• HSP: Zakon o Poljoprivrednom zemljištu nije dobar, opet podvala “za velike – na štetu malih“


    Ne stišavaju se reakcije nezadovoljnih i zabrinutih poljoprivrednika na izglasani Zakon o poljoprivrednom zemljištu u Hrvatskom saboru, od kojega su domaći poljoprivrednici puno očekivali.

    Povjerenstvo HSP za selo i poljoprivredu ovih dana je dobilo brojne pozive u kojima se traži od nas da se javno očitujemo o Zakonu o poljoprivrednom zemljištu koji po našem mišljenju, a i mišljenju poljoprivrednika je opet velika podvala kojem se pogoduje velikima na štetu malih.

    Ono što je važno napraviti, a da bi zaštitilo hrvatsku poljoprivredu a time i opstanak sela je zabrana prodaja zemlje strancima, trenutno je zabrana do 2020.godine. Prodaja poljoprivrednog zemljišta fizičkim i pravnim osobama koje dolaze iz EU-a je pogubna za hrvatskog poljoprivrednika, a to je i protivno nacionalnim interesima RH, to je problem o kojemu se građani moraju izjasniti referendumom.

    Raspolaganje državnom zemljom vraćeno je gradovima i općinama, po nama to rješenje nije dobro jer će ponovo na terenu doći do problema, jer će „lokani šerifi“ pojedini načelnici i gradonačelnici uz prevelike ovlasti koje trenutno imaju zloupotrebljavat to za političke ucjene i pridobivanje glasača, a za poljoprivrednike tom promjenom se ne mijenja ništa.

    Poljoprivrednici koji imaju OPG se boje da će zbog ovog zakona i pravilnika ostati bez zemlje koju godinama rade. Svi apeli i obećanja ministarstva da će se “mala poduzeća” maknuti iz zakona, nisu se ostvarila. Ta “mala poduzeća” su ostala u zakonu, a oni su glavni problem na koji svi ukazuju. HSP traži sa se ta “mala poduzeća” uklone u članku 36. stavku 1. podstavku a)  iz zakona, jer to nisu mali poljoprivrednici. U istoimenom članku uvjetni broj grla, jasno dokazuje zašto su u zakon stavljena mala poduzeća, jer će time oni moći u zakup dobiti više zemlje i kao što smo rekli to je podvala za“ velike na štetu malih „.
    HSP traži da se u članku 36. stavku 1. podstavku  b) na prvom mjestu prava prvenstva trebaju naći dosadašnji posjednici koji su izvršili sve svoje obaveze iz ugovora. Jer ovim zakonom bi mogli ostati bez zemlje.

    Briga o mladima vidljiva je iz Zakona gdje su na treće mjesto prioriteta stavili mlade poljoprivrednike. Toliko o opstanku sela i poljoprivrede iz pera naših vladara.

    HSP već godinama upozorava mjerodavne da hitno nešto poduzmu i spriječe propadanje poljoprivrede i zadrže mlade na selu. Nažalost svakim danom je stanje sve gore, ne činjenjem se radi velika šteta hrvatskim seljacima, poljoprivrednicima, a još gore je to da zbog te ne brige i ne činjenja postajemo ne konkurentni i time uništavamo hrvatsko selo, a seljaka prisiljavamo da napusti poljoprivredu i odlazi trbuhom za kruhom u zemlje zapadne Europe.
    Nažalost zakon je pomno pripreman i pisan, pa se on ne odnosi na velike koji su puno prije zemlju uzeli u koncesiju, a dobar dio je zemlju i kupio. I to je dokaz da je ovaj Zakon o poljoprivrednom zemljištu loš i da ide na štetu malih, jer veliki su na vrijeme informirani i znali su što moraju činiti.

    Povjerenstvo HSP-a za selo i poljoprivredu
    Tihomir Grdinić, član povjerenstva

  • HSP: I ova vlada nema sluha za proizvođače mlijeka! Tražimo osnivanje Fonda za mljekarstvo!


    Protekla je još jedna godina koja je za proizvođače mlijeka bila teška i razočaravajuća . Puno je bilo očekivanja i puno se toga moglo čuti iz usta resornog ministra Tolušića, ali rezultata nažalost gotovo da i nema.

    Posljednjih je godina došlo do velikog pada broja farmi koje se bave mliječnim govedarstvom, pada broja krava, pada proizvodnje mlijeka. Nažalost Hrvatska trenutno iz domaće proizvodnje podmiruje samo 56 posto potreba za mlijekom.

    Povjerenstvo HSP-a za selo i poljoprivredu pozorno je pratilo sektor mljekarstva i iz svega dosad učinjenog od strane Ministarstva poljoprivrede sada je sigurno da je ono diglo ruke od mljekarstva i nema namjeru spašavati proizvođače mlijeka, običnim rječnikom rečeno uvoznički lobi ima kontrolu u sektoru mljekarstva, a ministarstvo je samo puki promatrač.

    Nedopustivo je da se u deset godina broj proizvođača mlijeka sa 64 tisuće OPG-a smanji na manje od 7 tisuća proizvođača kojih će ako se ovako nastavi i ove godine nestati po procjenama oko 1 tisuću, dok istodobno raste uvoz, a da vlade nisu hitno intervenirale i rješavale nagomilane probleme. Prema podacima HPA ( Hrvatske poljoprivredne agencije) ukupna količina mlijeka i ukupan broj isporučitelja u 2017. godinu je: 7.026 (isporučitelja mlijeka) i količina 476.656.475 (količina isporučenog mlijeka (kg). Količine isporučenog mlijeka predstavljaju ukupno proizvedene količine mlijeka u 2017. godini koje je isporučeno u mljekare. Podaci ne sadrže proizvedene količine mlijeka koje se prodaje na kućnom pragu u prerađenom ili neprerađenom obliku te količine mlijeka koje gospodarstvo koristi za osobnu potrošnju.

    Uvoz mlijeka u Hrvatsku svakim danom je sve veći i potkrepljuje našu tezu da uvoznički lobi ima glavnu riječ.
    Ovo je samo jedan od rezultata ulaska Hrvatske u EU i naših pregovora kojima je naš pregovarački tim udario zadnji čavao u lijes našem selu i našoj poljoprivredi . Od ulaska u EU naša poljoprivreda je gotovo nestala i upitna je njena budućnost.
    Da je Ministarstvu poljoprivrede i ovoj vladi stalo do mljekara, sazvali bi hitnu sjednicu vlade i pronašli rješenje za spas. Nažalost i ova vlada nema sluha za proizvođače mlijeka!
    HSP i dalje predlaže da se žurno osnuje fond za mljekarstvo. Osnivanjem toga fonda pomoglo bi se proizvođačima, a u njega bi se od svakog prodanog mliječnog proizvoda slijevalo 0,5 kuna, što bi se izravno vraćalo hrvatskim seljacima koji proizvode mlijeko.

    HSP traži da se spriječi uvoz loše hrane, te  poboljša sustav kontrole, a  inspekcije konačno počnu raditi svoj posao.
    S obzirom da smo članica EU treba se promijeniti trend neiskorištenosti EU fondova koji daju mogućnosti korištenja sredstava za razvojne projekte poljoprivrede.
    Korištenjem sredstava iz Fondova svjedočit ćemo stvaranju novih mogućnosti zapošljavanja kroz razvoj i diversifikaciju ruralnih aktivnosti, očuvanju postojećih radnih mjesta, povećanju opsega usluga za stanovnike ruralnog područja i poboljšanju kvalitete usluga koje se pružaju, te poboljšanju socijalne strukture u ruralnim područjima.
    Opći je zaključak da je jedina prepreka korištenju tih sredstava nedovoljna informiranost i educiranost ciljane skupine stanovništva. HSP traži od mjerodavnih da pomognu našim poljoprivrednicima i da se izmjeni postojeće stanje na bolje. Time nam sela ne bi nestajala, a mladi bi ostali živjeti i raditi na selu.
    Vrijeme je da se resorno ministarstvo pokrene i da konačno počne djelovati.
    Bez obzira na tzv. EU direktive ministar poljoprivrede ima mehanizme kojima može djelovati na sprječavanju ovakvih poremećaja u proizvodnji mlijeka.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Povjerenstvo za poljoprivredu i selo
    Tihomir Grdinić, član povjerenstva

  • HSP: Hitno spriječiti uvoz GMO hrane u Hrvatsku


    tihomir grdinić

    Povjerenstvo Hrvatske stranke prava (HSP) za selo i poljoprivredu pomno prati rad Ministarstva poljoprivrede, a u ovom slučaju i Ministarstva zdravlja i ne možemo a da ne reagiramo na alarmantan podatak da je Hrvatska u Europi druga država po smrtnosti od karcinoma.

    Razlog tolikog broja oboljelih i brojci od 14 tisuća umrlih u godini (potvrđenoj od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a javljenoj na HRT-u) je u uvoznoj hrani koja je preplavila hrvatske trgovine. Sav taj uvoz se pravda direktivama i pravilnicima koji su stupili na snagu ulaskom Hrvatske u EU.

    Da takova GMO hrana dolazi na police naših trgovina i da je ta hrana glavni uzrok karcinoma u Hrvatskoj potvrdili su na Odboru za zdravlje i Odboru za poljoprivredu resorni ministri Kujundžić i Tolušić, Ono što još više zabrinjava su čudni pravilnici koji dopuštaju da se u Hrvatsku može vjerovali ili ne uvesti i prodavati hrana koja je prethodno bila ozračena. Naravno opravdanje za to je jedan od pravilnika usklađenim sa EU.

    Sva GMO hrana na tržištu EU prošla je procjenu zdravstvene ispravnosti od strane Europske agencije za hranu u smislu utjecaja na zdravlje ljudi, životinja i učinaka na okoliš. GMO organizmi koji su odobreni na tržištu EU prošli su dodatne procjene učinaka na ljudsko zdravlje’, objašnjenje je Ministarstvu zdravlja.

    Ali kako uvijek postoji onaj“ ali „ dugoročni učinci konzumiranja GMO hrane na zdravlje još uvijek su nepoznanica,te su u stalnoj fazi ispitivanja i to je taj “ali“ koji na Hrvatsko tržište opravdava uvoz opasne GMO hrane.
    Nečinjenjem i nerješavanjem tog problema kako Vlade RH, tako i resornih ministarstava nameće se samo jedan odgovor da se očito pogoduje nekim interesnim grupacijama ,kako uvoznom lobiju tako i EU, a sve na štetu hrvatske poljoprivrede i Republike Hrvatske.
    Dok sjedne strane gledamo kako se u Hrvatsku uvozi hranu iz svih krajeva svijeta, upitne kvalitete, naši poljoprivrednici kojih je ostao jako mali broj razmišljaju kako ugasiti proizvodnju i potražiti neki drugi način zarade. Kako stvari stoje ove godine je to po Hrvatsku najgori scenarij, a to je napuštanje svog doma i odlazak u neku od Europskih zemalja.

    HSP traži da se hitno riješi pitanje uvoza hrana u RH i da se spriječi uvoz GMO-a. Tražimo da se pomno provjere svi pravilnici i direktive EU te ako se utvrdi da su protiv interesa RH odmah zabrane.

    Ulaskom u EU mi smo jednostavno postali nepoželjni i nekonkurentni, te je hrvatsko selo kao i grana ribarstva dovedeni do same propasti. Ono što najviše zabrinjava je činjenica da su sve dosadašnje Vlade i nesposobni ministara poljoprivrede namjerno pomagali uvozničkom lobiju da našu državu napravi ovisnom o tuđim oranicama i farmama, dok su naše staje prazne i zapuštene, a polja obrasla u korov i stoje neobrađene. Najtužnije je to što mi i nakon ulaska u EU i dalje ne znamo što je tijekom pregovora ispregovarano i koja je budućnost hrvatskog sela uopće .

    Žalosno da jedna Slavonija propada ili se planski uništena zbog dolaska GMO-a, a nekada je bila sinonim bogatstva hrane i izobilja, da umjesto da raste ratarska proizvodnja otvaraju se nove pučke kuhinje, da imamo primjer kako naše kvalitetno mlijeko koje se otkupljuju „naše mljekare“ završava na stolovima po zemljama EU, a njihove prerađevine daleko ispod svake norme kvalitete za konzumiranje završavaju na našim stolovima, nažalost takvih primjera ima previše da bih ih sve nabrojao.

    Kako stvari stoje ispada da smo postali zemlja za uvoz hrane koju je skuplje uništiti nego što ona zaista vrijedi. Kada kupujete hranu u trgovinama zapitajte se o njenoj stvarnoj kvaliteti kao i o stvarnoj godini proizvodnje iste, a tada se sjetite hrvatske poljoprivrede koja se namjerno uništava.

    HSP predlaže svima u Hrvatskoj da prilikom kupnje kupuju isključivo hrvatske proizvode, jer nam je to jedini način na koji mi direktno možemo utjecati na rast proizvodnje hrane u RH .

    Povjerenstvo HSP za selo i poljoprivredu
    Tihomir Grdinić, član

  • HSP: Strategija razvoja poljoprivrede je spas za hrvatsko selo!


    krava-mlijeko

    Povjerenstvo HSP za selo i poljoprivredu održalo je svoju zadnju sjednicu u ovoj godini u Novoj Rači. Svi sudionici sjednice složili su se u jednom da je izgubljena još jedna godina za spas hrvatskog sela i seljaka. Tema sjednice bio je mljekarski sektor i trenutno stanje.

    Ukratko prošla je i ova godina a ništa nije učinjeno za oporavak hrvatskog mljekarskog sektora. Svih ovih godina bilježimo jedino minuse. Broj proizvođača mlijeka 2011.godine bio je 17 848,  a 2015.godine iznosio 9 948 proizvođača da bi ove godine broj proizvođača bio šokantan ispod 7 000.

    Ako pratimo proizvodnju mlijeka 2011. godine smo proizveli 626 407 tona, a 2015.godine 513 406 tona. Ono što je loše i uzrok je pada proizvodnje mlijeka je ne kontrolirani uvoz koji je 2011.godine iznosio 30 585 tona, da bi 2015. godine iznosio 141 949 tona što je povećanje za 363 %.

    U Hrvatskoj je tako broj proizvođača mlijeka toliko pao da ga je gotovo nemoguće vratiti. S njim pada i broj mliječnih krava, a raste jedino uvoz. Ministarstvo poljoprivrede nas je svih ovih godina uporno uvjeravalo da je razlog pada proizvodnje ne konkurentnost, viškovi mlijeka u EU,  Ruski embargo, ali istina je ipak to da mi u Hrvatskoj nemamo strategiju razvoja poljoprivrede i da smo dopustili da svako radi što hoće, te da se spas traži u uvozu.
    Da bi se postojeće stanje promijenilo HSP u svom programu predlaže donošenje program nacionalne poljoprivredne strategije. Program koji mora poljoprivredniku biti  u svakom trenu na uvidu, a njime se mora riješiti slijedeće:

    • Poticaji moraju biti isplaćeni jednako za sve grane proizvodnje, a poljoprivrednik mora znati koliko ima pravo dobiti poticaja i kada će poticaj dobiti
    • Treba omogućiti otkup zemljišta malim poljoprivrednicima i onima koji nisu u OPG-u
    • Pravo na zaštićeni račun OPG-a
    • Zaštitu malih obiteljskih gospodarstava
    • Besplatno stalno informiranje i educiranje članova OPG-a iz područja razvoja poljoprivrede i sela putem HPK
    • Promicanje organiziranja poljoprivrednika u zadruge, klastere, proizvođačke organizacije uz uvjete prihvaljive malom obiteljskom gospodarstvu, a ne na njegovu štetu
    • Organizirano promicanje hrvatskih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, isticanjem njihovih prednosti na lokalnom, nacionalnom, EU i međunarodnom tržištu.
    • Ohrabrivanje nacionalne potrošnje i nacionalne svijesti o vrijednostima i važnosti OPG- a za ukupan razvoj i blagostanje Domovine.
    • Sprječavanje uvoz loše hrane, stoke, pesticida, sjemena i povrća
    • Lakša legalizacija poljoprivrednih objekata
    • Hitno osnivanje mljekarskog fonda
    • Veća briga za domaće pasmine i sorte goveda
    • Promicanje i poticanje proizvodnje zelene energije na gospodarstvima
    • I najvažnije tražimo od države da svim mogućim sredstvima pomogne poljoprivrednicima da mogu živjeti dostojanstveno od svoga rada.
    Ovo je samo dio prijedloga koji bi uvelike poboljšali trenutno stanje. Na potezu je ministarstvo poljoprivrede koje u slijedećoj godini mora hitno krenuti sa izradom strategije i hitnim provođenjem nužnih mjera. U njihovim je rukama opstanak hrvatskih sela i spas poljoprivrede.

    Povjerenstvo HSP za selo i poljoprivredu
    Tihomir Grdinić,član

  • HSP: Odmaranje zemlje (ugar) je podvala EU i još jedan od uzroka uništenja hrvatske poljoprivrede


    grdinicć tihomir hsp

    Prema dostupnim informacijama hrvatska poljoprivreda je u 2015. godini povećala ugare za 472 posto, odnosno zemlju na kojoj se ništa ne proizvodi je povećala sa 5.900 hektara iz 2014. godine na nevjerojatnih 33.725 hektara.

    Tako danas ugara imamo više nego voćnjaka, vinograda ili maslinika. U 2015. godini smo tako prema podacima Državnog zavoda za statistiku imali 30.112 hektara voćnjaka, 25.587 vinograda ili 19.120 hektara maslinika.

    Povjerenstvo HSP-a za selo i poljoprivredu uporno poziva i upozorava na propast hrvatske poljoprivrede. Za nas u HSP-u odmaranje zemlje (ugar) je podvala EU i još jedan od uzroka uništenja hrvatske poljoprivrede.
    „Zeleno plaćanje“ je novi obvezni oblik poticaja koji se uvodi od 2015. u obliku godišnjeg plaćanja po prihvatljivom hektaru, kao postotak ukupne vrijednosti osnovnog plaćanja. Ovim se poticajom želi potaknuti održivi razvoj poljoprivrede, a podrazumijeva primjenu raznolikosti usjeva, održavanja trajnih travnjaka i održavanja ekološki značajnih površina na poljoprivrednom gospodarstvu. Tako je to objašnjeno na stranicama Ministarstva poljoprivrede.
    Za „zeleno plaćanje“ je od ukupno 423 milijuna eura poticaja godišnje u Hrvatskoj namijenjeno 30 posto, odnosno u novcima izraženo to iznosi 126,9 milijuna eura ili 952 milijuna kuna.

    Brojni agronomi tvrde kako to nije neka alternativa, jer se zemlja od zagađenja može štititi i plodoredom, zamjenom kultura i sličnim agrotehničkim mjerama. Dakle, ostavljanje ugara nije agrotehnička, već više mjera naše hrvatske lijenosti. Ako se ovako nastavi, doći ćemo mi u ovom programskom razdoblju nove Zajedničke poljoprivredne politike koja traje do 2020. godine i do 100.000 hektara pod ugarima.

    Ovo je podvala EU da kroz zajedničku poljoprivrednu politiku Europske unije bogato nagrađuje lijenost poticajima, a našu poljoprivredu nastavlja urušavati. HSP je protiv takve politike EU da ništa ne proizvodimo već kupujemo od njih ! Postavlja se pitanje zašto Hrvatska prihvaća takve direktive EU-a , jer dok Hrvatska trenutno ima deficit u trgovini hranom od preko milijardu eura, poljoprivreda nam se raspada, mladi nam napuštaju Hrvatsku, jedini je odgovor da se je naše ministarstvo poljoprivrede stavilo u službu tuđih interesa.

    Nedopustivo je da mi kupujemo tržišne viškove drugih zemalja, a naš poljoprivrednik nema tržište za proizvedenu robu. Dosta je više takve poljoprivredne politike, dajte da se skupe svi koji žele poljoprivredu spasiti za stol i da se konačno izradi naša Hrvatska poljoprivredna strategija, dajmo našoj djeci da rade i mogu dostojno živjeti od svoga rada.
    Nije Vas narod birao da služite drugima, Vi morate služiti našem narodu.

    Hrvatska stranka prava
    Povjerenstvo za selo i poljoprivredu
    Tihomir Grdinić

     

  • HSP: NUDIMO RJEŠENJA ZA SPAS HRVATSKE POLJOPRIVREDE!


    Povjerenstva HSP-a za selo i poljoprivredu sa održane sjednice u Novoj Rači ponudilo  je neke od mjera za spas hrvatske poljoprivrede

    HSP POVJERENSTVO ZA SELO I POLJOPRIVREDU TABLA

    Na redovnoj sjednici povjerenstva HSP-a za selo i poljoprivredu održane u Novoj Rači uz članove iz Bjelovarsko-bilogorske županije, nazočili su članovi povjerenstva iz Virovitičko-podravske županije, Varaždinske županije i Koprivničko-križevačke županije. Organizatori sjednice bili su članovi povjerenstva iz Bjelovarsko-bilogorske županije Tihomir Grdinić i Josip Butorac.

    Stanje
    Poljoprivredna proizvodnja na malim i srednjim poljoprivrednim gospodarstvima je u strmoglavom padu i sela masovno napuštaju mladi ljudi u potrazi za drugim oblicima egzistencije te mahom odlaze u druge zemlje.

    Uzroci
    -Kroz više od dva desetljeća raznim oblicima pogodovanja i transfera proračunskih sredstava , od kojih u znatnoj mjeri i sredstva koja je RH stjecala zaduživanjem na vanjskom novčarskom tržištu, stvarane su velike privatne tvrtke a mala gospodarstva su postupno dovođena u neodrživo stanje. Primjerice, nisu bile limitirane površine za dobivanje bespovratnih sredstava za podizanje višegodišnjih nasada a što je apsurdno pa su tako neke tvrtke državnim sredstvima podigle na stotine hektara višegodišnjih nasada (voćnjaci, vinogradi, maslinici) dok je za jedno održivo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo dostatno od 10 do 20 hektara. Kontrola dodjele poticaja bila je slaba ili nikakva te su „davani“ i na dijelove parcela koji nikada nisu bili u funkciji proizvodnje (bare, šumarke i sl.) i to niz godina.

    Dakle neki su imali „eksponencijalni“ rast na štetu budućih generacija građana ove države koji će morati vraćati državni dug. Sada naravno ti veliki primaju najveći dio poticaja i uspješno konkuriraju  i koriste razne mjere pa tako i one iz EU omotnice. Najnoviji primjer je korištenje sredstava za ruralni razvoj, kojih će se po svemu sudeći dočepati veliki. To je otprilike kao da socijalnu pomoć konzumiraju državni službenici, jer eto oni znaju dobro ispuniti potrebne obrasce a i „dobri su“ sa službenicima koji tehnički obrađuju dokumentaciju;

    -Državno poljoprivredno zemljište je kao što je opće poznato dodijeljeno u velikoj mjeri na ne transparentan način putem namještenih natječaja. To je po svemu sudeći teško ispraviti ali dodatni apsurd čini u velikom broju slučajeva višegodišnja fiksna cijena najma koja je i po nekoliko puta niža od one tržišne. Na taj način oni koji uživaju zemlju pod takovim uvjetima u startu imaju niže ulazne troškove proizvodnje u odnosu na ostale i od njih znatno konkurentniji (radi se o velikim tvrtkama).

    Primjerice ako netko plaća cijenu najma 300 kuna po hektaru a netko 1000 kuna, onda ovaj prvi ima slobodnih sredstava za više od 150 kg mineralnog gnojiva. Ako pak tih 150 kg mineralnog gnojiva „ da“ više po hektaru svojoj pšenici polučiti će i veći prinos i ostvariti će veću zaradu od onog drugog;

    -Monopol koncerna Agrokor putem njegovih tvrtki kćeri, kao i ostalih velikih tvrtki ,nad svim važnijim tokovima u poljoprivrednoj proizvodnji u RH i plasmanu poljoprivrednih proizvoda jedan je od najznačajnijih uzroka propasti sela a stvoren je na prethodno spomenute načine;

    -Previsoke cijene osnovnih repromaterijala potrebnih za poljoprivrednu proizvodnju glavni su uzrok niskih prinosa i nižih kvaliteta poljoprivrednih proizvoda te samim tim ne konkurentnosti na tržištu i ne rentabilnosti malih i srednjih gospodarstava i u konačnici njihovog gašenja. Radi se o cijenama mineralnih gnojiva, kemijskih zaštitnih sredstava (preparata),  goriva i sjemena pa i lijekova za stoku.

    U praksi na primjeru pšenice to izgleda ovako: Priprema tla se izvrši provedbom najnužnijih operacija, predsjetvena gnojidba se ne izvrši ili se izvrši s minimalnim dozama i dozama, posije se pšenica „tavanuša“, prihrana se također izvrši u minimalnoj mjeri. Rezultat je naravno znatno niža količina i slabija kvaliteta proizvedene pšenice te samim time ne konkurentnost na tržištu i ne rentabilnost proizvodnje;

    -Špekulacije u prodaji osnovnih poljoprivrednih materijala i otkupu poljoprivrednih proizvoda također dodatno osiromašuje male i srednje poljoprivrednike. Kao primjer svakako valja istaći ustaljena podizanja cijena mineralnih gnojiva i zaštitnih sredstava neposredno prije sjetve i sadnje kada Ministarstvo poljoprivrede „spušta“ poticaje te nekontrolirani uvoz poljoprivrednih proizvoda (od strane velikih trgovačkih lanaca ili njihovih dobavljača) i kada takovih proizvoda iz domaće proizvodnje ima dovoljno na tržištu a sve u cilju pritiska na poljoprivredne proizvođače radi sniženja cijene njihovih proizvoda. Na taj način oni sebi povećavaju profite a poljoprivredne proizvođače drže na granici izdržljivosti. Naravno mnogi uslijed takvog odnosa propadaju ili jednostavno odustaju od proizvodnje i traže druge oblike egzistencije;

    -Predugi rokovi plaćanja poljoprivrednih proizvoda također su jedan od značajnih faktora koji utječu na sposobnost malih i srednjih poljoprivrednih gospodarstava za ulaganja u tekuću godišnju proizvodnju (misli se na redovnu zaštitu od bolesti i štetnika, prihranu krutim i tekućim gnojivima i biostimulatorima, troškovi radne snage,troškovi goriva za radne strojeve i transportna vozila i sl.) i sam opstanak.
    Naime rokovi za plaćanje prelaze najčešće 120 dana i to uglavnom na svim proizvodima pa tako i onima koji idu u brzu potrošnju, misleći na konzumno voće i povrće koje se zadržava na policama trgovačkih lanaca relativno kratko. Dakle roba se proda pa se uprihođena sredstva koriste za nabavu roba s dužim rokom prodaje (primjerice kućanske uređaje) odnosno „poljoprivrednici“ beskamatno kreditiraju trgovačke lance. Naravno i za svu robu koja se ne proda odnosno propadne terete se raznim mehanizmima proizvođače.

    HSP predlaže neke od mjera koje bi trebalo poduzeti kako bi se stvorili uvjete za održiv život na selu

    -Stvoriti učinkovit zakonski okvir za zaštitu domaće proizvodnje i suzbijanje nekontroliranog uvoza i ograničenje špekulacija poljoprivrednim repromaterijalima i proizvodima te poticati stvaranje svijesti stanovništva o korisnosti kupovanja domaćih poljoprivrednih proizvoda. Primjerice ako se nakon uvoza većih količina rajčica nedvojbeno utvrdi da je domaćom proizvodnjom bilo osigurano dostatno rajčice za domaće tržište i izvoz te da je nastupio nerealan pad njene tržišne cijene tada novčano kazniti uvoznike. U tom kontekstu nužno bi bilo i zabraniti ili barem strogo kontrolirati uvoz poljoprivrednih proizvoda iz zemalja koje nemaju slične standarde u zaštiti poljoprivrednih kultura od bolesti i štetnika odnosno koriste kemijska sredstva (preparate) koja su zabranjena za korištenje u RH,jer su takovi proizvodi potencijalno štetni po zdravlje stanovništva.

    Također u kontekstu zaštite stanovništva i suzbijanja prekomjernog uvoza poljoprivrednih proizvoda nužno je dodatno opremiti fitopatološke djelatnike angažirane na kontroli poljoprivrednih proizvoda koji se uvoze;

    -Smanjiti „velikima“ visinu poticaja a malim gospodarstvima povećati. Srednje ne dirati ( naravno prije toga točno definirati ove kategorije).

    Primjerice onima koji obrađuju iznad 100 hektara zemlje smanjiti poticaj a onima koji obrađuju ispod 20 hektara povećati. Također poticaje bi trebalo vezati i uz količine proizvedenih poljoprivrednih proizvoda a ne samo uz proizvodne površine;

    -Smanjiti visinu poticaja za površine pod kukuruzom kao osnovom stočne hrane te razliku sredstava preusmjeriti u poticanje proizvodne količine svinjskog mesa (svih kategorija),  goveđeg mesa ( svih kategorija), ovčjeg mesa (svih kategorija), kao i mesa peradi (ali za nekoliko viših postotnih poena dodatno potaknuti uzgoj na otvorenom ) i mesa ribe iz uzgoja;

    -Početkom svake kalendarske godine uskladiti cijenu najma državnog zemljišta s tržišnom cijenom najma kako bi svi koji unajmljuju zemlju bili ujednačenom položaju;

    -Uvesti minimalan porez na sve poljoprivredno zemljište u skladu s potencijalom odnosno klasom svake zasebne čestice. Primjerice za livade i pašnjake 10 kuna po hektaru a za parcele visoke kvalitete 30 kuna po hektaru. Od prikupljenih sredstava formirati posebnu mjeru (OMOTNICU) na koju mogu konkurirati samo mala gospodarstva. Uz relativno male financijske efekte utjecaj na „politiku“ raspolaganjem poljoprivrednim zemljištem svakako bi bio pozitivan. Naime mnogi svjesno drže neobrađeno zemljište i ne žele ga iznajmiti ili prodati;

    -Iznaći rješenje za znatno sniženje cijene poljoprivrednih repromaterijala za domaće proizvođače. Primjerice osigurati što jeftiniju cijenu plina tvornici mineralnih gnojiva i tako smanjiti cijenu za domaće poljoprivrednike. Poznato je da mimo sezone grijanja država ima plina u suvišku te bi u tom razdoblju proizvodnja mineralnog gnojiva trebala biti maksimalna uz minimalnu cijenu plina kao glavnog energenta a što bi moglo biti i sa električnom energijom, budući da je HEP za sada u vlasništvu RH.

    Kao jedna od mogućih mjera za postizanje ovog cilja moglo bi biti i smanjenje stope PDV-a na mineralna gnojiva, zaštitna sredstva i lijekove za stoku. Naravno to bi kratkoročno smanjilo državni prihod od PDV-a ali bi dugoročno, pozitivnim utjecajem na povećanje proizvodnje, ta mjera bi mogla povećati prihode za državni proračun iz poljoprivrede .

    -Definirati listu poljoprivrednih proizvoda koji idu u brzu prodaju i potrošnju te za njih zakonski definirati krajnji rok plaćanja proizvođačima,kako bi se popravila njihova sposobnost za ulaganja u tekuću godišnju proizvodnju;

    -Stručnoj poljoprivrednoj zajednici dati „projektni zadatak“, uz definiranu novčanu naknadu,za „pronalaženje“ novih dohodovnih kultura pogodnih za uzgoj u RH i njihovo „uvođenje“ u proizvodnju.

    Primjerice u susjednoj Sloveniji industrijska konoplja i mnogobrojni proizvodi od nje postala je vrlo značajna i dohodovna kultura.

    Dakle utjecajem na smanjenje inputa u poljoprivrednu proizvodnju,stvaranjem jednakih uvjeta za sve one koji unajmljuju poljoprivredno zemljište, učinkovitijim mjerama suzbijanja prekomjernog uvoza i špekulacija te realnijim i pravednijim mjerama poticanja proizvodnje nesumnjivo bi se utjecalo na povećanje proizvodnje i održivost malih i srednjih gospodarstava odnosno na „vraćanje vitalnosti selu“.

    Naime samo učinkovitim mjerama može se zaustaviti propadanje svih vidova poljoprivredne proizvodnje na malim i srednjim gospodarstvima odnosno stvoriti uvjete da se većina raspoloživih poljoprivrednih resursa stavi u funkciju. U tome bi država odnosno nositelji vlasi trebali biti jako odlučni jer birani su od većine naroda a ne od predstavnika krupnog kapitala.
    Naravno ove mjere i mnoge druge trebalo bi pretočiti u kvalitetan višegodišnji plan koji bi se dosljedno provodio jer ono što je godinama uništavano treba barem isto toliko godina i da se revitalizira.

    I na kraju želimo konstatirati da nema oporavka zemlje bez oporavka svih najvažnijih oblika poljoprivredne proizvodnje kao bazične gospodarske grane. Samo značajan rast opsega proizvodnje u sustavu „ jednaki šansi za sve“može nas usmjeriti ka izlasku iz ove duboke ekonomske i moralne krize.

    Povjerenstvo HSP za selo i poljoprivredu

  • HSP: Ministre kada će biti poticaji i u kojoj mjeri ???


    U slučaju da se prvi dio poticaja isplati poslije travnja ove godine seljaci neće posijati kukuruze i na tome će profitirati uvozni lobi, pa ako se to desi znati ćemo kome odgovara da naša poljoprivreda i seljak propadne.

    golf poljoprivreda

    Hrvatska poljoprivreda ovakvim načinom gospodarenja i ministarstvom poljoprivrede koje je ministarstvo svega a najmanje poljoprivrede je u ovom trenutku na izdisaju. Stalna obećanja i laži seljake tjeraju od poljoprivrede. Pa tako obećanje o isplati poticaja koje je bilo obećano još 31.siječnja 2016. godine,  pa je rečeno krajem veljače, pa onda u ožujku.

    No od toga svega nije se izvršilo ništa, jedino kako saznajemo trenutno su u tijeku isplate prvog dijela potpora za proizvodnu za 2013. godinu, između ostalog i za ekološku poljoprivredu onim korisnicima koji su zadovoljavali uvjete ekološke proizvodnje.
    Znaju li  u ministarstvu poljoprivrede  da su naši seljaci u blokadi, računi su im blokirani za sitne iznose novca koje ne mogu podmiriti. Što je sa izjavom bivšeg ministra Jakovine od 17.siječnja kada je rekao da će Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u sljedećih petnaestak dana početi isplatu izravnih plaćanja poljoprivrednicima, koja se prvi put dijelom isplaćuje i iz proračuna EU.

    Za poticaje je predviđeno petstotinjak milijuna kuna više nego prošle godine, pa je tako za izravna plaćanja poljoprivrednicima namijenjeno 2,4 milijarde kuna, od čega 722 milijuna kuna iz EU proračuna, a 1,7 milijardi iz državnog proračuna.
    Javno pitamo ministra poljoprivrede Romića kada će biti poticaji i u kojoj mjeri. Rekao je čim se donese proračun da se kreće sa isplatom poticaja. Ministre ako ne bude poticaja to će biti zadnji čavao u lijesu hrvatskim seljacima.

    U slučaju da se prvi dio poticaja isplati poslije travnja ove godine seljaci neće posijati kukuruz, a na tomu će profitirati uvozni lobi, pa ako se to desi znati ćemo kome odgovara da naša poljoprivreda i seljak propadne. Na Vama je velika odgovornost, ne dopustite da nam se poljoprivreda ugasi, a sela nestanu.

    Povjerenstvo HSP-a za selo i poljoprivredu
    Tihomir Grdinić

  • HSP: Porez na neobrađenu zemlju nije rješenje za spas poljoprivrede!


    Da je poljoprivreda uništena i da se ne planira uvesti promjene primjer je ovaj prijedlog poreza o neobrađenoj zemlji, a istodobno imamo poticaj na neobrađenu zemlju.

    grdinić povjerenstvo zap

    Iz Odluke Ustavnog suda citiramo:
    „Uvođenjem poreza kojima se oporezuju neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište, nekorištene poduzetničke nekretnine i neizgrađeno građevinsko zemljište, zakonodavac je postupio suprotno načelima određenim u članku 51. Ustava. Ponajprije je prekršeno načelo prema kojem je svatko dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima, jer navedeni porezi ni kad je riječ o određivanju njihovih adresata, a ni kad je riječ o visini odnosno stopama poreza uopće, ne vode računa o gospodarskim mogućnostima onih za koje se određuju.
    Naime, navedeni se porezi određuju s obzirom na činjenicu neobrađivanja obradivog poljoprivrednog zemljišta, nekorištenja poduzetničke nekretnine, odnosno ne izgradnju građevinskog zemljišta, a pri tome se ne vodi računa o gospodarskoj snazi (mogućnostima) osoba kojima se nameće porezna obveza. Ovo unatoč olakšicama propisanim za plaćanje poreza na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište, određenim člankom 38. Zakona.

    Navedeni porezi suprotni su ustavnim načelima pravednosti i jednakosti poreznog sustava, jer njih ne plaćaju svi vlasnici nekretnina već samo oni koji ih ne koriste. Vezano uz prirodu prava vlasništva i mogućnosti njegova ograničenja, valja zaključiti da za svaku vrstu plaćanja poreza na vlasništvo mora biti odlučujuća činjenica da ako je riječ o vlasništvu nekretnine, ona postoji i da je porezni obveznik posjeduje, a ne način na koji je koristi.

    Jednakost, kao jedan od ustavnih temelja poreznog sustava, ne postoji ako je porez propisan kao oblik kazne sa svrhom prisile vlasnika da protivno svojim interesima ili mogućnostima koristi svoju nekretninu. Zbog toga navedeni porezi nisu u skladu niti s načelom pravednosti poreznog sustava koje traži da porezni teret mora biti ravnomjerno raspoređen prema svim adresatima na koje se određeni porez odnosi, polazeći primarno od njihovih gospodarskih mogućnosti.“
    Porez na neobrađeno poljoprivredno zemljište smo imali . Hrvatski sabor je na sjednici 28. lipnja 2001. godine donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave, kojim je predviđeno sljedeće:
    „Općine ili gradovi mogu uvesti ove poreze:
    (…)
    4. porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište,“
    Dalje u tekstu tih prilično opsežnih izmjena i dopuna precizira se kako, u kojim slučajevima se porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište može uvesti i koliki su iznosi. Prenijet ćemo samo najvažnije odredbe:
    „Članak 38.a
    (1) Porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište plaćaju vlasnici ili zakupci toga zemljišta ako zemljište ne obrađuju godinu dana. (…)
    Članak 38.c
    (1) Porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište plaća se po jednom hektaru neobrađenoga obradivoga poljoprivrednog zemljišta u iznosu:
    1. na oranice do 500,00 kuna godišnje,
    2. na povrtnjake do 800,00 kuna godišnje,
    3. na voćnjake do 1.000,00 kuna godišnje,
    4. na maslinike do 1.000,00 kuna godišnje,
    5. na vinograde do 1.000,00 kuna godišnje,
    6. na livade do 250,00 kuna godišnje.
    (2) Visinu poreza na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište propisuju svojom odlukom općina ili grad. (…)“
    Ustavni sud je ovakve kaznene zakone proglasio neustavnim. U Zakonu o poljoprivrednom zemljištu koji je stupio na snagu 1. svibnja 2015. godine predviđene su novčane kazne za osobe koje ne budu obrađivale svoje zemljište. Prema članku 66. spomenutog Zakona, novčanom kaznom od 10.000 do 30.000 kuna prekršajno će se kazniti pravna osoba koja ne bude obrađivala zemljište, a kaznom od 500 do 15.000 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba. Istom kaznom, od 500 do 15.000 kuna, kaznit će se i fizička osoba.

    Povjerenstvo HSP-a za selo i poljoprivredu razmatralo je prijedlog novog ministra poljoprivrede Romića, te smo se prisjetili odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 21. veljače 2007. godine, na kojoj je ukinuo je odredbe o novim porezima, uključujući i onu o neobrađenom obradivom poljoprivrednom zemljištu. Žalosno je da se ponovo poseže za porezom za neobrađenu zemlju koji je i prije 15 godina se pokazao promašajem.
    Hrvatska raspolaže sa 2,7 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega je 738 tisuća hektara u vlasništvu države. Od toga je u različitim vidovima raspolaganja u funkciji samo 430 tisuća hektara.

    Da je poljoprivreda uništena i da se ne planira uvesti promjene primjer je ovaj prijedlog poreza o neobrađenoj zemlji, a istodobno imamo poticaj na neobrađenu zemlju.

    Iz toga se može iščitati da naš seljak mora prestati proizvoditi, jer je bolje uvoziti. Puno je tu nelogičnosti, hoće li će novi ministar povući dosadašnje štetne zakone i ubuduće uvoditi zakone koji pomažu ,a ne štete seljaku.

    Stalno ponavljamo da ministarstvo poljoprivrede i ministar počnu dijalog sa seljacima i stručnjacima kojima je stalo do opstanka poljoprivrede, vrijeme je da se počne slušati one zbog kojih i postoji to ministarstvo.

    Zahtijevamo da prvi potez ministra bude javno objavljivanje potpisanih obveza sa EU i kvota koje su nama nametnute. HSP u svom programu za poljoprivredu ima rješenja za stanje u poljoprivredu. Dio prijedloga smo javno objavili putem priopćenja našeg povjerenstva HSP-a za selo i poljoprivredu.

    HSP je protiv uvođenja poreza na neobrađenu zemlju, smatramo da ima puno drugih rješenja kojima bi se riješio problem neobrađene zemlje. Gospodo porez nije rješenje i spas za poljoprivredu.

    Hrvatska stranka prava
    Povjerenstvo za selo i poljoprivredu
    Tihomir Grdinić

  • Ministre Jakovina promjenite pravila – spriječite “RAT ZA ZEMLJU”


    oranice
    Hrvatska stranka prava se putem Povjerenstva za selo i poljoprivredu aktivno uključila u rješavanje problematike vezane za stanje u hrvatskoj poljoprivredi. Povjerenstvu se i dalje javljaju nezadovoljni poljoprivrednici, pogotovo s područja Bjelovarsko-bilogorske županije i Osječko Baranjske županije. Svi oni upiru prstom u ministra Tihomira Jakovinu, jer on je taj koji im je trebao pomoći. Poljoprivrednici u svojim pritužbama naglašavaju da su dovedeni pred zid i da ne vide izlaza. Očekivali su od ministra Jakovine da kordinira cijelokupnim poljoprivrednim sustavom, ali nažalost on to nije činio.

    Upozoravali smo ministra da mora gomilu dobro plaćenih činovnika iz svih agencija potjerati iz ureda i natjerati ih da svakom poljoprivredniku ako je potrebno ponaosob objasne koje EU mjere dolaze i koliko novaca mogu povući iz EU. U ministarstvu i dalje nemaju sluha za naše poljoprivrednike koji nemaju pristup internetu i neznaju se njime služit pa tako da informacija objavljenih putem interneta veliki dio naših poljoprivrednika nema priliku pročitati, te su oni primorani informacije tražiti u svojim općinama ili zvati razne agencije za poljoprivredu.
    Ukazujemo na novi problem s kojim se poljoprivrednici susreću, a to je prodaja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH. Prije 10 godina ta zemlja bila je data u zakup, a druga je prodana. Tada su pravila bila jednostavna, prednost su imali stanovnici Općine u kojoj se vršila prodaja, OPG-i, branitelji, te je bilo nužno priložiti program.
    Natječaj se u pravilu objavio na svim oglasnim pločama bekoliko tjedana unaprijed i nakon toga je komisija otvarala koverte i prihvaćala najpovoljnije ponude. Sada opet je ta zemlja na prodaju jer je istekao zkup ili je zbog ne plaćanja ugovor prekinut .
    Povjerenstvu HSP-a za selo i poljoprivredu nekoliko poljoprivrednika je ukazulo na problem oko zakupa i prodaje zemlje jer sad pravila nisu dostupna širem krugu ljudi. Agencija za poljoprivredno zemljište objavi samo na svojoj stranici informaciju ili čak niti to. U većem dijelu zemlju u praksi dobiju velike firme i veliki poljoprivrednici,a mali tek poslije saznaju da je natječaj bio.
    Da to nisu samo priče dokazuje primjer iz Općine Veliki Grđevac gdje se stanovnici sela Pavlovac nalaze u velikim problemima. S 15.10.2015. godine istječe zakup na 70 hektara zemlje, a nitko NEZNA ništa o natječaju. Poljoprivrednici zovu u Agencija za poljoprivredno zemljište i svatko dobije drugačiji odgovor, a na pisane zahtjev se mora čekat najmanje 30 dana što je predugo, ako odgovor upće stigne.
    U Općini Veliki Grđevac tvrde da je odgovorna Agencija za poljoprivredno zemljište a u Agencija za poljoprivredno zemljište da je odgovorna Općina i tako u krug.
    Da je to veliki problem ukazuje mladi poljoprivrednik Božidar Sokolić iz Pavlovca koji je vlasnik OPG-a koji ima u zakupu zemlju i NE ZNA ništa o produljenju zakupa. Problem mu nastaje jer mu je ta zemlja bitna da ispuni uvjete kako bi mogao povući novac iz mjera ruralnog razvoja. Upozorava da nema informaciju o zakupu i da jednostavno više ne zna koga pitati ili kome vjerovati .Ako ostane bez te zemlje biti će mu problem nastaviti sa daljnjim radom vjerojatno morati prestati baviti se poljoprivredom.
    Da bi se ovakvi problemi spriječili HSP nudi rješenje i traži da se javno minimalno 15 dana prije početka natječaja objave uvjeti za zakup zemlje i to ne samo na internetskim stranicama Agencije za poljoprivredno zemljište nego i javno na oglasnim pločama u gradovima i općinama na čijem se teritoriju prodaje zemlja. Ovo je posebno bitno u malim općinama gdje se sav društveni život vrti oko općinskih ureda i otvara informacije većem krugu potencijalnih kupaca poljoprivrednog zemljišta.
    Isto tako tražimo i smatamo logičnim da prednost pod istim uvjetima moraju imati mladi poljoprivrednici i OPG-ovi sa područja gdje se zemlja prodaje jer samo tako ih možemo zadržati na tom prostoru.
    Pozivamo Miistra Jakovinu na ŽURNU reakciju inače će svojim nečinjenjem izazvati „RAT ZA ZEMLJU“ sa scenama koje smo gledali u američkim westernima.

    Povjerenstvo HSP-a za selo i poljoprivredu
    Tihomir Grdinić,član povjerenstva

  • Najvećima vrhnje, a malim seljacima ostala figa u džepu!


    grdinić povjerenstvo zapPOTPORE NA REVIZIJU zbog postavljenih normi nema ravnomjernog razvoja sela.

    Iako se ulaskom Hrvatske u EU uvelo reda u isplatu potpora i više nema kašnjenja i višegodišnjeg čekanja na zaostale poticaje, među seljacima ima zahtjeva za pravednijom raspodjelom kolača. Prijedlozi kako to učiniti stižu i iz političkih stranaka, pa tako Povjerenstvo za poljoprivredu HSP-a traži redefiniranje politike poticaja jer smatraju kako se poljoprivredna politika u Hrvatskoj vodi tako da od poticaja najveću korist imaju veliki proizvođači, dok mali imaju velike probleme u ostvarivanju svojih prava. Pravi primjer za to je u ovoj županiji omiljeni tov junadi gdje brojni mali tovljači jednostavno nemogu do poticaja.

    Svima jednako pravo na poticaje

    Morate imati minimalno deset bikova da bi se to smatralo tovom i tek tada možete dobiti poticaj. Takva odredba stavlja u loš položaj brojne seljake, samo u Novoj Rači ih ima popriličan broj koji u tovu imaju po pet šest bikova i ne mogu do poticaja. Sav novac pokupe veliki tovljači i to je politika koja ne ide u prilog opstanku sela. Ne vidim razloga zašto se svima ne bi omogućilo jednako pravo na poticaje bez obzira na broj bikova – kaže Tihomir Grdinić, poljoprivrednik iz Nove Rače i član Povjerenstva za poljoprivredu. Grdinić napominje kako se mali seljak ne može nadmetati sa velikim tovljačima u nabavi teladi za tov.

    Naši seljaci ne mogu samo tako kupiti deset ili više komada teladi i staviti u tov kako bi ispunili normu, za razliku od velikih koji kupe telad u Rumunjskoj i ona nakon dva tjedna postane hrvatska, jer to zakon omogućava. Poticaj za junad koji iznosi 1900 kuna ili nešto manje, ovisno o ukupnom broju u tovu, za male bi seljake puno značio jer bi time sigurno pokrili troškove smjese za ishranu bikova. Time bi brže dostigli željenu kilažu i brže bi ponovo punili tovilišta nego da samo jedu kukuruz i sjenažu-istiće Grdinić. Čuju se prijedlozi o povećanju poticaja za uzgoj domaćeg simentalca i uzgoj stočne hrane koja se ne proizvodi u dovoljnim količinama za vlastite potrebe. Glavni prijedlog je da se poticaj isplaćuje po količini proizvedenog uroda, a ne kao do sada po hektaru zasijane površine,pa što više proizvedeš više novca dobiješ.

    Lažni seljaci

    Time bi se stalo na kraj „lažnim seljacima“ i ljudima koji iskorištavaju poticaje na razne načine. Izbjegle bi se anegdotalne situacije kao kada je jedan veliki proizvođač na njivi od 10 hektara posijao samo četri reda kukuruza uz vanjski rub parcele i za to dobio poticaje na ukupnu površinu i to još za ekološku proizvodnju za koju su poticaji veći .Taj se slučaj dogodio prošle godine na području Vrbovca. To samo potvrđuje potrebu uvođenja više reda u gospodarenje zemljom . Postoje inspekcije, ARKOD sustav i snimke iz zraka i tome se može stati na kraj i očekujemo da država uvede reda i da zemlju onima koji će ju obrađivati –napominje Grdinić

    Čija je ovo livada?

    Da isplata poticaja po hektaru površina i nije najbolje rješenje i omogućava malverzacije s korištenjem livada. Poticaj za livadu iznosi 600 kuna, no vlasnik nekome da 300 kuna da ju izmalčira i da izgleda kao da se nešto radi, a 300 kuna stavi u džep, a da se na livadi ništa nije posijalo i nije proizvedena nikakva hrana za stoku. To se događa posvuda pa i u našoj županiji, a muljanju svakao u prilog ide i zakonska odredba da se neka parcela godinu dana može ostaviti neobrađena kako bi se zemlja „odmorila“ i pripremila za nove usjeve-kaže Tihomir Grdinić.

    (izvor- Bjelovarac)

  • HSP iz Bjelovara poručio ministru Jakovini: Spriječite propadanje poljoprivrede i zadržite mlade na selu


    povjerenstvo za poljopriovredu bjelovar
    HSP već godinama upozorava mjerodavne da hitno nešto poduzmu i spriječe propadanje poljoprivrede i zadrže mlade na selu. Nažalost svakim danom je stanje sve gore, ne činjenjem se radi velika šteta hrvatskim seljacima, poljoprivrednicima, a još gore je to da zbog te ne brige i ne činjenja postajemo ne konkurentni i time uništavamo hrvatsko selo, a seljaka prisiljavamo da napusti poljoprivredu i odlazi trbuhom za kruhom u zemlje zapadne Europe.

    HSP smatra da takvo ponašanje mjerodavnih institucija prema hrvatskom selu i seljaku jako štetno, jer brigom za hrvatsko selo i seljaka štite se temeljni nacionalni interesi Republike Hrvatske. Ostankom ljudi na selu čuva se hrvatski nacionalni prostor koji bez stanovništva polako to prestaje biti.

    U Bjelovaru je dana 17.07.2015.godine povodom godinu dana djelovanja održana sjednica Povjerenstva HSP-a za selo i poljoprivredu. Sumirani su rezultati djelovanja povjerenstva. Otvorene su nove teme i provedena je rasprava. Uz konstruktivne kritike i prijedloge uskoro očekujemo nove inicijative za poboljšanje stanja u sektoru poljoprivrede i hrvatskog sela.
    HSP je na stranačkoj Konvenciji Stranke u veljači prezentirao izvod iz programa HSP-a za selo i poljoprivredu, a na ovakvim sjednicama razrađuje ga u detalje.

    Sjednici su prisustvovali članovi Povjerenstva HSP-a za selo i poljoprivredu sa područja grada Bjelovara Ivana Široki, Josip Janušić, Ivica Gašparuš, Aleksandar Bobek,a sjednicom su predsjedali Tihomir Grdinić i Josip Butorac, članovi povjerenstva.
    Gosti na sjednici su bili Zvonko Mlakić, član Predsjedništva HSP-a i predsjednik Bjelovarsko-bilogorskog HSP-a, Josip Rihtarić, predsjednik podružnice HSP Bjelovar i Drago Marković, predsjednik podružnice HSP Osijek i član odbora HSP-a za medije.

    Ovog puta obrađen je dio i HSP predlaže sijedeće:

    Tema pšenica ( Josip Janušić,član povjerenstva HSP-a za selo i poljoprivredu )
    HSP je protiv europskog kodeksa o kvaliteti pšenice jer on više šteti nego pomaže proizvođaču. HSP traži povratak na plaćanje po hektolitru, a kroz porezne olakšice proizvođaču se treba osigurati jeftinije ulaganje počevši od domaćeg sjemena pa do gnojiva – kazao je Josip Janušić.

    Tema govedarstvo( Josip Butorac,član povjerenstva HSP-a za selo i poljoprivredu )
    Pad govedarstva OPG-a i mala gospodarstva od 9 do 15 krava koja su do sad jedva preživljavala sve više se gase. Krave završe u klaonicama, a manjak krava znači manjak teladi što odmah povlači smanjenje proizvodnju domaće govedine i opstanak hrvatskog simentalca. Sve više se ostvaruje san prijašnjih, a i sadašnje vlade o uništenju malih seljaka.
    HSP traži zaštitu malih OPG-a putem mljekarskog fonda kojeg smo još prije predlagali. Isto tako zahtijevamo i veći poticaj za proizvodnju pravog hrvatskog simentalca, kao i za male proizvođač govedine –kazao je Josip Butorac

    Tema mlijekarstvo (Ivica Gašparuš, član povjerenstva HSP-a za selo i poljoprivredu )
    Hrvatska nema dovoljnu proizvodnju mlijeka za svoje potrebe, a sve manje i proizvodi. Da bi se proizvela 1 litra mlijeka treba potrošiti 4 kune, a otkupljivač plati 0.80 do 2.80 kuna samo ako se od otkupljivača uzima sredstvo za dezinfekciju vimena i uređaja za mužnju, pa makar ju niti ne koristili.

    Ministarstvo ništa ne poduzima. Od početka godine proizvodnja mlijeka opala je za 5% ,broj proizvođača se smanjio za 1200. Nažalost i nedavna tužna vijest za proizvođače mlijeka sa područja Bjelovarsko-bilogorske županije o otkazivanju suradnje Belja je dodatno pokazala da nam mljekarstvo propada. Prema našim informacijama od proizvođača mlijeka dolaze poražavajuće najave o zatvaranju još mnogih farmi i prestanku proizvodnje mlijeka.

    HSP predlaže da se žurno osnuje fond za mljekarstvo. Osnivanjem toga fonda pomoglo bi se proizvođačima, a u njega bi se od svakog prodanog mliječnog proizvoda slijevalo 0,5 kuna, što bi se izravno vraćalo hrvatskim seljacima koji proizvode mlijeko-kazao je Ivica Gašparuš.

    Tema EU fondovi (Ivana Široki, članica Povjerenstva HSP-a za selo i poljoprivredu )
    Na sjednici se je govorilo o stanju u hrvatskoj poljoprivredi kao i o neiskorištenosti EU fondova koji daju mogućnosti korištenja sredstava za razvojne projekte poljoprivrede.
    Korištenjem sredstava iz Fondova svjedočit ćemo stvaranju novih mogućnosti zapošljavanja kroz razvoj i diversifikaciju ruralnih aktivnosti, očuvanju postojećih radnih mjesta, povećanju opsega usluga za stanovnike ruralnog područja i poboljšanju kvalitete usluga koje se pružaju, te poboljšanju socijalne strukture u ruralnim područjima.
    Opći je zaključak da je jedina prepreka korištenju tih sredstava nedovoljna informiranost i educiranost ciljane skupine stanovništva.

    HSP traži od mjerodavnih da pomognu našim poljoprivrednicima i da se izmjeni postojeće stanje na bolje. Time nam sela nebi nestajala, a mladi bi ostali živjeti i raditi na selu – kazala je Ivana Široki

    Tema rad povjerenstva HSP-a za selo i poljoprivredu (Tihomir Grdinić, član povjerenstva )
    Iz rasprave i poruka koje Vam upućujemo vidi se da HSP ne želi biti samo promatrač postojećem stanju, nego naprotiv svojim aktivnostima kroz povjerenstvo HSP-a za selo i poljoprivredu stavio se je na raspolaganje našim poljoprivrednicima i svojim radom štititi nacionalni interes, jer u našem programu zaštita sela i poljoprivrede je jedan od nacionalnih interesa za nas u HSP-u.

    Od samog početka rada povjerenstva slušali smo o problemima malih seljaka, poljoprivrednika i kroz naše objave smo nudili rješenja i time se puno razlikujemo od ostalih političkih stranaka.
    Kroz godinu dana smo objavili preko 30 objava što su mediji popratili i ovim putem im se zahvaljujemo.

    Rad povjerenstva je dobio prolaznu ocjenu,  jer posebno nas obraduju pisma naših poljoprivrednika, koji podržavaju ovakav rad i nude nam pomoć, a isto tako i daju prijedloge .
    Hrvatsku stranku prava najviše smeta što Ministarstvo poljoprivrede ne sluša svoje poljoprivrednike i svojim ne činjenjem svjesno radi protiv svojih građana. Gospodo vladajući zar ne vidite da je stanje u našoj poljoprivredi ne izdrživo, selo nam propada, poljoprivreda nam propada, mladi nam bježe sa sela.

    Pa ministre Jakovina: Spriječite propadanje poljoprivrede i zadržite mlade na selu – zaključio je Tihomir Grdinić.

    Povjerentstvo HSP-a za selo i poljoprivredu
    Josip Butorac,član povjerenstva (Bjelovar)

  • Zašto plivaju polja od Bjelovara do Vukovara??


    poplava kukuruz
    Mada je od povlačenja panonskog mora prošlo par milijuna godina, mi i danas nakon par dana kiše možemo vidjeti kako je izgledalo – tvrde to ovih dana seljaci na području Virovitičke i Bjelovarsko bilogorske županije.

    Našeg seljaka muči ili vlast ili vrijeme, ali kad se to dvoje spoji sve je pod vodom.
    Kanali koji nisu produbljeni još od vremena Austro – ugarske sada podjelom na državne, županijske i općinske, stvar dodatno kompliciraju i imamo stanje kakvo imamo, tj imamo poplavljena polja za svake veće kiše.

    Dakle problem koji osjeti gotovo svaki seljak sastoji se u slijedećem. Zbog ne kordiniranih akcija čišćenja kanala između vlasnika kanala – Hrvatskih Voda, Županija i Općina imamo poplavljena polja nekoliko puta godišnje.

    U praksi izgleda ovako, županija i općina svoj kanale očiste, Hrvatske vode svoje kanale koji su najbitniji ne očiste i voda nema gdje otići. Situacija je različita od mjesta do mjesta, ali pravilo je isto, nema kordinacije između „vlasnika“ kanala, odnosno kordiniranih akcija na određenom prostoru i u istom vremenu.

    Hrvatske seljake to ne zanima, oni žele kada već plaćaju različite namete državi, odnosno Hrvatskim vodama koje ovih dana šalju opmene i kreću s OVRHAMA, da nemaju ovakve štete svake godine u vrijeme proljeća kada voda uništi zasađene usjeve ili travu na livadama.

    Ima li netko razuman u ovoj državi tko može jednostavno staviti na papir koliki su gubitci a kolike su uštede za slučaj da ima ili nema poplava po jedinici obradive površine.
    Što je skuplje?? Očistiti kanale bez obzira na vlasništvo ili preoravati već gotove usjeve gdje treba samo sačekati vrijeme žetve i ubrati ih??

    Sva sila državnih činovnika hvali se kako „povlačimo“ silne novce iz EU fondova. Pa gdju su ti novci? Zašto se ne koriste za ovu namjenu? Zašto na razini Republike Hrvatske nema planova za održavanje kanalske mreže, po kojoj bi se onda uskladili županijski i općinski planovi. Ako kojim slučajem postoje planovi zašto se ne provode?

    Bitno je da Hrvatske vode znaju poslati prijedloge ovrha za SLIVNE VODE. Izgleda da im dobro plaćeni činovnici i partijske UHLJEBE služe samo za to, a saljaeci će kao u vrijeme kmetova sami kopati kanale.

    Povjerenstvo za poljoprivredu HSP-a
    Tihomir Grdinić

  • Ministarstvo poljoprivrede mora uvesti “KALENDAR POTICAJA”.


    tihomir gradinić
    Politika poticaja u poljoprivredi je jedna od temeljnih politika u ovom sektoru gospodarstva, ujedno i jedna od tema i fokusa posebnog interesa Povjerenstva za selo i poljoprivredu Hrvatske stranke prava.

    Već smo i prije istupali s jasnim stavom da je u toj politici najodgovornije Ministarstvo poljoprivrede koje treba kordinirati sve procese koji reguliraju ovu problematiku. U našem priopćenju od 30. kolovoza 2014. godine iznijeli smo jasan stav da se mora znati kada će biti, za koji oblik proizvodnje i u kojem iznosu isplaćeni poticaji.

    Posljednja blamaža oko isplate poticaja je upravo suprotna od našeg traženja. Najprije su kasnili mjesec i pol dana od najave ministra poljoprivrede, a zatim je nastala totalna zbrka s isplatom. Niti se zna za što su isplaćeni, ni u kojem iznosu. Nerijetki su primjeri da su za iste uvjete i za istu proizvodnju isplaćeni različiti iznosi (npr. neki mljekari su za muznu kravu dobili 200, a neki 400 kuna).

    Tu je još i dug iz 2012. godine koji je ministarstvo obećalo isplatiti. Doduše i tada kao i sada neki su dobili sve a neki ništa.
    S ovakvom politikom gdje „lijeva ne zna šta radi desna“, hrvatski seljak i poljoprivrednik jednostavno na može konkurirati proizvođačima iz EU na ovako otvorenom tržištu.

    I na subotnjoj Konvenciji Hrvatske stranke prava u Zagrebu naglašena je problematika neujednačenosti isplata poticaja, i HSP je ponudio rješenje koje će ako dođe u poziciju da kreira nacionalnu poljoprivrednu politiku znati uspješno provesti.
    Tada se neće događati trenutni šlamperaj i protežiranje „velikih“ na štetu malih poljoprivrednih proizvođača.

    Hrvatska stranka prava traži od ministarstva poljoprivrede da se u skladu s dobrom Europskom praksom uvede “KALENDAR POTICAJA” koji se mora poštovati, a seljaci temeljem toga planirati proizvodnju.

    POVJERENSTVO ZA SELO I POLJOPRIVREDU HSP-a
    Tihomir Grdinić.

  • MINISTRE JAKOVINA SPASITE HRVATSKU POLJOPRIVREDU – PODNESITE OSTAVKU!


    farma 1

    Kad jedan ministar u Vladi Republike Hrvatske svojim nečinjenjem propusti iz EU fondova povući 333 milijuna eura, teško je na to bilo što suvislo reći osim da istog trenutka treba dati ostavku.

    Isto je za 2014. godinu propustio učiniti ministar poljoprivrede Jakovina koji zbog nemara, nesposobnosti i šlamperaja u svome ministarstvu prilikom izradbe Programa ruralnog razvoja 2014.- 2020. godine iz kojeg Hrvatska može godišnje povlačiti u prosjeku oko 330 milijuna kuna.

    Kako sada stvari stoje i za 2015. godinu Republika Hrvatska će ostati bez daljnjih 330 milijuna kuna. A možemo samo pretpostaviti koliko bi Republici Hrvatskoj pomoglo da je za ove dvije godine (2014. i 2015. godinu) iz sredstva EU uloženo oko 5 milijardi kuna.
    Može li ministar Jakovina pojmiti što za Hrvatsku znači 5 milijardi kuna?

    Iz ministarstva poljoprivrede tvrde da to nije izgubljen novac jer ga navodno možemo povući naknadno. Pitamo Jakovinu što je s izgubljenim vremenom i je li on siguran da će Hrvatska s početkom 2016. godine imati kapaciteta za povlačenje svih sredstava zaostalih iz 2014. i 2015. godine.

    Opravdanja da smo ušli u EU tek prošle godine ne mogu poslužiti kao alibi jer predstavnici Hrvatske još od 2011. godine „sjede“ u komisijama EU kao promatrači, znali su što se događa, što treba raditi i kako se treba pripremiti za razdoblje koje dolazi.

    Također podsjećamo ministra Jakovinu da je poljoprivrednicima njegovo ministarstvo za 2012. godinu ostalo dužno poticaja u visini od 30% od ukupnog iznosa poticaja što država mora isplatiti.

    Zakon je zakon i mora ga se poštovati. Poticaji se moraju isplatiti.
    Što ministar poljoprivrede ne misli isplatiti te poticaje je još jedan od njegovih velikih propusta u sustavu isplate poticaja koji su ne redoviti i naši poljoprivrednici u budućnosti moraju znati kada, kako i za koju namjenu se isplaćuju poticaji. Jednostavno mora se držati direktiva EU i isplaćivati poticaje po rasporedu kako je određeno i moraju obavijestiti javno seljake koliko i za šta imaju pravo od poticaja – za razliku od sada kad ministar Jakovina isplaćuje poticaje neposredno prije predsjedničkih izbora.

    Nadalje, posebno nas žalosti što ministar obilazi samo „uspješne“ OPG-ove i farme, a nakon njihove propasti zaobilazi ih u velikom luku, a nekim propastima i sam je kumovao kada je do tada uspješne poljoprivrednike autoritetom ministra nagovorio na razvoj i kreditna zaduženja zbog kojih su poslije propali.

    Ministar Jakovina u emisiji HTV-a „Plodovi zemlje“ kuka kako ga svi kritiziraju a nitko ne nudi rješenja. Ako se pogleda nekoliko zadnjih priopćenja HSP-ovog Povjerenstva za selo i poljoiprivredu primjetit će da smo i kritizirali i nudili rješenja za spas i poljoprivrede i hrvatskog sela. Jednostavno ministar Jakovina ne govori istinu.
    Povjerenstvo za selo i poljoprivredu nakon svega može reći MINISTRE JAKOVINA SPASITE HRVATSKU POLJOPRIVREDU – PODNESITE OSTAVKU!

    Tihomir Grdinić
    Povjerenstvo HSP-a za selo i poljoprivredu.

  • Činovnici moraju izići iz ureda i svakom poljoprivredniku dati informacije na koje ima pravo.


    Zvonko Mlakić i tihomir grdinić

    Nedavno je u centralnom dnevniku HRT-a objavljena vijest da je UNESCO napravio istraživanje kako je svako 5 dijete u Hrvatskoj siromašno a od toga 67%  ih živi na selu i da će zbog lošeg stanja u poljoprivredi taj broj samo rasti.

    Na ove podatke nitko nije ozbiljno reagirao kao da se radi o tuđoj djeci a ne o hrvatskoj budućnosti. Jedna od bitnijih stvari na koje hrvatska politika ne obraća pažnju je  nemogućnost povlačenja sredstva iz EU za ruralni razvoj čime bi se značajno popravilo stanje na hrvatskom selu i osiguralo ostanak ljudi u ruralnim prostorima.

    Bez obzira na to koliko je EU zla maćeha prema hrvatskom seljaku,  preko mjera  ruralnog razvoja  može se nešto napraviti.

    Za razliku IPARDA i SAPARDA u ovim mjerama stvar funkcionira tako da prvo ide projekat, potom se dobija novac a tek onda ide gradnja ili kupovina objekata i usluga s pristojno velikim dodatakom koji mlađima od 40 godina daju i do 90 % povrata novca iz EU za nominirane projekte.

    Uz Hrvatsku stranku prava i projekata koje mi nudimo ove mjere iz EU su doslovce zadnja prilika da se spasi ovo malo što je ostalo od hrvatskog sela. I ova činjenica je time pardoksalnija jer poznato je da je HSP bio i ostao protiv ulaska Hrvatske u EU i da se zalaže za spas hrvatskog sela i na ovaj način.

    Nitko u Hrvatskoj, ni Selekcijska služba, ni Hrvatska poljoprivredna agencija, a da ne spominjemo Ministarstvo poljoprivrede ne rade ništa da mjere ruralnog razvoja predstave hrvatskim seljacima. Iako je u Selekcijskoj službi i Hrvatskoj ppoljoprivrednoj agenciji zaposleno preko 2500 ljudi ljude na terenu nitko do sada nije obišao, iako jedna mjera  je već  zaživjela. Svima je jasno da se u par tjedana ne stigne sakupit gomila papira i napraviti projekt što znači da smo jednu mjeru već propustili,  nismo je iskoristili i to zbog dobro plaćenih lijenčina.

    Iluzorno bi bilo očekivat da seljak može sam pratiti šta i kad nudi EU, kad u državnom sustavu postoje ljudi koji su plaćeni za to.

    Uz državne službe, veliko razočarenje je i HSS u komu je veliki broj običnih seljaka vidio svoje zagovornike i zastupnike  u Briselu, ali kako su izbori za EU parlament prošli, kako je prošlo vrijeme slikanja u seljačkim narodnim nošnjama,  seljak je zaboravljen, a moglo mu se vratiti bar informacijama o mjerama i poticajima na koje ima pravo.

    Ministarstvo poljoprivrede mora unaprijediti sustav informiranja hrvatskih seljaka koji trebaju svaku kunu,  svaki pa i najmanji poticaj koji mogu uzeti iz EU iz bilo kojeg sustava poticajnih mjera.
    Ministar Jakovina mora biti ministar HRVATSKE POLJOPRIVREDE a ne činovnik Europske unije.
    Mora gomilu dobro plaćenih činovnika potjerati iz ureda i natjerati ih da svakom seljaku ako je potrebno ponaosob objasne koje mjere dolaze i koliko novaca mogu povući iz EU. Inače  neka se povuče za dobrobit svih koji žive od poljoprivrede.

    Povjerenstvo HSP-a za selo i poljoprivredu
    Tihomir Grdinić, predsjednik

  • Ministre Jakovina koliko još nameta na hrvatskog seljaka?


    markica za  prskalice 

    Ministarstvo poljoprivrede je uvelo još jedan dodatni namet na  hrvatske seljake pravdajući to zaštitom okoliša i  nekakvim  uredbama EU.  Jakovina postupa kao  da je  Mirela Holy ministrica poljoprivrede a  Hrvatska  kolonija EU što se po postupanju  ministra može zaključiti.

     Najnoviji namet je registracija  prskalica za poljoprivredne usjeve bez kojih seljaci ne mogu kupiti zaštitna sredstva za zaštitu poljoprivrednih kultura. Cijena baš i nije mala i iznosi 600 kuna, s time da  prskalica mora biti usklađena s nekim izmišljenim normama  i seljaci redovito moraju uložiti dodatna sredstva (ugraditi manometre i sl) da bi prošli „“tehnički pregled“.

     Cijeli proces je organiziran samo s jednim ciljem da neka ustanova zaradi  pristojnu sumu novaca na račun ionako osiromašenih seljaka što ilustriramo primjerom da je poljoprivrednik  za prskalicu staru godinu dana, uveženu iz Njemačke morao  kupiti manometar jer kao  nije u skladu s EU standardima.

    Hrvatska stranka prava postavlja pitanje što sa seljacima koji imaju registriran OPG a nemaju prskalice?  Na koji način će oni provoditi zaštitu  svojih kultura? Što je sa seljacima koji nemaju registriran OPG? Na koji način će oni  raditi na zaštiti svojih kultura?

    Iz svega proizilazi da je ministarstvo poljoprivrede po ko zna koji put krenulo u neki projekat bez da ga je   pripremilo i napravilo simulacije kako će  to funkcionirati na terenu.

    U svim ozbiljinim državama ozbiljni ljudi najprije testiraju projekte i tek onda  krenu u realizaciju istih.

    Slijedom rečenog pitamo ministra  Jakovinu –  što je slijedeće?
    Registracija plugova, drljača,  i svih ostalih priključaka  koji se koriste  u poljoprivredi!?

    Dokle više?

     

    Povjerenstvo  HSP-a  za selo i poljoprivredu            

    Tihomir Grdinić

     

  • U Novoj Rači održan sastanak Povjerenstva HSP-a za selo i poljoprivredu.


    Zvonko Mlakić i tihomir grdinićJučer je  u Novoj Rači (bjelovarsko – bilogorska župnija) održana redovita sjednica Povjerenstva HSP-a za  selo i poljoprivredu.
    Analizirani su učinici poljoprivredne politike aktualne vlade, s posebnim  osvrtom na sferu poticaja u različim sektorima poljoprivredne proizvodnje. zvonko mlakić drago marković
    Podržana je  inicijativa Hrvatske poljoprivredne komore koja  je  svojim aktivnostim spriječila ograničenja u distribuciji plavog dizela poljoprivrednicima  gdje je bilo predviđeno da se isti može točiti samo u traktorske rezervoare na benzinskim postajama, što je bila još jedna u nizu nerazumnih odluka Ministarstva poljoprivrede. 
    Povjerenstvo za selo i poljoprivredu će  intezivirati  svoje aktivnosti i uskoro izići  u javnost  s konkretnim  zaključcima i prijedlozima mjera za selo i poljoprivredu.

    Drago Marković