• HSP POZIVA SVOJE ČLANOVE I SIMPATIZERE: PROZIVAJTE LOKALNE ŠERIFE, PIŠITE MEDIJIMA, OBJAVLJUJTE NJIHOVA IMENA


    Od početka pandemije izazvane virusom korona mnoge institucije su donijele različite mjere pomoći i olakšice poduzetnicima u obrtništvu i gospodarstvu kako bi preživjeli ovu krizu, sačuvali radna mjesta i radnike i nakon što ona prođe nastavili funkcionirati, proizvoditi ili pružati usluge ovisno o tomu čime se bave. Mjere su različite i o njima se može raspravljati samo na način jesu li dobre ili loše, odnosno da li se moglo više i bolje.

    HSP je mišljenja da je vlada svojim dosadašnjim mjerama izašla u korist radnicima olakšavši im zadržavanje radnih mjesta. Poduzetnicima te mjere ne znače gotovo ništa. Naime, vlada će s 3.250,00 kn za ožujak te 4.000,00 kn za travanj i svibanj pomoći u isplati NETTO plaća radnika. Međutim, postavlja se pitanje tko će platiti namete na plaću i iz plaće, kada nakon 90 dana i oni dođu na naplatu. Iz objavljenih mjera vidi se da Vlada očekuje da poduzetnici sami, nakon 90 dana TIJEKOM KOJIH NE RADE odjednom nađu tisuće kuna za plaćanje odgođenih nameta za svoje radnike koji tijekom tog razdoblja NISU RADILI NITI ZARADILI TE PLAĆE, već je država samo osigurala sredstva koja smanjuju rizik njihovog otkaza. HSP od Vlade očekuje da se, tijekom trajanja ovih mjera, ODREKNE NAMETA NA PLAĆU I IZ PLAĆE ZA SVE RADNIKE ZA KOJE SU OSIGURALI SREDSTVA ZA NETTO PLAĆE – onih 3.250,00 odnosno 4.000,00 kn. Sve drugo je smrt za poduzetnike. Da ne bude zabune, HSP podupire mjeru kojom se podupire zadržavanje zaposlenika na radnom mjestu, ali traži da u trećem paketu konačno donese i neke mjere za POMOĆ PODUZETNICIMA, jer se inače zaposleni nakon 90 dana NEĆE IMATI GDJE VRATITI NA POSAO.

    Što se mjera lokalne uprave i samouprave tiče, oni razumni čelnici JLS koji vode računa o poduzetnicima poduzeli su mjere koje im pomažu preživjeti ovo krizno razdoblje, da se barem ne moraju zaduživati kako bi platili najmove i namete. Oni koji ne znaju kako se to radi, neka se ugledaju na mjere koje je uveo Grad Gospić, na čijem je čelu Predsjednik HSP i Gradonačelnik Gospića gospodin Karlo Starčević (link: OVDJE)

    Iz novoosnovane udruge ‘Glas poduzetnika’ priopćeno je kako 43 posto poduzetnika s terena izvještava da njihove lokalne samouprave nisu ni ukinule, ni smanjile ni odgodile obvezu plaćanja najmova i komunalne naknade poduzetnicima koji ne mogu poslovati zbog epidemije. Zar u tim gradovima i općinama stvarno misle da bi se poduzetnici u uvjetima u kojima im nije moguće raditi trebali zaduživati da lokalnoj samoupravi plate najmove i namete?

    Oslobađanje od plaćanja komunalne naknade koja bi obuhvaćala sve pravne osobe i obrtnike koji su obveznici komunalne naknade za poslovni prostor, oslobađanju od plaćanja zakupa poslovnih prostora u vlasništvu jedinica lokalne uprave i samouprave, oslobađanju od plaćanja zakupa javnih površina, oslobađanju od plaćanja zakupa terasa, oslobađanju od plaćanja spomeničke rente, pomoći svakom obrtniku u određenom mjesečnom iznosu (jer za poslovanje odgovaraju vlastitom imovinom kao fizičke osobe), oslobađanju naplate vrtića od dana kada su zatvoreni pa do ponovnog početka rada; sve realne troškove vrtićima treba podmiriti jedinice lokalne uprave i samouprave, ukidanju plaćanja koncesijskih odobrenja, ukidanju plaćanja paušala privatnim iznajmljivačima za drugi kvartal i oslobađanju od plaćanja usluge javnog prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog otpada, najmanje je što jedinice lokalne uprave i samouprave moraju učiniti kako bi poduzetništvo i obrtništvo preživjelo i spremno dočekalo postpandemijsko vrijeme.

    Za one JLS koje nisu sposobne i spremne nabrojano učiniti temeljno pitanje je trebaju li uopće postojati. Nije njihova svrha da hrane trbušine lokalnih šerifa i njihove rodbine, njihova uloga je da osiguraju i osiguravaju uvjete za život svima. Nelogičnost postojanja velikog broja općina vidjela se i tijekom izdavanja dozvola za kretanje koje imaju svoju svrhu, ali stvaraju velike probleme ljudima koji trebaju otići u susjedno selo (općinu) u trgovinu, poštu, liječniku ili u njivu koja se nalazi na prostoru druge općine. Stoga će jedna od mnogih mjera koje će HSP predlagati tijekom predstojeće kampanje za parlamentarne izbore ići upravo u smjeru smanjenja broja gradova i općina te racionalizacije javne uprave – kako na državnom tako i na lokalnom nivou. Uz racionalizaciju poslovanja državnih i komunalnih poduzeća, naravno.
    Pripremimo se i za dane nakon ove pandemije.
    Dan dolazi!

    Povjerenstvo za gospodarstvo HSP

  • VALUTNA KLAUZULA KUNE.


    Predsjednik  povjerenstva HSP-a  i redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada, dr  Tihomir Janjiček,  komentira  gospodarske teme u Hrvatskoj.

    SONY DSC

    Sadašnji monetarni sustav RH je utemljen na valutnoj klauzuli Kune prema Eure, koja dopušta godišnje fluktuacije valutnog tečaja Kune prema Euru do 1% godišnje maksimalno. Valutna kluazula znači doslovce da se za svakiH 7.5Kn odobrenog kredita mora pokriti sa 1€. Znači kreditna ekspanza je uslovljena sa Eurom.
    Drugim riječima, takva monetarna politika zahtjeva trajnu orijentaciju ka izvozu, jer samo rast izvoza omogućava kreditiranje bilo puka ili gospodarstva. Dakako, takvoj mjeri se uvijek „doskoči“ sa dopuštenim rastom vanjske zaduženosti, tako što dok neka država nema visoku zaduženost njoj se s lakoćom odobravaju krediti! Pri tomu inozemne banke uvijek izračunaju koliki je udio vanjskog duga u BDP. Drugim riječima, inozemne banke ne zanima nagli rast vanjske zaduženosti sve dok ta zaduženost spada u „malu zaduženost“! Naravno, problem je što takva politika uvijek dovede do visoke zaduženosti! Normalno pitanje je zbog čega?
    Zemlje u razvitku kakva je i Hrvatska kada otvore svoje nacionalno trižište prema svijetu, a u slučaju Hrvatske prema EU po principu „reciprociteta“, suoče se prevelikim rastom tražnje za potrošnom robom. Posebice trajnom potrošnom robom, kao što su automobili, ali manjim dijelom i tzv. bijela tehnika.

    Gradnja stambenih objekata obično nije prva, a baš u Hrvatskom slučaju morala bi biti prva.
    Monetarno kredita politika je u takvim uvijetima posve onesposobljena za razvitak malog i srednjeg poduzetništva, jer svaki uvoz tehnologije u tu svrhu, praktično uvijek vodi ka rastu vanjske zaduženosti, osim ako se ne kani proizvoditi za izvoz što najčešće nije slučaj. Drugim riječima, valutna kaluzula svjesno nameće izvoz kao središnju smejrnicu gospodarskog razvitka i kreditiranja. To se ne događa, već raste uvoz i dolazi do deficita u vanjskotrgovinskoj bilanci i monetarna politika postaje pogubna.

    Kada je u pitanju državna potrošnja ona je uvijek PREKOMJERANA u zemljama u razvitku i jednostavno ima ne prekidni rast inflacije. Kako valutna klauzula praktično „NE priznaje“ inflaciju, s rastom cijena na nacionalnom tržištu sve što se uvozi postaje sve jeftinije i jeftinije, sve što se prozvodi na nacionalnom tržištu sve je skuplje i skuplje! Stječe se dojam o „rastu životnog standarda“ , a u biti se događa financijski kolaps.

    Kod valutne kaluzule ima još jedna bitna značajka, koja se ne smije izgubiti iz vida, što je svaki odobreni kunski kredit bilo puku ili gospodarstvu u takvim uvijetima istodobno i eurski kredit! Drugim riječima, na neizravni način HNB je „jamac“ svih odobrenih kredita poslovnim bankama koje su sada u vlasništvu inozemnih banaka! Drugim riječima ponovno rečeno, cijelokupna zaduženost gospodarstva i puka je time istodobno i kunska i eurska zaduženost! HNB se do sada nije aktivno koristila svojim ovlastima koje zakonom posjeduje, a to je upravljanje i kontrola monetarne politike.
    Preciznije, HNB je unatoč ugovoru o valutnoj klauzuli Kune prema Euru, dopušta na domaćem kreditnom tržištu odobravanje kredita vezivanjem iznosa kredita i mjesečnih rata za tečaj Kune prema Švicarskom franku! Takva politika nije smijela biti dopuštena, ali ju je dopustio Rohatinski i po meni on bi morao za to odgovarati pred Hrvatskim Sudištem! Naime, kršeni su ugovori koje Hrvatska ima potpisane sa MMF, Svjetskom Bankom, Europskom Monetarnom Bankom i Europskim Monetarnim fondom.

    Sa izbijanjem svjetske bankovne krize, tečaj Eura se destabilizirao, te se dogodio pad tečajne vrijednosti Eura prema švicarskom franku i izazvao i pad tečaja Kune prema Švicarskom franku. Promjena tečaja Kune prema Švicarskom franku se dogodio, unatoč tomu što priljev i odljev švicarskih franaka u Hrvatsku se nije mijenjao, a koji jedini mogu djelovati na promjene u ponudi i tražnji za tom valutom na hrvatskom valutnom tržištu.

    Mjesečne rate dužnika u kunskim iznosima bile sve veće i veće na dan naplate mjesečne rate, koja je u Švicarskim francima uvijek bila isti iznos. Time su brojne hrvatske obitlji i tvrtke došle praktično u bankrot situaciju.

    To je IZRAVNA odgovornost bivšeg guvernera Rohatinskog! On je imao tu zakonsku moć da je mogao OBVEZATI SVE BANKE na odobrenje kredita samo prem Euru i niti jednoj inoj valuti. Zbog tog poremećaje izazvane naglim rastom Kunske tražnje za Eurima, a temeljem rasta kunskih prihoda komercijalnih banaka na tečajnoj promjeni vrijednosti Kune prema Švicarskom frankom i HNB je ušao u stupicu. Rohatinskom nije ništa drugo preostalo nego prazniti eurske devizne pričuve i uvećavati ponudu Eura na hrvatskom valutnom tržištu, kako tečaj Kune prema Euru ne bi posve krahirao!
    Dakle, jedan guverner HNB mora prije svega štiti interes nacionalnog gospodarstva, a ne interes inozemnih banaka. Zbog visoke vanjske zaduženosti, komercijalne banke u Hrvatskoj ne mogu sada kreditirati niti najnužnije gospodarske projekte, čak niti one koje nemaju nikakvu realnu tražnju prema Eurima!

    Istodobno, čak niti HABOR koji bi upravo trebao poticati malo i srednje poduzetništvo ne čini ono zbog čega je utemeljen, a i ta je banka u nadležnosti HNB! Umjesto zadaće zbog koje je utemeljen, HABOR se bavi financiranje osobnih prijatelja ministra financija koji su se obogatili na krajnje SUMNJIV NAČIN! DOISTA TREBALI HRVATSKOJ UOPĆE OVAKVA KLAUZULA!

    dr Tihomir Janjiček