• HSP upozorava na sustavnu nebrigu za vode u Splitsko dalmatinskoj županiji.


    VODA = ŽIVOT
    JADRO – rijeka koju se zbog njenog životnog značaja i događaja iz starohrvatske povijesti naziva i hrvatskim Jordanom. Izvire u podnožju planine Mosor i teče solinskim poljem. Duljine je 4,5 km, no iznimno je bogata vodom, pa tako između ostalog napaja vodom Split, Kaštela i Trogir.
    Danas kada vidimo da se nakon svake malo veće pa čak i manje kiše, javlja redovito zamućenje vode, moramo se upitati što nam to govori jer priroda nam očito šalje poruku. Međutim, pitamo se vidi li to netko i je li na to uopće dužno reagira? Hoćemo li zapravo sve češće tj. redovito slušati ovakve obavijesti: „Zamutio se izvor Jadra, na snazi preporuka o prokuhavanju vode“?
    HSP pita p(r)oziva sve odgovorne institucije, kao i svu zainteresiranu javnost, na alarmantno stanje i svjesnost uzročno posljedičnih efekata ugroze koja nam već kuca na vrata. Postavljamo i pitanje odgovornosti svim čimbenicima ovog nadasve žalosnog odnosa prema vodi kao nositeljici života općenito,a posebno u našem Splitsko-dalmatinskom bazenu. Dapače, s jedne strane gledamo kako se planiraju pročistači te financiraju projekti aglomeracije i to u milijunskim iznosima, a s druge strane vidimo tešku institucionalnu neodgovornost, ljudsku nebrigu i sinergijski odnos „pijanih bogataša“.

    Naime, Splitski “Vodovod” je s drugim institucijama zaduženim za vode sondirao i označio vode cijeloga Cetinskog sliva,i gdje u Vodoopskrbnom planu Splitsko-dalmatinske županije (stranice 158. i 159.) još iz prosinca 2008.g. stoji da je izvor rijeke Jadro pete klase, a Cetina pri brani Peruća u djevičanskoj prvoj klasi.
    Dodatni problem po pitanju Jadra su recimo i neke općine poput Muća i Dugopolja, odakle crne jame i oborinske vode, te bazeni (laguna Kožnjak), dakle onečišćena i toksična voda dolazi na izvorišta rijeka Jadro i Žrnovnica. Tu je posebni problem planiranog CGO LEĆEVICA koji se nalazi na 470 metara nadmorske visine, a čija je lokacija povezana sa svim izvorima pitke vode. Radi se o kraškom terenu s ogromnim brojem speleoloških objekata, od kojih su neki na samoj lokaciji. Oko same mikro lokacije nalazi se 24 speološka objekta (špilje i jame), a čije je podzemlje vodnim tokovima povezano sa svim izvorima pitke vode Šibensko kninske i Splitsko dalmatinske županije, a direktno i s tim izvorom.

    Dokazano je naime da podzemne vode iz užeg područja planiranog centra dolaze na izvor rijeke Jadro i da bi sa sobom donosilo i procjedne vode s navedene lokacije. Dodatno što planirani centar nema kanalizacijski sustav a niti se ne namjerava izgraditi, te bi se veći dio tih otpadnih voda izlijevao u upojne bunare tj. direktno u krš, nakon čega bi svakodnevo dolazio na izvor rijeke Jadro. Bazen iz kojega se sada crpi pitka voda za 300.000 stanovnika (u sezoni 500 000). Glede samoga Jadra kazati još i to da je dnevni protok te relativno male rijeke 10 kubika u sekundi, a iskorištava se oko 2,5 -3 kubika ili ako preračunamo da npr. u bazenu SDŽ sa pola milijuna ljudi svaka osoba popije dvije litre onda je komercijalna vrijednost milijun eura dnevno što znači 100 milijardi eura godišnje!
    Osim žalosnih činjenica da se u samoj blizini izvora Jadra odlaže divlje smeće, i to na jedno od desetak ilegalnih odlagališta Solina i Klisa, tu je još i kamenolom koji čije učestale detonacije u konačnici mogu dovesti i do unutarnjih tektonskih poremećaja, a time i ugroziti prirodan tok rijeke.
    Dapače, ta ilegalna odlagališta od kojih se neka nalaze uz samu ogradu izvora rijeke Jadro, neka na samo par sto metara iznad samog izvora, svakodnevno nekontrolirano rastu,a na njima se baca sve i sva počevši od klaoničkog, građevnog, biološkog, azbestong i drugog smeća.
    Dakle, umjesto zaštićenog parka prirode i tretiranja vode (izvora života) kao našeg nacionalnog blaga, nadasve vrijednog i Bogom datog resursa mi mrtvo hladno gledamo kako se taj život rastače. Javnost ne reagira ili u najvećoj mjeri okreće glavu, a institucije šute ne poduzimajući doslovno ništa.
    HSP i na ovaj način skreće pozornost na znakove koje očito mnogi ne vide, a na žalost nogi i ne žele vidjeti. I da sve na kraju zaključimo riječima našeg pravaša A. G. Matoša: “Priroda je najbolji učitelj slobode, jer je sve slobodno što u njoj diše i ide, sve osim čovjeka.”

    Željen Jurlin,
    Predsjednik Povjerenstva za ekologiju HSP-a

  • HSP : Protiv Štromar/HNS-ove privatizacije vodopskbnih sustava.


    Po novom Štromarovom ili prijedogu Vlade RH vodoopskrbni sustavi se uklanjaju iz komunalne djelatnosti pod opravdanjem da su regulirani drugim zakonima. Što u konaćnici znači da se ovim prijedlogom miče samo još jedan zakonski osigurač u posebnom zakonu koji kaže da vodoopskrbu obavljaju javne firme, a ako taj zakon padne dolazi se automatizmom do još većih troškova i što je najgore do PRIVATIZACIJE vodovoda.

    HSP je svakako za uvođenje reda u Vodovodni sustav RH, jer je činjenica da se po nalazima revizije i javno dostupnih izvješća više od 50 % vode navodno “negdje gubi”. Iako se neslužbeno zna da se veliko dio toga gubitka odnosi na legalnu pljačku i zlouporabu nadasve lošeg sustava. Međutim, taj se red ne uvodi kroz PRIVATIZACIJU i svakako ga ne bi trebao provoditi Štromar ili jedan HNS koji ima političku težinu na razini statističke pogreške. HSP drži da su Vode i vodovodni sustav danas jedno od gotovo najvažnijih nacionalnih, političkih i gospodarskih pitanja hrvatske države i sukladno tome je potreban ne samo konsenzus svih političkih čimbenika već i uključivanje šire zainteresirane javnosti.

    Naprotiv, HSP je po ovom pitanju u svojim stranačkim smjernicama jasno odredio svoj politički stav. Činjenica je da se bogatstvo svake zemlje mjeri po dostupnim količinama vode. Hrvatska je po nalazištima slatke vode najbogatija članica EU. Na žalost, od četiri najveća izvora danas niti jedan više nije u hrvatskim rukama. Stoga poseban naglasak stavljamo na Ustavne promjene. Beskompromisno ćemo inzistirati na pravu na sigurnu, čistu, zdravu i dostupnu vodu kao temeljnom ljudskom pravu. Gdje se pravo i zaštita vode smatra PRIORITETNIM pravom. Znači da ima prioritet ispred svih drugih prava ili interesa. Bilo ekonomskih, gospodarskih ili energetskih. Tu isto tako uključujemo i zabranu PRIVATIZACIJE, koncesioniranja vodnih i mineralnih izvorišta, kao i dostupnost pitke vode.

    Ostvarenje prava na vodu temeljna je potreba ljudske egzistencije pa ga je, naročito s obzirom na društvene, političke i ekonomske okolnosti u RH, potrebno hitno zaštititi Ustavom, uključivši i sve preduvjete ostvarivanja tog prava, kao temeljno ljudsko pravo.

    HSP predlaže konstitucionalizaciju ljudskog prava na vodu u RH za sve hrvatske državljane. Ljudsko pravo na vodu osnova je uređenja društvenih odnosa u vezi s opskrbom vodom za piće i sanitarne potrebe prema načelu jednakosti, što obvezuje tijela javne vlasti na donošenje zakona i drugih propisa kojima bi ti društveni odnosi bili pobliže pravno uređeni, što bi otklonilo danas prisutne dvojbe i nedoumice, te pridonijelo pravnoj sigurnosti svih građana.

    Obaveza poštovanja ljudskih prava na vodu i odvodnju utjecala bi i na učinkovitije upravljanje vodnim resursima. PRIORIZACIJA prava na vodu u odnosu na sva ostala prava, osigurala bi dovoljne količine vode u budućnosti, te omogućila usklađivanje pitanja prava na vodu s poljoprivrednom, energetskom, okolišnom, klimatskom te sigurnosnom politikom i regulativom. Takva obaveza pretpostavlja da tijela javnih vlasti neće sudjelovati u aktivnostima koje mogu na bilo koji način ugroziti pristup vodi, što isto tako znači kako tijela javnih vlasti neće sudjelovati niti arbitrarnim utjecajima, niti samovoljnim uplitanjem u uobičajeno ili tradicionalno korištenje vode ili sudjelovati u radnjama koje mogu imati za posljedicu umanjenje količina vode ili onečišćenje vode.

    Implementacija odredbe o obavljanju djelatnosti vodnih usluga po javnim isporučiteljima u Ustav RH predstavljala bi čvrstu i trajnu osnovu jamstva zabrane privatizacije upravljanja vodnim uslugama u RH kao temeljnog opredjeljenja u upravljanju vodnim uslugama.

    Hrvatska je naime i potpisnik završnog dokumenta Konferencije UN-a-o održivom razvoju iz 2012. godine (Rio+20) gdje su predsjednici država i vlada te visoki predstavnici potvrdili svoju „predanost ljudskom pravu na sigurnu vodu za piće i odvodnju, koje će postupno ostvarivati za [svoje] stanovništvo uz potpuno poštovanje NACIONALNE suverenosti“. Na europskoj razini, Parlamentarna skupština VE utvrdila je „da pristup vodi mora biti prepoznat kao temeljno ljudsko pravo budući da je voda nužna za život na zemlji te je resurs koji čovječanstvo mora dijeliti” i „sve države imaju obvezu ljudskih prava u pogledu pristupa sigurnoj vodi za piće, koja mora biti raspoloživa, fizički dostupna, pristupačna i prihvatljiva”.

    Okvirnom direktivom o vodama EU-a također je priznato da „voda nije kao drugi komercijalni proizvodi, već je naslijeđe koje treba čuvati, zaštititi i postupati s njome kao takvom”. Može se tumačiti da su određena prava i načela propisana Poveljom EU-a o temeljnim pravima izravno mjerodavna za pristup sigurnoj vodi za piće i poboljšanoj odvodnji. Nedostupnost sigurne vode za piće i odvodnje očito utječe na uspješnu zaštitu temeljnih prava kao što su pravo na dostojanstvo (članak 1.) i pravo na život (članak 2.). Osim toga, u ovom kontekstu u obzir treba uzeti i predanost EU-a visokoj razini zaštite okoliša (članak 37.). Iako se Povelja primjenjuje na države članice samo pri provedbi prava EU-a, sve odredbe samog prava EU-a moraju biti sukladne Povelji. Stoga sve institucije i tijela EU-a moraju poštovati prava utvrđena u Povelji i osigurati da su sve mjere poduzete na temelju Ugovora sukladne s tim pravima. Vjerujemo da će povećanje transparentnosti prema svim građanima EU-a biti u središtu budućih napora EU-a u tome području. Prema tome kao stranka se zalažemo za poštivanje općeg i javnog dobra te tražimo transparentnost prema hrvatskom narodu i svim državljanima RH jer namjera nam je osnažiti položaj šire javnosti i nedostatka informacija koji ljudima onemogućuje da aktivnije sudjeluju u odlukama o upravljanju vodama na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

    Na kraju postavljamo logično pitanje Vladi RH nije li i ovaj zakon samo još jedan veleizdajnički čin u nizu, a sve na tragu rasprodaje hrvatskih dobara i uništenja gospodarstva RH u cjelini?

    HSP se zalaže za očuvanje i upravljanje RH u maniri dobrog gospodara i na temeljima očuvanja općeg i javnog dobra, a VODA je svakako jedan od prioritetnih nacionalnih i gospodarskih pitanja. Sukladno tome tražimo od Vlade RH da se prema tome pitanju dužno i postave jer tu nema političkih ni bilo kakvih kompromisa. VODA=ŽIVOT!

    HSP- Predsjednik odbora za ekologiju Željan Jurlin

  • HSP SDŽ: Tko muti vodu u Splitsko dalmatinskoj županiji i pogoduje li nekome?


    Županija obuhvaća prostrano zaleđe kroz koje teče rijeka Cetina, te obalni pojas pred kojim je arhipelag s mnoštvom otoka. Za krško područje Županije karakteristično je obilje oborina ali ipak i oskudijevanje vodom, jer se voda gubi u pukotinama i najvećim dijelom otječe podzemnim tokovima. Međutim, krška polja čine slivna područja u kojima se voda skuplja, podzemnim tokovima drenira, te na pojedinim mjestima izvire dajući obilne količine vode.

    Ukupna najmanja izdašnost izvorskih, površinskih i podzemnih voda na području Županije je 10234 l/s, a stupanj vodoopskrbljenosti 80%. Pod vodoopskrbljenošću stanovnika podrazumijevaju se oni stanovnici do kojih je voda došla vodovodom, a ne vodoopskrba nakapnicama i vodonoscima. Apsurdno da recimo danas premijer i predsjednica obećavaju srpskom predsjedniku kako će se uvesti voda u hrvatska sela s većinski srpskim stanovništvom. Sve to u 21. stoljeću i državi koja ima najveću količinu slatkovodnih resursa od svih zemalja članicaEU.
    Što je pak sa nama Hrvatima i ostalim državljanima RH diljem Lijepe naše poput recimo Grada Kaštela. Drugog grada po veličini u SDŽ i devetog u državi, a gdje veliki dio stanovnika nema vodu, a još veći ni kanalizaciju ?

    Dakle, na području Županije postoji 7 vodoopskrbnih sustava kojim upravljaju komunalna poduzeća : Vodovod i kanalizacija Split, Vodovod Imotski, Vrgorski vodovod, Vodovod Sinj,Vodovod Makarskog primorja, Vrlički vodovod, Vodovod Omiš-Brač-Hvar-Šolta-Vis.

    Uz već veliki postjeći problem što se gubitak vode u Hrvatskoj kreće u rasponu od 22,3% do 78,7%, a u Dalmaciji (Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Zadarska županija) iznosi čak 61 posto, a od toga najveći omjer vjerujemo ide na legalnu pljačku. Tu je svakako vrijedno napomeniti dva druga bitna podatka. Prvi, da je Cetina rezervoar od 570 milijardi litara pitke vode i ako kojeg ako procijenimo da je samo 10 lipa po litri, to je potencijalno uništenje 57 milijardi kuna godišnje!

    Drugo je podatak splitskog “Vodovoda” koji je, zajedno s drugim institucijama
    zaduženim za vode, sondirao i označio vode cijeloga Cetinskog sliva. Izmjerili su da otprilike trećina izvora rijeke Jadro dolazi iz Cetine. Uz tu činjenicu BITNO je naglasit da je u Vodoopskrbnom planu Splitsko  dalmatinske županije još iz prosinca 2008. g. utvrđeno kako je Jadro, i to bez vjerujemo pogubnog CGO u Lećevici, već dodatno zagađen.

    Prema njemu je izvor rijeke Jadro pete kategorije, a Cetina u djevičanskoj prvoj klasi. Sve javno objavljeno na stranicama Plana 158. i 159. Glede Jadra kazat još i to da je dnevni protok te male rijeke 10 kubika u sekundi, a iskorištava se oko 2,5 – 3 kubika ili ako preračunamo da npr. u bazenu SDŽ sa pola milijuna ljudi svaka osoba popije dvije litre onda je to u prodaji milijun eura dnevno što znači 100 milijardi eura godišnje!

    Nasuprot svemu rečenom Nastavni zavod za javno zdravstvo SDŽ još u rujnu 2017. g. izdaje priopćenje u kojem navodi da voda iz vodoopskrbnog sustava nije za piće, a u siječnju ove godine izdaje i izvješće o rezultatima ispitivanja izvorišta rijeke Žrnovnice i vodovodne vode na području Žrnovnice i Donjeg Sitnog u 2017. godini.

    U mišljenju o zdravstvenoj ispravnosti vode i preporukama stoji slijedeće:
    “Iako se uočava trend poboljšanja zdravstvene ispravnosti vode na području Žrnovnice i dalje postoje velike oscilacije u mikrobiološkoj ispravnosti vode te se ona mora smatrati nesigurnom za piće, a osobito velik rizik predstavlja za zdravlje male djece i osoba s oslabljenim imunitetom. Stoga preporučamo za piće i dalje koristiti prokuhanu vodu, vodovodnuvodu iz cisterne ili flaširanu vodu iz trgovina.”

    Objavljeno je izvješće malo kazat zabrinjavajuće jer, osim prisutnog zamućenja, u njemu se navodi da je tijekom srpnja, kolovoza i rujna prošle godine uzorkovano i analizirano 18 uzoraka sirove vode izvorišta Žrnovnica i svi su uzorci vode bili mikrobiološki onečišćeni.

    Podaci s kojima pak mi raspolažemo, a koji se malo i gotovo nikako ne predočuju široj javnosti je da na kvalitetu vode uglavnom utječu procjedne i otrovne vode koje prolaze ne samo kroz kraški teren dijela podmosorja, već i smetlišta Karepovac, te općine Muć (npr. divlji deponij Podine-kod Sarića jame) i Dugopolja. Iznimno kritičnih područja odakle crne jame i oborinske vode, te bazeni (laguna Kožnjak), dakle onečišćena i toksična voda dolazi na izvorišta rijeka Jadro i Žrnovnica. Tu svakako treba spomenit i divlje odlagalište kod Otišića koje dodatno utječe i na vodu u Cetini (Šilovka).

    Glede samog Centra za manipulaciju smećem u Lećevici, a ne CGO kako ga službeno nazivaju hrvatske institucije, stoji podatak da njegova predviđena površina iznosi 25000 m2. Na toj površini očekuje se 300000 – 320000 m3 oborina godišnje tj. prosječno 800 – 890 m3 na dan. Elaboratom je predviđen pročišćivač voda kapaciteta 35 m3/dan.

    Iako oborine nisu svakodnevna pojava u jedan je sat moguće pasti 2,5 milijuna litara kiše. Veći dio pada upravo na onaj dio koji nisu krovovi tj. oborinske vode, a sve ocjedne vode su zapravo efektivno kemijska kaljuža. Interesni lobi danas pak tvrdi da “nema rizika.” Lokalna zajednica, struka i apsolutno sve ekološke udruge tvrde da postoji ogroman rizik koji u lažnoj studiji nije uopće niti spomenut, a to je KIŠA.

    S obzirom da Grad Split nema filter i riješen sustav pročišćavanja vode pitanje koje se logično nameće je što nam sutra, u rekli bi nestručnom i prije svega neodgovornom upravljenju gradom, donose ne samo prve obilne, već i manje količine padalina ? Kako vidimo zamučenja su sve učestalija, a to da i posljednje boce nestaju s polica dućana više i nije vijest.

    Pitanje koje kao HSP slijedom toga postavljamo institucijama grada Splita je, uz evidentnu neodgovornost i nestručnost radi li se možda i svjesnoj, te planskoj namjeri trovanja voda, kako u SD tako i ŠK županije, te bociranju vode u pogodovanju interesnim lobijima.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Povjerenstvo za ekologiju
    Željan Jurlin, Predsjednik

  • HSP: Ne dozvolimo da nas prevedu žedne preko vode. Voda je ustavna kategorija!



    Voda ključna za život ljudi, životinja i biljaka, te je neophodan resurs gospodarstva jedne države. Zaštita površinskih i podzemnih voda, te upravljanje njima podrazumjeva holistički pristup koji se zasniva na cjelokupnom riječnom slivu, a ne samo jednog dijela nadzemne tekućice. Mijenjati kvalitetu vode znači ugrožavati život čovjeka i svih ostalih živih bića koja od vode zavise. Kvalitetu vode mora se čuvati do nivoa prilagođenog njenom korištenju koji predviđa i zadovoljava posebne zahtjeve zdravlja stanovništva. Isto tako voda je zajedničko nasljedstvo svih stanovnika duž cijelog sliva koji o njoj ovise, te bi njenu vrijednost kao strateškog nacionalnog resursa trebali svi poznavati.

    Bogatstvo svake zemlje već se sada mjeri po bogatstvu vode i nekontaminirane zemlje, a na području Hrvatske i BiH, na dubini od 50 do 200 m, nalazi se taj krvotok i najveći bazen pitke vode u Europi. Voda nije komercijalni proizvod kao neki drugi, nego je naslijeđe. Voda je izvor života. Dobro koje nam je priroda dala, a naraštaji prije nas ostavili kako bi ga mi sačuvali i prenijeli budućim naraštajima. Kroz čitavu našu povijest bila je osnovni element opstanka, glavni resurs na kojem naši otoci, priobalje i kopno temelje svoju sadašnjost i budućnost. Vodu smatramo STRATEŠKIM resursom od NACIONALNOG značenja, a opskrbu vodom kao djelatnost od OPĆEG i JAVNOG interesa. Stoga od Vlade RH i Sabora tražimo da je kao takvu dodatno ZAŠTITI i DEFINIRA Ustavom RH.

    Dodatno Direktivom 2000/60/EC Europskog Parlamenta i Vijeća uspostavljen je okvir za djelovanje Europske Zajednice na području politike voda.

    Okvirna Direktiva o vodama (ODV) je najznačajniji dio EU legislative o vodi, osmišljen da poboljša i integrira način na koji se upravlja vodnim tijelima diljem Europe.
    Okvirna Direktiva o vodama pruža opsežan pregled vodnih ekosustava i upravljanje vodom s krajnjim ciljem da se postigne dobar status svih vodnih tijela. Direktiva pokriva istovremeno i površinske i podzemne vode, pri cemu površinske vode uključuju rijeke i jezera (kopnene vode) kao i obalne i prijelazne vode (npr. estuariji).

    Pošto je ‘’okvirna’’, Direktiva ima naglasak na uspostavljanju pravih uvjeta za poticanje uspješne i učinkovite zaštite vode na lokalnoj razini, tako što pružaju zajednički pristup i zajedničke ciljeve. Medutim, mehanizmi i specifične mjere potrebne za postizanje ‘’dobrog stanja’’ ostavljeni su na odluku svakoj državi članici EU-e i biti će ODGOVORNOST nadležnih vlasti imenovanih na državnoj razini što uključuje:
    Cjelovitost: Vodni sustav uključuje podzemnu, površinsku i morsku vodu.
    Integrirani pristup: povezuje se s drugim sektorima, kao što su agronomija i prostorno uređenje Transparentnost: Arhuška konvencija (sudjelovanje javnosti), pravo lokalne zajednice na odlučivanje i savjetovanje.
    Ekonomski pristup: ekonomičnost mjera i učinkovita uporaba vode kroz odgovarajuće politike cijene.
    Ekološki pristup: sveukupni cilj je postići dobru kvalitetu vodenog tijela što uključuje dobar i ispravan ekološki status.

    Zato je pravo na čistu i dostupnu pitku vodu, kao i odvodnju nužno zajamčiti i zaštititi Ustavom. Ona mora ostati javno dobro dostupno svima, te ne može biti predmetom koncesije, privatizacije ni pod kojim uvjetima. Po vodnim zalihama Hrvatska je treća u Europi kao takva na meti korporacija. Prema izvješću raspolažemo sa 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku, a osim toga jedna smo od rijetkih zemalja koje svojim građanima osiguravamo pitku vodu sustavom javne vodoopskrbe. Prosječna potrošnja vode iz vodovoda iznosi 138 litara po stanovniku dnevno. Međutim, od trenutka kad je iz hrvatskog Ustava izbačena stavka da je voda nacionalno blago došlo je do rasprodaje što bi se danas moglo smatrati, a u budućnosti i opravdano tretirati činom nacionalne veleizdaje. Posljedica takve politike je da Hrvatska plaća vodu kao suho zlato. Iako imamo ogromno vodno bogatstvo, kubni metar vode u Hrvatskoj košta oko 15 kuna, a najavljuje se i poskupljenje i to od 30-50 %..

    Osim činjenice da nam se neprestano revidira i krivotvori povijest, u isto se vrijeme krade budućnost. I dok Hrvatska svoju vodu plaća kao suho zlato, daju se koncesije domaćim i stranim tvrtkama i to po kriminalno lošim uvjetima. Koncesionari na vodama zarađuju milijarde, državi ostaje sitniš, a narodu skupi računi. Dapače, izgubili smo kontrolu nad najvećim hrvatskim izvorima pitke vode. Lipički studenac je u rukama Slovenaca, Sveti Rok je u rukama Saudijske Arabije, Agrokor je za kredit založio Jamnicu.. ostala je Cetina čiji se stvarni investitori kriju.

    HSP odgovorno poziva sve političke stranke na koncenzus oko pitanja vode kao Ustavne kategorije, a svoje vijećnike i predstavnike lokalne i regionalne samouprave da kroz sve dostupne institucije RH predstave i daju na usvajanje Deklaraciju o zaštiti vode i rijeke Cetine.

    Ne dozvolite da nas prevedu žedne preko vode !

     

    Hrvatska stranka prava
    Povjerenstvo za ekologiju
    Željan Jurlin, predsjednik