• HSP: (Od HDZ-a) tražimo zabranu jugoslavensko-četničkog derneka u Srbu!


    „Domoljubi“ skinite ruku sa srca i uperite je u zlo koje prijeti Hrvatskoj

    Gospodine premijeru, tko štiti Hrvate u njihovoj nacionalnoj državi? Tko dozvoljava agresivnoj manjini provoditi orkestralni teror protiv Hrvata u Hrvatskoj? Tko krši premijeru Ustav Republike Hrvatske?
    Od Vas premijeru RH, Plenkoviću tražimo odgovore na ova pitanja i da sada i odmah riješite koordiniranih napada orjunaša i velikosrba na Hrvate i hrvatske građane u RH.

    Tražimo da zabrani četnikovanje koje se svake godine događa na prostorima Like i Banovine koje unosi nemir i nespokoj u većinsko hrvatsko i manjinsko pravoslavno pučanstvo na tim prostorima.

    Dva događaja na kojima je to najizraženije, a koja pogotovo nemaju nikakva uporišta u povijesnim činjenicama su Jadovno (velika laž i prijevara) i zločinački Srb (izvor svih zala u Hrvatskoj) gdje je četničko divljanje legalizirao Ivo Sanader, slijedom toga i četnički pokret u Hrvatskoj, jer kako drugačije protumačiti slavljenje četničkog ustanka u Srbu nego kao legalizaciju četničkog pokreta u Hrvatskoj. Da li se ovo sve događa u dogovoru Vas i koalicijskog partnera Pupovca ili su se događanja otela slabašnim institucijama RH.

    Na ta dva mjesta ponovno „hodočaste“ velikosrpske i jugo-orjunaške horde koje u duhu Memoranduma 2 (?) raspiruju strasti i održavaju atmosferu dobro poznatu iz vremena prije Domovinskog rata o ugroženom srpstvu, grobovima i zemlji, dok im istodobno neki navodni „desničari“ služe kao povod, moto i razlog tog četnikovanja, zbog privlačenja medijske pozornosti! Pri tome se koriste povijesnim falsifikatima koje su nezavisni povjesničari davno demantirali i na oba ova slučaj stavili Ad acta.

    To što su jugo-orjunaši i srbočetnici agresivniji nego ikada ranije možemo zahvaliti njihovoj koaliciji s HDZ-om čija saborska većina ovisi o njihove tri ruke koje se biraju po nakaradnom izbornom zakonu.
    Pozivamo i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića da zabrani skup u Srbu (kada to nije htio niti Karamarko niti Ostojić) koji je planiran za 28. srpnja 2018. godine, jer, nedopustivo je održavanje jednog takvog skupa u slobodnoj Hrvatskoj, skupa koji je negacija hrvatske države, skupa koji slavi četništvo, četnički pokret i četnički ustanak i jugokomunističke zločine.

    Pozivamo premijera Plenkovića i cijelu Vladu Republike Hrvatske da dođu 27. srpnja 2018. godine u Boričevac, selo kojeg nema, na komemoraciju i da se uvjere iz prve ruke o karakteru i vrijednosti četničkog ustanka u Srbu u srpnju 1941. godine.
    Kakav i protiv koga je to bio ustanak, ako u trenutku četničkog i jugokomunističkog orgijanja na tim prostorima nije bio niti jedan hrvatski redarstvenik a kamoli hrvatski vojnik. Dakako da je to bio ustanak protiv svake hrvatske države isto kao i 1991 godine.
    Gospodine premijeru, Vi ste pozvani i prozvani zaštititi hrvatski narod i državu. Povijest Vam neće oprostiti.

    »Narod koji zaboravlja svoju prošlost, slijep ide u budućnost«,
    Otac Domovine dr Ante Starčević

    Karlo Starčević, predsjednik

  • OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE ANDREJU PLENKOVIĆU I POZIV NA OČITOVANJE O ZLOČINAČKOM SPOMENIKU U SRBU KOJI JE POSTAO SIMBOL STRADANJA HRVATSKOG NARODA OD 1941. DO DANAS


    KARLO STARČEVIĆ

    Svake godine 27. srpnja u Srbu se obilježava tzv. Dan ustanka naroda Like i Korduna, odnosno nekadašnji Dan ustanka naroda Hrvatske, kako se isti nazivao u bivšoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Dan je to kada je navodno pukla „prva ustanička puška“ u borbi protiv „mrskog okupatora“, a u novijoj hrvatskoj povijesti taj datum izaziva kontroverze i podjele u hrvatskom društvu. Stoga je potrebno istaknuti nekoliko ključnih činjenica neophodnih za razumijevanje događaja koji su se odigrali krajem srpnja i početkom kolovoza 1941.

    U knjizi „Hronologija Narodnooslobodilačkog rata 1941.-1945.“ ukratko se navodi da je 27. srpnja 1941. „otpočeo masovni narodni ustanak u južnoj Lici“ koji se „brzo proširio i na ostale krajeve Like“ i to tako da su „gerilski odredi i narod iz sreza D. Lapac, predvođeni komunistima, poseli komunikacije koje vode ka Srbu, napali ustaško-žandarmerijsku stanicu i zauzeli Srb“.

    No, mnoge druge knjige, objavljene u bivšoj Jugoslaviji, otkrivaju detalje o stvarnoj naravi ovog „narodnog ustanka“. Tako se u knjizi „Oslobodilački rat naroda Jugoslavije 1941.-1945.“ (Knjiga I, Beograd, 1957.) ističe da se krajem srpnja na ustanak digao „srpski narod Like i Kninske Krajine“ čime se jasno implicira da ovaj ustanak nije bio „narodni“, nego srpski. U istoj knjizi nadalje se navodi slijedeće: „Međutim, dok su u Lici i Bosanskoj Krajini ustanak pripremili i njime rukovodili komunisti, dotle je ustanak u Kninskoj Krajini, gde je partijska organizacija bila malobrojna, uglavnom izbio spontano, tako da su predstavnici srpske buržoazije uspeli da masama nametnu svoje rukovodstvo, što će imati odraza na čitav tok i karakter ustanka u tom kraju.“ Ovi detalji otkrivaju da su, uz sudjelovanje komunista u organizaciji i pripremi tog ustanka, u njemu sudjelovali i neki drugi „elementi“. Koji su to bili razotkriva nastavak teksta u istoj knjizi kojeg ćemo zbog njegovog značaja citirati u cijelosti:
    „Ovaj masovni ustanak gotovo je uništio ustašku vlast u Kninskoj Krajini (sem u samom Kninu) i u većem delu Like. Nemoćne i zaplašene ustaško-domobranske snage i organi vlasti NDH napustili su čak i Knin i povukli se za Drniš, te je komandant italijanske divizije ‘Sasari’ 1. avgusta preuzeo svu civilnu i vojnu vlast u Kninu i okolini. Sporazumno s pretstavnicima bivših građanskih partija, četnički nastrojenim ljudima iz rukovodstva ustanka, Italijani i ovde istupaju kao tobožnji zaštitnici Srba od ustaškog terora, ne napadaju ustanike, izjašnjavaju se da su, tobože, protiv svojih saveznika i satelita ustaša itd.

    Pročetnički elementi vešto obmanjuju narod da će im Italijani obezbediti miran život i nacionalni opstanak. Ustaničke mase, politički i kulturno dosta zaostale, pod uticajem bivših buržoaskih političara, nasedaju ovoj italijansko-četničkoj politici. One ne uočavaju činjenicu da su upravo Italijani godinama pomagali ustaše, doveli ih na vlast i tokom nekoliko meseci mirno gledali kako oni progone i fizički istrebljuju srpski narod. U takvim uslovima, ustaničke snage se pasiviziraju i ustanak počinje splašnjavati. Malo brojni komunisti nisu uspeli da spreče proces opadanja ustanka. Posle uspeha u Kninskoj Krajini, Italijani pokušavaju da na sličan način razbiju ustanak u Lici (kao i u Bosanskoj Krajini). Ustaničkim snagama na području; Like gotovo su isključivo rukovodili komunisti. Samo u nekim mestima južne Like imali su uticaja i pretstavnici srpske buržoazije. Oni su, zajedno s pročetničkim elementima iz Kninske Krajine, 11 avgusta u selu Otriću održali sastanak s italijanskim pretstavnicima iz Knina i potpisali sporazum o međusobnom nenapadanju. Rukovodstvo ustanka u južnoj Lici nije se snašlo, već je podleglo uticaju ovakvih shvatanja o nenapadanju na Italijane i poslalo svog pretstavnika na sastanak u Otriću.“

    Dakle, ličko-kninski ustanak bio je ustvari kombinirani komunističko-četnički ustanak u kojemu su posredničku ulogu odigrale talijanske vojne postrojbe koje će u svom budućem djelovanju na prostoru Dalmacije redovito i u suradnji s četnicima poduzimati vojne operacije protiv hrvatskog stanovništva i biti odgovorne za masovne zločine koji su uslijedili 1942. godine.

    Umiješanost Talijana u „narodni ustanak“ nije bila tek puka slučajnost. Već u svibnju 1941. bivši narodni poslanik Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ) Niko Novaković-Longo otišao je u Rim sa zahtjevom da se Kninska krajina i susjedna područja naseljena Srbima priključe Italiji, a kontakti između srpskih političara i Talijana nastavljeni su i kasnije kada je uspostavljena zajednička suradnja. U navedenoj literaturi ističe se i to da je spomenuti talijansko-ustanički sporazum u Otriću izazvao „izvjesnu krizu, naročito u južnoj Lici“, koja je „posle upornog i dužeg rada Partije u osnovi bila preprođena, jer je veći deo ustaničkih snaga prihvatio liniju Partije da je nužna borba protiv Italijana, dok je manji deo počeo otvoreno da sarađuje s okupatorom i da se postepeno oformljuje u četničke jedinice.“

    Ovaj navod potvrđuje da je ustanak „naroda“ bio ustvari kombinirani srpski komunističko-četnički ustanak protiv hrvatske države u kojemu je dio ustanika bio na „partijskoj liniji“, a dio je zagovarao aneksiju dijela hrvatskog teritorija i njegovo pripojenje Italiji. O ovome svjedoče i talijanski dokumenti, objavljeni u knjizi Dokumenti jedinica i ustanova Kraljevine Italije (Knjiga 1, 1941.), pa se tako u zapovijedi Zapovjedništva 6. armijskog korpusa od 29. srpnja 1941. potčinjenim zapovjedništvima ističe slijedeće: „Pobuna naroda u Lici, koji naoružan ugrožava saobraćaj između Gračaca i Knina, i izgleda teži prema Kninu, a možda ima i druge ciljeve. Ovi su nam elementi dali na znanje da nisu protivnici Italijana – i zaista oni pokazuju poštovanje prema našim oficirima i pomagali su im na uspostavljanju saobraćajnih veza itd. – i žele da naše trupe budu po garnizonima.“ Osim toga, u izvješću guvernera Dalmacije, koje je istog dana upućeno u Rim, ističe se da su se „četničke kolone koje dostižu oko 2000 ljudi, dolazeći iz brodovitih zona Gračaca, Drvara i Vrlike, uputile prema Kninu“. Uputivši se iz Knina prema Zrmanja Vrelu, jedan talijanski satnik zaustavljen je od strane stotinjak naoružanih ljudi, koji su, vidjevši da je Talijani, „izjavili da oni uopšte nisu komunisti…i da stanovništvo Like želi da ima garnizon od italijskih trupa“.

    Štoviše, vođa ustanika je talijanskom satniku predao poruku sa zamolbom da je uruči talijanskom zapovjedništvom u Kninu: „Stanovništvo Like moli italijansku vojsku da smesta zauzme celu zonu provincije jer ne može više da živi od hrvatskog tlačenja. Željno vas očekujemo. Stanovništvo i četnici.“ Uz ovaj dokument dodana je bilješka priređivača te zbirke dokumenata u kojoj je također navedeno da su „velikosrpski elementi… uspeli u prvim danima ustanka…da jednom delu ustanika nametnu svoja shvatanja… Zahvaljujući svom ranijem ugledu, kao i raznim okolnostima, ti elementi su zauzeli i izvesna rukovodeća mesta u ustanku, koja su koristili za stvaranje kontakata sa italijanskim oficirima i za pisanje proglasa u kojima se izražava lojalnost okupatoru i pozivaju ustanici da ne pružaju otpor njegovim trupama.

    Istovremeno, optužujući hrvatski narod i muslimansko stanovništvo kao krivce za ustaške zločine nad srpskim stanovništvom, oni nastoje da ustanak skrenu na kolosek bratoubilačke borbe. Kasnije, u toku septembra 1941, velikosrpski nacionalisti iz Kninske krajine i južne Like prelaze u otvorenu izdaju NOP-a; uz pomoć italijanskog okupatora pristupaju obrazovanju četničkih formacija, koje će za sve vreme rata sarađivati sa italijanskim i nemačkim okupatorima u borbi protiv narodnooslobodilačkog pokreta.“ No, kolika je bila stvarna opasnost potpune aneksije većeg dijela hrvatskog teritorija pokazuje i izvješće zadarske grupe Teritorijalne legije karabinjera od 31. srpnja 1941. u kojemu se ističe da je „potvrđeno da je pokret usmeren isključivo protiv ustaša i da bi naročito stanovništvo Like i Bosne sa oduševljenjem prihvatilo pripajanje Italiji.“

    U izvješću zapovjednika 23. artiljerijskog puka od 9. kolovoza 1941. o situaciji u Gospiću navodi se da srpsko stanovništvo ne propušta priliku izraziti želju da talijanske postrojbe „okupiraju jednog dana zemlju“, a „u tom bi slučaju odmah predali oružje Italijanima i vratili se mirnom i plodnom radu“.
    Na situaciju u Hrvatskoj osvrnuo se u svom izvješću od 2. kolovoza 1941. član Politbiroa CK KPJ Edvard Kardelj koji je istaknuo da su „naši na terenu skoro u većini slučajeva…izgubili glavu“, a „oslobodilački pokret u Hrvatskoj, (što se Hrvata tiče) još je jako slab“ zbog čega je „Hrvatska danas za nas najteži teren“. Upitno je na kakvo „gubljenje glave“ je Kardelj točno mislio, ali neupitno je da brojni dokumenti, kako komunistički, tako i talijanski, potvrđuju stvarnu narav „narodnog ustanka“ koji je prvenstveno bio uperen protiv hrvatske države i naroda koji je od tih istih ustanika bio izložen nasilju i progonima. Tako su u Drvaru pobijeni gotovo svi Hrvati i Muslimani, a istovremeno se odvijao pokolj u Bosanskom Grahovu gdje su četnici pod zapovjedništvom četničkog vojvode Branka Bogunovića župnika Jurja Gospodnetića nabili na ražanj i ispekli.

    U zaseoku Ivezići pobijeno je 37 osoba od kojih je najmlađi Jakov Ivezić imao svega 3 godine. Pobijeno je i 55 staraca u Boričevcu, Gornjem Lapcu i Oraovcu, 2000 stanovnika natjerano u bijeg. Spaljena su sela u Krnjeuši i Vrtoči gdje je ubijeno preko 200 osoba. Ubijani su hrvatski civili – starci, žene, djeca. Nije pošteđeno niti 350 hodočasnika koji su se iz Kosova kod Knina, gdje su svetkovali blagdan sv. Ane, vlakom vraćali u Drvar. Četnici su ih zaustavili u Vagnju i likvidirali kod jame Golubnjače. Uostalom, „u ratu se ne smijemo plašiti uništavanja čitavih sela“, zaključio je Kardelj u spomenutom izvješću.
    Svake godine 27. srpnja u slobodnoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj javno se obilježavaju događaji u kojima se Kardeljevi i Bogunovićevi sljedbenici dokazivali da se doista ne plaše uništavanja čitavih sela. Uništavanje je bilo doslovno jer nije bila riječ samo o paleži i pljački, nego o sustavnim progonima i genocidu nad hrvatskom stanovništvom. Režimi pod kojima su se ova nasilja organizirala i odvijala – četnički, fašistički i komunistički – bili su neupitno totalitarni.

    Prva dva osuđeni su i odbačeni od strane demokratskog svijeta prije više desetljeća. Onaj komunistički osuđen je Rezolucijom Vijeća Europe 1481 iz 2006. godine. Iste godine Hrvatski sabor donio je vlastitu deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj između 1945. i 1990. Nažalost, ne samo da ova deklaracija nije obuhvatila ratne zločine počinjene nad hrvatskim narodom od 1941. do 1945., nego uopće nije zaživjela u praksi zbog čega već godinama svjedočimo proslavama događaja koji su za posljedicu imali likvidacije, progone i masovna kršenja ljudskih prava i koji su neprihvatljivi u demokratskim društvima kojima bi trebala pripadati i današnja Republika Hrvatska.

    Ovakvim pristupom obiteljima svih stradalnika, odnosno njihovim potomcima, poručuje se da su još uvijek građani drugog reda osuđeni na šutnju i bez prava da svoje pretke oplakuju i dostojno pokopaju. U sličnom položaju su i svi oni hrvatski građani čije su obitelji u Domovinskom ratu bile izvrgnute istim onim postupcima kakvi se slave 27. srpnja u Srbu. Štoviše, „prve ustaničke puške“ u ljeto 1990. pukle su na istim područjima na kojima je počeo „ustanak naroda“ 1941.

    Na tim područjima hrvatsko stanovništvo bilo je izloženo represalijama i nasilju te naposlijetku progonima i likvidacijama. „Ustanak“ iz 1990. širio se poput onog iz 1941., a u okupirani Vukovar ušle su postrojbe okićene znakovljem koje je krasilo ustanike iz 1941., dakle četničkim kokardama i partizanskim zvijezdama petokrakama.
    „Dan ustanka naroda“, odnosno ratnih zločina nad hrvatskim narodom u bivšoj Jugoslaviji bio je nametnut kao državni praznik. Istraživanje komunističkih zločina u tom razdoblju nije bilo dozvoljeno, a hrvatska povijest kontaminirala se partijskom ideologijom. Već punih 27 godina Hrvatska, uz Sloveniju jedina bivša komunistička država koja je ujedno i članica EU, čeka na donošenje Zakona o lustraciji.

    Prijedlog nacrta takvog Zakona, kojeg su 1998. pripremili saborski zastupnici iz redova Hrvatske stranke prava, odbačen je iako je upravo donošenje takvog zakona neophodno da bi u Hrvatskoj u potpunosti mogao zaživjeti demokratsko društvo u kojemu će biti garantirana sloboda znanstvenog istraživanja, naročito o kontroverznim povijesnim događajima poput onog u Srbu, i u kojemu će najstrože biti osuđeni svi pojedinci i organizacije koji otvoreno zagovaraju ili podržavaju zločinačke ideologije zbog kojih je hrvatski narod u svojoj domovini bio proganjan, mučen i ubijan.

    Na kraju, potrebno je zapitati se što se to točno slavi u Srbu? Ustanak protiv hrvatske države, zločini nad hrvatskim stanovništvom ili pokušaj anektiranja dijela hrvatskog teritorija i njegovo priključenje Italiji? Kakav god odgovor na ovo pitanje bio, činjenica ostaje da su stvarni motivi koji se kriju iza „narodnog ustanka“ i obilježavanja istog bili protivni interesima hrvatskog naroda i samim tim protuustavni.
    Hrvatska stranka prava u više navrata tražila je zabranu okupljanja u Srbu te upozorila da je spomenik, čiju je obnovu financirala hrvatska Vlada o trošku hrvatskih poreznih obveznika, ujedno i spomenik komunističko-četničkim odredima koji su u ljeto 1941. izvršili masovne ratne zločine nad hrvatskim civilima. Moramo napomenuti da u trenutku četničkih i komunističkih zločina nad Hrvatima i Muslimanima sa obije strane granice, na navedenim prostorima nije bilo niti jednog redarstvenika u odori redarstva NDH a da ne govorimo da su vojnici NDH bili samo u Bihaću i Kninu.

    Dakle ustanicima je smetala samo i jedino HRVATSKA DRŽAVA.

    Unatoč činjenici da su naši dosadašnji zahtjevi bili uzaludni, od hrvatske Vlade i premijera Andrije Plenkovića očekujemo očitovanje o zločinačkom spomeniku u Srbu koji je postao simbol stradanja hrvatskog naroda od 1941. do danas.
    Slavi li se u Srbu pokušaj anketiranja dijela hrvatskog teritorija i njegovo priključenje – Italiji?

    Hrvatska stranka prava
    Karlo Starčević, predsjednik

  • HSP cijele Hrvatske protiv proslave i veličanja četničkog derneka u Srbu.


    prosvjed u srbu

    Paljenjem svijeća u svim gradovima, županijskim središtima u Hrvatskoj prisjećamo se nevinih žrtava, djece, žena i muškaraca pobijenih u etničkom čišćenju s elementima genocida provedenim nad nesrpskim stanovništvom i istočnoj Lici i jugozapadnoj Bosni u četničko-komunističkom pokolju koji je započeo 27. srpnja 1941. godine i trajao do rujna 1941. godine kada su tzv. ustanici predali prostor na upravljanje talijanskim fašistima.

    Predsjednik HSP-a Daniel Srb je zajedno s članovima isto učinio dana u Osijeku na križanju Europske avenije (nekada generalisimusa Staljina) i Ulice Ivana Mažuranića. U izjavi za medije naglasio je da danas prosvjedujemo zbog proslave pokolja, ali i skrivene proslave tzv. Srpskog sabora koji se održao 25. srpnja 1990. godine u Srbu na kojem su donesene odluke koje su vodile budućem formiranju SAO Krajine.

    Sisački pravaši su svoj prosvjed izrazili paljenjem svijeća kod križa i spomen ploče, pokraj šume Brezovica, u znak sjećanja na šest tisuća ubijenih razvojačenih vojnika i civila koje su pripadnici partizanskih jedinica, te agenti OZNE i UDBE, pod okriljem noći i bez sudskih dokaza krivnje mučki ubili na području šume Brezovica krajem Drugog svjetskog rata.

    HSP Brodsko-posavske županije je danas na Gradskom groblju kod spomen obilježja Domovinskoj vojsci upalila lampione za žrtve komunističkog režima u znak prosvjeda protiv proslave tzv ustanka u Srbu.

    HSP-ovci Karlovačke županije  su danas u 9 sati na zapalili  svijeće i položili vijenac kod masovne grobnice u šumi Lužanjak između Donjih i Gornjih Dubrava. Godine 1945 iz sabirnih logora u Karlovcu odvoženi su muškarci žene i svi oni rodoljubi Hrvatice i Hrvati koji su bili ne isto mišljenici komunističkog režima, sa vlakom tri noći koji je za sobom vukao četiri stočna vagona koji se zaustavljao kod srušenog mosta na rijeci Globornici i od tuda su vezani sa žicom dopremljeni do šume Lužanjak tu su mučeni i streljani i pobacani u jame koje su ih čekali iskopane ili su bile prirodne pećine. Pretpostavlja se da je u te tri noći mučeno i ubijeno oko 2.000 do 2.500 Hrvatica i Hrvata, njihova je jedina krivnja bila samo što su Hrvatske nacionalnosti.

    Članovi HSP-a iz  Dalmatinskih županija  svoj prosvjed su izrazili u Srbu  sudjelujući u velikom  broju  na pravaškom i braniteljskom prosvjedu protiv  bilo kakvog oblika proslave  datuma kada su  četničko partizanske  jedinice  masakrirale nedužno hrvatsko stanovništvo.

    Od svih dužnosnika u Hrvatskoj tražimo da se prestane financirati i zabrani slaviti tragičan pokolj iz naše nedavne prošlosti.

    Galeriju slika možete pogledati OVDJE

     

    hsp

  • Hrvatska stranka prava oštro osuđuje proslavu ustanka u Srbu 27. srpnja


    srb 5

    Paljenjem svijeća u svim gradovima, županijskim središtima u Hrvatskoj prisjećamo se nevinih žrtava, djece, žena i muškaraca pobijenih u etničkom čišćenju s elementima genocida provedenim nad nesrpskim stanovništvom i istočnoj Lici i jugozapadnoj Bosni u četničko-komunističkom pokolju koji je započeo 27. srpnja 1941. godine i trajao do rujna 1941. godine kada su tzv. ustanici predali prostor na upravljanje talijanskim fašistima.

    Predsjednik HSP-a Daniel Srb je zajedno s članovima isto učinio dana u Osijeku na križanju Europske avenije (nekada generalisimusa Staljina) i Ulice Ivana Mažuranića.  U izjavi za medije  naglasio je  da  danas prosvjedujemo zbog proslave pokolja, ali i skrivene proslave tzv. Srpskog sabora koji se održao 25. srpnja 1990.  godine u Srbu na kojem su donesene odluke koje su vodile budućem formiranju SAO Krajine.

    “Od svih dužnosnika u Hrvatskoj tražimo da se prestane financirati, te da se zabrani slaviti tragičan pokolj iz naše nedavne prošlosti” – glavni je naglasak izjave predsjednika HSP-a.

    Hrvatska stranka prava
    Daniel Srb,
    Predsjednik

  • HSP uputio otvoreno pismo ministru unutarnjih poslova Orepiću sa zahtjevom za zabranu četničkog orgijanja u Srbu.


    srb pupovac

    Hrvatska stranka prava je uputila otvoreno pismo Ministru unutarnjih poslova Republike Hrvatske povodom zahtjeva za zabranom proslave tzv. Ustanka u organizaciji Srpskog narodnog vijeća. Donosimo ga u cijelosti.

    Poštovani gospodine Ministre,
    Slobodan sam obratiti Vam se ovim otvorenim pismom uvjeren da Vi kao osoba i kao visoki državni dužnosnik dijelite vrijednosti poštivanja ljudskih prava, prava svih državljana i pojedinaca na ravnopravan tretman pred zakonom, ali i pred tijelima kaznenog progona, kao i potrebu kažnjavanja zločina, uključujući ratne zločine te posebice kažnjavanja etničkog čišćenja i genocida bez obzira tko bio počinitelj zločina.
    Poznata je činjenica da jedan nekažnjeni zločin vodi slijedećem te time započinje proces kojem nema kraja. Upravo stoga svi zločini moraju biti kažnjeni.

    11. srpnja Europa je obilježila 21. obljetnicu tragedije u Srebrenici. Nije to prvo brutalno etničko čišćenje.
    Zločin koji se dogodio u Srbu i okolici, zapadnoj Bosni i istočnoj Lici u srpnju i kolovozu 1941. godine predstavljao je etničko čišćenje odnosno genocid izvršen na nesrpskim stanovništvom u tom kraju. Žrtve su bili uglavnom Hrvati i Bošnjaci-Muslimani, uključujući veliki broj masakrirane djece.

    Nesrpsko stanovništvo nikada se nije vratilo, a sela poput Brotnje, Krnjeuše i Borićevca su prestala postojati.
    I ove godine smo svjedoci kako SNV i Pupovac  spremaju obilježiti 27. srpnja kao dan antifašističkog ustanka što je eklatantan primjer iskrivljavanja povijesnih činjenica. Srpski ustanak u srpnju 1941. godine nije bio antifašistički ustanak nego pokolj sveg nesrpskog stanovništva na području istočne Like i jugozapadne Bosne.

    Dana 27. srpnja 1941. u Srbu nije ustanička puška opalila u fašiste, nego su se na njezinu nišanu i pod četničkim nožem našli nedužni i nezaštićeni hrvatski civili koje su njihovi krvnici izmasakrirne pobacali u obližnje jame, a fašistička puška opalila je u Hrvate i Hrvatsku, s namjerom da se u dijelu Hrvatske (kao i i u susjednim krajevima BiH) uništi – ubijanjem i protjerivanjem (genocidom) – sve nesrpsko stanovništvo (Hrvati i Muslimani), a „očišćeni“ krajevi pripoje velikoj Srbiji!

    Stoga tražim, od vas kao čovjeka, da učinite ono što možete i za što snosite i povijesnu odgovornost te zabranite nedopustivu i necivilizacijsku proslavu koju svake godine organizira Srpsko narodno vijeće.

    Da su prijašnji ministri unutarnjih poslova zabranili četnička orgijanja po Srbu ne bi dolazilo do prosvjeda koji su nažalost postali jedini način borbe za istinu i rasvjetljavanje događaja iz srpnja 1941.

    Bitno je upozoriti da je i 91. godine sa tog mjesta poslana poruka hrvatskom narodu kako četnici neće odustati od veliko-srpske ideje.
    Ministre Orepiću zahtijevamo da zabranite četnički skup u Srbu kako ne bi situacija eskalirala u neželjenom pravcu.

    HSP podržava pravaške prosvjede u Srbu sve dok se ne zabrane četnička okupljanja. Isto tako smo spremni braniti pravo na prosvjed i pridružiti se našoj pravaškoj braći.

    Ministre Orepiću od Vas se očekuje kao hrvatskog ministra da  poduzmete sve i zabranite četničko orgijanje u Srbu.

    S poštovanjem,

    Zagreb, 13 srpnja 2016. godine

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Daniel Srb, predsjednik

  • DANIEL SRB: U Srbu se slavi genocid nad Hrvatima. Zločin na području Boričevca, Brotnja i Krnjeuše bio je strašniji i od Srebreničkog


    srb 25,07 2SRB-Nedopustivo je da se u Srbu slavi i obilježava pokolj i etničko čišćenje nad hrvatskim narodom u godini kada se obilježava 20 godina Srebreničke tragedije koja se prema okrutnosti u kojima su stradale cijele obitelji, žene i djeca te cijeli prostor jugozapadne Bosne i sjeverne Like etnički očišćen, mogu usporediti.srb 25,07

    Po mogućnosti preživljavanja žrtava zločin na području Boričevca, Brotnja i Krnjeuše bio je strašniji i od Srebreničkog, rekao je predsjednik HSP-a Danijel Srb na održanoj komemoraciji. Srb je podsjetio na stradanje hrvatskog naroda u tzv. ustanku 27. srpnja 1941.godine u kojemu su neka sela u potpunosti istrebljena a najveće mjesto Boričevac koje je tada brojilo dvije i pol tisuće stanovnika u potpunosti razrušeno , stanovništvo protjerano dok je dio starije populacije koje nije moglo napustiti svoje ognjište živo spaljeno.
    srb 25,07 polaganje vijenaca

    Podsjetio je i na teško stradanje cijele obitelji Ivezić čijih je 37 članova ubijeno dok je najmlađa žrtva bila 6. mjesečna beba a prisjetio se i okrutnosti tzv. ustanika prema svećenicima od kojih su neki živi nabijeni na kolac i pečeni. Katolička crkva je na ovom prostoru zabilježila i najmlađu žrtvu, desetogodišnjeg sjemeništarca Ivana Skendera koji se u tom trenutku nalazio na ljetnom odmoru i koji je zajedno sa svojim svećenikom mučen i bačen u jamu.
    srb 25,07 3
    Podsjetio je i na održavanje tzv. svesrpskog sabora u Srbu 25.7.1990.godine čija se 25.obljetnica i danas slavi u Srbu, slavi se osnivanje tzv. SAO Krajine i odluke o izdvajanju dijela teritorija iz ustavnopravnog poretka RH za koji je bio odlukom tog sabora zadužen SNV. Točno prije 25 godina i službeno je tom odlukom u Srbu započela agresija na RH.

    Zbog svega navedenog nedopustivo je slaviti u Srbu tzv. Dan ustanka, zbog svih žrtava tog ustanka ali i žrtava iz Domovinskog rata i zbog toga HSP traži od državnih institucija da prepoznaju o čemu se u stvarnosti radi u Srbu a od medija da prestanu skrivati istinu o događajima na tom prostoru 1941. i 1990.godine.srb 25,07 projekcija

    HSP neće dopustiti osnivanje neke nove republike u Hrvatskoj poručio je Danijel Srb na komemoraciji u Srbu nakon koje je održano predstavljanje dokumentarnog filma Nade Prkačin „Nikad se nisu vratili” koji govori o tragediji i sudbini Boričevca nakon tzv. Ustanka.srb 25,07, projekcija

    U vrijeme komemoracije na susjednom trgu u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i “Saveza antifašističkih boraca” i “antifašista” Republike Hrvatske održava se tzv. Lički višeboj .

    IZVOR: LIKAplus.hr/hsp

  • HSP: Od ministra unutrašnjih poslova Ostojića tražimo da zabrani četnički dernek u Srbu.


    srb_marković 15 07 2015 osijekNa današnjoj konferenciji za medije Hrvatske stranke prava sazvanoj povodom ponovnih najava da će se u organizaciji Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca organizirati proslava „Dana ustanka“ predsjednik HSP-a Daniel Srb je rekao da će HSP kao i svih dosadašnjih godina HSP tražiti zabranu održavanja toga skupa.

    U uvodnom dijelu predsjednik HSP-a napravio je usporedbu pokolja nedužnih hrvatskih civila na području istočne Like i jugozapadne Bosne u srpnju i kolovozu 1941. godine i pokolju bošnjačkih civila u Srebrenici u srpnju 1995. godine.

    „Događaj koju organizira Pupovac nije ništa drugo do proslava osnivanja četničke brigade osnovane tih dana na tom području,a koja je kasnije počinila strahovite zločine nad hrvatskim stanovništvom tog kraja i na kraju ga u potpunosti etnički očistili“ – rekao je Srb i krenuo s usporedbom.

    Počinitelji u Srebrenici su vojska i policijske snage bosanskih Srba – počinitelji u Srbu pripadnici četničkih i partizanskih odreda.
    Oznake počinitelja u Srebrenici su četničke kokarde i oznake Republike Srpske – u Srbu četničke kokarde i zvijezde petokrake.
    Najodgovornije osobe u Srebrenici su Radovan Karadžić i Ratko Mladić – u Srbu Boško Rašeta četnički vojvoda i Đoko Jovanić komunistički aktivist, kasnije narodni heroj u komunističkoj Jugoslaviji.
    U Srebrenici je ubijeno 8372 osobe u Srbu i okolici oko 2000.
    U Srebrenici su ubijena 44 dječaka u Srbu više od 200.
    Najmlađi ubijeni u Srebrenici je imao 13 godine, u Srbu je najmanje ubijeno dijete imalo samo 6 mjeseci iz obitelji Ivezić.

    Organizatori pokolja iz Srebrenice nalaze se na suđenju u Hagu, dok su krvnici iz Srba, Boričevca i drugih mjesta nekažnjeni, a nakon rata su dobili visoka vojna odlikovanja.

    Način djelovanja je bio isti 1941. u Srbu i okolici i 1995. godine u Srebrenici.

    Zato Hrvatska stranka prava smatra da su mjerodavne državne službe dužne već unaprijed preispitati događaj koji je nastao, okolnosti i učinke tog „ustanka“, kao i dosadašnje učinke te proslave na mir i sigurnost Republike Hrvatske, hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana.

    Naime, sam smisao okupljanja protivan je odredbi čl. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je u cijelosti usmjeren na remećenje javnog reda i mira, na mir i normalan način života građana, stvaranje nemira, neraspoloženja, uznemirenosti, vrijeđanje morala, vrijeđanje Republike Hrvatske i hrvatskog naroda. Uz navedeno, a prema dosadašnjoj praksi na tim skupova, dolazilo je do postupanja protivnih odredbi čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

    HSP traži da se ovaj skup zabrani.

    Prošle godine HSP je tražio zabranu tog skupa koji organizira Pupovac ali do toga nije došlo. Negativno rješenje potpisao je pomoćnik ministra unutarnjih poslova jer je  ministar Ostojić tih dana bio ozbiljno bolestan i nalazio se u bolnici.

    Skloni smo vjerovati da će ove godine ministar Ostojić zabraniti održavanje skupa kojim se veličaju četnički zločini, jer sve drugo bilo bi nedopustivo i radilo bi se o silovanju povijesti.

    Drago Marković

  • HSP: Documenti i GOLJP-u za protuhrvatsko djelovanje ukinuti novce iz javnih izvora.


    daniel srbJučerašnja izjava na konferenciji za medije predsjednika srbijanske vlade Vučića u kojoj se referirao na deklaraciju i rezoluciju Sabora RH i Europskog parlamenta o ratnom zločincu Vojislavu Šešelju samo su još jedan pokazatelj da se u Srbiji ništa nije promjenilo – rekao je Daniel Srb na današnjoj konferenciji za medije u Osijeku.

    Nismo jučer čuli osudu Šešeljevih ratnohuškačih pohoda na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, nismo čuli isprike za učinjene zločine u Vukovaru ili Srebrenici, ali jesmo čuli napad na hrvatske generale koji su oslobođeni na procesu u Hagu, na skandiranje „Za dom spremni“ Josipa Šimunića ili nastupe pjevača Marka Perkovića Tompsona.
    U HSP-u smo stava da institucije hrvatske države moraju primjereno odgovoriti na ove izjave i povući veleposlanika iz Beograda kao javnu manifestaciju zbog nepostupanja srbijanskih institucija prema ratnom zločincu Vojislavu Šešelju – zaključio je Srb i dodao da je ponašanje srbijanske vrhuške koja je došla iz Šešeljeva krila na istom tragu koji on proklamira u svojim izjavama.

    Predjednik Srb se osvrnuo i na otvoreno pismo koje su Vesna Teršelić i Zoran Pusić uputili UN-u, a koje korespondira s Vučićevim izjavama. U navedenom pismu spomenuti dvojac na perfidan način dovodi u pitanje odluke Haškog suda po kojima su hrvatski generali Gotovina, Markač i Čermak oslobođeni svake krivnje za koje ih je teretila optužnica. Naravno želeći perfidno izjednačiti krivnju za Domovinski rat i u istu razinu staviti hrvatske generale i notornog zločinca Šešelja.

    Hrvatska stranka prava takvo političko djelovanje najoštrije osuđuje i javno postavlja pitanje tko daje novac i prostor za javno političko djelovanje ovim parapolitičkim pojavama koje kroz Documentu Vesne Teršelić i GOLJP Zorana Pusića rade protuhrvatsku kampanju.
    Javno tražimo da sredstva koja im se dodjeljuju iz državnog proračuna uskrate, jer njihovo djelovanje ima elemente veleizdaje, a sredstva neka se usmjere u neke socijalne potrebe kojih u Hrvatskoj ima dovoljno. Porezni obveznici ne žele plaćati one koji na svakom koraku rade protiv Republike Hrvatske.

    hsp

  • NAROD KOJI ZABORAVLJA SVOJU PROŠLOST, NE ZASLUŽUJE NI BUDUĆNOST


    groblje srb

    Zadnjih nekoliko godina krajem mjeseca srpnja aktualizira se pitanje takozvanog ustanka u mjestu Srb. Stranom promatraču bi se moglo učiniti da Hrvatska i nema prošlost koja doseže dalje od 1941. godine. Svi koji dolaze u Srb tih dana bilo radi „proslave“ četničkog derneka ili kao prosvjednici protiv održavanja slavlja pokolja nad nevinim Hrvatskim tih krajeva iz toga vremena, nisu ni svjesni da prolaze pokraj jednog groblja koje datira iz ranog srednjeg vjeka, a koje je prepušteno zubu vremena i ciljanoj devastaciji. Naime točno na pola puta otprilike između donjeg i gornjeg Srba nalazi se staro katoličko groblje toliko zapušteno da bi netko pomislio kako pripada nekom minulom vremenu i zaboravljenom narodu a ne našim precima Hrvatima koji su živjeli na tim prostorima daleko prije nego li su Srbi uopće znali da mjesto Serb, kako se tada zvalo, uopće postoji. Srećom čisto slučajno smo doznali za njega i zadnjih 5 godina kontaktiramo razne institucije kako bi se ovo groblje arheološki istražilo i uredilo od te tako zaštitilo od daljnje devastacije i propadanja. Uz samo groblje počele su nicati kuće, a prilikom iskopa temelja i drugih građevinskih radova nerjetko su iz zemlje znale iznići kosti pokojnika koji su na tom groblju pokopani. Do sada smo kontaktirali mnoge institucije koje manje više lopticu prebacuju sa jednih na druge. Neke od njih nemaju ništa protiv „površnog“ uređenja ali bez većih zahvata. Neke jednostavno kažu da groblje nije u njihovoj nadležnosti dok velika većina uopće ne zna da ovo groblje postoji. (lokalitet označen žutom oznakom)

    groblje srb  mapa

    SURADNJA SA BISKUPOM BOGOVIĆEM

    Odmah nakon prikazivanja dokumentarnog filma „Nikad se nisu vratili“ u Zagrebu razgovarao sam sa biskupom Bogovićem o toj temi i dogovorili smo razmjenu podataka po pitanju ovog lokaliteta kako bi zajedničkim snagama i uz Božju pomoć dali sve od sebe da se ovo sveto mjesto konačno i u potpunosti zaštiti.biskup bogović

    Svjesni smo da ćemo naići na nezadovoljstvo lokalnog srpskog stanovništva, zapreke lokalne administacije i moguće daljne devastacije u cilju onemogučavanja tih i takvih radova ali to nas neće pokoloebati da zaštitimo povjesno-kulturnu baštinu Hrvata i posljednje počivalište naših predaka. Uskoro bi trebali dogovoriti i prvu audijenciju kod monsinjora dr. Bogovića po tom pitanju i iskreno se nadam da bi već u proljeće, ako ne bude većih zapreka i protivljenja lokalnog stanovništva, mogli započeti sa radom na zaštiti ovog vrijednog starohrvatskog povjesno-kulturnog spomenika iz srednjeg vijeka.

    Krešimir Vrpka

  • ODLUKA USTAVNOG SUDA – TRULI JE KOMPROMIS KOJI ĆE TEK DOĆI NA NAPLATU!


    Daniel SrbOdluka Ustavnog suda  po pitanju „referenduma o ćirilici“  pokazati će se u skoroj budućnosti kao truli kompromis koji je samo kratkoročno smirio političku situaciju u Republici Hrvatskoj. Dajući jednogodišnju odgodu  za  rješavanje ćiriličnih  problema u gradu Vukovaru Ustavni sud RH je  neke druge gradove i mjesta u Republici Hrvatskoj koji se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji doveo u neravnopravan položaj.

    Probleme koji će nastati iz ovakve odluke rješavati će neki novi sastav Ustavnog suda i neki novi sastav  Hrvatskog Sabora.
    Hrvatska stranka  prava  smatra da  do  problema  oko  „referenduma  o ćirilici“ ne bi ni došlo da  je bilo  više  brige i skrbi o Vukovarcima i Vukovaru a manje  političkih igara preko leđa Vukovaraca od strane vodećih  pozicijskih i opozicijskih  stranaka  u Hrvatskoj.
    Najmanje ih je briga za Vukovar i Vukovarce. Bitni su im samo njihovi kratkoročni politički ciljevi, a za ostvarivanje  svojih političkih ciljeva spremni su gaziti i preko svetinja.

    Hrvatska stranka prava  je do sada  jasno i nedvosmisleno ukazivala na  probleme u Vukovaru koji su proizišli  zbog kratkoročnih interesa  političke većine u GV Vukovara 2010. godine kada je  izglasovan „ćirilični statut“ u  prljavoj trgovini  HDZ-a – HSP AS sa SDSS-om. I tada smo skupljali potpise i tražili referendum u Vukovaru s ciljem poništenja „ćiriličnog statuta“, ali smo bili odbijeni od  tadašnje većine u gradu Vukovaru.
    To su oni isti koji u jučerašnjim izjavama prihvaćaju Odluku Ustavnog suda, (kao da imaju drugu mogućnost)  i izjavljuju da  nisu protiv ćirilice, već da samo nije vrijeme za nju, a drugačije su stavove zastupali dok su se uspinjali na političkoj sceni u Hrvatskoj.

    Isto tako da je bilo više sluha kod  vladajućih  do ovih ovih problema također ne bi došlo. Potrošena su  velika sredstva na  dvojezične ploče, policijsko osiguranje istih, nekoliko ljudi je završilo u bolnici s ozbiljnim posljedicama za zdravlje, a  kazneno je prijavljeno preko 20 ljudi mahom dragovoljaca, logoraša ili obitelji stradalnika.

    Hrvatska stranka prava i danas  jasno i nedvosmisleno zastupa stav da je Ćirilica neprihvatljiva u bilo kakvom javnom prometu bilo gdje na teritoriju Hrvatske i sukladno tomu treba  mijenjati  Zakone koji reguliraju  tu problematiku. Ćirilica je samo jedan od alata, sredstvo  kojim se  ostvaruju ciljevi i planovi sadržani u MEMORANDUMU 2.

      

    Hrvatska stranka prava

    Daniel Srb, predsjednik

  • MILORADE, KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU DRAŽE I JOŽE?


    daniel srbU subotu 26. srpnja 2014. godine HSP i  predstavnici ostalih stranaka Saveza za Hrvatsku su polaganjem  vijenca i paljenjem svijeća za sve  pobijene i masakrirane  u  mahnitom divljanju  četnika, talijana i komunista  na prostoru istočne Like i jugozapadne Bosne u srpnju 1941. godine.

     Dan poslije  na istom mjestu „ukazao“ se   Milorad Pupovac sa svojom svitom

    Na jučerašnjem  obilježavanju četničko-partizanskog derneka u  Srbu, organiziranom od strane SNV-a Milorada Pupovca došlo je ponovno  do niza   ekscesa i izjava koje  zalužuju reakciju i pojašnjenje.

    Prvo pitanje koje  želimo postaviti je: Tko je dozvolio privatnu uporabu pripadnika  Hrvatske vojske i doveo ih u Srb da asistiraju polaganju vijenaca i paljenju svijeća za  zločince i krvnike hrvatskog naroda? Što se  i koji se privid time hoće postići?

    Pozivamo Načelnika Glavnog stožera OSRH, Ministar obrane  i   predsjednika RH da daju odgovore na ovo pitanje. Pozivamo također i novinare  da istraže po čijem je nalogu došlo do ove sramote i blamaže.

    Drugo pitanje postavljamo izravno Miloradu Pupovcu na njegovu izjavu „.. treba znati da u Drvar nije došao Draža, nego Joža“.

     Milorade koja je razlika?

     Draža je uhićen, osuđen i smaknut, kao ratni zločinac. 

    Joža je bio  apsolutni  vladar i doživotni diktator u Jugoslaviji. A od nekoliko poznatih i priznatih  stručnjaka za 20. stoljeće  svrstan  među deset megaubojica  u svjetskim razmjerama.

    Do takvih je podataka došao profesor matematike s prestižnoga američkoga sveučilišta “Stanford, Piero Scaruffi koji je u listopadu 2008. u studiji na temelju statističkih pokazatelja, uvrstio Josipa Broza Tita među deset najvećih zločinaca u 20. stoljeću, koji je odgovoran za ubojstvo najmanje 570 000 ljudi. Isto je potvrdio i njemački povjesničar i sociolog sa sveučilišta u Bremenu, Gunnar Heinsohn u svojoj knjizi “Lexikon der Völkermorde” (1998) iznoseći daleko veći broj ubijenih za koje je odgovoran Tito.

     Treba li ime tog  megazločinca  dovoditi u bilo koji  pozitivni kontekst u Republici Hrvatskoj ili ga treba zabraniti i staviti  izvan zakona, a njegovo slavljenje  zakonski sankcionirati.  Svima je jasno  da treba ovo drugo.

    Pobijenim i masakriranim Nesrbima na području istočne Like i jugozapadne Bosne  došli su i Draža i Joža u  likovima  Miloša Torbice i Đoke Jovanića.

     Tražimo da sve institucije RH  obilježavanja ovog  datuma čine na način  kako je to ove godine napravljeno  u  Bosni i Hercegovini gdje su najviši dužnosnici federacije BiH (predsjednik), županija, zastupnici u parlamentu BiH te s mjesnim biskupom Komaricom obilježili u Drvaru na dostajanstven način stradanje  hodočasnika u četničko-komunističkom krvavom piru. Tijekom misnog slavlja biskup Komarica  najavio  je pokretanje postupka proglašenja svetim župnika Waldemara Maksimilijana Nestora i dvojice svećenika, don Jurja Gospodnetića i don Krešimira Barišića, koji su također ubijeni 1941 u okolici Drvara.

     HRVATSKA STRANKA PRAVA

    Daniel Srb, predsjednik

  • DANIEL SRB: OTKUP DIONICA INA-e TREBA PONUDITI DIJASPORI!


    daniel srb za webNa današnjoj konferenciji za medije u Osijeku  predsjednik HSP-a Daniel Srb osvrnuo se  na analizu Hrvatske narodne banke koja pokazuje kako će do 2016. godine članstvo u Europskoj uniji Hrvatskoj donijeti 16 milijardi kuna gubitka. To je posljedica plaćanja članarine uz slabo povlačenje novca – upozorio je Srb te dodao kako se novac koji se i povlači iz fondova Europske unije ne iskorištava na pravilan način, odnosno na razvoj gospodarstva. Hrvatska stranka prava nebrojeno je puta upozoravala  na štetnost ulaska Hrvatske u EU i svakim danom naši stavovi se pokazuju kao ispravni – zaključio je Srb. 

    Upozorio je Srb i na  neprihvatljivu praksu Ministarstva vanjskih poslova koja reducira mrežu  konzularnih predstavništava  u zemljama s jakom  hrvatskom dijasporom i istakao primjer Australije  gdje se ukidaju sredstva za normalan rad  zaposlenika u konzularnim predstavništvima.

    Naveo je  također i primjer imenovanje  konzula u Subotici  iz redova SDSS-a, te dodao da netko namjerno radi pomutnju u mreži hrvatskih diplomatskih predstvaništava.

    Hrvatskoj stranci prava neprihvatljiva je i ideja da se  veleposlanstva  Republike Hrvatske i Srbije spajaju radi smanjenja troškova. Zašto ne s Austrijom, Mađarskom, BiH ili Slovačkom? –  upitao je Srb i dodao da će u slučaju da se to dogodi pozvati pravaše i  sve građane Hrvatske na prosvjed ispred Ministarstva vanjskih poslova. 

    Hrvatska stranka prava podupire ideju kojom bi hrvatski iseljenici kupili MOL-ov udio u INA-i  to je pravi način na koji bi se trebala Hrvatskoj vratiti ova tvrtka – rekao je Daniel Srb. Dodao je kako bi se time spojili nacionalni i ekonomski interesi u funkciji razvoja naše zemlje.

    Prokomentirao je je Srb i  negativni odgovor MUP-a o zahtjevu Saveza za Hrvatsku za zabranu  skupa u Srbu 27. srpnja 2014. godine u organizaciji SNV-a Milorada Pupovca upozoravjući na neprihvatljivost  proslave jednog čina koji je za posljedicu imao nekoliko tisuća ubijenih i protjeranih Nesrba u zapadnoj Lici i jugozapadnoj Bosni. 
    Pozvao je još jednom sve da se pridruže na  prosvjednom skupu 26. srpnja 2014. godine u 11.00 sati u Srbu.

    Drago Marković

  • SVI U SRB 26. SRPNJA 2014. GODINE!


    srb_2013

    Srpsko narodno vijeće posljednjih nekoliko godina organizira proslavu tzv. Ustanka naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Srbu 27. srpnja. Ovaj datum slavio se u vrijeme komunističke strahovlade kao državni praznik u SRH.

    Danas, u slobodnoj Hrvatskoj ne pristajemo i osuđujemo nečovječno veličanje zločina koji se dogodio u tom tzv. ustanku.

    Zbog poštovanja prema svim žrtvama tog fašističkog pokolja Nesrba u istočnoj Lici i jugozapadnoj Bosni i nedopuštajući rehabilitaciju četničkog pokreta danas Hrvatska stranka prava i sve članice Saveza za Hrvatsku će otići dan ranije, 26. srpnja u Srb te se pokloniti svim žrtvama ovog pokolja na komemoraciji koja će se održati u 11.00 sati u središtu Srba kod prilaza spomeniku.

    Ove godine tražili smo i zabranu proslave tzv. ustanka, jer je i civilizacijski i politički nedopustiva.

    Naime, sam smisao okupljanja protivan je odredbi čl. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je u cijelosti usmjeren na remećenje javnog reda i mira, na mir i normalan način života građana, stvaranje nemira, neraspoloženja, uznemirenosti, vrijeđanje morala, vrijeđanje Republike Hrvatske i hrvatskog naroda.

    Srbski ustanak nije bio antifašistički ustanak, nego ustanak četničko-komunističko-jugoslavenske bande, planiran i izveden uz pomoć talijanske fašističke okupacijske II. armije i drugih snaga Mussolinijeve fašističke Italije!

    Dana 27. srpnja 1941. u Srbu nije ustanička puška opalila u fašiste, nego su se na njezinu nišanu i pod četničkim nožem našli nedužni i nezaštićeni hrvatski civili koje su njihovi krvnici izmasakrirne pobacali u obližnje jame, a fašistička puška opalila je u Hrvate i Hrvatsku, s namjerom da se u dijelu Hrvatske (kao i i u susjednim krajevima BiH) uništi – ubijanjem i protjerivanjem (genocidom) – sve nesrpsko stanovništvo (Hrvati i Muslimani), a „očišćeni“ krajevi pripoje velikoj Srbiji!

    U razdoblju između travanjskih zločina i 28. srpnja, izvršen je i brutalni pokolj 350 hrvatskih katoličkih hodočasnika koji su se iz Kosova kod Knina – gdje su svetkovali blagdan sv. Ane – vlakom vraćali u Drvar. Četnici su presreli vlak, hodočasnike zarobili i svezali, te ih 27. srpnja pobili kod jame Golubnjače i bacili u nju. S hodočasnicima je ubijen i drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor, prvi ubijeni svećenik u Drugome svjetskom ratu na području bivše Jugoslavije. O tome zločinu svjedoči i pripadnik partizanskog pokreta Stevo Babić:

    Bilo je svanulo sunce (27. srpnja 1941.) koje je obasjavalo cijelu okolinu. Četa se već spremala za pokret prema žandarmeriskoj stanici Trubar. Kada je četa stigla u reon Žitkovca pojavio se putnički voz, jer pruga na tom mjestu nije bila prekidana. U vozu nije primijećena vojska pa su ustanici propustili voz prema Vagnju. Na željezničkoj stanici Vaganj, Damjan Željković sa grupom starijih ljudi i omladinaca pokupio je sve putnike iz voza. Među njima se nalazio ustaša Marko Špiranović, katolički svećenik Petar Maks i neki trgovci. Ova grupa je izvela iz voza strojovođu Lokšmita, čiji je sin tada bio član KPJ i nalazio se kod ustanika. Grupa Damjana Željkovića je na svoju ruku povela sve putnike ka Golubnjači i sve ih, bez ičijeg odobrenja postreljala.

    Istoga dana zvjerski je ubijen i drugi katolički svećenik, Juraj Gospodnetić, župnik u Bosanskom Grahovu, koga su ustanici izmasakrirali, a zatim ispekli na ražnju. Jednako su prošli i hodočasnici koji su istoga dana išli na hodočašće u Oštrelj, gdje je također postojala kapelica sv. Ane. I njih su ustanici poubijali, dok je svećenik koji ih je vodio, vlč. Župančić, bio spašen jer je jedan od četnika znao da on nije Hrvat, već Slovenac.

    Istoga 27. srpnja ustanak izbija i u Donjem Lapcu. U njemu je masovno sudjelovalo srpsko pučanstvo. Zajednički su ga organizirali četnici i komunisti, pa su na njegovu čelu, uz četničke prvake i kraljeve oficire (Boško Rašeta i dr.), stajali i poznati komunistički aktivisti Đoko Jovanić, Gojko Polovina, Stojan Matić i dr. Istodobno se organizira i pobuna u Srbu. Vođe pobune su četnici Miloš Torbica, Pajica Omčikus i Stevo Rađenović, koji na dan ustanka u Srbu osnivaju oružani četnički puk (brigadu) sa 1000 boraca. Na tim područjima zahvaćenima pobunom, a to su bila područja na kojima su uglavnom živjeli Srbi, gotovo potpuno je istrijebljeno ili protjerano hrvatsko pučanstvo.

    U ustanku je, 2. kolovoza 1941., stradalo i selo Boričevac nedaleko od D. Lapca, sa oko 2200 stanovnika (Boričevac i mjesta kja su poripadala boričevačkoj župi Male Gosape). Svi su Boričevljani protjerani, a starci koji nisu mogli napustiti selo pobijeni su ili živi spaljeni u svojim kućama. Cijelo je selo zapaljeno, osim dviju kuća srpskih obitelji Vučković, a komunističke vlasti nakon 2. svjetskog rata nisu dopustile povratak protjeranim stanovnicima, pa čak ni onima koji su poslije progona otišli u partizane.

    U selu Brotnji (boričevačka župa) pobijeno je 27 članova obitelji Ivezić, uključujući djecu i starce.

    Pobuna u Drvaru, Bosanskom Grahovu, Donjem Lapcu i Srbu 27. srpnja 1941. organizirali su pripadnici četnika Draže Mihailovića, zajedno s vodećim komunistima s tog područja (pretežno srpske nacionalnosti). Svrha pobune bila je stvaranje velike Srbije bez Hrvata, Muslimana i drugih Nesrba, prema spisu „Homogena Srbija“ četničkog ideolog dr. Stevan Moljević. Spis je objavljen 30. lipnja 1941. u Nikšiću u Crnoj Gori, a u njemu se aktualiziraju već prije objavljeni planovi i programi „Srbi svi i svuda“ Vuka Karadžića, Ilije Garašanina, Nikole Stojanovića.

    Pozivamo sve kojima je neprihvatljivo veličanje četništva da nam se pridruže, a  medije da prate ovaj događaj.

     Zagreb, 22. srpnja 2014.godine

    Daniel Srb, predsjednik HSP-a

  • Je li Pupovac raspoređivao novce za Spomenike i “spomenike”


    slika srbHrvatska stranka prava   svake godine o obljetnici četničkog ustanka u  Srbu, Donjem Lapcu i općinama jugozapadne Bosne upozorava  hrvatsku javnost o karakteru  tog događaja i neprimjerenosti  održavanja bilo kakvih skupova koji prikriveno veličaju četnički  pokret u Republici Hrvatskoj.
    Pogotovo nam je bilo neprimjereno  da se na tim događajima pojavljuju i državni dužnosnici koji   time daju legitimitet organizatorima tog skupa u  liku Milorada Pupovca i njegovog SDSS-a. Naravno  uvijek  smo upozoravali  i na činjenicu  da takav događaj i okupljanje treba kazneno sankcionirati a ne  sudionike štititi kordonom policije izlažući MUP nepotrebnim troškovima.
    Posebno smo bili ogorčeni  činjenicom da je  HDZ-ova Vlada  koja je u to vrijeme bila u koaliciji s SDSS-om Milorada Pupovca,  novcem  poreznih obveznika financirala izgradnju  nekakvog spomenika sudionicima četničkog ustanka, koljačima koji su  s lica zemlje u svojim pohodima  izbrisali  sve Hrvate s tog područja.
    Nestala su  kompletna sela, pobijene cijele obitelji i izbrisane iz kolektivnog pamćenja Hrvata s tog područja.
    Još ogorčeniji smo bili kada smo  vidjeli da se za izgradnju spomenika “Oluja- 95” u Kninu praktički  prose i mole  novci,  skupljajući donacije od sudionika  operacije “Oluja” i  drugih donatora. Za  četnički spomenik u Srbu je  bilo novaca, a za  spomenik poginulim braniteljima u Kninu nije.
     
    Izgleda da je Milorad Pupovac bio taj koji je određivao raspodjelu državnog novca za ove namjene.
     
    Povod za ovu reakciju i pokazatelj koliko smo bili u pravu je vijest da   nedavno  iz Dabine Jame kod sela Brotnjo ekshumirano tridesetak  kostura za koje se pretpostavlja se da je riječ o hrvatskim obiteljima iz plemena Ivezića koji su pobijeni  i bačeni u jamu. Selo Ivezići tada je nestalo, a ubijeno je 37 osoba, među kojima 12 djece u dobi od 3-14 godina, a u jame su bacane i trudnice.

    Ako ovo nije još jedan dokaz  koji mora biti dovoljan državnim isnstitucijama da zabrane okupljanja u Srbu 27. srpnja  koja veličaju koljače i ubojice male djece I trudnica, pod  krinkom  nekog “ustanka”,  mi u HSP-eu ne znamo što je još potrebno da se  isto učini.
     
    Također, iako je šteta  već učinjena  predlažemo da se iz javnog prostora ukloni spomenik koji je  istina poreske  obveznike stajao 4 milijuna kuna jer smatramo da svojim ostankom  nanosi veću štetu.
     
    Ako je bilo novaca za  “Planinsku” i  “Spačvu” mora biti i za ovu namjenu.
     
    Hrvatska Stranka Prava
    Daniel Srb, predsjednik
  • Održan 23. redovni zbor HSP-a Popovače


    hsp-skupstina-1 popovaca

    U nazočnosti brojnih članova, predstavnika Županijskog vijeća stranke i gostiju, popovački su se pravaši prisjetili kako HSP u Popovači svoje djelovanje započinje 1990. kada velikan hrvatske pravaške misli Velimir Kvesić ovdje osniva Podružnicu stranke. „Sve snage tada su usmjerene na obranu Domovine. Većina članova Podružnice se kao pripadnici borbene grupe Cobra za slobodu Hrvatske bore na zapadnoslavonskom bojištu, a Rajko Kos, Željko Grgić, Josip Delpont, Srećko Grgić za Domovinu su dali ono najvrednije, svoje živote i danas nažalost više nisu među nama. Nakon Domovinskog rata pravaši nastavljaju političku borbu za stvaranje sretnije i bogatije Popovače, a pritom se ne smije zaboraviti obol kojeg je za uspješno djelovanje stranke dao Josip Grgić, prvi vijećnik Općinskog vijeća Popovače, prvi poglavar iz redova HSP-a i vizionar razvoja moderne stranke i Općine Popovača, a čija su djela i danas vidljiva”- istaknuto je na 23. zboru. Podsjećajući na ovogodišnje lokalne izbore, istaknuto je da je Hrvatska stranka prava izašla samostalno, kako sa listom za neposredan izbor gradonačelnika, tako i sa listom za izbor Gradskog vijeća Popovače. U drugom izbornom krugu za gradonačelnika je sa 2.702 glasa odnonso 52,10 posto glasova izabran Josip Mišković kojemu je ovo treći uzastopni mandat na čelu popovačke izvršne vlasti. Kandidacijska lista HSP-a za Gradsko vijeće osvojila je 1309 glasova ili 27,03 posto odnosno 5 vijećničkih mandata

    .hsp-skupstina popovača

    Uvjerenja sam kako će doći vrijeme da nestanu razilaženja i sve pravaške opcije zajedno djeluju. U proteklom razdoblju veći dio naših aktivnosti bio je usmjeren na lokalne izbore. Posebnu zahvalu pritom upućujem članovima Podružnice koji su podnijeli najveći teret kampanje. Uspjeh stranke predstavljaju ljudi te se zajedničkim snagama može učiniti mnogo. Nakon provedenih izbora HSP Popovača nastavlja vođenje i razvoj Grada, a stjecanjem tog statusa se, kao najmlađi, 128. grad u Hrvatskoj, možemo ponositi. U proteklih osam godina u investicije na području Grada Popovače uloženo je preko 120 milijuna kuna, te se, koliko god je to bilo moguće, pokušalo u svim naseljima stvoriti kvalitetni životni uvjeti o čemu svjedoči kvalitetna komunalna opremljenost. Poticanje gospodarske djelatnosti odnosno stvaranje uvjeta za razvoj gospodarstva i dalje je u fokusu programa djelovanja HSP-a Popovača, te se može konstatirati da je unatoč snažnoj krizi popovačko gospodarstvo ostalo na nogama”- napomenuo je u sklopu svog obraćanja predsjednik Podružnice HSP-a Popovača Josip Mišković

    soldo popovaca

    srb popovaca

     

    Pozdravnu riječ 23. redovnom izvještajnom zboru uputili su predsjednik HSP-a Daniel Srb kao i predsjednik Županijskog vijeća HSP-a Sisačko- moslavačke županije Željko Soldo istaknuvši kako se živi u vremenu kada se riječ pravaša itekako mora čuti.

    popovaca.hr