• VALUTNA KLAUZULA KUNE.


    Predsjednik  povjerenstva HSP-a  i redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada, dr  Tihomir Janjiček,  komentira  gospodarske teme u Hrvatskoj.

    SONY DSC

    Sadašnji monetarni sustav RH je utemljen na valutnoj klauzuli Kune prema Eure, koja dopušta godišnje fluktuacije valutnog tečaja Kune prema Euru do 1% godišnje maksimalno. Valutna kluazula znači doslovce da se za svakiH 7.5Kn odobrenog kredita mora pokriti sa 1€. Znači kreditna ekspanza je uslovljena sa Eurom.
    Drugim riječima, takva monetarna politika zahtjeva trajnu orijentaciju ka izvozu, jer samo rast izvoza omogućava kreditiranje bilo puka ili gospodarstva. Dakako, takvoj mjeri se uvijek „doskoči“ sa dopuštenim rastom vanjske zaduženosti, tako što dok neka država nema visoku zaduženost njoj se s lakoćom odobravaju krediti! Pri tomu inozemne banke uvijek izračunaju koliki je udio vanjskog duga u BDP. Drugim riječima, inozemne banke ne zanima nagli rast vanjske zaduženosti sve dok ta zaduženost spada u „malu zaduženost“! Naravno, problem je što takva politika uvijek dovede do visoke zaduženosti! Normalno pitanje je zbog čega?
    Zemlje u razvitku kakva je i Hrvatska kada otvore svoje nacionalno trižište prema svijetu, a u slučaju Hrvatske prema EU po principu „reciprociteta“, suoče se prevelikim rastom tražnje za potrošnom robom. Posebice trajnom potrošnom robom, kao što su automobili, ali manjim dijelom i tzv. bijela tehnika.

    Gradnja stambenih objekata obično nije prva, a baš u Hrvatskom slučaju morala bi biti prva.
    Monetarno kredita politika je u takvim uvijetima posve onesposobljena za razvitak malog i srednjeg poduzetništva, jer svaki uvoz tehnologije u tu svrhu, praktično uvijek vodi ka rastu vanjske zaduženosti, osim ako se ne kani proizvoditi za izvoz što najčešće nije slučaj. Drugim riječima, valutna kaluzula svjesno nameće izvoz kao središnju smejrnicu gospodarskog razvitka i kreditiranja. To se ne događa, već raste uvoz i dolazi do deficita u vanjskotrgovinskoj bilanci i monetarna politika postaje pogubna.

    Kada je u pitanju državna potrošnja ona je uvijek PREKOMJERANA u zemljama u razvitku i jednostavno ima ne prekidni rast inflacije. Kako valutna klauzula praktično „NE priznaje“ inflaciju, s rastom cijena na nacionalnom tržištu sve što se uvozi postaje sve jeftinije i jeftinije, sve što se prozvodi na nacionalnom tržištu sve je skuplje i skuplje! Stječe se dojam o „rastu životnog standarda“ , a u biti se događa financijski kolaps.

    Kod valutne kaluzule ima još jedna bitna značajka, koja se ne smije izgubiti iz vida, što je svaki odobreni kunski kredit bilo puku ili gospodarstvu u takvim uvijetima istodobno i eurski kredit! Drugim riječima, na neizravni način HNB je „jamac“ svih odobrenih kredita poslovnim bankama koje su sada u vlasništvu inozemnih banaka! Drugim riječima ponovno rečeno, cijelokupna zaduženost gospodarstva i puka je time istodobno i kunska i eurska zaduženost! HNB se do sada nije aktivno koristila svojim ovlastima koje zakonom posjeduje, a to je upravljanje i kontrola monetarne politike.
    Preciznije, HNB je unatoč ugovoru o valutnoj klauzuli Kune prema Euru, dopušta na domaćem kreditnom tržištu odobravanje kredita vezivanjem iznosa kredita i mjesečnih rata za tečaj Kune prema Švicarskom franku! Takva politika nije smijela biti dopuštena, ali ju je dopustio Rohatinski i po meni on bi morao za to odgovarati pred Hrvatskim Sudištem! Naime, kršeni su ugovori koje Hrvatska ima potpisane sa MMF, Svjetskom Bankom, Europskom Monetarnom Bankom i Europskim Monetarnim fondom.

    Sa izbijanjem svjetske bankovne krize, tečaj Eura se destabilizirao, te se dogodio pad tečajne vrijednosti Eura prema švicarskom franku i izazvao i pad tečaja Kune prema Švicarskom franku. Promjena tečaja Kune prema Švicarskom franku se dogodio, unatoč tomu što priljev i odljev švicarskih franaka u Hrvatsku se nije mijenjao, a koji jedini mogu djelovati na promjene u ponudi i tražnji za tom valutom na hrvatskom valutnom tržištu.

    Mjesečne rate dužnika u kunskim iznosima bile sve veće i veće na dan naplate mjesečne rate, koja je u Švicarskim francima uvijek bila isti iznos. Time su brojne hrvatske obitlji i tvrtke došle praktično u bankrot situaciju.

    To je IZRAVNA odgovornost bivšeg guvernera Rohatinskog! On je imao tu zakonsku moć da je mogao OBVEZATI SVE BANKE na odobrenje kredita samo prem Euru i niti jednoj inoj valuti. Zbog tog poremećaje izazvane naglim rastom Kunske tražnje za Eurima, a temeljem rasta kunskih prihoda komercijalnih banaka na tečajnoj promjeni vrijednosti Kune prema Švicarskom frankom i HNB je ušao u stupicu. Rohatinskom nije ništa drugo preostalo nego prazniti eurske devizne pričuve i uvećavati ponudu Eura na hrvatskom valutnom tržištu, kako tečaj Kune prema Euru ne bi posve krahirao!
    Dakle, jedan guverner HNB mora prije svega štiti interes nacionalnog gospodarstva, a ne interes inozemnih banaka. Zbog visoke vanjske zaduženosti, komercijalne banke u Hrvatskoj ne mogu sada kreditirati niti najnužnije gospodarske projekte, čak niti one koje nemaju nikakvu realnu tražnju prema Eurima!

    Istodobno, čak niti HABOR koji bi upravo trebao poticati malo i srednje poduzetništvo ne čini ono zbog čega je utemeljen, a i ta je banka u nadležnosti HNB! Umjesto zadaće zbog koje je utemeljen, HABOR se bavi financiranje osobnih prijatelja ministra financija koji su se obogatili na krajnje SUMNJIV NAČIN! DOISTA TREBALI HRVATSKOJ UOPĆE OVAKVA KLAUZULA!

    dr Tihomir Janjiček