• HSP: Jesu li Miloradu Pupovcu sva vukovarska djeca ista!???



    Kada su u veljači 2016. „Pupovčevi omladinci“ naoružani samokresima „uvodili reda“ po Vukovaru, zaustavljali vozila ili prebili dijete hrvatskog branitelja i logoraša, nanijevši mu teške, po život opasne ozlijede, nismo tada čuli da Pupovac vrišti s naslovnica tiskovina, portala ili da iskače iz paštete na svakom TV kanalu u Hrvatskoj koji emitira vijesti.

    Šutio je kao riba dok slučaj nije pao u zaborav. Slučaj još uvijek nije dobio sudski pravorijek, a teško pretučeni mladić i njegova obitelj nisu dobili zadovoljštinu.

    Izjave koje Milorad Pupovac daje zadnjih dana vezano za incident u Vukovaru koji nije ni na kakav način usporediv s događajem iz veljače 2016. godine i način na koji jedan događaj nije percipirao, a drugi je, daju pravu sliku ogoljenog Pupovca, koji svojim izjavama i postupcima dolijeva ulje na vatru izazivajući dodatne prijepore.

    Na istoj razini odnosa prema jednom i drugom događaju je bio odnos službenog Zagreba. Prvi događaj je bio minoriziran, prikrivan a od strane vlasti, na smrt pretučeni hrvatski mladić  nailazio  je na zid šutnje i prepreke prilikom traženja sudske zadovoljštine. U ovom “pupovčevom” slučaju „službeni Zagreb“ se ponaša sukladno željama i zahtjevima svemoćnog Milorada.

    U kontekstu svih događanja u Vukovaru, posebno nas zabrinjava nošalantan i minorizirajući stav prema činjenici da netko tko živi u Republici Hrvatskoj neće ustati i pozdraviti himnu Republike Hrvatske i to kolektivno, što je vidljivo na objavljenim snimkama. Pupovac u tome ne vidi ništa sporno.

    HSP-u je itekako sporno i neprihvatljivo takvo ponašanje bilo kojeg hrvatskog državljanina, na kraju krajeva takvnim načinom krši se i Zakon o himni, grbu i zastavi.

    Dokle god na bilo kojoj utakmici između reprezentacija Hrvatske i Srbije, u bilo kojem značajnijem sportu pripadnici srpske nacionalne manjine ne budu javno navijali za državu u kojoj žive, za državu Hrvatsku, ne možemo reći da su lojani građani. Milorad Pupovac treba djelovati u tom pravcu, trebao bi objasniti svojim sunarodnjacima tko su, što su, gdje žive i kako se zove država u kojoj žive. Oni su srpska nacionalna manjina, država u kojoj žive je Hrvatska.

    Svemoćni Milorad umjesto da potiče svoje sunarodnjake na poštivanje države u kojoj žive, on uporno radi suprotno i suptilno pomiče granice negacije hrvatske države, a državna vlast mu to dopušta i ne reagira.

    Za kraj pitamo Milorada Pupovca, za koga navija kada igraju reprezentacije Hrvatske i Srbije??
    Bojimo se da odgovor znamo!

    Drago Marković, član predsjedništva HSP-a

  • Nakon što je na N1 izjednačio HOS i “Bele Orlove”, HSP poručuje „uljuđenom“ velikosrpskom etnobiznismenu Miloradu Pupovcu: DOSTA!!!


    Već godinama nas najomraženiji etnobiznismen u Hrvatskoj, Milorad Pupovac, iritira svojim antihrvatskim i velikosrpskim stavovima. Iritira i nas koji smo za Hrvatsku ratovali , ali i „svoje“ koji ga smatraju najvećom prijetnjom za Srbe u Hrvatskoj.

    Mislili smo ne reagirati na stalne provokacije tipa koji preko svojih novina (tzv. „Novosti“), koje plaćaju hrvatski porezni obveznici, sustavno sije otrov protiv države u kojoj živi – Hrvatske.

    Mislili smo da je nedavni odlazak po „svoje“ mišljenje kod njegovog JEDINOG predsjednika – četničkog vojvode Vučića, te nazočnost na događaju kojim se pljuje po hrvatskoj oslobodilačkoj akciji „Oluja“ – 5. Kolovoza 2018. u Bačkoj Palanki – bio vrhunac njegove bezobraštine i političke drskosti.

    Međutim, u današnjoj emisiji „Točka na tjedan“ na televiziji N1 dotični je nadmašio i samoga sebe:  VIDEO POGLEDAJTE OVDJE .
    Govoreći o eventualnim promjenama u Zakonu o grobljima u istu je rečenicu – stavivši znak jednakosti – govorio o postrojbama HOS-a i pozdravu „Za Dom Spremni“ te o četničkim „Belim orlovima“ i drugim koljačkim skupinama koje su nanijele ogromno zlo Hrvatskoj i Hrvatima tijekom Domovinskog rata.

    HSP je svjesna da je Hrvatska pobijedila u Domovinskom ratu, ali da zbog neizvršene lustracije duhovi prošlosti još uvijek vladaju Hrvatskom. Upravo ti „duhovi“, pobjednici iz 1945. i poraženi iz 1995. danas vladaju Hrvatskom, pa nas ne treba čuditi da se ovaj „uljuđeni“ velikosrbin ovako bezobrazno ponaša.

    Odakle mu pravo da dijeli lekcije hrvatskom narodu?

    Odakle mu pravo da majci koja još nije našla sinove kosti pljuje u lice?

    Zar nikoga ne čudi da je ovaj tip baš danas ovako lažno, bezobrazno i gnjusno govorio? Svega dan nakon prosvjeda u Vukovaru kojim su deseci tisuća hrvatskih branitelja i drugih domoljuba tražili od „hrvatskih“ vlasti da pronađu i procesuiraju krivce za ratne zločine?

    HSP to ne čudi, posebice kad znamo da je to jedan od načine da odvuče pozornost sa zločina koji su četnički razbojnici – među kojima i Miloradova rođena braća – činili po Hrvatskoj.

    Stoga HSP poručuje Miloradu Pupovcu: DOSTA!!! Prestanite više s lažima i bezobraštinama kojima već desetljećima obmanjujete i hrvatski narod, ali i svoje sunarodnjake.

    HSP poručuje i „hrvatskoj“ vlasti: Odrecite se „usluga“ ovog etnobiznismena. Povlađujući njemu pljujete na sve one koji su položili živote na Oltar Domovine, a posebice na one čiji zemni ostaci još nisu pronađeni…..a kojekakvi braća Pupovci, Stanimirovići, Džakule i sl. itekako znaju gdje su ih pokopali!

    Prof. dr. Zvonko Čapko, Glavni tajnik HSP

  • HSP: Zahvaljujemo gosp. Penavi što je prepoznao stari zahtjev HSP-a o istraživanju ratnih zločina



    Konačno se i to dogodilo. Netko, tko je kompetentan i ima težinu, je zatražio da se ratni zločini u Vukovaru ozbiljnije istraže. Dakako da se istraže i oni koji su sprečavali istraživanje i kažnjavanje zločina.

    Hrvatska stranka prava zahvaljuje gosp. Penavi, gradonačelniku Grada Vukovara, što je prepoznao gotovo 20 godina stari zahtjev HSP-a da se istraže svi zločini koje su agresori počinili tijekom Domovinskog rata, a posebice na području Grada heroja – Vukovara.
    Stav je Hrvatske stranke prava da je taj proces trebalo punom snagom odraditi odmah nakon mirne reintegracije, dakle prije više od 20 godina i time riješiti VELIKOSRPSKO pitanje zauvijek.

    Mnoge su vlade vladale Hrvatskom tijekom tih godina, ne pokazujući ozbiljnije namjere da se istraži i kazni sve zločine koje su srbočetničke horde počinile tijekom Domovinskog rata. HSP je tada, kao i danas, inzistirao da za zločine odgovaraju svi koji su za njih odgovorni – od onih koji su zločine zapovjedili do onih koji su ih osobno izvršili. Hoće li se to i dogoditi?

    Hoće li nakon 27 godina majke konačno saznati tko je masakrirao njihove sinove? Tko je to naredio i/ili dopustio? Hoće li konačno biti pronađeni ostaci onih za koje ni dan-danas ne znamo gdje su zakopani?

    HSP nikada nije niti će ikad skupljati političke bodove na žrtvi Vukovara, pa tako to nećemo činiti niti ovaj put. Jedino što nam je uistinu važno jest da se utvrdi istina pa ma kakva god ona bila, i da se time barem dijelom zatvori jedno od najtužnijih poglavlja u hrvatskoj povijesti. I, naravno, jasno nam je da je osnovni preduvjet za to da svi oni koji su okrvavili svoje ruke za to i odgovaraju….pa makar i posthumno.

    Hrvatska i Hrvati ne duguju NIŠTA međunarodnoj zajednici, a još manje Srbiji ili Crnoj Gori, da bi trebali zataškavati zločine nad svojim sunarodnjacima i agresiju na svoju nacionalnu državu. Da bi mogli zatvoriti 100–godišnje poglavlje agresije i zločina nad svojim narodom, prisiljeni smo kad – tad utvrditi istinu, kazniti zločince, poravnati račune i otvoriti novo poglavlje onima koji iza nas dolaze. U protivnom povijest nam neće oprostiti naše nečinjenje. Ne želimo nositi hipoteku tuđih laži niti pod kakvu cijenu.

    Bog i Hrvati!
    Karlo Starčević, predsjednik HSP-a

  • HSP u Osijeku obilježio početak BITKE ZA VUKOVAR!


    87 SVIJEĆA ZA 87 DANA BITKE ZA VUKOVAR!

    Hrvatska stranka prava Osječko baranjske županije zapalila je 87 svijeća na početku Vukovarske ulice u Osijeku, i na taj način obilježila početak povijesne bitke za Vukovar 1991. godine. Bio je to dan kada su sve maske pale i kada su horde iz Srbije zajedno s domaćim izdajnicima krenule u opći napad i genocid nad Vukovarcima i urbanocid nad Vukovarom.

    Za razliku od Dana sjećanja na žrtve Vukovara koje obilježavamo u studenome, kada se sjećamo svih poginulih Vukovaraca u borbi za svoj grad, HSP upravo 25. kolovoza obilježava sjećanje na borbu Vukovara za svoj grad.

    Time želimo iskazati poštovanje prema hrabrosti i odlučnosti Vukovaraca u svojoj želji da obrane svoj grad i Republiku Hrvatsku. Samo su hrabrost i odlučnost stanovnika Vukovara stajali nasuprot golemoj vojnoj sili neprijatelja. Upravo je ta nevjerojatna volja i želja Vukovaraca da pod svaku cijenu obrane svoj grad od velikosrpske agresije i četničkih pokolja i održavala sam grad tih 87 dana.
    HSP želi na taj način iskazati počast hrabrosti i odlučnosti Vukovaraca te da bi se tako trebali ponašati svi u obrani domovine i svakome trenutku, pa i danas, kada su u pitanju nacionalni interesi. U obrani Vukovara sudjelovalo je više stotina HOS-ovaca, a oni su se posebice istaknuli sudjelovanjem u obrani Sajmišta i Bogdanovaca.

     

    Ured za odnose s javnošću HSP OBŽ

  • HSP Vukovar: Mi šutjeti nećemo! Pogotovo o ćirilici u Vukovaru!


    Prošla je 26. godišnjica pada Vukovara i Borova Naselja. Prošlo je 26 godina od strašnih stradanja na Ovčari, Veleprometu, farmi Lovas, obalama Dunava… I ove su godine kolone domoljuba iz cijele Hrvatske i dijaspore odali počast žrtvi Vukovara za Domovinu i pijetet poginulim braniteljima i civilima.

    I ove su godine pripadnici slavnog HOS-a ponosno i u još većem broju sudjelovali u koloni sjećanja. I ove godine svi, dostojanstveno i bez ijednog incidenta. Dani tuge i ponosa su iza nas, ali život u Vukovaru ne završava kolonom sjećanja. Borba za hrvatski Vukovar se nastavlja.

    Borba protiv ćiriličnih ploča koje nam se nameću već duže vrijeme i koje vire iz prikrajka i polako i podmuklo se vraćaju na ulice Vukovara. Aktualni gradonačelnik je svog prethodnika pobjedio najviše zahvaljujući projektu “Vukovar – mjesto posebnog pijeteta” i priči o borbi protiv ćirilice. I u tim danima srušene su sve ploče osim one na vukovarskoj policijskoj postaji zbog koje je bjesomučno i sa leđa napadnut hrvatski branitelj Darko Pajčić koji je preminuo zbog zadobivenih ozljeda.

    One koje su ponovno postavljene, preljepljene su hrvatskom trobojnicom. A sada, kao da gradonačelniku više ne smetaju. Šuti i na izjavu Milorada Pupovca koji kaže da “nije pitanje hoće li, nego kada će ćirilica u Vukovar”. Iako je dogradonačelnik izjavio kako ćirilica neće u Vukovar, a pojedinci tvrde da će takve ploče rušit makar stojali sami, ploče su tu. I polako, u tišini se vraćaju. Ove fotografije su snimljene 2017. godine, neposredno pred 26. godišnjicu pada Vukovara. Kako bi kolona sjećanja prošla što dostojanstvenije, ove fotografije namjerno nismo objavili ranije.

    Borba se nastavlja i za mlade Vukovarce jer je isti taj gradonačelnik ukinuo sufinanciranje prijevoza studentima i stipendije za prvu godinu studija. I da zlo bude veće kaže da neće od mladih pravit invalide. U kakvim je to Vukovar problemima, kad uzima studentima?
    Borba i za pravo i pravdu, jer su u zadnje vrijeme učestali grafiti na kojim je Vukovar napisan na ćirilici i na kojima su oslikani dijelovi četničke kokarde, a počinitelji se ne otkrivaju. O kako je lako otkriti i kazniti hrvatskog mladića koji lijepi naljepnice po autobusnim stajalištima.
    I zato što još, iako su prije izbora obećavali, nije pokrenuta revizija odgovornosti za smrt hrvatskog branitelja Darka Pajčića?
    I zato što se još nitko ne izjašnjava o uklanjanju četničkih spomenika u neposrednoj blizini i u samom Vukovaru?
    Borba za hrvatski Vukovar se nastavlja i neće prestati. Ne smijemo šutiti zbog naših mrtvih, ali ni zbog živih, jer “…ako ovi ušute, kamenje će progovoriti”, Luka 19,40.

    Mi šutjeti nećemo!

     

    HSP
    podružnica Vukovar
    Vinko Jozić predsjednik

  • HSP OMIŠALJ: NEKA BUDE PRAVDA, MAKAR PROPAO SVIJET


    Hrvatski državni sabor donio je 29. listopada 1999. godine  Odluku o proglašenju dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, kako bi se dostojanstveno i primjereno odala počast svim sudionicima obrane Vukovara,  grada – simbola hrvatske slobode.

    I doista 18. studenog svake godine veliki broj hrvatskih domoljuba i građana obilazi Vukovar i Škabrnju te se prisjećaju i odaju počast žrtvama velikosrpske agresije, a oni koji ostaju kod kuće zapale svijeću i u molitvi se prisjete poginule i prognane braće i sestara.
    Međutim ima i onih kojima taj Dan ne znači ama baš ništa (ili možda znači =V= ) te u svojem blaženom neznanju, neprimjerenosti i ružičastom svijetu organiziraju manifestaciju sa živom glazbom, ićem i pićem.

    I to baš u Njivicama, mjestu u kojem su nakon izbjeglištva svoj Dom pronašle mnoge vukovarske obitelji. Kao da im duboke rane nisu dovoljno bolne te im treba još soli utrljati !?!?
    Sramotno je i žalosno da dok ulicama Vukovara i Škabrnje kroče kolone sjećanja Njivicama se ore feštarske pjesme!

    Ne bi propao svijet da je subota 18. 11. 2017. bila u našoj općini bez fešte. Odnosno ne bi li bilo primjerenije da su općina i turistička zajednica organizirale kolonu sjećanja i primjerenim programom obilježile jučerašnji dan.

    HSP Omišalj traži javnu ispriku Općine Omišalj i Turističke zajednice Njivice-Omišalj i da se ovaj (nadamo se nenamjerni) lapsus više nikad ne ponovi jer budimo iskreni zna se tko na 18.11. slavi, a tko tuguje.

    HSP Omišalj
    Dalibor Jukić, predsjednik

  • Starčević s izaslanstvom u Vukovaru, Augustinović u Škabrnji!


    U jučerašnjoj Koloni sjećanja na žrtve Vukovara sudjelovao je veliki broj  članova HSP-a, na čelu s predsjednikom  Hrvatske stranke prava Karlom Starčevićem.

    U Vukovar su došli mnogi  HSP-ovci i HOS-ci koji su u miru i tišini odali dužno poštovanje Vukovarcima koji su podnijeli najveću cijenu u stvaranju  nezavisne Hrvatske. Uz predsjednika Starčevića   u Vukovaru su bili i članovi predsjedništva Ivica Vladava, Veselko Krnjić, Dalibor Damičević, Drago Marković, Željko Teri..

    Predsjednik Starčević se zajedno s izaslanstvom poklonio žrtvi Vukovara kod centralnog križa na Memorijalnom groblju.

    Unatoč prešućivanju medija  ponosni smo na činjenicu da se  u Vukovar vratio HOS. HOS koji je bio važna karika  tijekom  obrane Vukovara, ovaj puta uz podršku velikog broja pravaša, hrvatskih domoljuba  i brojnih članova navijačkih skupina, te naša posebna zahvala ide  navijačkoj skupini  Bad Blue Boysa, koji su svesrdno podržali  HOS.

     Hrvatska stranka prava bila je predstavljena i u Koloni sjećanja u Škabrnji gdje su   Predsjednik Glavnog stana HSP-a i član predsjedništva Nikica Augustinović, Robert Gregorić član predsjedništva  s izaslanstvom  cvijećem i svijećama  zahvalio svima koji su u  temelje  Hrvatske  ugradili svoje živote.

    hsp

    Više fotografija: Vukovar 18.11.2017.    Škabrnja 18.11.2017. 

  • HSP: Država dopušta da Šoškočaninov spomenik postane mjesto četničkog hodočašća!


    Do kada će službene hrvatske vlasti gledati i nijemo promatrati da se od spomenika ratnog zločinca Vukašina Šoškočanina pravi mjesto hodočašća na kojem se naslikavaju slični njemu, podržavaju njegove zločine i veličaju velikosrpske ideje, što najčešće iskrsne i eskalira u tjednu sjećanja na pad Vukovara?!

    Što rade institucije pravne države? Gdje su policijske reakcije?? Spomenik ratnom zločincu Vukašinu Šoškočaninu mora biti uklonjen ako je hrvatska pravna država i ako poštuje svoje postojeće Zakone. Na ranije pozivanje za rješavanje ovog problema državne službe su tvrdile da ne postoje zakonska uporišta.
    Hrvatska stranka prava – HSP se je pronašla rješenje u Zakonu o grobljima i zatražila da se isti primjeni.

    U Republici Hrvatskoj još je početkom 1998. izglasan Zakon o grobljima (NN 19/1998) koji u članku 11. st. 4. definira i rješava ovu problematiku, pa ga stoga samo treba ispoštivati. Članak 11. st. 4. glasi: „Natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, niti na bilo koji način povrijediti uspomenu na pokojnika,“

    Natpis na spomeniku Šoškočaninu u Borovu selu nama u Hrvatskoj stranci prava vrijeđa nacionalne i moralne osjećaje, kao što vrijeđaju i natpisi na spomenicima po cijeloj Banovini, Kordunu, i na drugim za rata okupiranim teritorijima, kojima se slavi agresija na našu Domovinu.

    hsp

    Pročitajte na DragovoljacDnevno

     

  • Izaslanstvo HSP podružnice Delnice posjetilo grad heroj Vukovar


     

    hsp delniceIzaslanstvo HSP podružnice Delnice posjetilo je grad heroj Vukovar gdje su obišli sva značajna mjesta vezana za Vukovar. Nikada ne smijemo zaboraviti ljude koji su prošli kroz pakao rata.

    Mnogo je ljudi izgubilo živote boreći se protiv srbo-četničke vojske za sigurnost i slobodu ne samo svojih domova, nego cijele Hrvatske. O Vukovaru treba pričati, o Vukovaru treba učiti našu djecu i mlade, da se nikada ne zaboravi o gradu heroja koji je toliko dao za našu domovinu.
    Svi oni koji smatraju Hrvatsku svojom domovinom u domovini i iseljeništvu trebali bi odvojiti svoje vrijeme,  te posjetiti Vukovar, zapaliti svijeću u spomen na žrtve i reći veliko HVALA svim herojima!

    Bog i Hrvati!
    HSP podružnica Delnice

  • Vukovarac podsjeća: Groblje šajkača još uvijek stoji u centru Vukovara!


    šajkačeHrvatskoj stranci prava, obratio se Domagoj Jurčić iz Vukovara i upozorio na činjenicu da u samom centru  Vukovara  još uvijek na tkzv. “Aleji osloboditelja” stoji “groblje šajkača”

    “Naime, o čemu je riječ; nekadašnje tkz. groblje šajkača je još tu, a 18.11. dužnosnici i politikanti srpske nacionalne manjine u RH i gradu Vukovaru, tamo polažu vijence, imam i fotografije istih koje sam već slao mnogima.

    Isto se nalazi u dvorištima i vrtovima privatnih kuća, a kako iste zaklanjaju pogled, ljudi su u zaboravili da je ovdje, a političare nije briga…

    Ja, kao dragovoljac, hrvatski branitelj, HRVI, brat dvojice nestalih, profesionalni dočasnik 1. GBr Tigrovi, svjestan sam da je civilizacijska norma, osim kod partizana, da obje zaraćene strane imaju svoja groblja na mjestima velikih bitaka, no da li to mora biti nelegalno i u centru grada; NE MORA!

    Sve to potkrepljuje i činjenica da su ti grobovi već odavno prazni. Pozdravljam Vas u nadi da bi priču o ovoj skandaloznoj groteski mogli objelodaniti i ispričati cijeloj Hrvatskoj.”

    “Na toj “Aleji osloboditelja” u Vukovaru, svakog 18.11. predstavnici SDSS-a, ZVO, te zamjenik gradonačelnika grada Vukovara polažu vijence, a prota održi parastos kako to dokazuju i slike u prilogu. a aleja je podignuta na privatnim česticama bez ikakve dozvole i legalizacije. Pitam sve u u Hrvatskoj, možete li zamisliti da pripadnici Al Kaide slave u New Yorku na mjestu WTC-a?!”

    Hrvatska stranka prava podržava ovu inicijativu micanja ove sramote koju nitko u Vukovaru do sada nije imao snage početi rješavati. Problem se mora najhitnije riješiti, ovo ruglo maknuti, privatne parcele vratiti njihovim vlasnicima.

    hsp

    šajkača 2šajkača 4šajkača 3šajkača 5šajkača 1šajkača

  • Sinjski HSP i UHBDDR traže proglašenje Blage Zadre počasnim članom VAD-a


    hsp sinj uhbddr blago zadro

    Hrvatska stranka prava, Podružnica Sinj i Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, ogranak Sinj uputili su Viteškom alkarskom društvu zahtjev za proglašenjem general bojnika Blage Zadre počasnim članom VAD-a.

    Uz podsjećanje na ulogu Blage Zadre u stvaranju slobodne Hrvatske u Domovinskom ratu, sinjski HSP-ovci i UHBDDR-ovci smatraju kako bi bila velika čast da takav heroj bude počasni član VAD-a te da bi mu se na takav način u ime svih Sinjana i Cetinjana odala zahvalnost za obol koji je dao u stvaranju slobode i nezavisnosti Republike Hrvatske.

    ‘Očekujemo do svečane Alke u Vukovaru rješavanje našeg zahtjeva, kao i prije spomenutu inicijativu da se uoči Alke u Vukovaru pokojni Marko Babić proglasi i počasnim alkarskim vojvodom u ime mnogih institucija, s preko trideset potpisa crkvenih vlasti, vlasti civilnog društva kao i braniteljskih udruga iz Domovinskog rata, čije ćete potpise uskoro dobiti, sa zahtjevom za održavanjem Izvanredne Skupštine Viteškog alkarskog društva Sinj’..

    HSP Sinj/ferata

  • Vukovarski HSP osudio paljenje hrvatske zastave.


    vukovar-hsp

    I opet su hrvatski državljani zapalili hrvatsku zastavu!  I opet svi (oni kojima je stalo do Hrvatske) osuđujemo ovaj vandalski čin!

    Znamo da ovo nije izoliran slučaj. Niti datum nije slučajno odabran. Na dane sjećanja na žrtvu Vukovara bila je tamo i zastava grada Vukovara i transparent sa četiri slova “S” na ćirilici kakav se može vidjeti i na četničkoj kokardi, sa tenkom u sredini.

    Već smo upozoravali na ovo. Jer nakon puno ovakvih slučajeva sa poznatim počiniteljima ne znamo koje su kazne određene istima, ako su uopće bili kažnjeni. Nema o ovome rasprave na saborskim odborima, nisu se izjasnili ni Pupovac, Vesna Pusić, Bauk, Grbin..

    Nismo čuli ni dogradonačelnika Vukovara Milakovića premda su počinitelji sa vukovarskog područja, a Milaković voli pričat o frustriranim Srbima i za sve okrivljavati ustašku državu.

    Nema riječi o fašizaciji.

    Nije se o ovom izjasnio niti premijer ni predsjednica RH.  Zar su svi zaboravili dio izvješća SOA-e o porastu četničkog ekstremizma među mladim Srbima u Hrvatskoj?

     I ponovno napominjemo i opominjemo!

    Ako se ovakvi izgredi ne budu okarakterizirali kao ekstremistički i fašistički te ne budu drastično kažnjavani, opet će se ponoviti.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    podružnica Vukovar
    Vinko Jozić,  predsjednik

  • U ČAST GRADU HEROJU : Mladež HSP Bjelovar sudjelovala u mimohodu do Ovčare


    mladez-bbz-hodnja-za-ovcaru
    „Vi ste naš ponos – mi smo Vaša snaga“

    Mladež HSP Bjelovar predvođena svojim predsjednikom Nevenom Huseinovićem organizirano je iz Bjelovara pohodila Vukovar. Uz njih su bili i županijski dužnosnici HSP Ivan Tomljenović,Tihomir Grdinić,Josip Rihtarić i dopredsjednik HSP Zvonko Mlakić.

    Zajedno sa brojnim izaslanstvima mladež je sudjelovala 20.11.2016. godine u 9. Mimohodu pod nazivom „Vi ste naš ponos – mi smo Vaša snaga“ u Vukovaru, u organizaciji Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata. Mimohod se svake godine organizira, na obljetnicu najvećeg zločina nad hrvatskim stanovništvom – masakra na Ovčari.

    U čast i spomen na sve poginule i nestale hrvatske branitelje mimohod u koloni ponosa spaja dvije najveće masovne grobnice u Hrvatskoj, onu na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata Vukovar i Ovčaru.

    Da se nikad ne zaboravi !
    „Navik on živi ki zgine pošteno“

    Mladež HSP Bjelovar
    Neven Huseinović,predsjednik

    mladez-bbz-hosmladez-bbz-1mladez-bbzmladez-bbz-jean-michael-nicoliermladez-bbz-hos-grobljemladez-bbz-hodnja-za-ovcaru

  • Pravaši obilježili žrtvu Vukovara i Škabrnje


    pravasi-u-vukovaru_1Kao i svake  godine  veliki broj pravaša nazočio je obilježavanju   dana kada  su  srbočetnički zlotvori okupirali Vukovar i Škabrnju, i pri tome počinili strahovite zločine.  Danas su  Škabrnjom i Vukovarom vijorile se pravaške  i HOS-ove zastave, a mnogi pravaši  bili su u kolonama sjećanja.

    U Vukovaru  su se mogli vidjeti pravaši iz Podstrane, Splita, Dugopolja, Kaštela, Sinja, Knina,  Zagreba, Požege, Novske, Kutine, Virovitice, Donje  Motičine, Belišća, Osijeka, Vinkovaca, Nuštra, …  Jednom riječju  iz cijele Hrvatske.
    pravasi-u-vukovaru

    Sudjelovanjem u Koloni sjećanja pokazali smo da  neovisno o političkim mijenama,  mi smo uvijek  bili tu, mi jesmo i mi ćemo biti. Nećemo, ne želimo i nesmijemo odstupiti ni za milimetar u isticanju istine i činjenica  o zločinima u Vukovaru, Škabrnji ili  kojem drugom mjestu. Nećemo zbog sitnopolitičkih interesa zanijekati braću koja su  bila spremna život dati za Domovinu.
    Zajedno s članovima HSP-a u kolonama zajedno  su koračali i članovi HČSP-a i A-HSP-a.

    pravasi-u-skabrnji
    U Škabrnji su sukladno ranijem dogovoru  dužnu počast  palima za  Domovinu odali pravaši iz  Zadarske, Primorsko goranske,  Karlovačke, Šibensko kninske i Zagrebačke županije..

    Galeriju slika možete pogledati OVDJE

    hsp

  • HSP : Knin i Vukovar su spali na to da prose europsku pomoć!


    Otvoreno pismo javnosti potpisuje Tomislav Čolak, predsjednik županijskog vijeća HSP-a.
    knin-oluja-7
    Hrvatska stranka prava razočarana je ukupnom gospodarskom i socijalnom situacijom u Republici Hrvatskoj, a najviše nas boli teška gospodarska i socijalna situacija u dva grada, simbola hrvatskog domovinskog rata, Vukovara i Knina.

    Da je gospodarska i socijalna situacija u ta dva grada najgora u Republici Hrvatskoj potvrdila je to ovih dana i ministrica rada i mirovinskog sustava Nada Šikić, kada je najprije odabrala Vukovar i Knin kako bi predstavila Fond europske pomoći za najpotrebitije ( FEAD ).

    Zar je to moguće, a izgleda da jeste, da nakon 25 godina suverenosti i neovisnosti Republike Hrvatske, dva simbola te suverenosti i neovisnosti, Vukovar i Knin, i njihovi stanovnici,da su spali na to da im je potrebna europska pomoć za najpotrebitije , i kako kaže ministrica Šikić, ta će sredstva iz tog fonda biti dodjeljivana samo putem podjele hrane i materijalnih sredstava, te se neće moći direktno prosljeđivati potrebitima.

    Žalosna je i izjava gradonačelnika Knina g. Blaževića koji se izgleda hvali time da njegov grad ima institucije i organizacije koje imaju snagu aplicirati i provesti aktivnosti u okviru programa europske pomoći za najpotrebitije, a ne kao što bi trebalo da se hvali uspješnim organizacijama i poduzećima u kojima bi stanovnici grada Knina mogli sami zaraditi svoj kruh i osigurati egzistenciju, a ne da se moraju iseljavati u inozemstvo.

    Kako je Republika Hrvatska mogla dopustiti da stanovnici dva grada simbola hrvatskog domovinskog rata, suverenosti i neovisnosti, padnu tako nisko da im je potrebna europska pomoć za najpotrebitije, te da budu ponovo kao i za vrijeme hrvatskog domovinskog rata potrošači robe i hrane sumnjive kvalitete i roka trajanja , a ne da svojim radom mogu sebi i svojoj djeci osigurati kruh i omogućiti život dostojan čovjeka.

    Zar su se za to borili najbolji sinovi ove države da nakon 25 godina, dva simbola te borbe, simbol junačkog otpora i simbol pobjede, budu prva dva grada u Republici Hrvatskoj kojima su potrebne mrvice iz europskih jasala da bi preživjeli.

    To je poraz svih onih koji obnašaju vlast u Republici Hrvatskoj da nisu uspjeli osigurati egzistenciju građanima RH, pa nam je potrebna europska pomoć za najpotrebitije , da je ne nazovemo pravim imenom , humanitarne pomoći u hrani i materijalnim sredstvima, i još se hvale da imaju institucije i organizacije koje će zatražiti i podijeliti tu pomoć.

    Ministrice rada, gospođo Šikić, budite ministrica rada i dajte rada građanima Vukovara, Knina i Hrvatske, i oni će sami zaraditi svoj kruh, a nemojte biti posrednik u dijeljenju europske humanitarne pomoći.

    Budite ministrica rada i radite na razvojnim programima s kojim onda idite u obilazak hrvatskih gradova, a onda će biti zadovoljni i radnici i umirovljenici.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    ŽV Šibensko kninske županije
    Tomislav Čolak, predsjednik

  • TOMISLAV ČOLAK: Na primjeru Knina i Vukovara Hrvatska je pala na ispitu!


    Ministrice rada, gospođo Šikić, budite ministrica rada i dajte rada građanima Vukovara, Knina i Hrvatske, i oni će sami zaraditi svoj kruh, a nemojte biti posrednik u dijeljenju europske humanitarne pomoći.

    knin zastava
    Hrvatska stranka prava razočarana je ukupnom gospodarskom i socijalnom situacijom u Republici Hrvatskoj, a najviše nas boli teška gospodarska i socijalna situacija u dva grada, simbola hrvatskog domovinskog rata, Vukovara i Knina.

    Da je gospodarska i socijalna situacija u ta dva grada najgora u Republici Hrvatskoj potvrdila je to ovih dana i ministrica rada i mirovinskog sustava Nada Šikić, kada je najprije odabrala Vukovar i Knin kako bi predstavila Fond europske pomoći za najpotrebitije ( FEAD ).

    Zar je to moguće, a izgleda da jeste, da nakon 25 godina suverenosti i neovisnosti Republike Hrvatske, dva simbola te suverenosti i neovisnosti, Vukovar i Knin, i njihovi stanovnici,da su spali na to da im je potrebna europska pomoć za najpotrebitije , i kako kaže ministrica Šikić ta će sredstva iz tog fonda biti dodjeljivana samo putem podjele hrane i materijalnih sredstava, te se neće moći direktno prosljeđivati potrebitima.

    Žalosna je i izjava gradonačelnika Knina g. Blaževića koji se izgleda hvali time da njegov grad ima institucije i organizacije koje imaju snagu aplicirati i provesti aktivnosti u okviru programa europske pomoći za najpotrebitije, a ne kao što bi trebalo da se hvali uspješnim organizacijama i poduzećima u kojima bi stanovnici grada Knina mogli sami zaraditi svoj kruh i osigurati egzistenciju, a ne da se moraju iseljavati u inozemstvo.

    Kako je Republika Hrvatska mogla dopustiti da stanovnici dva grada simbola hrvatskog domovinskog rata, suverenosti i neovisnosti, padnu tako nisko da im je potrebna europska pomoć za najpotrebitije, te da budu ponovo kao i za vrijeme hrvatskog domovinskog rata potrošači robe i hrane sumnjive kvalitete i roka trajanja , a ne da svojim radom mogu sebi i svojoj djeci osigurati kruh i omogućiti život dostojan čovjeka.

    Zar su se za to borili najbolji sinovi ove države da nakon 25 godina, dva simbola te borbe, simbol junačkog otpora i simbol pobjede, budu prva dva grada u Republici Hrvatskoj kojima su potrebne mrvice iz europskih jasala da bi preživjeli.

    To je poraz svih onih koji obnašaju vlast u Republici Hrvatskoj da nisu uspjeli osigurati egzistenciju građanima RH, pa nam je potrebna europska pomoć za najpotrebitije , da je ne nazovemo pravim imenom , humanitarne pomoći u hrani i materijalnim sredstvima, i još se hvale da imaju institucije i organizacije koje će zatražiti i podijeliti tu pomoć.

    Ministrice rada, gospođo Šikić, budite ministrica rada i dajte rada građanima Vukovara, Knina i Hrvatske, i oni će sami zaraditi svoj kruh, a nemojte biti posrednik u dijeljenju europske humanitarne pomoći.

    Budite ministrica rada i radite na razvojnim programima s kojim onda idite u obilazak hrvatskih gradova, a onda će biti zadovoljni i radnici i umirovljenici.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    ŽV HSP-a Šibensko kninske županije
    Tomislav Čolak, predsjednik,

  • VUKOVAR HOS-U SKINUO KAPU: Stiže medalja za junaštvo u ratu!


    Kada je nas 58 HOS-ovaca stiglo u Vukovar, Dedaković nas je odmah poslao na ‘vrata Vukovara’ – Sajmište. Kao u pijesku, povukli smo crtu i odlučili da preko nje neće prekoračiti srpska vojska.

    markuš kvesić hos vukovarMedaljom kojom će Grad Vukovar odlikovati vukovarsku postrojbu HOS-a s te će se časne postrojbe skinuti i zadnji obris stigme “ustaške paravojske”, jedne od rijetkih koja se ne tereti za ratni zločin.

    Jesu li na pomolu neka nova vremena u kojima će se jasno znati tko je i u kolikoj mjeri doprinio obrani suvereniteta i samostalnosti hrvatske države? Mnogi su to činili, svatko na svoj način…

    Pojedini su to činili diplomacijom, neki su pomagali financijski, a hrvatski branitelji su domovinu obranili fizički, žrtvujući pritom svoje živote.

    Jedni od njih su pripadnici postrojbe HOS-a koji bitku za svoj identitet biju od rata pa do danas. Medaljom kojom će Grad Vukovar odlikovati vukovarsku postrojbu HOS-a s te će se časne postrojbe skinuti i zadnji obris stigme “ustaške paravojske”, jedne od rijetkih koja se ne tereti za ratni zločin.

    Pripadnicima HOS-a predodređene su bitke u ratu, ali i u miru. Unatoč čudima koja su činili u ratu i bezrezervnom žrtvovanju, pri čemu su ginuli kao pokošeni, ovi su vojnici i u poraću prošli, a prolaze ju još uvijek, golgotu dokazivanja. Samo u Vukovaru, u koji su stigli 27. rujna 1991., život je izgubilo gotovo polovica postrojbe. Jesu li konačno dočekali da im se “skine kapa”?

    Kroz kukuruz u opkoljeni grad

    Vukovarski vodiči su dočekali 39 pripadnika HOS-a i u potpuno blokiran grad doveli ih jedinim mogućim putem – kukuruznim. Do kraja mjeseca u Vukovaru ih je bilo 58. Zadatak HOS-ovaca bila je obrana Sajmišta – najtežeg gradskog bojišta na kojem su do zauzeća grada vodile ne samo ulične borbe, nego borbe prsa u prsa, za svaku kuću.hos vukovar

    U spomen i sjećanje na junake koji su se iz cijele Hrvatske slili u ovu postrojbu, popričali smo s njenim zapovjednikom Zvonimirom Ćurkovićem.

    “Kada je nas 58 HOS-ovaca stiglo u Vukovar, Dedaković nas je odmah poslao na ‘vrata Vukovara’ – Sajmište. Kao u pijesku, povukli smo crtu i odlučili da preko nje neće prekoračiti srpska vojska. Međutim, ne znam može li shvatiti onaj koji to nije doživio, tamo su se vodile doslovce ulične borbe… Tukli smo se za svaku kuću, svaki pedalj hrvatskog tla… Zato nije ni čudo da smo završili s gotovo 50 posto gubitaka… 25 poginulih i samo dvojicom koji nisu ranjeni” – ističe Ćurković, koji je i sam tri puta ranjen – jednom iz škorpiona, dva puta dum-dum mecima.

    “Da, to svjedoči o bliskim borbama. Svi moji dečki ranjeni su od metaka ili od ručne bombe. Ali njihovi vojnici su spavali s druge strane ulice, tako da… Broj poginulih samo čudom nije veći, mogli smo svi izginuti. Trebali smo svaku pomoć, naravno, ali nama nitko nije htio doći. Tako da, kada je pukla linija koju je držao HOS, pao je i Vukovar” – prisjeća se ratnih dana Zvone, kako zapovjednika zovu njegovi suborci.

    Zvone Ćurković, izuzetno ugodan i elokventan sugovornik, slaže se da se HOS nepošteno lijepi etiketa “ustaše”.

    ‘Nikad nismo povrijedili ratnu etiku’

    “Da, postrojba HOS-a bila je izrazito borbena i srčana. Pa tjednima smo držali tu neobranjivu liniju. Ali – po ne znam koji put naglašavam – bili smo moralno čisti. Ja sam pazio na ratni kodeks i u najtežim trenucima. Jer, da nisam, možda je moglo biti i drukčije. Vojnici HOS-a su, zbog izrazito teškog terena, bili pod velikim pritiskom. Ne zaboravite, svaki pedalj Vukovara mirisao je na smrt i znalo se dogoditi da i u našim redovima dođe do ‘pucanja’. Jedan moj vojnik je u rastrojstvu, a toga se sjećam i danas, rekao: ‘Sada ću zaklati barem srpsku kokoš’. Primio sam ga za ramena, protresao i podsjetio zašto smo tu. Rastrojstvo je normalna stvar u ratu, ali mi smo to imali pod kontrolom bolje od mnogih. Što se tiče usporedbi s ustašama, smatram da je ustaštvo očajnički čin naših predaka željnih pravde i slobode koji su prekoračili nužnu obranu. Moja postrojba nikada nije povrijedila ratnu etiku” – tvrdi Zvone, koji je i danas moralna i duhovna vertikala branitelja HOS-a i koji kaže kako nikada “nije brijao” na fašizam.

    “Čisti smo domoljubi i puno bolje kotiramo na duhovnom planu. Fašizam, komunizam… To je tlaka za naš narod kojim se namjerno kvari životna mjera”, smireno zaključuje zapovjednik Ćurković.

    Humorom protiv smrti

    Svaki onaj koji je HOS-ovu postrojbu proglasio fašističkom i ustaškom, koji je dizao hajku na dizanje spomenika njihovim poginulim junacima i koji ove vojnike ne priznaje treba samo jednom otići na stranicu njihove udruge i pročitati barem ulomak proživljenog užasa na Sajmištu. Kako u ratu, tako i u miru, vojnici ove postrojbe koju čini šaroliko društvo stranaca, maloljetnika, žena te pripadnika raznih vjeroispovijesti vrlo su povezani. Osim lude hrabrosti, odlika HOS-ovaca za koju tvrde da im je u ratu “hladila glavu” je – humor. O tome doznajemo iz pera Tomislava Šulja: “Najviše nas je održala dobra zezancija. Svašta je bilo. Oblačili smo se u ženske, pa smo takvi išli po onim ruševinama. Pa smo našli zemljopisnu kartu i zamišljali da putujemo Nilom u Afriku. Ili trebaš pretrčati cestu, ovi pucaju po nama, a ti prijatelja cimneš iza ugla kao da ćeš ga gurnuti naprijed, i tako stalno. ‘Ma, čim se netko pridružio vojno ili dragovoljno i počeo ‘bacati depru’, odmah smo ga ‘torpedirali’ van’,” riječi su Igora Širokog.2021._bogdanovci _crvenkapa

    Na humorističan način HOS-ovci prepričavaju i teške trenutke psihičkih rastrojstava koja su se zbog višemjesečne borbe prsa u prsa, gladi i umora, događala na obje strane. Jednu anegdotu o rastojenom sinu pukovnika niških specijalaca prepričao je i Ćurković, zapovjednik: „Draganče je mrtav pijan zalutao pred cijev i doveli su ga kod nas u Stožer. Toliko je bio pijan da je mislio da je sa svojima, pa je pričao koliko granata dnevno šalje na ustaše. Bili smo unutra Branko Borković, Anđelić i ja i, čovječe, umirali smo od smijeha! Ujutro je došao k sebi i shvatio gdje se nalazi, pa smo ga malo izveli van da vidi kako Sajmište izgleda nakon njegovih granata. Poslije smo mu dali telefon da nazove svog oca u Niš. Kako je završio? Pa, kad je sve padalo, jednostavno smo ga pustili van i, što je najsmješnije, završio je u koloni izbjeglica. To je onaj mali, žuti, ‘kuruzni’, što prolazi kad snimaju kamere”, otkrio je Ćurković nevjerojatnu i na trenutke smiješnu stranu rata, koje je njegova postrojba bila svjesna u svakom trenutku.

    IZVOR:  dnevno.hr

  • Predsjednik Daniel Srb “bez rukavica” u “Glagoljici” Slavonske televizije.


    daniel srb glagoljicaSinoć je u večernjem terminu s početkom u 21,00 sati predsjednik HSP-a Daniel Srb gostovao u emisiji “Glagoljica” Slavonske televizije, voditelja Bojana Uranjeka. Bilo je riječi o izborima U HSP-eu, lažnim HDZ-eovim pravašima i njihovim aferama, napadima na pravaštvo, stanju na političkoj sceni u Hrvatskoj, odnosima između ključnih čimbenika na hrvatskoj političkoj sceni, imenovanjima ministra branitelja, trakavici oko smjene ravnatelja SOE-e, incidentima u Vukovaru, stanju u osječkim poduzećima, te zašto smo podržali HOS-ovca za ministra branitelja.

    hsp
    Foto:STV

  • Daniel Srb: ‘Izgred u Vukovaru je kap koja je prelila čašu’


    srb marković

    Predsjednik HSP-a Daniel Srb izjavio je u petak u Osijeku kako je posljednji izgred u Vukovaru i premlaćivanje mladića hrvatske nacionalnosti posljedica prešućivanja takvih izgreda u vrijeme koaliranja HDZ-a i SDSS-a na nacionalnoj razini, u vrijeme Vlada Ive Sanadera i Jadranke Kosor, kad su se javnosti prešućivali brojni incidenti koji su se tada događali, a nisu se kažnjavali.

    Na konferenciji za novinare Srb je ocijenio kako već dulje vrijeme, posebice u Vukovaru, postoji kontinuitet ispisivanja četiri slova “S”, poruka “Ovo je Srbija”, i paljenja hrvatskih zastava. Smatra da se javnost o tome nije sustavno informirala, zbog određene medijske blokade takvih vijesti na nacionalnih razini, a to se, kako drži, događalo “u vrijeme dok su HDZ i Milorad Pupovac bili u koaliciji pa im to nije odgovaralo”.

    Danas HDZ sve svaljuje na bivšu Vladu i uvođenje dvojezičnosti u Vukovaru, koju su, usput rečeno, upravo oni, u vrijeme svojeg koaliranja sa SDSS-om, nasilno uvodili u Vukovar, ustvrdio je Srb.

    Ističe kako je posljednji izgred u Vukovaru “kap koja je prelila čašu” jer se nije radilo samo o premlaćivanju, nego o pokušaju ubojstva i pucnjavi, koja se ponovno prešućuje.

    Komentirajući nedavni prijedlog o ukidanju Ministarstva branitelja, Srb je kazao kako je tu “stupidnu ideju iznio saborski zastupnik HSP AS Pero Ćorić i da je ona iskaz “neprepoznavanja hrvatske nacionalne politike i nacionalnih interesa”.
    Smatra kako je prijedlog, koji je iznio Ćorić, “zapravo stajalište jedne struje u HDZ-u, koja to nije smjela javno reći, nego je iskoristila Ćorića”, i da je to posljedica unutarnjih sukoba u HDZ-u oko završnog formiranja Vlade.
    Ministarstvo branitelja postojalo je čak i za vrijeme SDP-ovih Vlada i nije bilo ukidano. Istinska pravaška politika nikada ne bi zanijekala stvarne interese hrvatskih branitelja. Onaj tko iznosi takvu ideju nema se pravo nazivati pravašem, ustvrdio je predsjednik HSP-a.

    Izvor: Hina, Prigorski, dnevno, , Dnevnik, , Nacional, 24 sata. , 20 minuta, Večernji list, Zvono, Dalmacijanews, Politika plus, Vazdan.com, Hrvatski radio, , Braniteljski portal,

  • INTERVJU DAMIR MARKUŠ KUTINA: Pozivam branitelje s prve crte da pišu jer bitka još traje; za Hrvatsku se treba boriti i u miru


    U Ministarstvu kulture žele uništiti naš hrvatski ponos. No, hvala malim običnim ljudima koji su mi pomogli, zajedno ćemo uspjeti. U biti, već smo uspjeli. Ljudi prepoznaju što vrijedi, usprkos svemu. No, ovim putem želim upozoriti javnost na to kako u Ministarstvu kulture rade i kako odabiru knjige. To je sramotno.
    markuš

    Kada će nekoga u budućnosti zanimati kako su malobrojni hrvatski vojnici u Vukovaru zaustavljali jaku vojnu silu bivše države, posegnuti će ne samo za knjigama povjesničara i političara, nego i za štivom Damira Markuša koji se našao, borio i preživio u središtu događanja na krvavom Sajmištu.

    To je najautentičnije svjedočanstvo uzvišene bitke za Vukovar, koja je Hrvatskoj dala vrijeme za obranu. Pisana u prvom licu, kao spomen na 27 poginulih suboraca iz njegove skupine od 58 članova – Markuševa knjiga je vrijednost koja će se čitati i za sto, tristo i tisuću godina!”, napisali su novinski kritičari u recenziji knjige ’58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca’.

    No, unatoč odličnim kritikama poznatih kritičara (Tomislav Čadež, Andrija Kačić Karlin…), Ministarstvo kulture u Vladi Zorana Milanovića odbilo je otkupiti tu knjigu. Umjesto nje, za javne hrvatske biblioteke otkupilo je velik broj knjiga o muškoj i ženskoj homoseksualnosti, feminizmu, knjige o Sarajevu… Sve to povod je za razgovor s hrvatskim braniteljem i piscem Damirom Markušem – Kutinom.

    Možete nam nešto reći o svom ratnom putu, izdvojiti neke akcije na koje ste posebno ponosni?

    Još 12. ožujka 1991. godine, uključujem se u jedinicu za posebne namjene MUP-a (kasnije specijalna policija) jer je to u to vrijeme bio jedini način biti naoružan i spreman za obranu. Kasnije, odlazim u Rakitje na obuku, a nakon toga u rujnu 1991. godine prelazim u HOS i odmah, krajem rujna, krećem za Vukovar. Vukovarsko bojište, konkretno Sajmište, po mnogima je najkrvavija bojišnica uopće. Stalno smo vodili bliske borbe. Pola ulice držali smo mi, a pola oni. Nas 58 je došlo u nekoliko grupa u Vukovar, a 14 je po zapovijedi poslano u Bogdanovce kako bi pomogli malobrojnim braniteljima u opkoljenom selu. Nas 44 ostalo je na Sajmištu u Vukovaru. Od 58 dragovoljaca HOS-a, 25 je poginulo u borbama ili su kao ranjenici odvedeni iz vukovarske bolnice i mučki ubijeni na Ovčari. Imamo troje nestalih: Jadranko Anić – Antić, Duško Smek i francuski dragovoljac Jean Michel Nicolier. Troje imamo umrlih nakon Domovinskog rata, a jedina žena iz HOS postrojbe, Violeta Antolić, poginula je prošle godine u prometnoj nesreći.

    Od nas 44 na Sajmištu, na kraju smo ostala osmorica. Išli smo u proboj 17. studenog. Samo dvoje od tog broja nije ranjeno, dok su svi ostali i po nekoliko puta ranjavani. Ja, primjerice, tri puta. Svaki dan u Vukovaru je bio isti. Preživi topničke udare, pa napad mnogobrojnog i dobro naoružanog neprijatelja potpomognutog tenkovima i transporterima. Kreni za njima i počisti teren, koliko je moguće. I tako svaki dan. Bili smo sastavljeni od grupica iz svih dijelova Hrvatske, BiH te jednog francuskog dragovoljca Jeana Michela Nicoliera. Na neki način, cijela Hrvatska je branila Vukovar i na to možemo biti ponosni. Najbolji sinovi i kćeri odlazili su kao dragovoljci u Vukovar, braniti ga. Svuda je bilo krvavo, na svim bojišnicama po Hrvatskoj, ali Vukovar, tako dugo opkoljen, ipak je bio najkrvaviji. Mjesecima je 1830 branitelja odolijevala mnogostruko jačem i brojnim neprijatelju.

    Imali su sve od tehnike i naoružanja. Samo jedno nisu imali, od onoga što smo mi imali. To je srce.

    Možete li, za one koji nisu čitali vašu knjigu, reći o čemu govori? Je li bilo teško pisati ju i ponovno se prisjećati svega?

    Knjigu sam pisao gotovo pet godina, a veliku ulogu je tu odigrao povjesničar Ante Nazor, a kasnije i Tomislav Šulj, urednik knjige. Bez njih, ne znam kako bi bilo. Danas sam sretan jer shvaćam da je to velika stvar. Jer, što se ne zapiše i ne objavi, kao da se nije ni dogodilo. Knjiga je spomen na sve poginule, nestale, umrle ali i preživjele suborce, da se nikad ne zaboravi krvava bitka za Vukovar i Hrvatsku. Bilo je teško pisati o sudbinama suboraca, proživljavati sve iznova. Znate, nemoguće je do kraja opisati taj pakao. Nema tih riječi. Posebno želim zahvaliti mojim suborcima Damiru Radniću i Viktorinu Juriću, što su mi ustupili fotografije za knjigu. U tvrdo ukoričenoj knjizi je 107 fotografija na 248 stranica. U svojoj knjizi koristim i dijelove knjige neprijateljskog vojnika, koji je čitavo vrijeme ratovao na Sajmištu, nasuprot nama. Tako će čitatelj imati bolji pregled, uvid u to kako smo se mi branili, a kako je srpsko-četnička banda i jugo vojska napadala. Pozivam sve hrvatske branitelje s prve crte da pišu. Nemojte da nam drugi pišu povijest. Isto tako, često govorim da rat nije gotov samo se drugačije vodi. Mi branitelji dužni smo, ne samo zbog poginule braće, nego i zbog naše djece te budućnosti, boriti se za Hrvatsku i u miru.

    Ministarstvu kulture ponudili ste otkup knjige za javne biblioteke. Kako komentirate negativan odgovor?

    Da, Ministarstvo kulture odbilo je knjigu moju, kao i knjigu vukovarskog branitelja Damira Plavšića. To me i nije previše začudilo. Vidjevši sastav ekipe koja o tome odlučuje, sve mi je bilo je jasno. Osobe koje se nalaze u Kulturnom vijeću za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost su:

    Vladimir Stojsavljević (pomoćnik Ministra)

    Gordana Crnković
    Nadežda Čačinović
    Neven Jovanović
    Jasna Kovačević
    Lara Hőlbling Matković

    Mislim da je sramota to što su učinili. Siguran sam da bi u bilo kojoj drugoj zemlji potpomogli veterane koji su napisali knjige, da su imali ovakav rat.

    Što mislite o odluci Ministarstva o otkupu knjiga: “Seksualnost u Europi dvadesetoga stoljeća” te “Žene i politika”?

    Kupnjom tih knjiga, a odbijanjem naših o Domovinskom ratu, jasno su pokazali svoj stav i mišljenje. Danas je, bar njima, preporučljivo da se pišu takve knjige, a ne knjige domoljubnog karaktera. Jednostavno, žele uništiti naš hrvatski ponos. Kako to drugačije protumačiti? Međutim, hvala malim običnim ljudima koji su mi najviše pomogli. Hvala svima onima koji pune dvorane na glazbeno scenskim predstavama diljem Hrvatske, a i inozemstva. Ljudi prepoznaju što vrijedi usprkos svemu. Hvala dobri i dragi ljudi, zajedno ćemo uspjeti. U biti, već smo uspjeli. No, ovim putem želim upozoriti svu javnost na to kako oni rade i kako odabiru knjige. To je sramotno.

    Mislite li da su članovi vijeća u sukobu interesa (Stojisavljević i Čačinović)?

    Evidentan je sukob interesa, pa pozivam institucije da rade svoj posao, da se provjeri ovaj očiti primjer sukoba interesa. Te ljude gledamo povremeno i na HTV-u. Pa gdje toga ima? Zašto se to dopušta? Zašto se dopušta da ljudi koji odlučuju o tako bitnim stvarima rade što hoće, bez kriterija, davajući sebi i istomišljenicima novac u ime Ministarstva kulture? Mogu reći da je to ministarstvo ”ne”kulture a ne kulture. Pitanje je koliko je i hrvatsko.

    No, nema predaje.

    Izvor: promise.hr