji rade tamo? Kakvo vi rješenje vidite za HRT?

    Zalagat ću se za ukidanje RTV pristojbe, pa kada se Hrvatska radiotelevizija bude morala tržišno ponašati teško da će tamo biti mjesta za raznorazne političke aktiviste koji se pri tom bez imalo srama pozivaju na profesiju. Žao mi je mnogih dobrih ljudi kojima tamo prolazi život u iščekivanju da će jednoga dana biti drukčije…. Moje je iskustvo da uvijek bude gore.

    – Kako ocjenjujete stanje medija u Hrvatskoj?

    Ne volim javno ocjenjivati rad mojih kolega. Ali jedno ću spomenuti; dana 22. lipnja bila sam na misi za pobijene u jami Jazovka. Tada su tamo došli predstavnici gotovo svih medija. Njihov dolazak sveo se na provociranje ministra Hasanbegovića kojeg su pitali što on misli o antifažizmu i je li antifašizam temelj hrvatske države. To su pitali doktora povijesnih znanosti, kao da je on nekakav napušeni balavac. Nitii u jednom trenutku nitko npr. nije pitao što će hrvatska Vlada poduzeti da se pokopaju nevine žrtve čije su kosti još uvijek nalaze u jami i zašto to do sada nije učinjeno. To je moralna dužnost svakoga od nas bez obzira čije žrtve bile u pitanju. I to su pitanja za takva mjesta i takve događaje.

    – Ovo je vaš prvi izlaz u politiku – što vas je potaklo na to?

    Film za filmom o Domovinskom ratu. Pa sam tragajući za njegovim uzrocima zaglavila u Drugom svjetskom ratu. Nagledala se i naslušala nepravde do neba. A što je drugo nego nepravda činjenica da i dan danas pokraj Maribora postoji protutenkovski rov dug 3 kilometra pun ljudskih ostataka. Naime, kada je rađena mariborska zaobilaznica tada su ekshumirane ljudske kosti u duljini 70 metara. Po svakom metru 18 žrtava. Sada izračunajte koliko je još kostiju u 2 930 metara tog rova koje su još uvijek tamo. Ne zaslužuju li oni barem dostojan ukop? Valjda ne zato što su u pitanju Hrvati. I nakon svih tih spoznaja počela me žuljati rečenica: Zaboravite prošlost, okrenite se budućnosti. Svima je povijest učiteljica života samo je Hrvatima maćeha. Bez prošlosti nema budućnosti, zato želim u Sabor. Pridonijeti izgradnji budućnost na iskustvima iz prošlosti. A jedno takvo, za mene neprocjenjivo, jest Domovinski rat.

    – Ako uđete u Sabor, koji će vam biti najvažniji prioriteti?

    Sve će biti jednako važno što se tiče hrvatske budućnosti. Gospodarstvo je ipak najvažnije, bez njega nema ni demografske obnove. Bez demografske obnove nema radne snage, nema umova koji će u budućnosti voditi Hrvatsku. Važno je i vratiti mlade nazad u domovinu. Tješe me riječi poljskog veleposlanika koji je nakon ulaska Hrvatske u EU izjavio da nas čeka odlazak mladih u zemlje EU, što se i dogodilo. Ali da se ne brinemo jer na primjeru njegove zemlje može svjedočiti da će se vratiti čim se poboljša ekonomska situacija u zemlji. Živim za to i želim to što prije.

    – Na listi ste pomaka u 5. Izbornoj jedinici, njezina nositeljica. Hoće li biti postizbornih koalicija?

    Ja sam nezavisni kandidat i nisam u poziciji odlučivati o koalicijama. Osobno nemam ništa protiv suradnje sa strankama koje su mi ideološki slične. Ali jedno sigurno znam: da sa SDP-om nikad, ali baš nikad ni u kojoj varijanti ne bih bila u koaliciji. Pogotovo dok ne priznaju zločine onih iz čijih su korijena nastali.

    – Presuda u Minhenu jasno nam je pokazala da su najviše državne strukture u zemlji štitile ubojice. Zašto nema kaznenih prijava? Tko će odgovarati za činjenicu da smo dva puta oslobađali Perkovića i Mustača a potom donosili sramotan Lex Perković?

    Najbolje je to u svojoj propovijedi na Veliku Gospu rastumačio biskup Košić. On je podsjetio da su 3. kolovoza u Njemačkoj osudili dva zločinca koji su zapravo predstavnici komunističke ideologije koja je na putu svoga opstanka likvidirala sve što joj je smetalo. I sada se njihovi nasljednici prave da toga nije bilo. Da ima morala, ali morala nema, Milanović i svi koji su digli ruke za lex Perković otišli bi iz naših života. Umorni smo od njih i njihova ponavljanja kako treba zaboraviti prošlost čime bi zapravo trebali zaboraviti tko su oni i iz čega su nastali.

    – Možete li nam reći na koji način rješavati politizirano pravosuđe, DORH, USKOK?

    Iz sustava pod hitno treba maknuti ljude kojima sustav koristi za opstanak na vlasti. Oni se prema hrvatskoj stvarnosti odnose heraklitovski: “Sve teče, sve se mijenja. Ni mi nismo isti kakvi smo bili jučer.” A ne gospodo, vi ste isti, samo je vrijeme u kojem živite drugo. Ne živimo više u Jugoslaviji nego u Hrvatskoj ma koliko vam ta činjenica bila mrska. U Hrvatskoj koju su stvorili hrvatski branitelji za hrvatski narod a ne za parazite iz vremena komunizma koji nas guše i ne daju da uživamo ono što su nam branitelji ostavili u nasljeđe. Nama i svima onima kojima je Hrvatska domovina.

    – Ponovno nas očekuje podizanje optužnica protiv branitelja u Srbiji a mi istovremeno puštamo da otvaraju poglavlja o pravosuđu?

    Otužno mi je gledati kako se HDZ i SDP prepiru oko toga tko je kakav zakon donio i tko nije reagirao kad je trebalo. Sve ih treba biti sram zbog Veljka Marića. I ne samo zbog njega, ali njegov slučaj je dokaz da su svi isti.. I još jedna prevažna stvar: mogu li ja kad to ne čini onaj tko treba objasniti Vučiću i njegovoj četničkoj bratiji koja je žarila i palila po Slavoniji da Hrvatska više ne stanuje u Jugoslaviji i da se prestanu gurati u sve pore naših života. Nikakav mi to problem neće biti uđem li u hrvatski Sabor. A mi ćemo vremenom već stati na kraj njihovim slugama u našim redovima. Pa zar primjer za to nije politički kraj Ive Josipovića!

    – Koriste li se branitelji u političke svrhe i što mislite o dosadašnjim predstavnicima braniteljskih udruga?

    Nije dobro generalizirati. Ako se netko da iskoristiti nevažno je kojoj populaciji pripada. Branitelji su odradili lavovski dio posla, stvorili su državu.Na nama je da je čuvamo, da je gradimo baš onakvom kakvom su je oni zamišljali. A po pitanju predstavnika braniteljskih udruga, znam puno predsjednika braniteljskih udruga koji su pravi ljudi na pravom mjestu. Ali znam i one za koje ne znam kako je moguće da su tamo gdje jesu. Tu npr. mislim i na gospodina Đakića. Pa zar doista nema tko drugi biti predsjednik HVIDRE nego taj nezamjenjivi lik?

    – Koalicija MOST-a i HDZ-a pokazala se neuspješnom, kako ocjenjujete njihov rad?

    Oni ništa nisu mogli napraviti jer je Milanović dao u zadatak stranačkim psima na laju i grizu čim se ovi pomaknu. Obećao je pakao i napravio ga je. Osim toga, MOST je bio neprincipijelan i nevjerodostojan partner. Skupina pojedinaca koja se opasala sumnjivim likovima kakav je npr. Vlaho Orepić. Karamarko nije dorastao ulozi koju je imao pa su ga odradili poput studenta prve godine Fakulteta političkih znanosti, da ne kažem jedan drugi, primjereniji izraz. Odradili su ga što iz redova MOST-a, što ih Milanovićevog čopora a dobrim djelom i iz njegovih redova, što je najtragičnije…

    -Svjedoci smo da se ponovno uništavaju grobovi heroja Domovinskoga rata, Jean Michel Nicoliera. Miro Baresic….

    Sestra jednog poginulog hrvatskog branitelja čiji je spomenik devastiran poručila je “majstorima” da ne mogu uništiti spomenika koliko ih mi možemo izgraditi. I ne mogu! Kao što ne mogu uništiti spomenike hvale u našim srcima svim hrvatskim braniteljima zahvaljujući čijoj žrtvi danas imamo Hrvatsku.

    -Tehnički ministar Orebić krenuo je s provjeravanjem birača u SLavoniji, već prve brojke su skandalozne. Svake izbore dočekujemo autobuse Laste sa srpskim glasačima. Zašto nikome do sada nije bilo u interesu rješavati pitanja biračkoga tijela?

    Ministar Orepić otkriva toplu vodu. Već godinama Stožer za obranu hrvatskog Vukovara ukazuje na taj problem. Vukovar je hrvatski, bio i bit će. Dr. Vesna Bosanac prepričala nam je njezin pokušaj da Zoranu Milanoviću objasni što je bilo u Vukovaru 1991. godine. Ali naposljetku je shvatila da se svaka njezina riječ od njega obija kao od zid. Vukovar je grad heroj, on je naša savjest, naša budućnost. Onako kako se budemo prema njemu odnosili, tako će nam i biti. Srbi su razbili zube na tom gradu, razbit će ih svaki put kad pomisle da bi mogao biti njihov. Nije i neće. Vukovar je bio i bit će zauvijek hrvatski. A ne sumnjam da će se pitanje biračkog tijela morati razriješiti ma koliko neki to pokušavali zaustaviti.

    -Slavonija je prazna, iz nje je u posljednjih nekoliko godina iselio veliki broj ljudi. Kako ih vratiti? Zvuci suludo da uvozimo hranu a polja nam propadaju…

    Slavonija je u punom smislu riječi prazna. Ne trebam ići dalje od moje obitelji, prijatelja, susjeda. Svakome je netko nekamo otišao trbuhom za kruhom. To je svakodnevna tema. Neki dan slušam kako vozač autobusa priča poznanici kako mu je sin završio FER, nije mogao naći posao i otišao je u Njemačku gdje je odmah dobio sjajno mjesto u industriji robotike. Prijatelj moga nećaka koji ima petero djece otišao je s obitelji u Njemačku. Pa svaki put kad to čujem, doživaljavam svaku tu sudbinu kao tragediju naroda, kao osobnu tragediju i kao vlastiti neuspjeh.
    Na Laudato televiziji gdje ste zaposleni otvarate teme iz Domovinskoga rata, o kojima vrlo malo znamo – koliko je još uvijek prisutna medijska blokada? 21. Koliko nam je naštetio zakon o općem oprostu?

    Stvar je u tome što se hrvatska povijest po već uhodanom principu mora izbrisati i napisati drugu povijest. U njoj bi hrvatski branitelji bili ubojice koje su izazvale građanski rat zbog kojih su stradali narodi i narodnosti Jugoslavije. Opet Hrvatska mora umrijeti da bi neka nova Jugoslavija mogla živjeti. E nećeš razbojniče, rekla bi moja prijateljica. Zakon o općem oprostu je možda u trenutku donošenja imao smisla, ali danas treba poraditi na njegovoj dopuni. Ne mogu zločinci koji su radili protiv hrvatske države šetati po Hrvatskoj i sjediti u hrvatskom Saboru. Kao primjer ističem Vojislava Stanimirovića. Ako neće nitko drugi, ja ću ga tamo podsjećati da ima zaslužnih Srba koji su se borili za svoju hrvatsku državu a da on to zasigurno nije i da mu nije mjesto u Saboru nego u sudnici gdje uz ostalo treba objasniti svoju ulogu u Tovarniku 1991. godine.

    – Imate li pripremljen zakon o lustraciji? Kako izgleda?

    Znam ekipu koja ga priprema i čvrsto vjerujem da će ga dobro napisati. Radujem se svakom stručnom skupu koji će se održati s namjerom da se svi mi upoznamo sa zakonom i eventualno dajemo prijedloge kako bi naposljetku bio dobar. Žrtva sam čovjeka koji da je bilo lustracije nikada ne bi bio direktorom Hrvatske radiotelevizije i ja u tom slučaju ne bih dobila otkaz. Nažalost, nisam jedina, a upravo u tome i jest tek jedan od problema!

    Hrvatsko nebo

  • Koalicija Pomak: Saborski zastupnici bit će volonteri, radit će besplatno


    Srb_pandža_knezovićKoalicija Pomak, koju čine HSP, HČSP, Obiteljska stranka i Akcija za bolju Hrvatsku, predstavila je u četvrtak nekoliko neovisnih kandidata koji će se naći na koalicijskim listama i ključne momente izbornog programa, a među ostalim se zauzimaju za lustraciju i “deprofesionalizaciju politike”, odnosno za to da saborski zastupnici dužnost obnašaju besplatno.

    “Do sada smo u Hrvatskoj imali političku trgovinu, rasprodaju nacionalne imovine, iseljavanje, propast gospodarstva i beznađe. Narod ćemo oslobodit plaćanja troška politike, tereta plaćanja zastupnika. Zastupnici će biti volonteri, bez plaće, plaćat će im se samo troškovi rada”, poručio je predsjednik HSP-a Daniel Srb sa skupa u Histrionskom domu. Uvjeren je da će “samo tako hrvatski narod u Saboru predstavljati oni koji vole Hrvatsku”.

    Upitan zbog čega se pravaške stranke ni ovoga puta nisu uspjele dogovoriti o zajedničkom izlasku na izbore, Srb je odgovorio protupitanjem: “Kako se ponašati u situaciji kad neko, npr. HDZ, plati nekog ordinarnog kriminalca da osnuje novu pravašku stranku i onda nas pitaju zašto niste s ordinarnim kriminalcem” te zaključio kako je riječ o “podvalama”.

    Ivan Pandža (HČSP) birače je pozvao da se “opredijele za sinove ‘Oluje’ ili sinove UDBA-e”, zauzimajući se za “lustraciju svih koji nisu za dom spremni, svih koji su i danas za zločinačke organizacije AVNOJ i ZAVNOH”.

    Predsjednik ABH Željko Cvrtila prozvao je velike stranke da unaprijed namjeravaju prevariti birače. “Varaju, nude jamstvene kartice, lustraciju, ukidanje srbijanske univerzalne jurisdikcije, a kad dođu na vlast, onda ‘figa’, koja je cijelo vrijeme bila u džepu. Nude zapošljavanje, a kad dođu na vlast, plače Lika, Slavonija, cijela Hrvatska”, kazao je Cvrtila i dodao kako je razlika između tih stranaka i Pomaka u tome što u Pomaku postoji istinska volja da provede obećano.

    Mate Knezović iz Obiteljske stranke apsurdom je nazvao činjenicu da o ovrhama, umjesto sudova, odlučuje Fina. “To je novi totalitarizam, kojim je duboko ugrožena hrvatska obitelj”, kazao je.

    Čelnici stranaka Pomaka otklonili su mogućnost poslijeizborne suradnje s HDZ-om, a kao glavni razlog naveli su to što HDZ ne podržava lustraciju.

    Gospodarski program te stranke nazvali su “prosjačenjem u EU”, a SDP-ov “Milanovićevim ispraznicama, naučenim u kumrovečkoj školi”.

    predstavljanje pomakaKoordinator izbornih aktivnosti Pomaka Vinko Vukadin pozvao je birače desnice da svoj glas ne daju HDZ-u, koji je, kaže, na čelu s Andrejem Plenkovićem završio proces otpočet nakon smrti Franje Tuđmana, a to je lijevi HDZ. Uvjeren je da SDP “još zastupa ideju Jugoslavije”, a da Most povezuje te dvije struje.

    Kazao je i kako mu “”nije žao nikoga tko bira Plenkovića koji kaže da nije za lustraciju, a onda se na Bleiburgu žali”.

    Izvijestio je da je program Pomaka izgrađen na sedam načela, među kojima je glavna lustracija. “Dok se u Hrvatskoj ne provede politička, gospodarska, sudska i politička lustracija, Hrvatska će biti talac jugoelita”, smatra Vukadin.

    Kao neovisne kandidate koji će se naći na Pomakovim izbornim listama predstavio je Ivana Miškulina sa osječkog Ekonomskog fakulteta, novinare Maria Filipia i Nadu Prkačin, predsjednika riječke Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Milu Biondića, umirovljenog časnika Maksa Slavičeka, katoličku aktivisticu Ružicu Ćavar i glumca Božidara Alića, koji je poručio kako se obraća Hrvaticama i Hrvatima, dok ga “građani i građanke ne zanimaju jer u 90 posto slučajeva spadaju u one koje treba lustrirati”.

    Zauzeo se za ukidanje Zakona o oprostu i “procesuiranje ratnih zločinaca, kao što je četnički klub Milorada Pupovca u Hrvatskom saboru” te poručio kako u Hrvatskoj treba biti registrirana hrvatska pravoslavna crkva, dok “Srpska pravoslavna crkva nema što tražiti na ovim prostorima, jer je dokazano četničko leglo”.

    Filipi je uvjeren da će se Hrvatska na izborima “vratiti kući i učiniti što su učinile Mađarska, Poljska i još neke države koje dižu glavu”, dok je Slaviček poručio kako će zastupati “sve one koji su Bogu vjerni i za dom spremni”.

    Ružica Ćavar otkrila je, pak, da je do 2000. glasovala za HDZ iz uvjerenja, a nakon toga “kako bi izabrala manje zlo”. “Tada sam vidjela da je zla voda doprla do grla i da moramo naći novu opciju. Ne smijemo glasovati za manje ili veće zlo, nego za nešto što je dobro, a to je zaštita obiteljskih i moralnih vrijednosti i života”, poručila je.

    Izvor Hina, direktno,  N1,  Dnevnik,   Obavještajac,  Prigorski, Osijek online
    Foto. fah

  • Predsjednik Srb nazočio promociji filma “Nikad se nisu vratili”.


    nikad se nisu vratili promocija....

    U zagrebačkom je kinu Europa u utorak, 16. rujna predstavljen dokumentarni film autorice Nade Prkačin Nikad se nisu vratili. Film je producirala tvrtka Laudato. Zajedno s stranačkim čelnicima  promociji je nazočio i predsjednik Hrvatske stranke prava gospodin Daniel Srb.

    Predstavljanje filma započelo je klapom Prvi Komin Snježanin i molitvom Oče naš, a okupljene je pozdravio gospićko-senjski biskup msgr. dr. Mile Bogović, u svoje, ali i u ime Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

    “Ovim se filmom želi žrtvama, kojima je oduzeto svo dostojanstvo da jednom dožive u vječnosti priznanje njihove žrtve. Danas u domovini imamo s jedne strane križ koji nas spašava, a s druge strane spomenik gdje se diže puška. Još neki kleče i hvale prve puške, hvale laži i nasilja, a mi želimo odati poštovanje onima koji su trpjeli zbog tih laži i zbog tih nasilja”, poručio je msgr. dr. Bogović.

    Dokumentarni film Nikad se nisu vratili bavi se događajima u ličkom mjestu Srb 27. srpnja 1941. i posljedicama tzv. antifašističkog ustanka zbog kojeg su ubijeni, protjerani i raseljeni mnogi Hrvati među kojima i mještani Boričevca. Razotkriva krivotvorenu povijest komunističkih vlasti, nastavak krivotvorenja obnovljenim spomenikom u Srbu 2010. pod kojim se i dalje šire iste laži o tobožnjem antifašističkom ustanku.

    Pretpremijera filma gledala se prije desetak dana u sklopu hodočašća i misnog slavlja za sve obitelji prognanih župljana župe Blažene Djevice Marije u Boričevcu. Posebno dirljive bile su riječi Gospićko-senjskog biskupa dr. Mile Bogovića: “Ponosi se Boričevcu, onim vremenima svoga povijesnoga puta, kada si bio sličan Isusu na njegovom životnom putu, kada su te ćuškali, bičevali, propinjali. Kada si pored svega toga ostao vjeran ljubavi. Oni koji Boga ljube, sve ih upućuje na dobro.

    Marija Bebić Krpan iz Udruge Boričevac bila je dijete 27. srpnja 1941., a okupljenima je pročitala potresnu pjesmu Krik o zločinima u njezinom selu, koju je napisao njezin bratić Dane Ivezić, koji je pukim slučajem izbjegao strašan masakr u kojem je stradala cijela obitelj, otac, majka i petero braće. Život mu je protekao u strašnoj tuzi i želji da se nedužne žrtve dostojno sahrane. Umro je i nije dočekao ekshumaciju Ivezića iz Dabina Vrha. Gospođa Bebić u ime svih potomaka Ivezića zahvalila je Ministarstvu branitelja, članovima Hrvatske gorske službe spašavanja i poimenice osobama koje su pronašle jamu na Dabinom Vrhu, ekshumirali žrtve i omogućili da se njihovi najmiliji dostojno pokopaju, a posebno je zahvalila biskupu msgr. Mili Bogoviću koji im godinama blagoslovom i molitvama ublažava njihovu neizmjernu bol.

    Proslavu godišnjice tzv. Ustanka naroda Like msgr. Bogović jednom prigodom nazvao je najbolnijom ranom koja boli cijelo tijelo Hrvatske, a važnost otkrivanja onoga što se uistnu dogodilo toga dana u Srbu prepoznala jeproducentica filma Ksenija Abramović.

    “U vrijeme komunizma postojale su dvije povijesti. Jedna je bila javna službena, kojoj se nije smjelo proturječiti i ona privatna, obiteljska koja se prepričavala samo u povjerljivom krugu. To što je napisao George Orwell u svojem romanu 1984. – partija je željela vladati ne samo nad sadašnjošću nego i nad prošlošću. Komunistički lideri su mislili da onaj koji kontrolira prošlost kontrolira i budućnost. Ali sve je to bila iluzija.”

    Nedavno je pročitala izjavu jednog disidenta iz bivšeg Sovjetskog Saveza koji je o komunistima na vlasti napisao sljedeće: “Mislili su da će ovdje biti vječno, a nestali su u trenu.” “Nisu im pomogli ni pokušaji da ovladaju prošlošću jer mi ne vladamo nad prošlošću, nego prošlost vlada nama. Mi smo zapravo posljedica naše prošlosti, prošlost se stoga ne može ugušiti. Istina prije ili kasnije, uvijek izađe na vidjelo.” Istaknula je da je ovaj film u službi istine, a sam Gospodin je rekao, istina će nas osloboditi. Ovaj film je i hvala svim mučenicima naše prošlosti čija je žrtva temelj sadašnjih naraštaja Hrvata lijepe nam naše domovine Hrvatske”, završila je producentica Abramović.

    Nakon projekcije filma gledateljima se obratila autorica Nada Prkačin. Rekla je da je imala veliki broj snimaka i da je bilo teško odabrati što staviti u film, a ono najvažnije što je htjela je dati okvir, da danas, sutra, kad čujemo priče prognanih Ličana, da znamo što se zapravo dogodilo, da čujemo okvir te priče, “ali taj je okvir jako dobro poznat i onima koji su preživjeli 1991. godinu”.

    Čuvajte svoja sjećanja

    A ona je sama 1991. bila na šlepu iz Aljmaša, Dalja i Erduta i osjetila što znači s vrećicom odlaziti iz svojih domova i bez ikakvih je problema mogla ući u 1941., jer je zapravo scenarij bio isti. Ispričala je da je negdje početkom sedamdesetih godina njezin stric kupio gramofon i jednu jedinu singlicu, a ona i njezin bratić slušali tu ploču, kada bi bili sami, uvijek iznova i pitali se zbog čega je ta ploča zabranjena. Pjesma je bila Oj ti vilo Velebita. Za kraj je poručila “Čuvajte svoja sjećanja, prepričavajte ih, jer da nemamo našu prošlost dali bi nam lažnu budućnost. Zato ne dajte našu prošlost.”

    Pred kraj programa brojnoj se publici obratila Jadranka Matašin predsjednica Udruge Boričevac u kojoj se okupljaju djeca i unuci prognanih.

    Pravo na povratak

    “Oni imaju pravo na sjećanje, mi nemamo pravo na zaborav.” Zahvalila je produkcijskoj kući Laudato, producentici filma, autorici filma i snimatelju “što su prepoznali povijesnu istinu i organizirali sat povijesti ovim filmom. Vjerujući predsjedniku Republike Hrvatske dr. Ivi Josipoviću kao zagovorniku prava i pravne države, koji se decidirano izjasnio na početku mandata, da svatko tko je stradao i tko je oštećen, bez obzira na ideološka stajališta i opredjeljenja bilo koje političke opcije mora imati ista prava u Republici Hrvatskoj. Mi se nadamo da ćemo ostvariti pravo na povratak. Još jednom upućujemo večeras apel državnim institucijama, a naročito Ministarstvu pravosuđa, da na nelegalan način oduzetu imovinu vrati legalnim putem.”

    Još uvijek vjeruju u pravnu državu

    Jadranka Matašin zahvalila je biskupu Mili Bogoviću za pastirsko praćenje svih misnih slavlja pri njihovim dolascima na hodočašće u Boričevac od 1996. godine, zahvalila je svima koji pomažu da se isprave povijesne nepravde progona žitelja Boričevac, Prijeboja, Zrina, Udbine, Palanke, Rudopolja, Španovice. “I ne zaboravite, Oni se nisu vratili do sada, ali Oni još uvijek vjeruju u pravnu državu, Oni još imaju snagu i volju za administrativnu borbu, jer Oni ga vole i ljube kao što stih pjesme kaže – svaku grudu svoje zemlje voli i ljubi sine moj – i čekaju pravne institucije da riješe njihove zahtjeve za povrat nacionalizirane imovine, ako pravo progonstva ne završimo pravom na povratak u ime humanosti i pravde zauvijek će ostati prognani i obespravljeni teško ranjeni ljudi i njihovi potomci. Njihova gorčina je što su se kroz patnju i progonstva izgradili kao generacija koja svu gorčinu života i patnju pretočila u životnu snagu i moć na življenje bez mržnje i osvete.” zaključila je Jadranka Matašin.

    Izvor: Narod,hr/HSP

  • Nikad se nisu vratili.


    nikada se nisu vratili..

    Čim je završio Drugi svjetski rat komunističke su vlasti prionule krivotvorenju povijesti. Njihova uloga u toj lažnoj povijesti uvijek je bila pobjednička i pravedna za razliku od drugih, koji im nisu pripadali, a koji su obilježeni kao ubojice i manipulatori. Jedna od takvih, lažnih istina, odigrala se 27. srpnja 1941. u mjestu Srb nedaleko od Gračaca. Desetljećima slavljen kao početak antifašističkog ustanka u Hrvatskoj, tim su datumom u stvarnosti počela protjerivanja, ubijanja, paljenja i uništavanja svega što je u tom prostoru imalo pridjev hrvatski.

    Prvi su na najokrutniji način stradali članovi obitelji Ivezić iz sela Brotnja čijih je 37 članova, najviše žena, djece i staraca, živo bačeno u jamu. I u obližnjim hrvatskim mjestima protjerani su i ubijani nedužni, a njihovi domovi spaljeni do temelja. Jedini krimen je bio to što su bili Hrvati i katolici. Tako je bilo i u do rata bogatom i lijepom mjestu Boričevac koji je u suludom četničko-komunističkom pohodu početkom kolovoza 1941. izgorio u samo sat vremena. A njegovi stanovnici morali u progonstvo po cijeloj Hrvatskoj ali i svijetu.
    Nikad se poslije toga nisu vratili kućama. Nisu ni mogli jer su kuće bile spaljene a komunističke vlasti zabranile povratak. A i da su se vratili, tamo su ih čekali oni koji su ih i protjerali.

    Uspostavom demokratske Hrvatske ništa se nije promijenilo. Umjesto da se obnove uništene kuće i potomci vrate na ostavštinu pradjedova, obnovio se spomenik u Srbu koji i dalje podsjeća na strašne zločine. Spomenik pod kojim se u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj i danas šire komunističke laži o tobožnjem antifašističkom ustanku iza kojeg se i dalje provlači nedosanjani san o Velikoj Srbiji.

    Film „Nikad se nisu vratili“ traje 50 minuta i pravi je sat povijesne istine koja bi svoje mjesto konačno trebala naći i u školskim udžbenicima dugo skrivane hrvatske povijesti…

    Nada Prkačin.

  • Da je Nada Prkačin nosila štafetu, ne bi dobila otkaz!!‏


    daniel srb

    U Hrvatskoj stranci prava zabrinuti smo najavom ukidanja 11 dopisništava HRT-a  na području Republike Hrvatske, te dopisništava u Mostaru i Sarajevu, te isto smatramo nepotrebnim i štetnim.Naime, zakonska obveza HRT-a kao javne televizije jest regionalna zastupljenost svih krajeva, kao i emitiranje regionalnog programa.

    Mi smatramo da ukidanjem dopisništva Uprava krši Zakon o HRT-u, ali i obveze koje smo preuzeli ulaskom Hrvatske u EU.Hrvatska stranka prava se protivi ovakvoj odluci o ukidanju dopisništva HRT-a, čime se izravno utječe na kvalitetu informacije, odnosno neinformiracije. Područja s kojih se donose vijesti o svakodnevnom životu  zbog ovoga će biti  posebno zakinuta.  Nemoguće je pokriti svakodnevna događanja od društvenih važnosti, kako političkih, kulturnih tako i sportskih zbivanja, ako  na lokalnim razinama nemamo  prisutna dopisništva  HRT-a,  a ovo što se planira nije ništa drugo nego li neprofesionalno vođenje nacionalne televizije  i političko bojanje određenih slojeva društva.Ukoliko svi građani imaju obvezu plaćanja pristojbe HRT-u smatramo da imaju pravo  na potrebitu  zastupljenost svojih sredina u programima   HRT-a.

    Pravo svakog građanina je dostupnost informacija u bilo koje vrijeme a dužnost i obveza nacionalne televizije kao što je HRT je i to omogućiti. Ukoliko uprava HRT-a misli da   nije  potrebno  emisijama  potrebno pokriti cijeli prostor RH, trebali bi razmisliti  i o tomu  je li dužnost tih istih građana  plaćati pretplatu – porez na   uređaje koji  primaju radio signale.Nadalje, s ukidanjem  dopisništava  iz Mostara i Sarajeva HTV ukida zadnju sponu –  poveznicu Hrvata iz BiH s Hrvatskom.

    Ako može imati dopisništva u  Londonu, Moskvi i Parizu može i u Sarajevu i Mostaru i pokrivati vijesti iz života Hrvata u BiH, pogotovo kad su  u situaciju da su  u svakom pogledu podređeni (u medijskom pogotovo)  i majorizirani.

    Nadalje, Hrvatska stranka prava je   duboko razočarana načinom na koji se  uprava HRT-a obračunava sa svojim  zaposlenicima koji nisu na istom ideološkom fonu  kao i uprava. Otkaz novinarki Nadi Parkačin  koji je dan zbog  benigno izmišljenih razloga dokaz je da se HTV vraća u vremena za koja smo mislili da su daleka prošlost.

     Dok uprava svoje ideološke pulene štiti  kod različitih vrsta pogrješaka, nerada,  dugotrajnih ne dolazaka na posao, ista uprava je  kao bahati prikaz moći  otkazom kaznila novinarku koja hoće raditi. Uvjereni smo da je Nada Prkačin nikada ne bi dobila otkaz  da je u svojoj prošlosti nosila štafetu.

     

     Hrvatska stranka prava

    Daniel Srb, predsjednik