• Dr Tihomir Janjiček: Euro nam neće ništa dobroga donijeti:; Krenula je kampanja ZA, mi smo PROTIV!



    Hrvatska vlada je objavila da planira ciljani ulaz u euro zonu, odnosno prihvaćanje Eura za nacionalnu valutu u Hrvatskoj.  Otvorena je navodno „javna rasprava“, a HRT je u tu svrhu pozvao u goste sve odreda „navijače“ eura!

    Sa jedne strane moj kolega “plagijator” Ćorić, pa kolega Šonje nesmiljeni ljubitelj EU po svaku cijenu. Bila je tu i kolegica Ivanov kao „neutralni navijač“ eura.  Naravno predstavnik HNB čiji je interes jedino od HNB napraviti defektnu butigu Europske središnje banke. Uključivao se i kolega Grčić iz Splita.

    Dakako uvođenje Eura je jako veliko pitanje,  jer prije svega niti sama EU ne zna hoće li taj pokus sa zajedničkom valutom uopće opstati ili će doživjeti katastrofu. Istodobno, Hrvatska zasigurno neće moći uvesti Euro još 5 ili 6 godina. Ipak javnost se upozorava.

    Rasprava u „Otvorenom“  u suštini je  imala zadaću uvjeriti hrvatsku javnost kako nam je Euro sudbina, jednako kao članstvo u EU. Nuđeni su ne ozbiljni izgovori pogodnosti Eura kao valute u Hrvatskoj.  Općenito opravdavao se Euro kroz tri čimbenika: prvi je smanjenje troškova poslovanja s inozemstvom zbog neplaćanja troškova tečajne konverzije, drugo je niže kamatne stope i na koncu kao treće je dosadašnja visoka eurizacija Hrvatske.

    Potrebno je dati odgovor na monolog o navedenim razlozima za uvođenje Eura.

    Troškovi konverzije valuta imaju veće značenje ako se radi o zemljama neto uvoznicama, odnosno države koje imaju deficit u vanjskotrgovinskoj bilanci. Uvoznici moraju kupovati inozemne valute na valutnoj burzi kako bi isplatili svoje dobavljače iz inozemstva. To može imati utjecaj na rast cijena robe iz uvoza.

    Ostaje samo pitanje zar nam treba još jeftiniji uvoz u Hrvatskoj gdje Hrvatska država godišnje ostvaruje deficit oko 6 milijardi Eura u vanjskotrgovinskoj bilanci! Još jeftiniji uvoz robe i usluga u Hrvatsku zasigurno neće poboljšati stanje vanjskotrgovinske bilance, dapače može samo pogoršati i napraviti još veći deficit.

    Drugi razlog koji se spominjao su niže kamatne stope. Kada su u pitanju kamatne stope moram odmah reći kako su po tom pitanju svi gosti bili doista neiskreni! Prije svega kamatne u onim državama koje su nekad tvorile EEZ su niže nego u ostalim članicama EU i nego u Hrvatskoj. Međutim, to nije zahvaljujući Euru koji koriste kao valutu, nego te zemlje vode aktivnu monetarnu politiku. Povećali su ponudu novca na tržištu kako bi politikom jeftinih kredita pokrenuli gospodarstvo. Drugim riječima, aktivna monetarna politika se vodi u svrhu ekonomske koristi za Njemačku, Francusku, Belgiju, Nizozemsku, Luksemburg i Austriju. Druge države, koje imaju isto tako Euro nemaju niske kamatne stope.

    Stoga evo nekoliko primjera visine kamatnih stopa na potrošačke kredite odobrene od 1 do 5 godina u državama koje su praktično slične Hrvatskoj ili nešto iznad Hrvatske po stanju gospodarstva i imaju Euro.

    Trenutne kamatne stope su sljedeće: Grčka 10,80%, Slovačka 9,56%,  Španjolska 8,53%. Naravno u državama koje su „stare“ članica one imaju posve drugu situaciju, tako je recimo u Njemačkoj 4,57%, Italia 6,94% i Austria 3,70%.
    Stoga se posve otvoreno može reći kako „rizik“ posjedovanja nacionalne valute u nekoj državi članici EU i tobožnja tečajna „nestabilnosti“ njezine valute nemaju nikakvu poveznicu.
    Naime, države članice EU čija je valuta Euro imaju kamatnu stopu ovisno o odluci Europske središnje banke! Ona procjenjuje rizik poslovanja u nekoj državi i određuje kamatnu stopu. Zato je kamatna stopa u Hrvatskoj relativno visoka, jer se ona administrativno određuje u Bruxellesu od strane Europske središnje banke kao međubankarska kamatna stopa, poznata kao euriobor. Na nju je dodana premija rizika.

    Međutim rizik poslovanja u Hrvatskoj nije vezan za postojanje nacionalne valute Kune. Hrvatska je pravno posve neuređena država. U Hrvatskoj poslovnim lopovima vjerovnici moraju opraštati krađu i to po zakonu! Hrvatska je po tom pitanju već odavno ušla Guinnessovu knjigu financijske gluposti! U svim državama se poslovni lopovi žestoko kažnjavaju.

    U Hrvatskoj im se daje putovnica u šake i šalje u „izbjeglištvo“. Odande se poslije primaju poruke tog istog lopova preko interneta. Isto tako u Hrvatskoj je korupcija državnih institucija dosegla razinu koja se  na „zapadu“ često u šali naziva „svemirska granica“! Ne postoji država u kojoj premijer „aktivira zastupnički mandat“ kako bi izbjegao kaznenu odgovornost! Niti postoji država u kojoj premijer kao zadnji dripac bježi preko granice, a kad bude uhićen od inozemne policije onda još i laže inozemnoj policiji kako nije bježao! Čak i nakon svega toga, takav dripac bude pušten od hrvatskog pravosuđa, a sudbeni postupak će se obnavljati toliko dugo dok krivac ne umre naravnom smrću. Doista tko bi investirao u takvu državu?

    Konačno idemo i do onog trećeg razloga zbog kojeg Hrvatskoj “treba” Euro, a to je „euriziranost“ države. Prije svega, „eurizacija“ države Hrvatske je svjesno vođena ekonomska i monetarna politika! To nije nikakvo „čudo“ koje se nepredviđeno dogodilo, a od prilike tako se objašnjava od uvaženih ekonomista i premijera. Politika precjenjenosti valutnog tečaja Kune traje već godinama i nije pitanje hoće li takva tečajna politika propasti, već kada.

    Valutna klauzula je potpuno isključila vođenje aktivne monetarne politike države Hrvatske u svrhu nacionalnih ekonomskih interesa! Svaka država ima samo dva instrumenta za vođenje ekonomske politike, to su porezna i monetarna politika. Hrvatska monetarnu politiku uopće ne koristi, to je jednostavno „odumrla“ politika kroz nepromjenjivi valutni tečaj. Ovakvu monetarnu i tečajnu politiku kakvu ima Hrvatska, imale su samo britanske kolonije u prošlosti.

    Stoga ostaje pitanje  i za premijera i ostale uvažene „stručnjake“: „Zašto lažu nam u lice“?

    Dr. Tihomir Janjiček

  • DESET GODINA BEZ TEMELJNOG USTAVNOG PRAVA


    SONY DSC
    Ovo je priča sustavnom kršenju temeljnog ustavnog prava, BIRATI I BITI BIRAN! Zadnjih 10 godina Generalni Konzulat RH u Mississaugi SPRIJEČAVA MI GLASOVANJE bilo na višestranačkim izborima ili predsjedničkim ili na referendumu! Hrvatski sam Državljanin, posjedujem SVA Hrvatska dokumenta od Domovnice, Rodnog lista, osobne iskaznice, vozačke dozvole do radne knjižice. Redovito sam se javljao na glasovanje u Generalni Konzulat RH. Tako je to trajalo sve do dolaska na mjesto konzula Ljubinka Matešića. On je prije nekih desetak godina došao na mjesto Generalnog Konzula RH.
    Tada se prvi put pojavio tzv. „propust“ za moje glasovanje, pa eto nisam stavljen na listu  birača za glasovanje! Bilo je to u siječnju 2004. godine. Zašto, nije bilo objašnjenja unatoč mojem pitanju. Većina drugih Hrvata mogla je glasovati na izborima, ali eto „greška“ se potkrala samo u mom slučaju. Inače moram spomenuti da je u mandatu Ljubinka Matešića bilo uvedeno OBVEZATNO „REGISTRIRANJE“ birača. No, pošto nisam dobio odgovor, smatrao sam da je to valjda doista bio „administrativni propust“. Potom dolaze predsjednički izbori i opet nastupa „administrativna“ pogreška. No, ovaj puta sam navodno „ja bio kriv“ jer se nisam „registrirao“ na vrijeme! Došli su novi višestranački zbori u siječnju 2008 godine i naravno „administrativna“ greška se nastavila! Nastavila se i kada je bio referendum za članstvo Hrvatske u EU. „Administrativna“ greška se nastavila i kod zadnjih višestranačkih izbora, OPET se ponovila i kod ovih POSLJEDNJH predsjedničkih izbora.
    Obraćao sam se MVP, Veleposlanstvu RH u Ottawi, obraćao sam se i Saborskom odboru za Hrvatske Državljane izvan Domovine RH, ali NIKAD, baš NIKAD nisam dobio NITI JEDAN JEDINI ODGOVOR, jednostavno NIŠTA! Sve je uvijek završavalo u nečijem KOŠU za otpatke!  Jednostavno NEMAM TEMELJNO USTAVNO PRAVO BIRATI I BITI BIRAN kao svaki Hrvatski Državljanin!
    Svih ovih godina naslušao sam se svega i svačeg oko valjanosti biračkih popisa, a navodni krivci su uvijek bili po SLUŽBENOJ DUŽNOSTI jedino i samo HRVATI i to oni izvan Domovine Hrvatske! Mi Hrvati u Kanadi, ili oni Njemačkoj, Australiji, Argentini smo po svim tim optužbama bili KRIVCI, jer smo „sastavljali“ LAŽNI BIRAČKI POPIS! Ministarstvo javne uprave je UVIJEK postojalo i UVIJEK je to Ministarstvo bilo OBVEZATNO voditi ISPRAVNE BIRAČKE POPISE. No, evo kako je svekolika hrvatska javnost doznala, Ministar Bauk je priznao da je LAGAO i to ni manje ni više nego za 500 tisuća birača! Ono što je još gore, ti IZMIŠLJENI 500 tisuća birača NISU bili Hrvati, već su to bili IZMIŠLJENI srbi! Oni koji su napustili Hrvatsku u MASOVNOJ EVAKUACIJI koju je organizirala srpska okupatorska vlast 1995 godine.
    No, hoću li ja ipak doći do svog Ustavom ZAJAMČENOG PRAVA GLASOVANJA!? Do sada evo NISAM i zbog toga se obraćam Hrvatskoj javnosti i SVIM Hrvatskim institucijama!  Sve te institucije od sudišta do ministarstava i ovih i onih JAMČE moje USTAVNO PRAVO, ali baš NITI JEDNA DO SADA NIJE NIŠTA UČINILA!

    Tihomir Janjiček

  • SLOM HRVATSKOG GOSPODARSTVA.


    Predsjednik povjerenstva za gospodarstvo HSP-a i redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada, dr Tihomir Janjiček, komentira gospodarske teme u Hrvatskoj.
    SONY DSCTri godine su se navršile od dolaska „kukuriku“ vlade na vlast. U manje od te tri godine, dogodio se POTPUNI slom Hrvatskog gospodarstva. Točnije slom se dogodio još u prve dvije godine, a ove godine se samo potvrđivao slom i ništa drugo. Povodom toga održavaju se po hrvatskim TV postajama različite emisije sa „prigodnim“ gostima, koji bi trebali dati odgovor zašto se dogodio gospodarski slom Hrvatske.
    Gosti kao i uvijek sve sami političari i baš niti jednog ekonomiste nema! Na žalost, unatoč želji svih urednika tih TV emisija odgovor Hrvatima zašto se slomilo hrvatsko gospodarstvo nije dat! Mogli su se čuti različiti ministri, a dakako najvažniji među njima je gospodin Grčić, kao ministar gospodarstva. On tvrdi kako je „zadovoljan“ sa rezultatima sadašnje hrvatske vlade i pri tomu to podupire podacima o navodnom rastu izvoza i industrijske proizvodnje. No, ostaje doista pravo pitanje i dalje NE odgovoreno, što je krivo učinila vlada i dovela do potpunog sloma hrvatskog gospodarstva? Temeljem dosadašnjih izjava i premijera i ministara da se dokučiti kako nitko od njih doista NE zna što su krivo učinili i zbog čega je hrvatsko gospodarstvo doživjelo slom.
    Vlada premijera Milanovića nije imala program, unatoč poznatom „planu 21“. Naime, ozbiljan gospodarski program mora imati neki strateški cilj, kao na primjer rast BDP, ili rast zaposlenosti, ili rast izvoza, ili smanjenje deficita u proračunu, ili smanjenje deficita u bilanci plaćanja, ili stabilan tečaj Kune i slično. Svi ovi pobrojani ciljevi doista NE mogu biti ostvareni istodobno, jer su pojedinačno neki od njih u potpunoj opreci sa nekim drugim ciljevima. Dakle, ozbiljan gospodarski program morao bi uzeti u obzir sve ove ciljeve i njihove međusobne opreke, ali utvrditi jedan središnji i možda dva sporedna i tako učiniti gospodarski program. Izbor cilja treba biti optimalno riješenje, gdje će postignuti UKUPNI dobitci za gospodarstvo biti veći od gubitaka, koji se mogu dogoditi u nekim oblastima gospodarstva. No, vlada to jednostavno NIJE učinila.
    Ne stručnost premijera i vlade ogledala se u tomu što je praktično svaki ministar sređivao stanje u djelokrugu svog ministarstva po osobnoj prosudbi i gotovo! Pri tomu je sve bilo NAJVEĆIM dijelom usredotočeno na „stabilan“ tečaj Kune i uravnoteženje državnog proračuna! Odmah na početku mora biti jasno, kada se uravnotežava državni proračun to uvijek dovodi do RASTA nezaposlenosti i pada BDP! Isto tako, SVAKO održavanje „stabilnog“ tečaja nacionalne valute u uvijetima visokog godišnjeg deficita u vanjskoj trgovini, UVIJEK vodi RASTU VANJSKE ZADUŽENOSTI! Te postavke se mogu naći i u najlošijim eknomskim čitankama!
    Dakle, pošto vlada nije imala program, ona je prepustila ministru financija sređivanje dugovanja unutar gospodarstva. Stoga je bio donijet zakon o predstečajnoj nagodbi koji je trebao biti ključ riješenje masovne insolventosti gospodarskih subjekata, točnije ne sposobnost plaćanja financijskih obveza poduzeća. Zakon je u biti samo svodio računovodstveno stanje na stvarno stanje! Drugim riječima, vjerovnik bi otpisao najvećim dijelom dug dužnika i gotovo! Zakon je bio diletantski, jer se njime nije riješavalo pitanje vlasništva nakon otpisa duga. Naime, višegodišnji dužnik bi nastavio voditi poduzeće kao da se baš ništa nije dogodilo, što je potpuni apsurd. Zbog toga se niti menadžerske strukture u dužničkim poduzećima najvećim dijelom nisu niti mijenjale! Dakle, što bi se na duhovit način moglo objasniti, kako je zakon bio postavljen tako što bi se nogometnom klubu oprostili svi porazi i ostavio prvoj ligi, te bi nakon oprosta taj nogometni tim sa istim igračima, istim trenerom i istim stilom igre započeo pobjeđivati! Dakako ILUZIJA!
    Druga greška i to je najvažnija greška. Sve kada bi nakon oprosta dugova svi dužnici odlučili naprasno pošteno poslovati, problem i dužnika i vjerovnika je NEDOSTATAK NOVCA! Naime, kako vjerovnik može nastaviti poslovati, kada nema novca koji mu dužnik nije platio!? Kako dužnik može nastaviti poslovati, kad niti on nema novca! Dakle, kada je Zakon o predstečajnoj nagodbi primjenjen, onda su jednostavno samo brojna poduzeća suočena sa stvarnošu gubitka. Manjim dijelom neka su se izvukla, a većim dijelom su jednostavno otišla u bankrot. Naravno, mala poduzeća i srednja poduzeća su stradala. Zato je nastupio sveopći rast nezaposlenosti. Službeno nezaposlenost je smanjena u zadnje tri godine, ali je i broj zaposlenih smanjen! Kako je to mogućno? Jednostavno, veliki broj ljudi se za trajno iselio iz Hrvatske, a trend PADA broja zaposlenih osoba se NASTAVIO!
    Kao krivca vlada je našla „investitore“, koji joj eto nisu „pomogli“ i naprasno počeli investirati kako bi „pomogli“ vladi!? Investitori NIKAD ne uvećavaju investicije u zemljama u kojima RECESIJA traje NEPREKIDNO! Nitko neće investirati u proizvodnju robe koja bi po dovršetku proizvodnje trebala biti prodavana na tržištu na kojem nacionalna tražnja pada iz dana u dan!
    Dakle, rast investiranja zahtjeva jačanje nacionalne tražnje i uvećanje novčanog priljeva u gospodarstvo! Čitava EU, SAD, Canada, Britanija, sve te zemlje su izvršile dokapitalizaciju velikih tvrtki (dionička društva) otkupom njihovih dionica iz NOVE naklade, po nominalnoj cijeni. Elektronički su im doznačeni novčani iznosi, korporacije su time postale „mješovita društva“, dakle suvlasništvo države i privatne osobe. Takve tvrtke bi imale obvezu u roku od 3 do 5 godina, nakon stabiliziranja otkupiti od države vlastite dionice i time vratiti uloženi novac. „Investicijska klima“ je na taj način izmjenjena i investitori su stekli „povjerenje“, jer je nacionalna tražnja ojačana, a tvrtke postale solventne! To je taj poznati „bailout“!
    Naravno, ostaje još samo jedno pitanje, a to je zašto i Hrvatska tako nešto ne učini? Jednostavno, jer Hrvatska vodi politiku FIKSNOG tečaja Kune! Svako odobravanje kredita ili „bailout“ program, zahtjevao bi od Hrvatske polaganje Eurske protuvrijednosti u bankovni sustav. Eure Hrvatska može kupiti na novčarskom tržištu samo uz visoku kamatnu stopu jer je Hrvatska ne sigurni dužnik! Euri za Hrvatsku su po visokoj kamatnoj stopi, zato su i kunski krediti u Hrvatskoj po NAJVIŠOJ kamatoj stopi u Europi!
    Dakle, što će se dogoditi u zadnjoj godini mandata sa hrvatskim gospodarstvom. Jednostavno, NIŠTA! Nastavit će tonuti i cijela država će skupa sa gospodarstvom u bankrot. Ne treba biti iznenađen ako se bankrot države i gospodarstva dogodi i prije redovitih izbora!