• GODINA KADA JE ZAGREB IZGUBIO STEDNJOEUROPSKI ŠTIH Obnoviti otetu imovinu značilo bi sudjelovati u zločinu


    Centar i sjeverni dio Zagreba ozbiljno su oštećeni u potresu koji je glavni hrvatski grad zadesio 22. ožujka. Kako se doznaje iz medija, od oko 18 tisuća oštećenih objekata koje su statičari pregledali, njih čak četiri tisuće nisu upotrebljivi.

    Prema procjeni eksperata, koju je iznio ministar graditeljstva Predrag Štromar, ukupne štete na objektima iznose 42. milijarde kuna, nešto preko pet i po milijardi eura. Oštećene su škole, bolnice, muzeji, fakulteti, javna infrastruktura, stanovi u stambenim kućama, obiteljske kuće i drugo, a procjena medija je da je 20 tisuća Zagrepčana potražilo smještaj kod rodbine ili prijatelja, jer su im stanovi u centru Zagreba previše oštećeni da bi se u njima moglo živjeti.

    Iz prirodne katastrofe koja je prije šest godina zadesila Gunju trebalo je naučiti kako nam je žurno potreban novi Zakon o obnovi nakon katastrofalnih događaja, jer je već tada bilo jasno kako su postojeći zakoni prespori i previše se preklapaju u nadleštvima da bi omogućili brzu i efikasnu obnovu. Na žalost, novog Zakona još uvijek nema, dakle još uvijek nemamo efikasno zakonsko oružje kojim bismo žurno reagirali kada su u pitanju ovakve prirodne kataklizme.

    Hrvatska stranka prava, uvažavajući vrlo netransparentnu obnovu Gunje, koja je po našem dubokom uvjerenju bila ne samo netransparentna nego i u zoni ozbiljnog kriminala, koji nikada nije procesuiran, apelira na Vladu Republike Hrvatske da žurno donese novi Zakon o obnovi, kako scenarij Gunja ne bi bio ponovljen i u Zagrebu.

    Naime, obnova Zagreba ogroman je financijski kolač, od kojega će mnogi željeti otkinuti što veći dio. A ako u pitanje dođe transparentnost same obnove, nema nikakve sumnje kako će porezni obveznici izdvojiti značajno više sredstava od realno potrebnih. Različiti koncepti obnove o kojima se priča, bojimo se, nisu ništa drugo nego pogodovanje određenim interesnim grupacijama ili građevinskim tvrtkama.

    Iskustvo nas uči kako je praksa tzv. pozivnih natječaja zapravo celofan u koji se može umotati svašta. Na obnovi Gunje vidjeli smo kako se na tzv. pozivni natječaj javljala jedna tvrtka, koja bi, nakon zaključenja Ugovora, posao potom prodavala drugoj ruci, a sebi ostavila 20. posto provizije. Onda bi čak i druga ruka prodala trećoj i ostavila sebi još 20. posto provizije, tako da je obnova nekih objekata koštala i po šezdeset – sedamdeset posto skuplje.
    Hrvatska stranka prava apelira također i na gradonačelnika grada Zagreba, gospodina Milana Bandića, da prilikom obnove pojedinih objekata, stanova ili kuća, vodi računa o pravnom statusu sadašnjih tzv. vlasnika, odnosno načinu stjecanja vlasništva nad pojedinim nekretninama koje treba obnoviti.

    Naime, poznato je kako je veliki broj razrušenih objekata, koji se nalaze u samom centru ili na sjeveru grada Zagreba, kriminalnim ili terorističkim činom otuđen i otet bivšim vlasnicima nakon završetka drugog svjetskog rata, koji su najčešće pod lažnim optužbama, ili čak i bez te formalnosti, skupa sa svojim obiteljima izbacivani na ulicu, nakon čega bi bili poslani ili na dugogodišnju robiju, ili bi bili brutalno likvidirani.

    Obnavljati objekte takvim tzv. vlasnicima, zapravo teroristima, duboko bi bilo nemoralno, neetično, nekršćanski, na stanoviti bi se način legalizirala pljačka i otimačina, a likvidacije nevinih ljudi, čija je jedina krivnja bila to što su imali atraktivnu nekretninu na koju je oko bacio netko od „oslobodilaca“, takva ubojstva bi u javnosti ponovo bila doživljena kao nešto posve normalno, kao neodgovoran čin možda nekog pojedinca. Što je notorna neistina, jer se radilo o dobro planiranoj i dobro koordiniranoj akciji nove vlasti, nakon čega je Zagreb ostao bez svog prepoznatljivog srednjoeuropskog građanskog štiha, bez srednje klase.

    Na žalost, taj proces traje do danas, između ostaloga jer komunistički teroristi, koji su otimali tuđu privatnu imovinu i likvidirali vlasnike, nikada nisu sankcionirani. A ako bi im grad Zagreb sad još i obnovio otetu tuđu imovinu, to bi bio civilizacijski poraz bez presedana.

    U Zagrebu, 29. svibnja 2020. godine

    Hrvatska stranka prava
    Grad Zagreb
    Doc.dr.sc. Ivica Granić
    Predsjednik

  • Doc. dr. sc. Ivica Granić: Zbog čega metropola ne koristi golemo dubrovačko iskustvo u sanaciji potresne štete


    Nakon što je Zagrepčane 22. ožujka probudio potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru, tijekom kojeg je ozlijeđeno sedamnaest osoba a život izgubila 15-godišnja djevojčica, pristupilo se procesu pregleda objekata od strane građevinskih stručnjaka iz područja zidanih i betonskih konstrukcija, za čiju koordinaciju je nadležan Ured za upravljanje hitnim situacijama u Zagrebu. Nažalost, izvanredne epidemiološke okolnosti i dalje ograničavaju mogućnosti, no uvjereni smo kako će zagrebački stručnjaci statičari, posebno za terenski rad, kao i profesori na katedri za potresno inženjerstvo i zidane konstrukcije, bez većih organizacijskih problema napraviti izvrstan posao u evidenciji šteta i pregledu konstrukcija oštećenih objekata.

    No, ono zbog čega strahujemo sve izgledniji je scenarij, a radi se o svojevrsnom ‘scenariju Gunja’, tijekom kojega je Republika Hrvatska, uvjereni smo, opljačkana za još neutvrđene ali svakako goleme iznose novca.

    Potres i poplava, kada je u pitanju obnova objekata, imaju dosta zajedničkog. Nema potrebe bilo što raditi na brzinu i preko noći, nego temeljito, profesionalno i krajnje transparentno započeti proces obnove a pri tome koristiti iskustva gradova koji su prošli sličnu, pa i goru katastrofu.

    Ono što se dogodilo u Gunji nikako se ne smije ponoviti! Kako se čini iz najava, nekome je jako stalo na brzinu suspendirati nekoliko zakona i podzakonskih odredbi, posebice zakone o građenju i javnim nabavkama. To je ono što se naziva lov u mutnom!

    Zašto nikada nitko nije istražio ‘slučaj Gunja’, gdje prema relevantnoj tvrdnji sudskog vještaka realna cijena obnove nije smjela prijeći oko 6.490 kuna po kvadratu, a znamo kako je nadležno ministarstvo tvrtkama isplaćivalo i po nevjerojatnih 12.750 kuna po kvadratu.

    Za gradnju kuće od temelja potrebno je maksimalno do tisuću eura po kvadratu, iako i ta cijena može biti bitno niža, u Gunji je plaćano ponegdje čak i preko dvije tisuće eura po kvadratu. U to vrijeme, za dvije tisuće eura po kvadratu, mogao se kupiti stan u elitnijim dijelovima Zagreba, Opatije, Splita ili Dubrovnika.

    Hrvatska stranka prava se pita leži li u toj činjenici i odgovor na pitanje od kuda gospođi Mrak Taritaš novac za kupnju kuće na Krku, koju je platila, šuška se, čak i više od sedamsto tisuća eura.

    Postavljamo pitanje i članstvu Hrvatske demokratske zajednice ‘od kuda Lovri Kuščeviću novac za gradnju tolikih vila po Braču?’

    U periodu obnove i izgradnje kuća u Gunji ministri graditeljstva i prostornog uređenja bili su Anka Mrak Taritaš, i to u periodu od studenoga 2012. do siječnja 2016. godine, te gospodin Lovre Kuščević u periodu od siječnja 2016. do lipnja 2017. godine.

    Ima tu još mnogo za istražiti ali nitko se ne usudi. Znajući u kakvoj državi živimo i odnos političkih snaga, vjerojatno skoro niti neće. Hrvatska demokratska zajednica nije istražila Mrak Taritaš jer je istu rabotu, čini se, nastavio i njihov Lovre Kuščević.

    Kako smo naveli na početku ovog priopćenja, treba koristiti iskustva gradova koji su prošli sličnu pa i goru katastrofu. Ono što su prošli Dubrovnik i Ston itekako bi moglo pomoći metropoli.

    Za sada, prema riječima Mihaele Skurić, Ravnateljice zavoda za obnovu Dubrovnika, koja dubrovačko iskustvo smatra ključnim za pomoć iz razloga jer su Dubrovnik 1979. a Ston 1996. godine prošli i razorniji potres, iz Zagreba nije bilo službenih upita. Dubrovačko iskustvo naročito bi moglo biti dragocjeno kada je riječ o oštećenjima kulturne baštine, gdje je iznimno važno arhitektonsko snimanje i dokumentiranja svakog objekta, kako bi se mogle analizirati slabosti te usmjeriti obnovu na kritične dijelove. Slično mišljenje ima i građevinski inženjer Božo Letunić, koji je od 1974. do 1994. godine bio je na čelu Zavoda za obnovu Dubrovnika.

    Grad Dubrovnik je nakon potresa 1979. godine angažirao geomehaničare, seizmologe, statičare, arheologe, arhitekte, povjesničare, povjesničare umjetnosti, urbaniste, psihologe, sociologe, pravnike, ekonomiste, građevinare, dakle brojne struke u jedan ili više multidisciplinarnih i interdisciplinarnih timova. Jedno je popravljati krovove, žbuke, pregradne zidove, drugo je protupotresno zaštiti, obnoviti i restaurirati, a treće je mijenjati i to mijenjanje će izazvati najviše kontroverza. A kako vidimo, u Zagrebu netko želi preko noći suspendirati čak nekoliko zakona i podzakonskih odredbi te, na vrat na nos, krenuti u neizvjesnu i krajnje netransparentnu obnovu.

    U Zagrebu, 03. travnja 2020. godine

    Predsjednik GV HSP Zagreb
    Doc.dr.sc. Ivica Granić