• Dr Janjiček o POS-u: „komunistički stanovi” u komunističkom mentalitetu


    Hrvatska će se osloboditi ovako nadasve bedastog i diskriminirajućeg komunističkog ponašanja, tek onda, kada svi bivši, ili još uvijek sadašnji „crvendaći“ prestanu više biti u vrhovništvima državne vlasti.

    dr tihomir janjiček glas slavonije
    Imali smo prigodu prije par dana vidjeti na TV postajama problem sa vlasnicima stanova iz „društveno poticane stanogradnje“. Ideja izgradnje stanova na ovaj način došla je davno, još od bivšeg ministra graditeljstva Čačića.

    Kako je Ministar Čačić bio vlasnik više graditeljskih tvrtki i još bio ministar graditeljstva, jednostavno je uočio mogućnost izgradnje stanova koje bi gradile njegove tvrtke. Stanovi bi bili prodavani po nižoj cijeni od tržišne, te bi se time s jedne strane tobože pomoglo „socijalno ugroženima“, a sa druge strane Čačićeve tvrtke bi imale posao i profit. Dakle, jednim udarcem dvije muhe.

    Pred ove zadnje izbore, a na tragu „društveno poticane stanogradnje“, naslušao sam se sličnih „ideja“ od različitih političara. Tako mi je jedan gospodin iz politike rekao kako je potrebno pružiti svoj djeci u Hrvatskoj besplatni smještaj u vrtiće! Na moju opasku kako nemamo dovoljno vrtića na spram broja djece, te da djeca potječu iz obitelji različitog imovinskog stanja, ustvrdio mi kako je to nije istina!  Isto tako sam slušao od jednog drugog političara, kako bi država trebala davati besplatno čestice za gradnju kuća i to samo mladeži, pa se eto mladež ne bi iseljavala!
    Kada sam rekao, što ako nije „mlad“ ili ako proda česticu čim je dobije, jer mu poklonjena? Onda je odgovor tko je „star“ njemu više ni ne treba, a onog tko proda česticu poslati u zatvor!
    Dakle, jasno radi se o besmislicama koje na prvi pogled mogu  doimati se „interesantnim“, ali samo na hotimični pogled. Stoga hajdemo pogledati što je u biti problem sa tom „društveno poticanom stanogradnjom“.

    „Društveno poticana stanogradnja“ pružala je niže cijene stanova po četvornom metru od tržišne cijene. No, te niže cijene nisu bile niže temeljem nižih troškovnika gradnje, nego je ministarstvo graditeljstva, odnosno država, subvencionirala određeni iznos troškova gradnje. Sa druge strane, država je utvrdila „pravila“ tko može podnijeti zamolnicu za kupnju stana iz te „društveno poticane stanogradnje“, jer stanova nije bilo dovoljno, baš kao i u samoupravnom komunizmu!

    Kao i u doba „samoupravnog komunizma“, utvrđivane su „liste“ prioriteta za kupnju stana iz „društveno poticane stanogradnje“. Radi podsjećanja mlađim osobama u ono „zlatno doba samoupravnog komunizma“, stanovi bi bili „darovani radnicima“ na korištenje. „Darivanje“ od strane „društva“ bi se izvršavalo preko tvrtki u kojima su „radnici“ bili zaposleni. Nije se dobivalo vlasništvo, već trajno pravo korištenja stana od strane svih članova obitelji „radnika“, a što od prilike dođe na isto kao i vlasništvo. Nakon smrti „nositelja stanarskog prava“, stan bi ostao supružniku, a poslije kćeri ili sinu.
    Tako je tadašnji ministar Čačić došao na sličnu „ideju“,  kao iz doba „samoupravljanja“, ali za osobni interes kao „kapitalistički element“ svega. Nije ni mogao imati neku drugu ideju, kad je bio i proglašen 1987.  godine „najboljim rukovodiocem“  u ondašnjoj državi.

    Međutim, kada se takva „ideja“ ponovno počne primjenjivati, pa još u tržišnom gospodarstvu, onda se dođe do financijskog promašaja i to goreg nego u vrijeme samoupravnog komunizma. Naime, kupci stanova iz „društveno poticane stanogradnje“ jednostavno bi prodali kupljeni stan po tržišnoj cijeni, koja je bila višestruko viša od kupljene! Isplatili bi svoj kredit i još pozamašnu svotu novca stavili na svoj bankovni račun. Naravno, bivšeg ministra nije bilo briga što će vlasnici činiti sa takvim stanovima. Njegove tvrtke su bile plaćene po tržišnoj cijeni za izvedenu izgradnju, a što je također dobro došlo na njegov bankovni račun. Sve to je plaćeno iz proračuna, koji je danas u debelom minusu!

    Naravno pitanje koje se mora postaviti jeste, a što je trebalo učiniti i pomoći ne samo mladim obiteljima bez stana, već svima koji imaju niske prihode i nemaju stan? Prvo, stanovi se moraju prodavati po tržišnoj cijeni i tu nema razgovora. No, uvjeti kreditiranja morali su imati posebne programe za obitelji sa niskim obiteljskim prihodima. Svaka obitelj morala je posebno biti financijski provjeravana nakon podnošenja zamolnice. Tako bi temeljem financijske mogućnosti kupaca, ali i države i banaka bili odobravani stambeni krediti povoljniji od tržišnih. Dakle, stvorio bi se određeni financijski okvir u smislu visine prihode određene obitelji i mogućnosti kvalificiranja za jeftiniji stambeni kredit.

    Takav kredit bi imao nižu kamatnu stopu, niži gotovinski ulog, dulji rok otplate, a mogao bi se dobiti samo jednom u životu i to znači kod prve kupnje nekretnine! Dakle, takva prodaja nekretnine ne bi mogla donijeti vlasniku stana nikakvu financijsku zaradu preprodajom stana, jer je cijena po kojoj je kupljen tržišna! Sa druge strane, novi stambeni kredit dobio bi se po tržišnim kreditnim uvjetima, jer bi pravo povoljnog kredita prve kupnje bilo iskorišteno. Naravno ako se supružnici rastave, niti jedno više ne bi imalo pravo ponovnog dobivanja povoljnog stambenog kredita prve kupnje stana.
    Zašto onda tako nije učinjeno, jeste pitanje koje se samo po sebi nameće? Zato jer Hrvatska ima još uvijek političare kojima je mozak opran komunizmom, ali sa dodatkom „osobnog interesa“ i to je onaj spomenuti „kapitalistički element“!

    Zbog toga neki političari imaju „ideje“ besplatnih dječjih vrtića, ne sagledavajući jednostavno činjenicu pomanjkanja dječjih vrtića i izvora financiranja njihove izgradnje! Isto tako bi drugi državne čestice pogodne za stambenu izgradnju, jednostavno darovali besplatno i to samo „mladim osobama“!

    Ne razmišljaju o tomu što je to diskriminirajuće i što se darovana čestica može prodati nakon toga kad god se poželi, jer nije kriminal prodati vlastitu česticu! „Komunističke ideje“ su i one o „plaćenom radnom stažu“ za žene koje imaju troje i više djece! Ponižavajuće je i diskriminirajuće nuditi ženama „profesionalno majčinstvo“ samo zbog mirovine!

    To bi se doista moglo nazvat „društveno poticano majčinstvo“! Hrvatska će se osloboditi ovako nadasve bedastog i diskriminirajućeg komunističkog ponašanja, tek onda, kada svi bivši, ili još uvijek sadašnji „crvendaći“ prestanu više biti u vrhovništvima državne vlasti.

    Dr. Tihomir Janjiček