• Jadna li si moja Hrvatska!



    Kao i svake godine od 1974 godine i poraza Hrvatskog proljeća odlazim u Bleiburg odati počast svim mučki ubijenim i zvjerski likvidiranim Hrvatima u razdoblju i poslije 2. Svjetskog rata. Stotine tisuća ubijenih i likvidiranih, stotine tisuća izbjeglih i protjeranih, desetkovani NAROD u novoj zločinačkoj tvorevini vapi do Boga za pravdom, traži i oplakuje svoje mrtve i nestale.

    Međutim ova komemoracija 73. po redu je doista nešto posebno. Pripreme su počele mjesecima ranije, salva optužbi prema žrtvama je neumoljiva i svakodnevno se pojačava sve dok sljednici partizanskih hordi i nasljednici zloglasne komunističke partije nisu dosegnuli vrhunac na sam dan održavanja komemoracije. Naime preko dijela Hrvatske Vlade u Zagrebu uspjeli su prisiliti zemlju domaćina da komemoraciju proglasi VISOKIM STUPNJOM RIZIKA sigurnosti. Dakako u ime dobrosusjedskih odnosa to su i uspjeli. Zašto? Zbog čega? U 73 godine se nije dogodio niti ijedan incident a nije bilo nikakve naznake niti danas.

    Nije li krajnje licemjerje da Hrvatski Sabor bude pokrovitelj komemoracije a preko Hrvatske Vlade optužujemo hrvatski narod u inozemstvu za planiranje i možebitno počinjenje zlodjela. Da li smo mi Hrvati doista zločinački narod kako nas gleda i optužuje jedan dio naših sunarodnjaka pa i jedan dio hrvatske vlasti?

    Neprimjereno je zviždati predsjedniku Hrvatskog Sabora na komemoraciji iako je možda i razumljivo pošto se veliki dio hodočasnika sa opravdanjem našao povrijeđen ponašanjem službenog Zagreba.

    Ovogodišnju bleiburšku komemoraciju u subotu 12. svibnja je osiguravalo 580 austrijskih policajaca sa oko 220 vozila. U razgovorima s austrijskim policajcima, a mnoge poznajem godinama, isti su redom izražavali čuđenje i bijes što je do toliko velikog angažmana uopće došlo, jer svi odreda tvrde da za takvim režimom osiguranja uopće nije bilo potrebe. Svi odreda spominjali su da je sama komemoracija proglašena događajem visokog rizika i da je to učinjeno na zahtjev službenog Zagreba. Sramota moj Zagrebe.

    Netko, a tko bi to mogao biti, iz Hrvatske je svjesno išao na kompromitaciju i države hrvatske i hrvatskog naroda, svjesno nas prikazujući zločinačkim narodom, nedoraslima i nesposobnima da komemoraciju organiziramo na jednoj civiliziranoj razini. Istodobno se u samom mjestu organizirao nekakav otužni prosvjed „osovine Beograd – Zagreb-Ljubljana – Beč“ koji je besramno pljuvao u južnoslavenskim manirima po Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Dakako na njih domaćin nije obraćao pozornost jer su takve bile preporuke Zagreba.

    Ono što HSP smatra neprihvatljivim i nedopustivim je da javna televizija u svim informativnim emisijama daje isti prostor i značaj Komemoraciji Bleiburškim žrtvama (njih oko 15-16000) i opsurnom prosvjedu na kojem su 23 udruge skupile tek manje od desetak vremešnih ljudi, mahom jugoslovenske provinijencije.

    Nadalje postavljamo pitanje zato dobar dio hrvatske zakonodavne i izvršne vlasti uopće dolaze na komemoraciju ako nisu u stanju u svojim redovima riješiti se problematičnih ljudi, provokatora koji svim svojim bićem i političkim djelovanjem rade na zatiranju uspomene na žrtve Bleiburške tragedije i Križnih puteva?

    Na Bleiburškom polju drže govore, dok istodobno huškaju policiju i zaštitare na ljude koji su došli pokloniti se žrtvama bestijalno pobijenih Hrvata? Čemu i komu govori ako se na granici autobusi i automobili pretresaju kao da je ratno stanje? Koga se hrvatske vlasti boje?? Hrvatskog naroda??

    Jesu li hrvatske vlasti na istoj „valnoj duljini“ sa prosvjednicima iz Bleiburga – hrvatskim i slovenskim jugokomunistima i jurišnicima austrijskog SDP-a?

    Mi državotvorni Hrvati koji smo rođeni nakon drugog svjetskog rata tražimo samo istinu! Istinu o Nezavisnoj državi Hrvatskoj, istinu o Jasenovcu, istinu o Jadovnom, istinu o Srbu… Tražimo istinu i o Bleiburgu i Križnim putevima, istinu o Teznom, istinu o Jazovci, istinu o Kočevskom rogu, Hudoj jami…. Tražimo istinu!

    Pozivamo i pitamo potomke partizana, nasljednike komunista, imate li snage prihvatiti istinu ma kakva ona bila, kako bi država Hrvatska konačno postala majka Hrvatima, a ne maćeha kao što je sada?

    Hrvatska Stranka Prava zahvaljuje austrijskoj policiji i sigurnosnim službama na profesionalnom odnosu, ponašanju i tretmanu svih Bleiburških hodočasnika. Zahvaljujemo se narodu u Koruškoj koji zna što se događalo u svibnju 1945. godine i koji i danas cijeni i poštuje hrvatsku žrtvu.

    Karlo Starčević, predsjednik

  • HSP: Do kada će pravoslavni Božić biti u službi velikosrpske politike?


    Svake godine za pravoslavni Božić imamo u javnom prostoru manifestaciju velikosrpske politike u riječi, djelu i slici ili snimci. Uglavnom sve krene političkim prijemom koje organizira Milorad Pupovac i njegovo Srpsko narodno vijeće sa kojeg se „urbi et orbi“ šalju političke poruke kao da se ne radi o vjerskom već političkom blagdanu. Kao da je pravoslavni Božić ekskluzivitet samo srpskog naroda.

    Podsjećamo da u Hrvatskoj žive i drugi pravoslavci, Bugari, Makedonci, Crnogorci i poslije Srba najveća pravoslavna grupacija koja se izjašnjava Hrvatima. A hrvatski dužnosnici se u strahu od prozivanja nesklonih im medija obvezno pojave na događaju koji organizira Milorad Pupovac.

    Ovaj događaj kao da svake godine pokrene lavinu,  i u lokalnim sredinama se na pravoslavni badnjak otme kontroli i krene sa javnom demonstracijom različitih kolona svih vrsta prijevoznih sredstava koje su redovito okićene srbijanskim zastavama i nerijetko šubarama ili drugim kapama s četničkim obilježjima. Ako znamo da je po Zakonu o grbu i zastavi u Republici Hrvatskoj dopušteno isticanje zastava nacionalnih manjina samo uz hrvatsku državnu zastavu pitamo se što radi hrvatska policija!? (Zastava srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj je trobojnica crven-plavi-bijeli bez grba).

    U novinskim izvještajima mogli smo čitati i vidjeti da se i ove godine događalo isto, u nekim krajevima i puno radikalnije jer su badnju noć parali zvuci pucnjave iz automatskog naoružanja (na Banovini i istočnoj Slavoniji).

    Na ove dvije situacije želimo upozoriti i postaviti pitanje Ministarstvu unutarnjih poslova što poduzima da zaštiti malobrojne Hrvate na Banovini u općini Dvor koji svaki pravoslavni badnjak moraju slušati noćne rafale iz strojnica zbog kojih žive u strahu i sjećanju na 1991. godinu?

    Je li ministarstvu unutranjih poslova poznato da se u Silaškoj šumi neposredno uz prvo spaljeno selo (09. srpnja 1991.) u Domovinskom ratu Ćelije svake godine odvija isti scenario. Noćna pucnjava iz automatskog oružja i krađa državne šume. Zna li hrvatska policija da se u te dane lugari Hrvatskih šuma boje ući u te šume i slobodno obavljati svoj posao za koji su plaćeni?? Zna li hrvatska policija tko su ti ljudi koji dolaze čak iz drugih mjesta na ovo svojevrsno dokazivanje sa srbijanskim zastavama i četničkim kokardama?

    HSP inzistira da se provjeri ima li u toj skupini ljudi i zaposlenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske?

    HSP inzistira da se konačno ovakvom načinu proslave vjerskog blagdana stane na kraj i oslobodi straha ljude koji  žimetim krajevima.

    Neovisno na zloupotrebu domjenka koje organizira Milorad Pupovac i na sva ova neprimjerena događanja i zloupotreba vjerskoga, koristimo priliku da svim vjernicima pravoslavne vjeroispovjesti bez obzira na nacionalnost čestitamo Božić.

    Hrvatska stranka prava
    Ured za odnose s javnošću

  • HSP: Bjelovar treba biti sjedište policije za čak sedam županija.


    mlakic-zvonko

     

    Hrvatska stranka prava ( HSP ) Bjelovarsko-bilogorske županije odlučila je javno reagirati na prijedlog Ministarstva unutarnjih poslova da Policijska uprava Bjelovarsko-bilogorska više neće postojati iz razloga jer bi bila dio buduće regionalne policijske uprave koja bi obuhvaćala čak sedam županija, uz Varaždinsku, još i Međimursku, Krapinsko-zagorsku, Koprivničko-križevačku, Bjelovarsko-bilogorsku, Zagrebačku i Sisačko-moslavačku županiju.

    Ova prijedlog je objavljen na internetskim stranicama MUP-a, na kojima su predstavili prijedlog teritorijalna i unutarnje reorganizacije. Umjesto 20 policijskih uprava, djelovale bi četiri regionalne policijske uprave i Policijska uprava Zagreb.

    Nas u HSP-u ne čudi što lokalne vlasti nisu reagirale na tu najavu, jer su već pokazali i dokazali da im nije stalo do našeg kraja. Naša županija ovakvom dosadašnjom politikom postaje “zona sumraka“ jer sve institucije svoja sjedišta zatvaraju, premještaju iz Bjelovara i odlaze iz našeg kraja, a da ne spominjemo da se najavljeni projekti (bolnica, brza cesta i dr.),  već 20 godina samo spominju pred svake izbore.

    HSP Bjelovarsko-bilogorske županije nema ništa protiv preustroja ali smo za to da buduće regionalno sjedište bude u Bjelovaru. Očekujemo da će i ostale političke stranke u Bjelovaru i Bjelovarsko bilogorskoj županiji javiti i podići  svoj glas a nadamo se trenutna vlast uložiti napor da sjedište bude u Bjelovaru.

    Druge županije su već pokrenule javnu raspravu, pokušavaju lobirati da sjedište bude u njihovim županijama, a ova godina je odlučujuća i godina je kada će se ovo pitanje rješavati. Tražimo da se konačno oglasi i naša  županijska vlast, jer broj  radnih mjesta bez kojih ćemo stati nije zanemariv.

    Hrvatska stranka prava
    Bjelovarsko-bilogorska županija
    Zvonko Mlakić,predsjednik

  • HSP Imotski: Do kada će državne institucije seliti iz Imotskog?


    ranko topi imotski

     

    Kao županijski vijećnik HSP-a u Skupštini Splitsko dalmatinske županije još prije nekoliko godina upozoravao sam na činjenicu da nema ni praktične ni ekonomske logike da se sjedište granične policije koje pokriva i područje Imotske krajine stacionira u Trilju.

    Puno nam  je prihvatljivija činjenica da Imoćani rade na svom teritoriju i pokrivaju granične prijelaze iz čisto praktičnih razloga u smanjenju troškova potrebnih za normalno funkcioniranje graničnih prijelaza,  jer Imoćanima je najveća udaljenost do graničnog prijelaza 15 km, dok sadašnji zaposleni mahom s područja Trilja putuju u nekim situacijama i do 40 km.

    Gdje je tu ekonomska računica za ovakvo postupanje i gdje bi u konačnici trebali raditi Imoćani, ako ne u Imotskom. U Imotskom je svako radno mjesto bitno. Svako radno mjesto znači jednu obitelj više u Imotskom. Ako znamo da se u Imotskom događa egzodus Hrvata, tim više nas zabrinjava informacija da će ovo ostati kao trajno stanje i da će se dodatno pogoršati.

    Kad smo trebali stati na branik Domovine bili smo prvi, a danas smo nažalost opet prvi u iseljavanju.

    Apeliramo na Vladu RH i na sve ostale razine vlasti da konačno učine i poduzmu korake kako Imotski, nakon suda, rodilišta, dobrog dijela javne uprave, itd.. ne ostane i grad bez policije. Obećanja smo se naslušali, očekujemo konkretne poteze, i to poteze koji neće biti u svrhu predizborne kampanje za lokalne izbore.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Podružnica Imotski
    Ranko Topić, predsjednik

  • HSP: Saucha nisi ti u SIV-u, niti je u Hrvatskoj milicija.



    Hrvatska stranka prava najoštrije usuđuje verbalni napad predstojnika kabineta premijera Milanovića, g. Sauche, na hrvatske policajce pri obavljanju njihove dužnosti.

    Verbalni napad na službene osobe relikt je prošlih vremena – što govori da je Saucha dobro naučio gradivo od starijih stranačkih kolega koji su to primjenjivali u bivšem režimu. Ponašanje mladog lava SDP-a i Milanovićevog ađutanta potvrda je bahatosti vladajuće garniture. Histeričan napad na službenu osobu za vrijeme obavljanja dužnosti pri čemu se dalo do znanja da se radi o „velikom“ Sauchi i pri tome pozivalo na prijatelje i stranačke kolege, ni manje ni više nego na ministra Ostojića i ravnatelja policije Dominića, moguće je samo u totalitarnim režimima.

    Hrvatska je prije više od godine dana ušla u EU, i gotovo 25 godina nezavisna i slobodna Država, a nažalost komunistički menatalitet još živi u nasljednicima bivše komunističke partije Hrvatske.

    Druže Saucha, a i ostali drugovi, pravilo da drug političar može vikati i omalovažavati službene osobe jer je on vlast prestalo je vrijediti stvaranjem Države Hrvatske.

    U svim demokratskim zemljama svi su pred zakonom jednaki pa bi to pravilo trebalo važiti i u Hrvatskoj.

    Stoga naglašavamo da je obveza svih građana Hrvatske – pogotovo predstavnika vlasti, poštivati odoru hrvatskog policajca jer su u toj odori mnogi dali živote za Hrvatsku.

    Zbog bahatosti, koja se očituje kroz sve tri godine SDP-ove vlasti, ne bi nas začudilo da Sauchine stranačke kolege, na koje se pozivao na Sljemenu, izvrše pritisak na Unutarnju kontrolu MUP-a.
    Posljedica takve intervencije bile bi sankcije za policajce koji su samo obavljali svoj posao.

    Pozivamo sve hrvatske policajce da se ne daju zastrašiti Sauchinim metodama i da dalje nastave obavljati svoj posao sukladno Zakonu.

    Daniel Srb, predsjednik