• HSP: Zaštitite Hrvate u Vojvodini!


    Svjedoci smo dramatičnog apela hrvatske obitelji Rakarić, koja živi u naselju Rakovac u Srijemu, svega desetak kilometara udaljenog od Novog Sada. Odavno je poznato kako su Hrvati u Vojvodini zapravo građani ne drugog, nego desetog, reda ali da situacija može eskalirati do ovih razmjera, to nitko nije mogao zamisliti.

    Naime, obitelj vojvođanskog Hrvata Zvonka Rakarića, inače doktora tehničkih znanosti i izvanrednog profesora na Fakultetu tehničkih znanosti u Novom Sadu, prolazi pravu kalvariju i strahovito šikaniranje od strane pročetničkih ekstremističko – velikosrpskih elemenata, koji ne prezaju ni pred čime ne bi li ovu hrvatsku obitelj zastrašili do te mjere da napuste svoj dom i zauvijek isele.

    Govoreći o zastrašivanju, progonu i eskstremnim pritiscima na svoju obitelj, gospodin Rakarić navodi kako su u ovome srijemskom selu na obroncima Fruške Gore kuću kupili 2004. godine. Nakon određenog vremena život im se pretvorio u noćnu moru, navodi dalje gospodin Rakarić, i to kada su u Rakovcu nekretnine kupili dvojica bliskih suradnika nekadašnje gradonačelnice Novog Sada, Maje Gojković, danas predsjednice Skupštine Srbije.
    Nakon dolaska tih ljudi prijetnje, vrijeđanja, problemi, prozivanja, ismijavanja, provokacije i tako dalje, strahovito su eskalirali, te rezultirali i fizičkim nasrtajima. Jedan od te dvojice ekstremista čak je Rakarićima obećao kako će dovesti ljude da mu sve sprže i spale, te kako će staviti natpis na ulaz u ulicu na kojemu će pisati “Zabranjeno za pse i Hrvate”.

    Osim toga, u više navrata automobilom je Rakarićima blokiran i prilazni put do kuće, a supruga Ivana, inače diplomirana arhitektica, dobila je ekspresan otkaz na poslu, te je na njeno radno mjesto zaposlena druga osoba. Navodno je gospodinu Rakariću upitan i produžetak ugovor na fakultetu, koji je jedini izvor prihoda za njihovu obitelj.
    Razočarani u sustav Republike Srbije, ali i nadležne instutucije Republike Hrvatske, obitelj Rakarić ozbiljno razmišlja da sve što su stekli prodaju i odsele, jer žele živjeti normalno i omogućiti svojoj djeci normalno odrastanje.
    Ono što najviše boli je mlaka ili nikakva reakcija državnih inastitucija.

    Naime, poznato je kako u Srbiji vlada klima apsolutne netolerancije prema Hrvatima, zadnja istraživanja javnog mišljenja pokazala su kako većina u Srbiji svojim najvećim neprijateljem smatra Hrvate, čak većim i od “tradicionalno najvećih” neprijatelja Albanaca. U takvom ozračju, u čemu nesumnjivo na vrlo perfidan i vrlo lukav način sudjeluju i državne institucije, teško je očekivati reakciju srbijanskih vlasti, ali nikome nije jasno zbog čega nije došlo do oštrije i konkretnije reakcije nadležnih hrvatskih institucija, koje bi trebale nešto učiniti i reagirati, a ne čine ništa. Tako da je dojam kako su i hrvatske institucije stale na drugu stranu. Zadnja reakcija bila je nekakav odgovor hrvatskog veleposlanstva, u kome se navodi kako bi bilo dobro da Rakarići ipak ostanu živjeti u svome selu i u svojoj kući.
    U međudržavnim i međunarodnim odnosima, kada su prava nacionalnih manjina u pitanju, postoji pravilo reciprociteta. Dakle, ona prava koja u matičnoj državi pripadaju određenoj manjini, ista prava u njihovim matičnim državama trebaju tražiti za pripadnike svoga naroda.

    Pojednostavljeno, ona prava koja pripadnici srpske nacionalne manjine ostvaruju u Republici Hrvatskoj, ista prava trebaju imati pripadnici hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji. Ne treba posebno naglašavati je li to tako!

    Dok u Republici Hrvatskoj, u skoro svim vladama, jednu od glavnih riječi vodi etnobiznismen Milorad Pupovac, u Srbiji, kako vidimo, osim što Hrvati iseljavaju, uskoro će biti izvješene i obavijesti kako je psima i Hrvatima prilaz zabranjen.
    Podsjećamo da su Hrvati u Srbiji, a većina živi u Vojvodini, autohtoni narod, koji na svojim ognjištima živi već stoljećima. Pritisci, progoni i odnarođivanje vojvođanskih Hrvata započelo je u vrijeme obje Jugoslavije, da bi posljednjih desetljeća postalo gotovo nemoguće biti Hrvatom u Srbiji. Dugoročno je najopsaniji scenarij u kojem su doslovce izmišljenje dvije nove nacije, Bunjevci i Šokci, kao svojevrsna zamjena za hrvatsku nacionalnu pripadnost, te su vlasti raznim pritiscima primorale znatan broj Hrvata da se upravo tako izjasne. Jer je jedino na taj način bio moguć opstanak, i kakvo takvo radno mjesto.

    Stoga Hrvatska stranka prava Vladi Republike Hrvatske postavlja nekoliko pitanja:
    Kad ćete, gospodo, početi brinuti za Hrvate u Srbiji? Kad ćete početi inzistirati na načelu reciprociteta i ultimativno zahtijevati od svojih kolega u Srbiji da ulože u zaštitu hrvatske nacionalne manjine barem polovicu od truda i napora koji Vi ulažete u zaštitu srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj? Kad ćete zatražiti da Hrvati, poštujući pravilo reciprociteta, u srbijanskom parlamentu, od sadašnjih nula, imaju tri zastupnika, koliko ih imaju predstavnici srpske nacionalne manjine u hrvatskom Saboru?

    Obzirom kako su u tijeku pretpristupni pregovori koje Republika Srbija vodi sa Europskom komisijom, to je prigoda da, kao ravnopravni članovi EU, predstavnike dotične države pritisnete i priupitate kada će vratiti ukradeno umjetničko blago, kada će otkriti sva mjesta gdje leže kosti hrvatskih branitelja i civilnih žrtava, što ćemo sa ratnom odštetom?

    Ukoliko Republika Hrvatska Hrvate izvan domovine nije voljna i ne bude znala zaštititi, oni će praktički nestati. Je li to nečiji skriveni cilj? Vrijeme je da se svi skupa trgnemo iz svoje učmalosti, te da po ovom i drugim pitanjima učinimo maksimalno. Dok je još, koliko toliko, na vrijeme! Inače nam buduće generacije neće oprostiti.

    Predsjednik Glavnog stana HSP-a Nikica Augustinović