• HSP-ov GOSPODARSKI STRUČNJAK: NE TREBA NAM EURO, TREBA NAM UKIDANJE VALUTNE KLAUZULE!


    Po tko zna koji put ponovno je aktivirana nakana uvođenja Eura kao valute u Hrvatsku. Već sam nekoliko puta pisao o tomu koliko je pogrešno uvoditi Euro u Hrvatskoj, ali se čini kako HDZ-ova vlast zapinje oko toga stalno. Slično su zapinjale i sve prijašnje vlade oko što bržeg članstva Hrvatske u EU.

    Konačno kada je Hrvatska primljena u EU, gospodarstvo se našlo u dubokoj ekonomskoj krizi, a kojoj se ne nazire kraj. Unatoč svim „silnim“ pokazateljima „visokog“ gospodarskog „oporavka“ što slušamo svakodnevno, ali Hrvatska je danas najnepoželjnija država za život svakom Hrvatu! Danas svi znamo da članstvo u EU Hrvatskoj nije do sada donijelo doista baš ništa korisno.

    Sada se ponovno nastoji uvesti Euro i jednostavno pitanje je što će se dogoditi ako se doista uspije u nakani uvođenja Eura?

    U ekonomskoj znanosti uspješno vođenje monetarne unije zahtjeva se tzv. makroekonomska stabilnost. To bi drugim riječima značilo, svaka članica monetarne unije mora voditi aktivnu ekonomsku politiku države, koja bi onemogućavala pojavnosti bilo kakvih naglih promjena. Takve promjene bi bile spriječavanje naglih trošenja u državnom proračunu, jer bi to dovelo do naglog rasta deficita u proračunu.

    Isto tako potrebna je stanovita stabilnost na planu plaćanja prema inozemstvu. To bi značilo ne postojanje golemog deficita u vanjskoj trgovini i sprječavanja naglog rasta deficita u vanjskotrgovinskom poslovanju hrvatskog gospodarstva sa svijetom. Zbog toga kada se stvara određena monetarna unija, onda članstvo u takvoj uniji zahtjeva od članica približno slične ekonomske uvjete po pitanju proračuna i bilance plaćanja prema inozemstvu.

    Države koje stvaraju ili primaju novu članicu u monetarnu uniju stoga zahtjevaju stanje u kojoj bi svaka nova članica bila bez nagomilanog javnog i vanjskog duga prema inozemstvu, odnosno bez ozbiljnijeg deficita u proračunu ili deficita u bilanci plaćanja prema inozemstvu. Ukoliko bi neka članica bila primljena u monetarnu uniju sa visokim javnim i vanjskim dugom, tada bi došlo do preljevanja zajedničkog novca u tu zemlju. Drugim riječim došlo bi do osiromašenja ostalih članica.

    Zbog toga i postoji pet točno definiranih kriterija za svaku državu zinteresiranu za uvođenje Eura:
    Stopa inflacije ne može biti viša od 1,5% od najnižih stope inflacije kakve su u tri države članice EU i koje imaju Euro kao nacionalnu valutu;
    Deficit u državnom proračunu ne može biti više od 3% nacionalnog BDP-a;
    Javni dug, odnosno drug države ne može prelaziti 60% nacionalnog BDP-a;
    Dugoročna kamatna stopa u konkretnoj državi koja želi uvesti Euro ne može biti viša od 2% od onih dugoročnih kamatnih stopa koje imaju tri države monetarne unije čije su dugoročne kamatne stope najniže;
    Stabilni valutni tečaj prema Euru čije promjene ne prelaze 2% godišnje promjene.

    Ako se dobro pogleda Hrvatska, ona doista NE ispunjava tri uvjeta. To su deficit u državnom proračunu, visina javnog duga države i dugoročna kamatna stopa. Stabilnost valutnog tečaja i niska stopa inflacije očito jeste nazočna u Hrvatskoj.
    Optimizam Hrvatske Vlade za uvođenje Eura kao nacionalne valute nalazi se u rastu BDP-a od 3% godišnje. To bi značilo kroz rast BDP-a uz zamrznuti deficit u državnom proračunu, Hrvatska bi se možda mogla približiti zahtjevanim kriterijima. Naravno, ukoliko bi se rast BDP nastavio s istim ili čak s višim postotkom. To je nešto što se ne može sa sigurnošću tvrditi. Ovo je bitno istaknuti, jer nakon podnošenja zahtjeva za primitak u monetarnu uniju, do uvođenja Eura treba proteći dodatnih 5-6 godina.

    Najbitnije pitanje je što je ekonomski interes Hrvatske Države za uvođenje Eura?

    Službena hrvatska vlast taj interes javnosti predstavlja u izbjegavanju plaćanja troškova valutne konverzije prigodom izvršavanja plaćanja između dužnika i vjerovnika koji su locirani jedan u Hrvatskoj i drugi EU. Međutim, već na prvi pogled može se reći kako troškovi valutne konverzije doista ne predstavlju ozbiljan trošak radi kojeg bi se učinila tako duboka monetarna promjena.

    Uostalom, Euro nije ni uveden u EU zbog izbjegavanja plaćanja troškova valutne konverzije. Uveden je sa svrhom ekonomskog osnaženja čitave EU i omogućavanja lakšeg prelijevanja kapitala iz jedne u drugu članicu EU. To prelijevanje kapitala povlačilo bi brži gospodarski rast praktično za sve članice EU. Ozbiljnijeg prelijevanja kapitala unutar EU do sada nije bilo, pa samim time niti rast BDP-a na taj način za nikog.

    Važno je ipak prisjetiti se prošlosti od samo par godina u nazad kada je 2015. godine izbila financijska kriza u Grčkoj. Tada je Njemačka odmah predlagala ostalim članicama izbacivanje Grčke iz monetarne unije. No, to nije moguće, jer sustav koji je napravljen u EU jednostavno nije predvidio izbacivanje bilo koje članice EU iz monetarne unije. Drugim riječim, izlazak bilo koje članice EU iz monterane unije izazvao bi opću katastrofu za čitavu EU. Zbog toga što bi takva članica doživjela potpuni monetarni i financijski kolaps, a što bi izazvalo i kolaps čitave EU. Kolaps čitave EU bi se dogodio zato, jer izbacivanje neke države članice EU iz monetarne unije ne znači i izbacivanje iz članstva EU! Dakle, skraćeno rečeno, ne moguća opcija.

    No, kada je Europska središnja banka vršila pritisak na grčku vlast tijekom pregovora oko paketa financijske pomoći, tada je grčka vlada sama željela istupiti iz monetarne unije! Međutim, to isto tako nije moguće, jer povrat Drahme u opticaj povlači utvrđivanje početnog tečaja Drahme i Eura, a to jednostavno nemoguća misija. Grčka je bila bez ikakvih novčanih rezervi u monetarnom sustavu. Sve što je od novca bilo po bankama bio je Euro koji bi od trenutka povrata Drahme praktično bio inozemni novac. Grčka u suštini nije imala ništa, a uz to još i ogromne dugove. Dakle istupanje iz monetarne unije Grčke također je bilo ne moguće.

    Grčku treba imati u vidu iz prostog razloga, jer ekonomska kriza u Hrvatskoj je jednako duboka kao i u Grčkoj!

    Vratimo se sada na Hrvatsku. Hrvatski monetarni sustav je potpuno euriziran kroz valutnu klauzulu! Svaka Kuna je pokrivena sa €0.13, odnosno tečaj je fiksiran sa omjerom 1€ = 7.5Kn. To znači da je monetarna politika u Hrvatskoj posve zamrznuta i ne uporabljiva. Vlada uopće ne može korisiti monetarni sustav u vođenju ekonomske politike. Zato, jer svako povećanje novčane mase povlači za sobom dodatno kreditno zaduženje u Eurima, jer kako sam rekao svaka kuna mora biti pokrivena sa 0.13 €. Kamatna stopa bi po svim pravilima ekonomskih znanosti morala biti „cijena novca“! U Hrvatskoj se kamatna stopa formira na temelju euribora.
    Taj euribor je razmjerna međubankarska kamatna stopa po kojoj banke u EU pozajmljuju novac između sebe. Euribor se utvrđuje na dnevnoj bazi. Banke u Hrvatskoj stoga koriste taj euribor kao osnovicu, pa na to dodaju svoj profit. U slučaju promjene euribora usljed promjena na tom među bankarskom tržištu, to automatski pogađa sve dužnike u Hrvatskoj. Praktično sav rizik promjene kamatne stope stavljen je na teret dužnika. Dakle, kamatna stopa u Hrvatskoj nema blage veze sa novčarskim tržištem u Hrvatskoj i nema blage veze sa ekonomskom politikom bilo koje dosadašnje i sadašnje hrvatske vlade!

    Kome treba ovakva monetarna politika? Jednostavno rečeno jedino EU, jer kada je uvođena Kuna nitko nije znao kako će ponašati Hrvatska Država, odgovorno ili ne odgovorno!? Odgovorno znači ne praviti velike deficite u proračunu i ne zaduživati se u inozemstvu radi puke potrošnje. Zaduživanje u inozemstvu mora biti u svrhu rasta BDP-a i kroz nastup na tržištu EU! Sve hrvatske vlade od 2000. godine su bile neodgovorne! Vlade Ivice Račana i Ive Sanadera su jednostavno ekonomski uništile Hrvatsku.

    Sadašnja vlada svjesna je precijenjenosti tečaja Kune, svjesna je kako proces monterane i financijske konsolidacije ide presporo! Svjesna i da poboljšanje položaja Hrvatske na EU tržištu kapitala jeste učinjeno, ali je još daleko od dobrog i poželjnog. Sve je postignuto sa jadnim plaćama i još jadnijim mirovinama. Mladi zbog toga odlaze, a stari brže umiru jer nemaju ni za hranu! Stoga, Plenkovićeva vlada želi izbjeći odgovornost za eventualnu deprecijaciju tečaja Kune, pa je onda „najbolje“ preuzeti Euro. Tada će Središnja banka EU jednostavno preračunati prihode po sadašnjem tečaju, a na cijenama će se izbrisati „kn“ i staviti „eu“! Naravno, to je ludost za Hrvatsku.

    Riješenje je ukidanje valutne klauzule, te dokapitalizacija gospodarstva novcem iz HNB-a. Stabilnost tečaja čuvati kroz prodaju manjinskih paketa dionica državnih tvrtki na tržitu EU i time povećati količinu Eura na spram povećane količine Kuna zbog dokapitalizacije gospodarstva.

    To do sada nije učinila nijedna vlada, pa neće ni sadašnja, jer su svi nesposobni!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • Pogled iz Kanade: “Ne uvodite euro ni za živu glavu”!


    dr janjiček 800_440Hrvatska je od 2000. godine bila gurana u „euro-atlanske integracije“. To je postavljeno kao „nacionalni interes“ svih političkih stranka! Taj nacionalni interes sastojao se od članstva u NATO i EU.

    Punih 13 godina godina se ustrajavalo na tom članstvu u „euro-atlantskim integracijama“. Na tom putu, Hrvatska je morala „progutati“ uhićenja NEVINIH hrvatskih generala, a „uspješno“ izvršenje uhićenja je objavljeno „slučajno“ u Beogradu od Carle Del Ponte! Hrvatska je tada na licu mjesta odmah i zaprimila „iskrene čestitke“ od četničkog vrhovništva u Srbiji! Hrvatska je morala „progutati“ i prvostupanjsku presudu svojim generailma! Nakon nekoliko godina, hrvatski generali su posve OPRAVDANO oslobođeni! Sve su to bili „važni“ EKONOMSKI „kriteriji“ članstve u EU!

    No, kada se govori o ekonomskom smislu uvjeta za članstvo Hrvatske u EU, tu su stvari puno drugačije. Hrvatska je morala otvoriti svoje tržište za inozmene tvrtke koje žele nastupiti na hrvatskom tržištu. Posebice onima iz poljoprivrede i prehrambene industrije i dati im neograničenu mogućnost prodaje inozemne jeftine i kontaminirane prehrambene robe!

    Sa druge strane, nestali su hrvatski proizvođači zdrave hrane, ali sa troškovnicima koji su nešto viši od uvozne prehrambene robe. No, ono što hrvatskoj javnosti nikad nije otvoreno rečeno, uvijek je proizvodnja zdrave hrane skuplja od kontaminirane.. Hrvatska državna ministarstva morala su uvijek kontrolirati kvalitetu uvežene prehrambene robe, ali to nisu činila kako bi se dodvorila „svetoj“ EU u svrhu što bržeg članstva Hrvatske u EU.

    Ta navika ostala je i do danas.Tako je Hrvatska tijekom „približavanja“ članstvu u EU pravila godišnje 7-8 milijardi eura vanjskotrgovinskog deficita i posljedično akumulirala ogromni vanjski dug. Domaći proizvođači posve su bankrotirali, a onda i napustili Hrvatsku. „Ogromni“ novčani iznosi u „fondovima“ EU koji su obećavani, na koncu se uspostavilo da nisu baš tako izdašni i previše su birokratizirani. Tako je puno više uplatila Hrvatska u EU u obliku članarine, nego izvukla novca iz EU fondova!

    Vrhunac svega je bio podmetanje Hrvatskoj kredita sa valutnom klauzulom prema tečaju franka! Svrha je bila izvlačanje novca iz Hrvatske kako bi brojne inozemne komercijalne banke smanjile svoje financijske dubioze i u tomu su uživale podršku svojih vlada! Dok su druge države članice EU preko svojih središnjih nacionalnih banaka upozoravali svoje državljane ne uzimati takve kredite, a negdje ih i zabranjivali, u Hrvatskoj su masovno dopuštani.

    Hrvatski guverneri Vujčić i Rohatinski bili su „MUMIJE“ i dopuštali inozemnim komercijalnim bankama činiti što god požele u Hrvatskoj! Zasigurno razlog treba tražiti u nastojanju hrvatskih političara onog već spomenutog jadnog dodvoravanja EU kako bi Hrvatska što brže postala članica EU.

    Hrvatska je na žalost opet suočena sa „novim“ istupima domaćih ekonomista! Nastoji se „argumentirano“ objasniti hrvatskoj javnosti, kako je „spas“ za Hrvatsku uvođenje Eura u novčarsko poslovanje i samim time dokinuće Kune kao nacionalne valute.

    Jedan naš uvaženi ekonomista, dr. Šonje je prije nekoliko dana upravo  time zamarao  hrvatsku javnost sa ne izrečenim „argumentima“ o prijekoj „potrebi“ za dokinućem Kune. Koristio se i netočnostima! Stoga ću samo u nekoliko natuknica ponovno reći zbog čega je ukidanje Kune besmislica!

    Prije svega podsjetit ću sve i svog kolegu Šonje na trenutak kada je utvrđen stvarni iznos financijske dubioze Grčke i dubioza je bila puno teža nego se navodno očekivalo. Tada je Njemačka željela izbaciti Grčku iz euro zone. Odnosno, prinuditi je na povratak na Drahmu.

    No, francuski predsjednik ih je odgovorio i predočio da je to jednostavno nemoguće! Onda se u ljeto 2015. godine ušlo u teške pregovore EU i Grčke oko njezina financijskog spašavanja. Tada je Grčka vlada željela uvesti Drahmu i to je bila vrlo ozbiljna namjera, ali su i oni odustali, jer su se suočili sa istom spoznajom kao i Njemačka, to je nemoguće!

    Zašto je ne moguće, logično je pitanje?
    Zato što države koje su prezadužene, onog trenutka kada su uvele Euro kao valutu, sve su svoje dugove preračunali u Euro. Praktično sav novac koji imaju od tog trenutka nije njihov, zbog deficita koji su unijeli! Izbjegavanje bankrota u takvim državama se svodi samo na upravljanje financijama u smislu prilagodbe priljeva novca sa dospjećem plaćanja različitih financijskih obveza. Kada bi se u takvoj situaciji u nekoj državi pokušalo sa uvođenjem nacionalne valute isto bi bilo nemoguće.

    Naime, kako utvrditi početni tečaj te „nove“ nacionalne valute, kada doslovce ta država ima opći manjak novca! Sav novac što se nalazi u optjecaju praktično ne pripada toj državi, jer ona ima DUG, odnosno GUBITAK! Dakle, svaki Euro u banci i prometu jednostavno nije novac te države, već dug!

    Za funkcioniranje nacionalne valute potreban je iznos novčarskih pričuva u nacionalnoj i inozemnoj valuti. Kako utvrditi početni iznos tih pričuva, kad baš svaki cent, svaki euro koji se nalazi u toj državi je dug! Dakle, nema početnog koraka za uspostavu povratka na nacionalnu valutu, jer ni ne može biti.

    Zbog toga kada moj kolega Šonje tvrdi kako se nitko ne želi vratiti nacionalnoj valuti, jednako je kao i tvrditi, kako svaki davljenik koji se drži za komad drveta ne želi ga pustiti da bi se uhvatio za drugi komad drveta kojeg nema!

    Isto tako kolega Šonje tvrdi kako bi Hrvatska imala „još lakši“ pristup tržištu kapitala EU i valjda ponovno pristup nekim “novim“ i „dodatnim“ fondovima EU! Doista moram se upitati imali više itko normalan tko želi više slušati bajke o „beskonačnim“ novčanim iznosima u fondovima EU i samo ih treba uzeti, kako se prije lagalo!

    Kolega Šonje sam kaže „Hrvatska mora uplatiti kapital u Europsku središnju banku i taj kapital bi bio jamčevina u slučaju gubitka zajedničkih insititucija“! No, tvrdi kolega Šonje, „ali ćemo u njihovim odlukama (tih institucija) punopravno sudjelovati“.

    Doista, kolega Šonje pa u Hrvatskoj više uopće ne postoji osoba koja će povjerovati u bilo kakvu „ravnopravnost“ Hrvatske u EU, jer te ravnopravnosti jednostavno nema za nikog! Baš kako je i rekao novoizabrani predsjednik SAD Trump, EU služi samo za potrebe Njemačkoj!

    Nemojte molim vas pričati priče, kako Hrvatska može biti u „klubu sa Njemačkom i Austrijom“! U tu bajku više ni najmanje dijete ne vjeruje. Hrvatska ne možemo biti niti u klubu sa Italijom i u taj klub ne spada ni Grčka, unatoč vašoj priči o tomu. Italiji nikad neće biti nametnuti takve ekonomske mjere kao Grčkoj, makar je doista talijanski dug višestruko viši nego dug Grčke, jer je Italija stup opstojnosti EU!

    Fiskalna „disciplina“ nema veze za uvođenjem Eura kolega Šonje, jer je to jednako kao i kada se tvrdilo da će „bolonjski sustav“ poboljšati kvalitetu hrvatske visoke naobrazbe, a dogodilo se upravo obrnuto! Fiskalna disciplina kolega Šonje ovisi prije svega o fiskalnom sustavu koji je u Hrvatskoj katasroalan! Nisam zamijetio da ste bilo što predložili u tom smislu, a još manje argumentirano!
    Troškovi tečajne konverzije su trivijalne naravi i krajnje je besmisleno spominjati ih kao neki tako visoko otežavajući čimbenik za oporavak hrvatskog gospodarstva! Puno je važnija, kamatna stopa! No, ona je visoka u Hrvatskoj ne zato što imamo Kunu! Nije ni zato što je takvo stanje na hrvatskom novčarskom tržištu. Kuna ne funkcionira kao valuta u svom suverenom obliku, nego kao valute engleskih kolonija iz 19. stoljeća! Hrvatska nema pravo novčarsko tržište uopće!

    Hrvatske kamatne stope su visoke zato što inozemni vlasnici „hrvatskih“ banaka naplaćuju „hrvatskim“ bankama visoke kamate na eure odobrene kao podloga kunskim kreditima!

    Ponovit ću opet, svaka Kuna mora u svakom trenutku vrijediti 0,13 Eura! Hrvatska je financijski krajnje rizična od bankrota, pa je onda i kamatna stopa na odobrene Eure jako visoka, jer je u nju uključena tzv. „kamatna premija“ kao dodatak na kamatnjak!

    Kolega Šonje, čitava EU koja koristi Euro izvršila je „bailout“ program, kako na razini država, tako na razini bankovnog i korporativnog poslovanja! Samo Hrvatska i zemlje članice EU koje imaju nacionalnu valutu to nisu učinile, jer to nedopušta EU! Te države bi prve mogle učiniti „bailout“ kad bi dokinule štetnu valutnu klauzulu!

    „Bailout“ je  bio koristan za sve članice Euro zone, ali je štetan za Hrvatsku! Je li to ta „ravnopravnost“ koju spominjete kolega Šonje! Hrvatska propada već 8 godina i to dramatično! Od hrvatskih stručnjaka se sa pravom očekuje puno više od trivijalnih bajki o dugogodišnjem putu korisnosti uvođenja propadajuće valute Euro!

    Dr. Tihomir Janjiček

  • dr Janjiček: Za čije interese i čiji račun nam ekonomski “gurui” nameću Euro?!


    Svi su se okupili oko novog „čudotvornog napitka“ za eventualno opijanje narodne mase, a zove se „uvođenje Eura“! Tu su gospoda Šonje, bivši ministar Šuker, ministar Marić, guverner Vujčić. Svima je njima jasno da smo udaljeni od Eura kao Bog i šeširdžija! Ipak oni će se truditi „argumentirano“ nam objasniti kako samo što nam nije zvecnuo Eura na blagajnama samoposluga i to još za „naše dobro“!
    Svima je njima jasno da je i EU i Euro običan „Titanic“!

    janjiček

    Unatoč tomu što sam o uvođenju Eura u gospodarski sustav Hrvatske već više puta pisao, čini se da se HDZ neće okaniti te gluposti tako lako. Dok smo recimo dr. Lovrinović i ja osobno za dokinuće valutne klauzule, dotle su dr. Šonje i guverner Vujčić za uvođenje Eura. Naravno, niti ja niti dr. Lovrinović sa suprotnim stajalištima nećemo imati onakvu pozornost u medijima kakvu će imati kolega Šonje i guverner Vujčić.

    Ipak, odlučio sam se reći zbog čega smatram promašenim uopće raspravljati o uvođenju Eura umjesto Kune u hrvatski gospodarski sustav.

    Moram ovom prigodom na početku prisjetiti sve koji budu čitali ovaj moj tekst, da je još 2000. godine prigodom preuzimanja vlasti od strane Račana i Mesića, stavljeno u središte pozornosti što brže članstvo Hrvatske u EU, ili „euroatlantske integracije“.

    Na tom tragu bio je i HDZ sa Sanaderom, te nisu bili zadovoljni što Hrvatska već nije članica EU. Stoga su oni te 2004. obećali kako će Hrvatska postati članicom EU već 2007. godine. Tada je taj „ubrzani postupak“ nazvan „peta brzina“ i svi su podržali i HDZ i SDP i svi njihovi već propali sateliti! Unatoč svim „čvrstim obećanjima“, ta „peta brzina“ nije donijela članstvo Hrvatskoj u EU za mandat i pol Sanadera i pol mandata Kosorice, već je to postignuto u mandatu Milanovića!

    Raspoloženje javnosti se od one 2000. godine i opće euforije za članstvom u EU, došlo do općeg razočarenja sa članstvom 2013.! Mijenjan je čak i Ustavni Zakon o referendumu, samo da se preko volje hrvatskih državljana nekako Hrvatska ugura u članstvo EU. Bivša ministrica Pusić je čak prijetila o ne isplati mirovina budu li starkelje nešto bauljale i ne zaokruže „za“ na referendumu.

    Tako je Hrvatska nakon 10 godina nagovaranja postala članicom EU! „Uvjete“ smo sve ispunili, generali su nevini odležali u Haškom kazamatu, potpisali smo štetne kvote po Hrvatsku o izvozu prehrambene robe u EU i još štetnije uvozne kvote za tu istu prehrambenu robu.

    Ono što je bitno, Hrvatska se nadala bržem gospodarskom rastu sa članstvom u EU i zato je hrvatski puk želio te 2000 godine članstvo Hrvatske u EU! No, „proces približavanja“ članstvu u EU, posve je od te nada napravilo „serenadu“! Hrvatska je od te 2000. godine do 2013. godine, bilježila sve sporije stope gospodarskog rasta, sve veću i veću stopu nezaposlenosti, sve veći proračunski deficit, sve veći i veći vanjski dug! Kada je konačno Hrvatska u ljeto 2013. godine i postala službeno članica EU, njezino gospodarstvo je bilo posve uništeno!

    Sve to je promatrala vlada HDZ-a, vidio je to i Sanader, a vidjela je to i njegova prva služavka Kosor, poslije premijerka! No, baš nikoga od njih nije bilo briga za to! Važno je bilo članstvo, pa po bilo koju cijenu! Tako se ponašala i prošla SDP vlada. Skoro su bili i uprskali stvar članstva Hrvatske u EU, kada su pokušali zaštiti svoje odane zlikovce iz 80-godina! „Srećom“ nisu uspjeli.

    Sve sam ovo naveo iz samo jednog razloga. Umjesto rješavanja pravih gospodarskih problema, obje stranke i njihove vlade i HDZ i SDP su od 2000. do 2013. godine mazali oči hrvatskoj javnosti sa članstvom u EU, koje će poput čudotvornog napitka od krepanog hrvatskog gospodarstva načiniti gospodarski CroCap.

    Sada se ponovno ide sa sličnim pristupom. Nitko iz vlasti ne spominje nikakav gospodarski program, ama baš nikakvu gospodarsku „reformu“! Na glavi su nam svima sjedili sa tom frazom u predizborno vrijeme! Sada HDZ ponovno nudi „čudotvorni napitak“! Naravno, nije više članstvo u EU (to je već profulano) sada je to EURO!

    Zaboravlja se odmah u startu odgovor na jednostavno pitanje, pa želi li uopće EU vidjeti Euro kao službenu valutu u Hrvatskoj!? Nitko, niti ne spominje to pitanje, a niti odgovor na to pitanje! Odgovor je jasan i zadnjim bedacima, NE želi!

    Hrvatska niti jedan kriterij za podnošenje zamolnice za uvođenje Eura ne ispunjava, ama baš niti jedan jedini! Preveliki je deficit u proračunu, javni dug je katastrofalno visok, gospodarski rast je laž koja se neprekidno servira od SDP-a! Nezaposlenost u Hrvatskoj je beskonačno rastuća veličina! Životni standard ljudi beskonačno padajuća mizerija! Zaposlenici primaju plaće kad se tko smiluje od poslodavaca! Pravosuđe je gore od imbecilnosti, ono ne samo da nikad nije procesuiralo bilo kog poslodavca zbog ne isplate plaće, nego nije u stanju donijeti pravorijek niti nad posve notornim zlikovcem koji je usmrtio jadnu Antoniju Bilić.

    Ipak, svi su se okupili oko novog „čudotvornog napitka“ za eventualno opijanje narodne mase, a zove se „uvođenje Eura“! Tu su gospoda Šonje, bivši ministar Šuker, ministar Marić, guverner Vujčić. Svima je njima jasno da smo udaljeni od Eura kao Bog i šeširdžija! Ipak oni će se truditi „argumentirano“ nam objasniti kako samo što nam nije zvecnuo Eura na blagajnama samoposluga i to još za „naše dobro“!

    Svima je njima jasno da je i EU i Euro običan „Titanic“! Britanci nisu nikad ni imali Euro, ali bježe sa tog EU „Titanica“! Svima je njima poznato da Danska nikad nije uvela Euro, a nije imala nikakvu naftu kao zaleđinu i eto zato im Euro nije ni trebao!

    Svima je njima jasno da jedna Norveška danas ima tek 20% prihoda od izvoza nafte na spram prije nekoliko godina, jer se cijena survala sa $150 na svega $30 po barelu i ne pada im na pamet učlanjivati se u EU! Dakako još manje da imaju Euro kao valutu! Islandu ne pada na pamet učlanjivati se u EU, jer su se i zaglibili u bankovne probleme kad su se približili EU, baš kako je to učinila Hrvatska.

    Tko to onda želi taj Euro? Bugari! Oni su željeli Euro, ali nisu onako jadni uspjeli u tomu unatoč tomu što su ispunjavali većinu kriterija koje Hrvatska sada ne ispunjava! Dakle,  gori smo od Bugara, ali nas spomenuta gospoda i na dalje žele izigrati!

    Tražim i želim da nam sam svima odgovore na jednostavno pitanje ZA ČIJI RAČUN!?

    Dr. Tihomir Janjiček