• Dr Tihomir Janjiček: Euro nam neće ništa dobroga donijeti:; Krenula je kampanja ZA, mi smo PROTIV!



    Hrvatska vlada je objavila da planira ciljani ulaz u euro zonu, odnosno prihvaćanje Eura za nacionalnu valutu u Hrvatskoj.  Otvorena je navodno „javna rasprava“, a HRT je u tu svrhu pozvao u goste sve odreda „navijače“ eura!

    Sa jedne strane moj kolega “plagijator” Ćorić, pa kolega Šonje nesmiljeni ljubitelj EU po svaku cijenu. Bila je tu i kolegica Ivanov kao „neutralni navijač“ eura.  Naravno predstavnik HNB čiji je interes jedino od HNB napraviti defektnu butigu Europske središnje banke. Uključivao se i kolega Grčić iz Splita.

    Dakako uvođenje Eura je jako veliko pitanje,  jer prije svega niti sama EU ne zna hoće li taj pokus sa zajedničkom valutom uopće opstati ili će doživjeti katastrofu. Istodobno, Hrvatska zasigurno neće moći uvesti Euro još 5 ili 6 godina. Ipak javnost se upozorava.

    Rasprava u „Otvorenom“  u suštini je  imala zadaću uvjeriti hrvatsku javnost kako nam je Euro sudbina, jednako kao članstvo u EU. Nuđeni su ne ozbiljni izgovori pogodnosti Eura kao valute u Hrvatskoj.  Općenito opravdavao se Euro kroz tri čimbenika: prvi je smanjenje troškova poslovanja s inozemstvom zbog neplaćanja troškova tečajne konverzije, drugo je niže kamatne stope i na koncu kao treće je dosadašnja visoka eurizacija Hrvatske.

    Potrebno je dati odgovor na monolog o navedenim razlozima za uvođenje Eura.

    Troškovi konverzije valuta imaju veće značenje ako se radi o zemljama neto uvoznicama, odnosno države koje imaju deficit u vanjskotrgovinskoj bilanci. Uvoznici moraju kupovati inozemne valute na valutnoj burzi kako bi isplatili svoje dobavljače iz inozemstva. To može imati utjecaj na rast cijena robe iz uvoza.

    Ostaje samo pitanje zar nam treba još jeftiniji uvoz u Hrvatskoj gdje Hrvatska država godišnje ostvaruje deficit oko 6 milijardi Eura u vanjskotrgovinskoj bilanci! Još jeftiniji uvoz robe i usluga u Hrvatsku zasigurno neće poboljšati stanje vanjskotrgovinske bilance, dapače može samo pogoršati i napraviti još veći deficit.

    Drugi razlog koji se spominjao su niže kamatne stope. Kada su u pitanju kamatne stope moram odmah reći kako su po tom pitanju svi gosti bili doista neiskreni! Prije svega kamatne u onim državama koje su nekad tvorile EEZ su niže nego u ostalim članicama EU i nego u Hrvatskoj. Međutim, to nije zahvaljujući Euru koji koriste kao valutu, nego te zemlje vode aktivnu monetarnu politiku. Povećali su ponudu novca na tržištu kako bi politikom jeftinih kredita pokrenuli gospodarstvo. Drugim riječima, aktivna monetarna politika se vodi u svrhu ekonomske koristi za Njemačku, Francusku, Belgiju, Nizozemsku, Luksemburg i Austriju. Druge države, koje imaju isto tako Euro nemaju niske kamatne stope.

    Stoga evo nekoliko primjera visine kamatnih stopa na potrošačke kredite odobrene od 1 do 5 godina u državama koje su praktično slične Hrvatskoj ili nešto iznad Hrvatske po stanju gospodarstva i imaju Euro.

    Trenutne kamatne stope su sljedeće: Grčka 10,80%, Slovačka 9,56%,  Španjolska 8,53%. Naravno u državama koje su „stare“ članica one imaju posve drugu situaciju, tako je recimo u Njemačkoj 4,57%, Italia 6,94% i Austria 3,70%.
    Stoga se posve otvoreno može reći kako „rizik“ posjedovanja nacionalne valute u nekoj državi članici EU i tobožnja tečajna „nestabilnosti“ njezine valute nemaju nikakvu poveznicu.
    Naime, države članice EU čija je valuta Euro imaju kamatnu stopu ovisno o odluci Europske središnje banke! Ona procjenjuje rizik poslovanja u nekoj državi i određuje kamatnu stopu. Zato je kamatna stopa u Hrvatskoj relativno visoka, jer se ona administrativno određuje u Bruxellesu od strane Europske središnje banke kao međubankarska kamatna stopa, poznata kao euriobor. Na nju je dodana premija rizika.

    Međutim rizik poslovanja u Hrvatskoj nije vezan za postojanje nacionalne valute Kune. Hrvatska je pravno posve neuređena država. U Hrvatskoj poslovnim lopovima vjerovnici moraju opraštati krađu i to po zakonu! Hrvatska je po tom pitanju već odavno ušla Guinnessovu knjigu financijske gluposti! U svim državama se poslovni lopovi žestoko kažnjavaju.

    U Hrvatskoj im se daje putovnica u šake i šalje u „izbjeglištvo“. Odande se poslije primaju poruke tog istog lopova preko interneta. Isto tako u Hrvatskoj je korupcija državnih institucija dosegla razinu koja se  na „zapadu“ često u šali naziva „svemirska granica“! Ne postoji država u kojoj premijer „aktivira zastupnički mandat“ kako bi izbjegao kaznenu odgovornost! Niti postoji država u kojoj premijer kao zadnji dripac bježi preko granice, a kad bude uhićen od inozemne policije onda još i laže inozemnoj policiji kako nije bježao! Čak i nakon svega toga, takav dripac bude pušten od hrvatskog pravosuđa, a sudbeni postupak će se obnavljati toliko dugo dok krivac ne umre naravnom smrću. Doista tko bi investirao u takvu državu?

    Konačno idemo i do onog trećeg razloga zbog kojeg Hrvatskoj “treba” Euro, a to je „euriziranost“ države. Prije svega, „eurizacija“ države Hrvatske je svjesno vođena ekonomska i monetarna politika! To nije nikakvo „čudo“ koje se nepredviđeno dogodilo, a od prilike tako se objašnjava od uvaženih ekonomista i premijera. Politika precjenjenosti valutnog tečaja Kune traje već godinama i nije pitanje hoće li takva tečajna politika propasti, već kada.

    Valutna klauzula je potpuno isključila vođenje aktivne monetarne politike države Hrvatske u svrhu nacionalnih ekonomskih interesa! Svaka država ima samo dva instrumenta za vođenje ekonomske politike, to su porezna i monetarna politika. Hrvatska monetarnu politiku uopće ne koristi, to je jednostavno „odumrla“ politika kroz nepromjenjivi valutni tečaj. Ovakvu monetarnu i tečajnu politiku kakvu ima Hrvatska, imale su samo britanske kolonije u prošlosti.

    Stoga ostaje pitanje  i za premijera i ostale uvažene „stručnjake“: „Zašto lažu nam u lice“?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Dr Janjiček: Vjerovali ili ne, gospodarski rast u Hrvatskoj ima veze s izbjegličkim valom s istoka!


    dr tihomir janjiček glas slavonijeDr Tihomir Janjiček, financijski stručnjak i predsjednik Povjerenstva za  za gospodarstvo HSP-a.

    Hrvatsko gospodarstvo bilježi poboljšanje, rast BDP od nekih 2,6%, a međunarodne financijske agencije poboljšali su kreditni položaj Hrvatske. Svi u Hrvatskoj jako dobro znamo kako sadašnja hrvatska vlada nije doslovce ništa učinila za poboljšanje gospodarstva. Ništa dobrog nije učinila ni Oreškovićeva vlada, a najviše štete je napravila Milanovićeva vlada. No, ipak događa se poboljšanje i doslovce cijelokupna hrvatska javnost je zbunjena, jer se poboljšanje u gospodarstvu događa kao dar Djeda božićnjaka pred samo proljeće.

    Mogao se pogledati sastanak vodećih hrvatskih ekonomskih stručnjaka i ministrice gospodarstva na nacionalnoj televiziji. Isto tako, mogla se hrvatska javnost suočiti i sa suprotnim stajalištima stručnjaka i ministrice gospodarstva, naravno osim dr. Šonje koji je ostao na svom apologetskom pristupu prema politici vlade HDZ-a.

    Unatoč vrlo stručnoj razmjeni stajališta koja se odgiravala pred kamerama HRT-a, niti ministrica gospodarstva, a ni ekonomski stručnjaci nisu pružili odgovor na jednostavno pitanje: zbog čega se događa gospodarski oporavak Hrvatske, kada sadašnja hrvatska vlada i dvije prijašnje nisu baš ništa učinile u tom smjeru?

    Na žalost odgovor na to pitanje nije pružen hrvatskoj javnosti. Naravno, ministrica gospodarstva nije niti pokušala pružiti taj odgovor iz pragmatičnih razloga lojalnosti prema sadašnjoj hrvatskoj vladi. Iskreno, takvo je stajalište posve razumljivo. Međutim, ostaje pitanje, ali zašto nitko od nazočnih stručnja nije niti pokušao pružiti makar i natuknicu, zašto se gospodarstvo „oporavlja“, a ništa nije učinjeno za taj oporavak od niti jedne vlade zadnjih 5-6 godina.

    Odgovor se nalazi u rastu izvoza! Izvoz je taj koji je za čak 26,6% viši u siječnju ove godine u usporedbi sa prošlogodišnjim siječnjom! Dakle, nastup na vanjskom tržištu hrvatskog gospodarstva bilježi znakovit rast. No, samo po sebi se nameće još jedno pitanje, a to je što je dovelo do rasta izvoza? Godinama se u Hrvatskoj govori o problemu sporog rasta izvoza robe i usluga iz Hrvatske, a onda se odjednom dogodi pravi pravcati bum u rastu izvoza!

    Dakle, što je razlog rastu izvoza?

    Odgovor na ovo pitanje treba tražiti poglavito u slabljenju Eura! Naime, zbog poznatog masovnog i ne kontroliranog priljeva islamskog puka sa srednjeg istoka u zemlje Europe, čitava EU je bila zatečena. Niti jedna država nije bila pripravna na prihvat tolikog broja ljudi i masovnim rastom potrebe za humanitarnom pomoći.

    Sve rezerve hrane i vode u robnim fondovima humanitarne pomoći, nisu bili dostatni! Stoga su sve države i sama EU ušle u masovne proračunske deficite. Prema podacima Eurostata države euro zone su ostvarile u prošloj godini oko 300 miljardi deficita! Sav taj silni deficit otišao je najvećim dijelom na zbrinjavanje ljudi sa srednjeg i bliskog istoka! Tako ogromnu količinu novca eurozona si je priskrbila jednostavno kreditom od ECB-a.

    Stoga se unutar euro zone događa rast stope inflacije. Od stanja deflacije i minimalne stope inflacije u 2015. godini ispod 0,5%, eurozona biježi rast inflacije. Treba uvijek imati na umu jednostvnu činjenjicu, sve države i organizacije, uključujući i EU, uvijek iskazuju stopu inflacije nižom nego je oona stvarno.

    No, kako je stopa inflacije viša u eurozoni od stope inflacije u Hrvatskoj događa se u suštini pozitivno kretanje u Hrvatskoj. Naime, zgovornici promjene tečaja kune, sada sve manje imaju argument u svojim rukama. Naime, rast cijena robe na tržištu EU, doprinio je jačanju cjenovne konkurentnosti hrvatskog izvoza robe i usluga. Drugim riječima, iskazano u eurima hrvatska izvezena roba postala je jeftinija u odnosu na robu iz drugih država, iskazano u eurima.

    Međutim, kako Hrvatska vlada preko HNB-a vodi politiku ne promjenljivog valutnog tečaja, praktično raste priljev eura u Hrvatsku, a tečaj ne mijenja vrijednost, točnije ne aprecira. To poboljšava financijsku situraciju Hrvatske kako u bilanci državnog proračuna, tako i u bilanci plaćanja prema inozemstvu. Zbog toga je hrvatski ministar financija mogao dobiti povoljnu opciju prodaje hrvatskih državnih obveznica sa relativno niskom stopom prinosa vlasniku obveznice. Prodajom tih državnih obveznica, Hrvatska će moći refinancirati neka već dospjela plaćanja prema inozemstvu.

    Sva očekivanja i prognoze o rastu kamatne stope u EU i jačanju tečaja eura prema drugim valutama neće se dogoditi. EU je započela s projektima jačanja obrambenih snaga NATO u EU, a što se isto financira kreditima od ECB-a. Treba očekivati i novi veliki val priljeva tzv. izbjeglica iz srednjeg i bliskog istoka u EU.

    Razlog je Turska, koja je bijesna na EU zbog odbijanja prijema u članstvo EU, a sa druge strane predsjedniku Erdoganu je Putin jasno stavio do znanja da ga može maknuti kad god poželi, a SAD i EU neće niti prstom maknuti! Ne ovisno je li Clinton ili Trump na vlasti u SAD, ili već netko treći i to predsjedava sa EU!

    Hrvatska stoga može očekivati daljnja financijska poboljšanja kroz jačanje izvoza. Niska stopa inflacije, će se zadržati u Hrvatskoj, jer je sadašnja vlada usmjerena jedino i samo na smanjenje deficita u proračunu. Stoga rasta novčane mase neće biti u obliku kredita od HNB-a za uravnoteženje državnog proračuna. Zato neće biti ni pravog rasta BDP, onog koji bi povećao ponudu robe na hrvatskom tržištu i doveo do rasta životnog standarda Hrvata.

    Zaposlenost će biti još niža unatoč „optimističnim“ najavama, zato jer poslodavci ne žele rast troškova radne snage u svojim cijenovnim kalkulacijama. Radije će poslodavci uz odobrenje sadašnje vlade, dovesti Ukrajince za mizernu hrvatsku plaću, nego uvećati plaće i zaustaviti egzoduz hrvatske mladeži u inozemstvo. Zato se sa potpunom sigurnošću može reći kako će masovno iseljavanje iz Hrvatske biti nastavljeno i u ovoj godini unatoč „ogromnom poboljšanju“!

    Na koncu treba skrenuti pozornost i jačanje političkog i ekonomskog pritiska Rusije na Hrvatsku zbog mogućnosti uključivanja Hrvatske u međunarodno tržite plina. Rusija baš nikako ne želi vidjeti Hrvatsku na tom tržištu, jer to izravno šteti njezinim ekonomskim interesima. Agrokor će zato postati važni igrač kojem će Rusija “silno željeti pomoći“, baš kao što će i „silno željeti dati“ INA-i njezina naftna polja u Siriji. Kako sadašnja hrvatska vlada ne daje pozitivne signale na te „iskrene“ ponude Putina, onda treba očekivati iznenadne „prometne nezgode“ i „nagla oboljenja“ hrvatskih političara!

    Dr. Tihomir Janjiček

    Pročitajte na:dragovoljacDnevno.hr  Republika

  • Pogled iz Kanade: “Ne uvodite euro ni za živu glavu”!


    dr janjiček 800_440Hrvatska je od 2000. godine bila gurana u „euro-atlanske integracije“. To je postavljeno kao „nacionalni interes“ svih političkih stranka! Taj nacionalni interes sastojao se od članstva u NATO i EU.

    Punih 13 godina godina se ustrajavalo na tom članstvu u „euro-atlantskim integracijama“. Na tom putu, Hrvatska je morala „progutati“ uhićenja NEVINIH hrvatskih generala, a „uspješno“ izvršenje uhićenja je objavljeno „slučajno“ u Beogradu od Carle Del Ponte! Hrvatska je tada na licu mjesta odmah i zaprimila „iskrene čestitke“ od četničkog vrhovništva u Srbiji! Hrvatska je morala „progutati“ i prvostupanjsku presudu svojim generailma! Nakon nekoliko godina, hrvatski generali su posve OPRAVDANO oslobođeni! Sve su to bili „važni“ EKONOMSKI „kriteriji“ članstve u EU!

    No, kada se govori o ekonomskom smislu uvjeta za članstvo Hrvatske u EU, tu su stvari puno drugačije. Hrvatska je morala otvoriti svoje tržište za inozmene tvrtke koje žele nastupiti na hrvatskom tržištu. Posebice onima iz poljoprivrede i prehrambene industrije i dati im neograničenu mogućnost prodaje inozemne jeftine i kontaminirane prehrambene robe!

    Sa druge strane, nestali su hrvatski proizvođači zdrave hrane, ali sa troškovnicima koji su nešto viši od uvozne prehrambene robe. No, ono što hrvatskoj javnosti nikad nije otvoreno rečeno, uvijek je proizvodnja zdrave hrane skuplja od kontaminirane.. Hrvatska državna ministarstva morala su uvijek kontrolirati kvalitetu uvežene prehrambene robe, ali to nisu činila kako bi se dodvorila „svetoj“ EU u svrhu što bržeg članstva Hrvatske u EU.

    Ta navika ostala je i do danas.Tako je Hrvatska tijekom „približavanja“ članstvu u EU pravila godišnje 7-8 milijardi eura vanjskotrgovinskog deficita i posljedično akumulirala ogromni vanjski dug. Domaći proizvođači posve su bankrotirali, a onda i napustili Hrvatsku. „Ogromni“ novčani iznosi u „fondovima“ EU koji su obećavani, na koncu se uspostavilo da nisu baš tako izdašni i previše su birokratizirani. Tako je puno više uplatila Hrvatska u EU u obliku članarine, nego izvukla novca iz EU fondova!

    Vrhunac svega je bio podmetanje Hrvatskoj kredita sa valutnom klauzulom prema tečaju franka! Svrha je bila izvlačanje novca iz Hrvatske kako bi brojne inozemne komercijalne banke smanjile svoje financijske dubioze i u tomu su uživale podršku svojih vlada! Dok su druge države članice EU preko svojih središnjih nacionalnih banaka upozoravali svoje državljane ne uzimati takve kredite, a negdje ih i zabranjivali, u Hrvatskoj su masovno dopuštani.

    Hrvatski guverneri Vujčić i Rohatinski bili su „MUMIJE“ i dopuštali inozemnim komercijalnim bankama činiti što god požele u Hrvatskoj! Zasigurno razlog treba tražiti u nastojanju hrvatskih političara onog već spomenutog jadnog dodvoravanja EU kako bi Hrvatska što brže postala članica EU.

    Hrvatska je na žalost opet suočena sa „novim“ istupima domaćih ekonomista! Nastoji se „argumentirano“ objasniti hrvatskoj javnosti, kako je „spas“ za Hrvatsku uvođenje Eura u novčarsko poslovanje i samim time dokinuće Kune kao nacionalne valute.

    Jedan naš uvaženi ekonomista, dr. Šonje je prije nekoliko dana upravo  time zamarao  hrvatsku javnost sa ne izrečenim „argumentima“ o prijekoj „potrebi“ za dokinućem Kune. Koristio se i netočnostima! Stoga ću samo u nekoliko natuknica ponovno reći zbog čega je ukidanje Kune besmislica!

    Prije svega podsjetit ću sve i svog kolegu Šonje na trenutak kada je utvrđen stvarni iznos financijske dubioze Grčke i dubioza je bila puno teža nego se navodno očekivalo. Tada je Njemačka željela izbaciti Grčku iz euro zone. Odnosno, prinuditi je na povratak na Drahmu.

    No, francuski predsjednik ih je odgovorio i predočio da je to jednostavno nemoguće! Onda se u ljeto 2015. godine ušlo u teške pregovore EU i Grčke oko njezina financijskog spašavanja. Tada je Grčka vlada željela uvesti Drahmu i to je bila vrlo ozbiljna namjera, ali su i oni odustali, jer su se suočili sa istom spoznajom kao i Njemačka, to je nemoguće!

    Zašto je ne moguće, logično je pitanje?
    Zato što države koje su prezadužene, onog trenutka kada su uvele Euro kao valutu, sve su svoje dugove preračunali u Euro. Praktično sav novac koji imaju od tog trenutka nije njihov, zbog deficita koji su unijeli! Izbjegavanje bankrota u takvim državama se svodi samo na upravljanje financijama u smislu prilagodbe priljeva novca sa dospjećem plaćanja različitih financijskih obveza. Kada bi se u takvoj situaciji u nekoj državi pokušalo sa uvođenjem nacionalne valute isto bi bilo nemoguće.

    Naime, kako utvrditi početni tečaj te „nove“ nacionalne valute, kada doslovce ta država ima opći manjak novca! Sav novac što se nalazi u optjecaju praktično ne pripada toj državi, jer ona ima DUG, odnosno GUBITAK! Dakle, svaki Euro u banci i prometu jednostavno nije novac te države, već dug!

    Za funkcioniranje nacionalne valute potreban je iznos novčarskih pričuva u nacionalnoj i inozemnoj valuti. Kako utvrditi početni iznos tih pričuva, kad baš svaki cent, svaki euro koji se nalazi u toj državi je dug! Dakle, nema početnog koraka za uspostavu povratka na nacionalnu valutu, jer ni ne može biti.

    Zbog toga kada moj kolega Šonje tvrdi kako se nitko ne želi vratiti nacionalnoj valuti, jednako je kao i tvrditi, kako svaki davljenik koji se drži za komad drveta ne želi ga pustiti da bi se uhvatio za drugi komad drveta kojeg nema!

    Isto tako kolega Šonje tvrdi kako bi Hrvatska imala „još lakši“ pristup tržištu kapitala EU i valjda ponovno pristup nekim “novim“ i „dodatnim“ fondovima EU! Doista moram se upitati imali više itko normalan tko želi više slušati bajke o „beskonačnim“ novčanim iznosima u fondovima EU i samo ih treba uzeti, kako se prije lagalo!

    Kolega Šonje sam kaže „Hrvatska mora uplatiti kapital u Europsku središnju banku i taj kapital bi bio jamčevina u slučaju gubitka zajedničkih insititucija“! No, tvrdi kolega Šonje, „ali ćemo u njihovim odlukama (tih institucija) punopravno sudjelovati“.

    Doista, kolega Šonje pa u Hrvatskoj više uopće ne postoji osoba koja će povjerovati u bilo kakvu „ravnopravnost“ Hrvatske u EU, jer te ravnopravnosti jednostavno nema za nikog! Baš kako je i rekao novoizabrani predsjednik SAD Trump, EU služi samo za potrebe Njemačkoj!

    Nemojte molim vas pričati priče, kako Hrvatska može biti u „klubu sa Njemačkom i Austrijom“! U tu bajku više ni najmanje dijete ne vjeruje. Hrvatska ne možemo biti niti u klubu sa Italijom i u taj klub ne spada ni Grčka, unatoč vašoj priči o tomu. Italiji nikad neće biti nametnuti takve ekonomske mjere kao Grčkoj, makar je doista talijanski dug višestruko viši nego dug Grčke, jer je Italija stup opstojnosti EU!

    Fiskalna „disciplina“ nema veze za uvođenjem Eura kolega Šonje, jer je to jednako kao i kada se tvrdilo da će „bolonjski sustav“ poboljšati kvalitetu hrvatske visoke naobrazbe, a dogodilo se upravo obrnuto! Fiskalna disciplina kolega Šonje ovisi prije svega o fiskalnom sustavu koji je u Hrvatskoj katasroalan! Nisam zamijetio da ste bilo što predložili u tom smislu, a još manje argumentirano!
    Troškovi tečajne konverzije su trivijalne naravi i krajnje je besmisleno spominjati ih kao neki tako visoko otežavajući čimbenik za oporavak hrvatskog gospodarstva! Puno je važnija, kamatna stopa! No, ona je visoka u Hrvatskoj ne zato što imamo Kunu! Nije ni zato što je takvo stanje na hrvatskom novčarskom tržištu. Kuna ne funkcionira kao valuta u svom suverenom obliku, nego kao valute engleskih kolonija iz 19. stoljeća! Hrvatska nema pravo novčarsko tržište uopće!

    Hrvatske kamatne stope su visoke zato što inozemni vlasnici „hrvatskih“ banaka naplaćuju „hrvatskim“ bankama visoke kamate na eure odobrene kao podloga kunskim kreditima!

    Ponovit ću opet, svaka Kuna mora u svakom trenutku vrijediti 0,13 Eura! Hrvatska je financijski krajnje rizična od bankrota, pa je onda i kamatna stopa na odobrene Eure jako visoka, jer je u nju uključena tzv. „kamatna premija“ kao dodatak na kamatnjak!

    Kolega Šonje, čitava EU koja koristi Euro izvršila je „bailout“ program, kako na razini država, tako na razini bankovnog i korporativnog poslovanja! Samo Hrvatska i zemlje članice EU koje imaju nacionalnu valutu to nisu učinile, jer to nedopušta EU! Te države bi prve mogle učiniti „bailout“ kad bi dokinule štetnu valutnu klauzulu!

    „Bailout“ je  bio koristan za sve članice Euro zone, ali je štetan za Hrvatsku! Je li to ta „ravnopravnost“ koju spominjete kolega Šonje! Hrvatska propada već 8 godina i to dramatično! Od hrvatskih stručnjaka se sa pravom očekuje puno više od trivijalnih bajki o dugogodišnjem putu korisnosti uvođenja propadajuće valute Euro!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • KAKO ĆE VLADATI NOVA VLADA?!


    dr janjiček 800_440
    U Hrvatskoj je konačno došlo na red pitanje što je program „nove“ vlade HDZ-a i Mosta? Prošla je čitava izborna promidžba, sučeljavanja, ali baš nitko nije postavio pitanje kakav gospodarski program će donijet Plenković ako dođe na vlast? No, Plenković je srećom po njega i HDZ došao već na vlast i na žalost tek sada se postavlja pitanje, što kani učiniti Plenković?
    Po prvi puta bih rekao došlo je do izražaja najvažnije pitanje za Hrvatsku, što će biti središnji ekonomski cilj tek uspostavljene hrvatske vlade. Ovo najvažnije pitanje bilo je zatomljivano svo vrijeme od strane HDZ-a i nekako je Plenković to „zaobilazio“ u svim sučeljavanjima. Milanović je u sučeljavanjima pokušavao o tomu nešto govoriti, ali iza sebe je imao jako loše gospodarske pokazatelje, te se doimao posve besmislenim govoriti o tomu.
    U sklopu tog pitanja dogodila se ne davno javna polemika na tu temu. Polemika je bila između provjerenog apologete HDZ-a, dr. Velimira Šonje i sindikalnog vrhovnika Vilima Ribića. Naravno dr. Šonje je na sva usta hvalio „tri božanske osobe“ Dalić-Marić-Ćorić.
    Gospođa Dalić bila je ministrica financija i to vrlo NE uspješna u svoje vrijeme. Nije bila niti na jednoj izbornoj listi, doista „krasan“ politički legitimitet! Iza nje nisu ostali baš nikakvi pozitivni pokazatelji. Istina nije dugo bila na toj dužnosti, tek godinu dana u vrijeme vladavine Kosorice. Ministar financija Marić na dužnosti ministra financija još je kraće vrijeme nego je to bila gospođa Dalić, ali je bio uključen u prijašnje vlade! Nije imao vrijeme bilo što pokazati, a istini za volju bio je ministar po volji premijera Oreškovića. Ministar Marić nema ni blizu sklop veza i poznanstava poput Oreškovića, a još manje iskustva, ali je imao dovoljno stručnosti provoditi zamisli premijera Oreškovića Konačno gospodin Ćorić, mladi profesor sa isto takvim znanjem. Nastupao bi kod Togonala kad su se događale nagle promjene tečaja franka i gotovo uvijek bi prije toga pročitao moje tekstove i to nosio kao podsjetnik.
    Dakle stručno, to je doslovce najlošija osoba!

    Gospodin Ribić je za razliku od dr. Šonje iskazao ozbiljnu sumnju u bilo kakvu spremnost premijera Plenkovića i njegovih ministara bilo što bitno promijeniti u ekonomskom sustavu. Naime, nazvao ih je provoditeljima briselske ortodoksije, te kritizirao i dr. Šonju što on u središte gospodarske pozornosti stavlja uravnoteženje državnog proračuna i to očekuje od premijera Plenkoviće i njegove „božanske trojke“. Inzistirao je gospodin Ribič na oživljavanju proizvodnje i zaposlenosti kao središnjeg ekonomskog cilja. Ustvrdio je još i kako uravnoteženje državnog proračuna neće dovesti do gospodarskog oporavka Hrvatske u smislu smanjenja nezaposlenosti i BDP-a. Dokaz tomu naveo je ekonomsku politiku Milanovićeve vlade koja je upravo činila sve na uravnoteženju državnog proračuna, ali je to dovelo do masovnog iseljavanja.
    Dakako dr. Šonje se izrugivao sa tom tvrdnjom, jer iseljavanje Hrvata u inozemstvo nije izravno vezano sa politikom državnog proračuna i njegovog uravnoteženja.

    Dakle normalno pitanje jeste, što je istina?

    Odgovor na ovo pitanje zahtijeva utvrđivanje uzroka gospodarskog sloma Hrvatske u vrijeme premijera Milanovića i SDP-a na vlasti.
    Razlog je to što je vlada premijera Milanovića u svrhu obuzdavanja kreditiranja odlučila otežati uvjete kreditiranja gospodarstvu i širokom puku. Tako je kreditiranje gospodarstva postalo skuplje, zbog više kamatne stope, a široki puk je isto tako bio suočen sa višom kamatnom stopom, ali otežanim drugim uvjetima kreditiranja. Dakle otežano kreditiranje djelovalo je na smanjenje ponude robe i na smanjenje tražnje robe.

    S primjenom takvih mjera smanjio se priljev novca u gospodarstvo. Istodobno, Milanovićeva vlada je uvećala porezne postotke i pojačala učinkovitost naplate poreza. To je sa druge strane povećalo odljev novca iz gospodarstva.
    Najviše je stradalo malo i srednje gospodarstvo, jer su oni puno ne stabilniji od krupnih poduzeća i u mnogome poslovanje im ovisi o kreditima. Sa druge strane, takvo poduzetništvo uglavnom je utemeljeno na radnoj snazi, pa je propast tih sektora gospodarstva naglo uvećalo nezaposlenost. Hrvatska je veljači 2014, dosegnula broj nezaposlenih od preko 400 tisuća osoba! Od tada započinje masovni egzodus Hrvata u inozemstvo.

    Mladež je razočarana, jer su im se očevi borili i ginuli za uspostavu države Hrvatske, a oni danas nemaju posla u toj državi. Kad i nađu zaposlenje onda su jadno i ne redovito plaćeni! Moje procjene govore o iseljavanju oko 300 tisuća osoba, jer se iselilo 200 000 registriranih 100 000 ne registriranih nezaposlenih osoba.

    Dakle, te mjere Milanovićeve vlade dovele su i do naglog pada potrošnje zbog pada kupovne moći puka. Stoga je priljev novca u državni proračun postao još manji. Glavni izvor proračunskih prihoda je PDV koji se naplaćuje na prodajnu cijenu prodane robe. Zato se Milanovićeva vlada odlučila na dizanje poreznih stopa i učinkovitiju naplatu poreza. „Lanac dugovanja“ zavladao je hrvatskim gospodarstvom.
    Valutna klauzula onemogućava lakše uvijete kreditiranja, jer tečaj Kune mora biti „zakovan“ na 1Kn=0,13€. Stoga svaki rast kreditiranja mora biti popraćen rastom priljeva Eura na novčarskom tržištu, kako se spomenuti tečaj ne bi urušio. Do tog priljeva Eura može doći samo daljnjim vanjskim zaduženjem Hrvatske, a to je postalo jako skupo u smislu visine kamatne stope. Zato je kamatna stopa u Hrvatskoj visoka, jer je ona uvijek 2% do 3% dodana na onu inozemnu.

    Jasno, olakšani uvjeti kreditiranja i olakšana politika oporezivanja su prve mjere koje se moraju poduzeti za rast zaposlenosti i BDP-a! No, kako je šteta nastala Milanovićevim vladanjem ogromna, Hrvatskoj je potreban još i tzv. „bailout“ program, ili program dokapitalizacije gospodarstva.

    Razlog je to što se moraju velike tvrtke izvući iz masovnih dugovanja i time pokrenulo gospodarstvo u smislu rasta PRIJE SVEGA zaposlenosti i BDP-a. Naravno pri novčarskoj politici utemeljenoj na valutnoj klauzuli tako nešto nije moguće! Valutna klauzula bi se jednostavno morala ukinuti.
    Plenković nema  hrabrosti tako što učiniti, a njegovi ministri još manje predložiti! Premijer Plenković provodit će ekonomsku politiku kakvu mu je u zadaću dao Bruxselles. Uostalom tamo prvo i odlazi, po „domaću zadaću“ koja je bila i ostala gospodarski program HDZ-a!
    Potvrdu tomu treba tražiti i u riječima dr. Lovrinovića, koji je rekao da kada je formirana vlada premijera Oreškovića, tada je premijer Orešković izvadio svoju „bilježnicu“ i započeo provoditi ekonomsku politiku koju do tada nitko nikad nije ni vidio, ni čuo. Svi u HDZ-u tvrde kako će Plenkovićeva ekonomska politika biti kontinuitet prijašnje vlade, dakle onu koju ni tada nitko nije niti vidio niti čuo u javnosti, a isto je tako i danas!

    Točno je da središnji cilj ekonomske politike sadašnje vlade treba biti RAST ZAPOSLENOSTI! To je bio i stožerni cilj ekonomskog programa HSP-a. Svako uravnotežavanje državnog proračun UVIJEK vodi ka padu BDP-a i rastu nezaposlenosti!

    Dakle, ili ćemo imati rast BDP-a i zaposlenosti ili uravnoteženje proračuna i daljnji rast nezaposlenih osoba i odljev u inozemstvo.

    „Novi“ ministar financija najavio je u sklopu „porezne reforme“ uvođenje poreza na nekretnine! O tomu sam govorio u ime HSP-a osobno kao njihov ekonomski strateg u ekonomskom programu! U predizborno vrijeme to se kritiziralo, a sada će se provoditi!

    Najavio je ministar financija Marić i UVOZ radne snage iz Ukrajine i Bjelorusije, kako bi se klijentelistički pogodovalo TAJKUNIMA zadržati robovsku razinu plaća u Hrvatskoj.

    Upravo zato treba očekivati nastavak iseljavanja Hrvata u inozemstvo i to bez ikakve šanse za povratkom.
    Je li Plenković svega gore navedenog svjestan? Odogovor je jednostavan, JESTE!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: Za čije interese i čiji račun nam ekonomski “gurui” nameću Euro?!


    Svi su se okupili oko novog „čudotvornog napitka“ za eventualno opijanje narodne mase, a zove se „uvođenje Eura“! Tu su gospoda Šonje, bivši ministar Šuker, ministar Marić, guverner Vujčić. Svima je njima jasno da smo udaljeni od Eura kao Bog i šeširdžija! Ipak oni će se truditi „argumentirano“ nam objasniti kako samo što nam nije zvecnuo Eura na blagajnama samoposluga i to još za „naše dobro“!
    Svima je njima jasno da je i EU i Euro običan „Titanic“!

    janjiček

    Unatoč tomu što sam o uvođenju Eura u gospodarski sustav Hrvatske već više puta pisao, čini se da se HDZ neće okaniti te gluposti tako lako. Dok smo recimo dr. Lovrinović i ja osobno za dokinuće valutne klauzule, dotle su dr. Šonje i guverner Vujčić za uvođenje Eura. Naravno, niti ja niti dr. Lovrinović sa suprotnim stajalištima nećemo imati onakvu pozornost u medijima kakvu će imati kolega Šonje i guverner Vujčić.

    Ipak, odlučio sam se reći zbog čega smatram promašenim uopće raspravljati o uvođenju Eura umjesto Kune u hrvatski gospodarski sustav.

    Moram ovom prigodom na početku prisjetiti sve koji budu čitali ovaj moj tekst, da je još 2000. godine prigodom preuzimanja vlasti od strane Račana i Mesića, stavljeno u središte pozornosti što brže članstvo Hrvatske u EU, ili „euroatlantske integracije“.

    Na tom tragu bio je i HDZ sa Sanaderom, te nisu bili zadovoljni što Hrvatska već nije članica EU. Stoga su oni te 2004. obećali kako će Hrvatska postati članicom EU već 2007. godine. Tada je taj „ubrzani postupak“ nazvan „peta brzina“ i svi su podržali i HDZ i SDP i svi njihovi već propali sateliti! Unatoč svim „čvrstim obećanjima“, ta „peta brzina“ nije donijela članstvo Hrvatskoj u EU za mandat i pol Sanadera i pol mandata Kosorice, već je to postignuto u mandatu Milanovića!

    Raspoloženje javnosti se od one 2000. godine i opće euforije za članstvom u EU, došlo do općeg razočarenja sa članstvom 2013.! Mijenjan je čak i Ustavni Zakon o referendumu, samo da se preko volje hrvatskih državljana nekako Hrvatska ugura u članstvo EU. Bivša ministrica Pusić je čak prijetila o ne isplati mirovina budu li starkelje nešto bauljale i ne zaokruže „za“ na referendumu.

    Tako je Hrvatska nakon 10 godina nagovaranja postala članicom EU! „Uvjete“ smo sve ispunili, generali su nevini odležali u Haškom kazamatu, potpisali smo štetne kvote po Hrvatsku o izvozu prehrambene robe u EU i još štetnije uvozne kvote za tu istu prehrambenu robu.

    Ono što je bitno, Hrvatska se nadala bržem gospodarskom rastu sa članstvom u EU i zato je hrvatski puk želio te 2000 godine članstvo Hrvatske u EU! No, „proces približavanja“ članstvu u EU, posve je od te nada napravilo „serenadu“! Hrvatska je od te 2000. godine do 2013. godine, bilježila sve sporije stope gospodarskog rasta, sve veću i veću stopu nezaposlenosti, sve veći proračunski deficit, sve veći i veći vanjski dug! Kada je konačno Hrvatska u ljeto 2013. godine i postala službeno članica EU, njezino gospodarstvo je bilo posve uništeno!

    Sve to je promatrala vlada HDZ-a, vidio je to i Sanader, a vidjela je to i njegova prva služavka Kosor, poslije premijerka! No, baš nikoga od njih nije bilo briga za to! Važno je bilo članstvo, pa po bilo koju cijenu! Tako se ponašala i prošla SDP vlada. Skoro su bili i uprskali stvar članstva Hrvatske u EU, kada su pokušali zaštiti svoje odane zlikovce iz 80-godina! „Srećom“ nisu uspjeli.

    Sve sam ovo naveo iz samo jednog razloga. Umjesto rješavanja pravih gospodarskih problema, obje stranke i njihove vlade i HDZ i SDP su od 2000. do 2013. godine mazali oči hrvatskoj javnosti sa članstvom u EU, koje će poput čudotvornog napitka od krepanog hrvatskog gospodarstva načiniti gospodarski CroCap.

    Sada se ponovno ide sa sličnim pristupom. Nitko iz vlasti ne spominje nikakav gospodarski program, ama baš nikakvu gospodarsku „reformu“! Na glavi su nam svima sjedili sa tom frazom u predizborno vrijeme! Sada HDZ ponovno nudi „čudotvorni napitak“! Naravno, nije više članstvo u EU (to je već profulano) sada je to EURO!

    Zaboravlja se odmah u startu odgovor na jednostavno pitanje, pa želi li uopće EU vidjeti Euro kao službenu valutu u Hrvatskoj!? Nitko, niti ne spominje to pitanje, a niti odgovor na to pitanje! Odgovor je jasan i zadnjim bedacima, NE želi!

    Hrvatska niti jedan kriterij za podnošenje zamolnice za uvođenje Eura ne ispunjava, ama baš niti jedan jedini! Preveliki je deficit u proračunu, javni dug je katastrofalno visok, gospodarski rast je laž koja se neprekidno servira od SDP-a! Nezaposlenost u Hrvatskoj je beskonačno rastuća veličina! Životni standard ljudi beskonačno padajuća mizerija! Zaposlenici primaju plaće kad se tko smiluje od poslodavaca! Pravosuđe je gore od imbecilnosti, ono ne samo da nikad nije procesuiralo bilo kog poslodavca zbog ne isplate plaće, nego nije u stanju donijeti pravorijek niti nad posve notornim zlikovcem koji je usmrtio jadnu Antoniju Bilić.

    Ipak, svi su se okupili oko novog „čudotvornog napitka“ za eventualno opijanje narodne mase, a zove se „uvođenje Eura“! Tu su gospoda Šonje, bivši ministar Šuker, ministar Marić, guverner Vujčić. Svima je njima jasno da smo udaljeni od Eura kao Bog i šeširdžija! Ipak oni će se truditi „argumentirano“ nam objasniti kako samo što nam nije zvecnuo Eura na blagajnama samoposluga i to još za „naše dobro“!

    Svima je njima jasno da je i EU i Euro običan „Titanic“! Britanci nisu nikad ni imali Euro, ali bježe sa tog EU „Titanica“! Svima je njima poznato da Danska nikad nije uvela Euro, a nije imala nikakvu naftu kao zaleđinu i eto zato im Euro nije ni trebao!

    Svima je njima jasno da jedna Norveška danas ima tek 20% prihoda od izvoza nafte na spram prije nekoliko godina, jer se cijena survala sa $150 na svega $30 po barelu i ne pada im na pamet učlanjivati se u EU! Dakako još manje da imaju Euro kao valutu! Islandu ne pada na pamet učlanjivati se u EU, jer su se i zaglibili u bankovne probleme kad su se približili EU, baš kako je to učinila Hrvatska.

    Tko to onda želi taj Euro? Bugari! Oni su željeli Euro, ali nisu onako jadni uspjeli u tomu unatoč tomu što su ispunjavali većinu kriterija koje Hrvatska sada ne ispunjava! Dakle,  gori smo od Bugara, ali nas spomenuta gospoda i na dalje žele izigrati!

    Tražim i želim da nam sam svima odgovore na jednostavno pitanje ZA ČIJI RAČUN!?

    Dr. Tihomir Janjiček