• Ministre Matiću silovanja su posljedica agresije na HRVATSKU, mijenjajte i Zakon i naziv Zakona.


    mirko čondić„Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu“ je napad na Domovinski rat i samo deklarativno štiti žrtve seksualnog nasilja. Predlagatelj od naziva Zakona i kroz sam Zakon izbjegava seksualno nasilje počinjeno za vrijeme rata nazvati ratnim zločinom koji je nastao kao posljedica agresije Srbije na Hrvatsku u razdoblju od 05.08.1990. do 30.06.1996. godine. Domovinski rat je odgovor na agresiju Srbije stoga je neprimjereno da zakon, kojim se želi zaštiti žrtve ratnog zločina seksualnog nasilja, nosi naziv „Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu“.

    Iako se u Iskazu o procjeni učinaka propisa za Zakon navodi „da je potreba za uređenjem ovog pitanja nastaje zbog velikog broja osoba, poglavito onih odvedenih u neprijateljske logore i zatvore, za koje se smatra da su tijekom ratnih razaranja preživjele neki oblik seksualnog nasilja Zakon ne navodi i ne imenuje tko je to neprijatelj niti navodi gdje su područja logora i zatvora u kojima su izvršeni ratni zločini seksualnog nasilja.

    Kao prvu posljedicu donošenja zakona u „Iskazu“ navodi“ promociju istine, reparaciju i garanciju neponavljanja zločina“, a upravo nazivom Zakona kao i njegovim odredbama onemogućava promociju istine jer ne navodi tko je vršio ratni zločin silovanja kao pripadnik neprijateljske vojske.

    Žrtvama osim reparacije je važno da je počinitelj zločina kažnjen, a ne da ga kao što je to u Hrvatskoj slučaj viđaju svakodnevno u sredini  u kojoj žive.

    Iz samog zakona i popratnih dokumenata vidljivo je da sredstva za reparaciju nisu osigurana, da se ovaj Zakon samo navodi kao temelj za ostvarivanje prava na novčanu reparaciju, a da će se ostvarenje tog prava osigurati u trenutku kad to bude moguće. Zakonom je definirano da su žrtve dužne poštivati rok za podnošenje zakona od dvije godine od dana stupanja na snagu Zakona što je besramno mali rok obzirom da se u protekle 23 godine, da broj procesuiranih osoba za počinjeni ratni zločin seksualnog nasilja iznimno mali i da ovaj Zakon u ovakvom obliku samo deklarativno štiti žrtvu, odnosno ne potiče žrtvu da traži svoja prava i ne daje garanciju da se ovakvi zločini neće ponavljati niti da će počinitelji biti kažnjeni što je veliki motiv žrtvama da skupe hrabrost i podnesu zahtjev.

    Hrvatska stranka prava zahtjeva od Ministra branitelja da povuče na doradu ovaj Zakon, zbog niza spornih odredbi, da se definiraju počinitelji ratnog zločina seksualnog nasilja i da naslov glasi: Zakon o pravima žrtava ratnog zločina seksualnog nasilja počinjenih za vrijeme agresije Srbije na Hrvatsku u razdoblju od 05.08.1990. do 30.06.1996. na području Hrvatske i za vrijeme zatočeništva na području izvana Hrvatske i u neprijateljskim logorima i zatvorima koji su bili ustanovljeni u Srbiji i BIH.

    Tražimo od Freda Matića da prestane omalovažavati hrvatske branitelje i hrvatske građane donoseći Zakone koji stigmatiziraju branitelje, omalovažavaju žrtve i građane Hrvatske kao da se rat događao nekom drugom na ne građanima Hrvatske.

    Hrvatska stranka prava

    Mirko Čondić

  • BESĆUTNOST VESNE PUSIĆ – KOGA HRVATSKA IMA ZA MINISTRICU VANJSKIH POSLOVA


    srb ljutaPrema najavi Ministarstva vanjskih poslova -ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić sudjelovat će  danas u Londonu na plenarnom zasjedanju Globalnog summita o sprječavanju seksualnog nasilja u sukobima, a ujedno će predsjedati i ministarskim radnim sastankom na temu Skrivene žrtve seksualnog nasilja“ .

    Ova najava ne bi bila nimalo čudna da se ne radi o Vesni Pusić koja kao ministrica i kao žena nije učinila ništa po pitanju seksualnog nasilja općenito, a posebice ne kada su u pitanju žrtve silovanja  za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku. 

    Što se tiče žrtava silovanja nisu zabilježene aktivnosti Vesne Pusić, ali se i danas čuje sramni odjek njene izjave (koju je poručila ženama iz Udruge žena u Domovinskom ratu koje su joj prigovorile da ih ignorira i ne želi primiti, ali nasuprot tome nalazi vremena za javnu brigu o gay populaciji) koja glasi:

    „…očekivala bih da one, kao žrtve nasilja, imaju solidarnost sa svim drugim žrtvama ili potencijalnim žrtvama nasilja te očekujem da budu u prvim  redovima na Split Prideu“, te dodaje da je silovanje pitanje pravosuđa.

    Ako je pitanje silovanja u vrijeme rata isključivo pitanje pravosuđa, zašto onda primjerice Ministar pravosuđa ne ide u London. Ako je pitanje ratne štete Srbije pitanje isto tako pravosuđa,  zašto si Vesna Pusić daje za pravo da je spremna  razgovarati o povlačenju tužbe ako srbijanska strana osigura podatke o nestalima u Domovinskom ratu. Pitanje nestalih je bolno pitanje na koje Srbija da je htjela (radi normalizacije odnosa) mogla odavno odgovoriti, ali nije –  čak što više  na takav zahtjev odgovaraju  da su otvorili sve arhive i dali sve podatke, te traže bezuvjetno povlačenje tužbi i okretanje budućnosti.  Nije li to politički dogovor Vesne Pusić i predstavnika Srbije. Vesna Pusić u stvari zastupa interese Srbije, a ne Hrvatske. Hrvatski porezni obveznici početkom jesni u Dubrovniku platiti će Croatia forum koji će se ove godine baviti temom „region“ odnosno temom nastavka proširenja Europske unije na susjedne zemlje ili u prijevodu kako pomoći Srbiji da uđe u Europsku uniju.

    Umjesto da Vesna Pusić kao ministrica vanjskih poslova jača poziciju Hrvatske u EU, vodi brigu o interesima građana Hrvatske u EU, ona vodi brigu o interesima Srbije i bez imalo ustručavanja tvrdi da sadašnje srbijansko vodstvo nema  nikave veze s politikom Srbije iz devedesetih kada je Srbija pokrenula krvavu agresiju na Hrvatsku. Današnje srbijansko vodstvo itekako ima veze s politikom Srbije iz devedesetih godina jer su i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i premijer Aleksadar Vučić u to vrijeme bili istaknutiji predstavnici Srpske radikalne stranke i provodili njenu pogubnu veliko-srpsku politiku.

    Žalosno je da je jedina zemlja koja pravi probleme Srbiji za dobivanje statusa kandidatkinje za EU bila Rumunjska i to zbog pitanja manjina. Rumunjska očito ima ministra vanjskih poslova Rumunja, a Hrvatska nema hrvatskog ministra, jer našu ministricu ne zanimaju manjine, ne zanimaju ratne štete, žrtve silovanja – ona nema namjeru poduzeti bilo kakve korake za hrvatskog branitelja Veljka Marića.

    Besćutnost Vesne Pusić nema granica pa je sudjelovanje na Globalnom summitu o sprječavanju seksualnog nasilja  samo deklarativno i transformacija po potrebi, kao što se pokazalo i kod Nikolića gdje je transformacija iz politike četništva prešla u politiku političara koji podržava EU integracije.

    Hrvatske vanjske politike nema niti će je biti sve dok Vesna Pusić bude ministrica Vanjskih poslova.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA

    Daniel Srb, predsjednik

  • ČETNIČKI ZLOČINCI MORAJU BITI IDENTIFICIRANI, LOCIRANI, UHIĆENI I TRANSFERIRANI HRVATSKOM PRAVOSUĐU!


    Daniel Srb (foto: novi list, D. Lovrović)Mi u Hrvatskoj stranci prava smo do sada  nebrojeno puta upozoravali na neprihvatljivost  primjene  Zakona o oprostu prema  četničkim pobunjenicima koji su  krivi za nebrojene zločine  prema hrvatskim braniteljima i civilima i pokazalo se, bili smo u pravu.

    Posljednja presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu  kojom se dopušta hrvatskom  pravosuđu da procesuira  počinitelje  kaznenih djela bez obzira što  je na njih ranije primjenjen Zakon o oprostu  nije nam satisfakcija jer smo mi to oduvijek znali i upozoravali na to.
    Posljednji primjer  na koji smo upozorili  u veljači ove godine bio je slučaj  Slobodana Jurišića koji je oslobođen  optužbi za hladnokrvno ubojstvo dvojice   hrvatskih gardista u  Vukovaru 1991. godine, primjenom Zakona o oprostu.
    Svima je poznat i slučaj „abolicije“ Milana Zorića, ubojice  novinara i snimatelja  HTV-a Gordana Lederera. Oprošteno mu je, iako je dokazano  da je ubio čime se i javno hvalio na beogradskoj televiziji.

    Javnosti su poznati i procesi  protiv počinitelja  ratnog zločina silovanja na području istočne Slavonije, pogotovo Vukovara, nad kojima  je  također primjenjen  Zakon o oprostu. Čak šta više mnogi i danas žive pored svojih žrtava i  svakodnevno ih susreću. Nisu kažnjeni.
    Poznati su i procesi za stravične zločine u Tovarniku za koje su kao sudionici i pomagači bili optuženi  i neki saborski zastupnici iz reda srpskog naroda na koje se  zbog sprege pravosuđa i politike primjenio drugačiji aršin. A  sada čitamo u vijestima da  nam se takvi hoće kandidirati za predsjednika Gradskog vijeća grada Vukovara.

    Stoga pozivamo sve koji imaju bilo kakve informacije ili znaju da da je netko počinio ratni zločin, sada mogu krenuti ponovno u postupak, pa ako sud odbaci taj zahtjev pozivajući se na Zakon o oprostu, mogu se pozvati na presudu Europskog suda za ljudska prava, a Hrvatska je dužna poštivati sve odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu”.

    Pozivamo sva tijela represivnog aparata Republike Hrvatske da ponovno  pokrenu postupke   za sve one   protiv kojih  je primjenjen Zakon o oprostu a postoje dokazi da  su počinili ratni zločin. Takvih „aboliranih“, koji žive na teritoriju Republike Hrvatske i  koji su dostupni hrvatskim pravosudnim tijelima ima još uvijek.

    Također tražimo da se isto primjeni na sve one koji su svjesni počinjenih zločina napustili Republiku  Hrvatsku  i otišli u druge zemlje, najviše u Srbiju.
     Nijedan  zločin ne smije biti  oprošten niti zaboravljen, a počinitelji moraju biti identificirani, locirani, uhićeni i transferirani pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i primjereno kažnjeni za počinjene zločine.

     

    Bog i Hrvati!
    HRVATSKA STRANKA PRAVA

    Daniel Srb, predsjednik