• Predsjednik Daniel Srb “bez rukavica” u “Glagoljici” Slavonske televizije.


    daniel srb glagoljicaSinoć je u večernjem terminu s početkom u 21,00 sati predsjednik HSP-a Daniel Srb gostovao u emisiji “Glagoljica” Slavonske televizije, voditelja Bojana Uranjeka. Bilo je riječi o izborima U HSP-eu, lažnim HDZ-eovim pravašima i njihovim aferama, napadima na pravaštvo, stanju na političkoj sceni u Hrvatskoj, odnosima između ključnih čimbenika na hrvatskoj političkoj sceni, imenovanjima ministra branitelja, trakavici oko smjene ravnatelja SOE-e, incidentima u Vukovaru, stanju u osječkim poduzećima, te zašto smo podržali HOS-ovca za ministra branitelja.

    hsp
    Foto:STV

  • Daniel Srb: ‘Izgred u Vukovaru je kap koja je prelila čašu’


    srb marković

    Predsjednik HSP-a Daniel Srb izjavio je u petak u Osijeku kako je posljednji izgred u Vukovaru i premlaćivanje mladića hrvatske nacionalnosti posljedica prešućivanja takvih izgreda u vrijeme koaliranja HDZ-a i SDSS-a na nacionalnoj razini, u vrijeme Vlada Ive Sanadera i Jadranke Kosor, kad su se javnosti prešućivali brojni incidenti koji su se tada događali, a nisu se kažnjavali.

    Na konferenciji za novinare Srb je ocijenio kako već dulje vrijeme, posebice u Vukovaru, postoji kontinuitet ispisivanja četiri slova “S”, poruka “Ovo je Srbija”, i paljenja hrvatskih zastava. Smatra da se javnost o tome nije sustavno informirala, zbog određene medijske blokade takvih vijesti na nacionalnih razini, a to se, kako drži, događalo “u vrijeme dok su HDZ i Milorad Pupovac bili u koaliciji pa im to nije odgovaralo”.

    Danas HDZ sve svaljuje na bivšu Vladu i uvođenje dvojezičnosti u Vukovaru, koju su, usput rečeno, upravo oni, u vrijeme svojeg koaliranja sa SDSS-om, nasilno uvodili u Vukovar, ustvrdio je Srb.

    Ističe kako je posljednji izgred u Vukovaru “kap koja je prelila čašu” jer se nije radilo samo o premlaćivanju, nego o pokušaju ubojstva i pucnjavi, koja se ponovno prešućuje.

    Komentirajući nedavni prijedlog o ukidanju Ministarstva branitelja, Srb je kazao kako je tu “stupidnu ideju iznio saborski zastupnik HSP AS Pero Ćorić i da je ona iskaz “neprepoznavanja hrvatske nacionalne politike i nacionalnih interesa”.
    Smatra kako je prijedlog, koji je iznio Ćorić, “zapravo stajalište jedne struje u HDZ-u, koja to nije smjela javno reći, nego je iskoristila Ćorića”, i da je to posljedica unutarnjih sukoba u HDZ-u oko završnog formiranja Vlade.
    Ministarstvo branitelja postojalo je čak i za vrijeme SDP-ovih Vlada i nije bilo ukidano. Istinska pravaška politika nikada ne bi zanijekala stvarne interese hrvatskih branitelja. Onaj tko iznosi takvu ideju nema se pravo nazivati pravašem, ustvrdio je predsjednik HSP-a.

    Izvor: Hina, Prigorski, dnevno, , Dnevnik, , Nacional, 24 sata. , 20 minuta, Večernji list, Zvono, Dalmacijanews, Politika plus, Vazdan.com, Hrvatski radio, , Braniteljski portal,

  • INTERVJU DAMIR MARKUŠ KUTINA: Pozivam branitelje s prve crte da pišu jer bitka još traje; za Hrvatsku se treba boriti i u miru


    U Ministarstvu kulture žele uništiti naš hrvatski ponos. No, hvala malim običnim ljudima koji su mi pomogli, zajedno ćemo uspjeti. U biti, već smo uspjeli. Ljudi prepoznaju što vrijedi, usprkos svemu. No, ovim putem želim upozoriti javnost na to kako u Ministarstvu kulture rade i kako odabiru knjige. To je sramotno.
    markuš

    Kada će nekoga u budućnosti zanimati kako su malobrojni hrvatski vojnici u Vukovaru zaustavljali jaku vojnu silu bivše države, posegnuti će ne samo za knjigama povjesničara i političara, nego i za štivom Damira Markuša koji se našao, borio i preživio u središtu događanja na krvavom Sajmištu.

    To je najautentičnije svjedočanstvo uzvišene bitke za Vukovar, koja je Hrvatskoj dala vrijeme za obranu. Pisana u prvom licu, kao spomen na 27 poginulih suboraca iz njegove skupine od 58 članova – Markuševa knjiga je vrijednost koja će se čitati i za sto, tristo i tisuću godina!”, napisali su novinski kritičari u recenziji knjige ’58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca’.

    No, unatoč odličnim kritikama poznatih kritičara (Tomislav Čadež, Andrija Kačić Karlin…), Ministarstvo kulture u Vladi Zorana Milanovića odbilo je otkupiti tu knjigu. Umjesto nje, za javne hrvatske biblioteke otkupilo je velik broj knjiga o muškoj i ženskoj homoseksualnosti, feminizmu, knjige o Sarajevu… Sve to povod je za razgovor s hrvatskim braniteljem i piscem Damirom Markušem – Kutinom.

    Možete nam nešto reći o svom ratnom putu, izdvojiti neke akcije na koje ste posebno ponosni?

    Još 12. ožujka 1991. godine, uključujem se u jedinicu za posebne namjene MUP-a (kasnije specijalna policija) jer je to u to vrijeme bio jedini način biti naoružan i spreman za obranu. Kasnije, odlazim u Rakitje na obuku, a nakon toga u rujnu 1991. godine prelazim u HOS i odmah, krajem rujna, krećem za Vukovar. Vukovarsko bojište, konkretno Sajmište, po mnogima je najkrvavija bojišnica uopće. Stalno smo vodili bliske borbe. Pola ulice držali smo mi, a pola oni. Nas 58 je došlo u nekoliko grupa u Vukovar, a 14 je po zapovijedi poslano u Bogdanovce kako bi pomogli malobrojnim braniteljima u opkoljenom selu. Nas 44 ostalo je na Sajmištu u Vukovaru. Od 58 dragovoljaca HOS-a, 25 je poginulo u borbama ili su kao ranjenici odvedeni iz vukovarske bolnice i mučki ubijeni na Ovčari. Imamo troje nestalih: Jadranko Anić – Antić, Duško Smek i francuski dragovoljac Jean Michel Nicolier. Troje imamo umrlih nakon Domovinskog rata, a jedina žena iz HOS postrojbe, Violeta Antolić, poginula je prošle godine u prometnoj nesreći.

    Od nas 44 na Sajmištu, na kraju smo ostala osmorica. Išli smo u proboj 17. studenog. Samo dvoje od tog broja nije ranjeno, dok su svi ostali i po nekoliko puta ranjavani. Ja, primjerice, tri puta. Svaki dan u Vukovaru je bio isti. Preživi topničke udare, pa napad mnogobrojnog i dobro naoružanog neprijatelja potpomognutog tenkovima i transporterima. Kreni za njima i počisti teren, koliko je moguće. I tako svaki dan. Bili smo sastavljeni od grupica iz svih dijelova Hrvatske, BiH te jednog francuskog dragovoljca Jeana Michela Nicoliera. Na neki način, cijela Hrvatska je branila Vukovar i na to možemo biti ponosni. Najbolji sinovi i kćeri odlazili su kao dragovoljci u Vukovar, braniti ga. Svuda je bilo krvavo, na svim bojišnicama po Hrvatskoj, ali Vukovar, tako dugo opkoljen, ipak je bio najkrvaviji. Mjesecima je 1830 branitelja odolijevala mnogostruko jačem i brojnim neprijatelju.

    Imali su sve od tehnike i naoružanja. Samo jedno nisu imali, od onoga što smo mi imali. To je srce.

    Možete li, za one koji nisu čitali vašu knjigu, reći o čemu govori? Je li bilo teško pisati ju i ponovno se prisjećati svega?

    Knjigu sam pisao gotovo pet godina, a veliku ulogu je tu odigrao povjesničar Ante Nazor, a kasnije i Tomislav Šulj, urednik knjige. Bez njih, ne znam kako bi bilo. Danas sam sretan jer shvaćam da je to velika stvar. Jer, što se ne zapiše i ne objavi, kao da se nije ni dogodilo. Knjiga je spomen na sve poginule, nestale, umrle ali i preživjele suborce, da se nikad ne zaboravi krvava bitka za Vukovar i Hrvatsku. Bilo je teško pisati o sudbinama suboraca, proživljavati sve iznova. Znate, nemoguće je do kraja opisati taj pakao. Nema tih riječi. Posebno želim zahvaliti mojim suborcima Damiru Radniću i Viktorinu Juriću, što su mi ustupili fotografije za knjigu. U tvrdo ukoričenoj knjizi je 107 fotografija na 248 stranica. U svojoj knjizi koristim i dijelove knjige neprijateljskog vojnika, koji je čitavo vrijeme ratovao na Sajmištu, nasuprot nama. Tako će čitatelj imati bolji pregled, uvid u to kako smo se mi branili, a kako je srpsko-četnička banda i jugo vojska napadala. Pozivam sve hrvatske branitelje s prve crte da pišu. Nemojte da nam drugi pišu povijest. Isto tako, često govorim da rat nije gotov samo se drugačije vodi. Mi branitelji dužni smo, ne samo zbog poginule braće, nego i zbog naše djece te budućnosti, boriti se za Hrvatsku i u miru.

    Ministarstvu kulture ponudili ste otkup knjige za javne biblioteke. Kako komentirate negativan odgovor?

    Da, Ministarstvo kulture odbilo je knjigu moju, kao i knjigu vukovarskog branitelja Damira Plavšića. To me i nije previše začudilo. Vidjevši sastav ekipe koja o tome odlučuje, sve mi je bilo je jasno. Osobe koje se nalaze u Kulturnom vijeću za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost su:

    Vladimir Stojsavljević (pomoćnik Ministra)

    Gordana Crnković
    Nadežda Čačinović
    Neven Jovanović
    Jasna Kovačević
    Lara Hőlbling Matković

    Mislim da je sramota to što su učinili. Siguran sam da bi u bilo kojoj drugoj zemlji potpomogli veterane koji su napisali knjige, da su imali ovakav rat.

    Što mislite o odluci Ministarstva o otkupu knjiga: “Seksualnost u Europi dvadesetoga stoljeća” te “Žene i politika”?

    Kupnjom tih knjiga, a odbijanjem naših o Domovinskom ratu, jasno su pokazali svoj stav i mišljenje. Danas je, bar njima, preporučljivo da se pišu takve knjige, a ne knjige domoljubnog karaktera. Jednostavno, žele uništiti naš hrvatski ponos. Kako to drugačije protumačiti? Međutim, hvala malim običnim ljudima koji su mi najviše pomogli. Hvala svima onima koji pune dvorane na glazbeno scenskim predstavama diljem Hrvatske, a i inozemstva. Ljudi prepoznaju što vrijedi usprkos svemu. Hvala dobri i dragi ljudi, zajedno ćemo uspjeti. U biti, već smo uspjeli. No, ovim putem želim upozoriti svu javnost na to kako oni rade i kako odabiru knjige. To je sramotno.

    Mislite li da su članovi vijeća u sukobu interesa (Stojisavljević i Čačinović)?

    Evidentan je sukob interesa, pa pozivam institucije da rade svoj posao, da se provjeri ovaj očiti primjer sukoba interesa. Te ljude gledamo povremeno i na HTV-u. Pa gdje toga ima? Zašto se to dopušta? Zašto se dopušta da ljudi koji odlučuju o tako bitnim stvarima rade što hoće, bez kriterija, davajući sebi i istomišljenicima novac u ime Ministarstva kulture? Mogu reći da je to ministarstvo ”ne”kulture a ne kulture. Pitanje je koliko je i hrvatsko.

    No, nema predaje.

    Izvor: promise.hr

  • Za imigrante ima, za Vukovarce nema vlakova!


    Vlak-sjecanja-Zagreb-Vukovar-Zagreb_article
    Po posljednjim informacijama iz Ministarstva branitelja ove godine neće biti posebnog vlaka, VLAKA SJEĆANJA na relaciji Zagreb – Vukovar, povodom 24. obljetnice okupacije grada heroja Vukovara.
    Podsjećamo da je zadnjih nekoliko godina na sam Dan sjećanja na žrtve Vukovara organiziran Vlak sjećanja na relaciji Zagreb – Vukovar kao jedan od načina da se olakša prijevoz svima kojima je Vukovar na srcu i koji žele odati poštovanje svima koji su pali u obrani Grada. Pogotovo Vukovarcima koji žive u Zagrebu.

    Ali zato ima dovoljno vlakova za imigrante iz Afganistana, Pakistana, Eritreje, Sirije,.. koje besplatno prevozimo od granice s Vojvodinom do granice sa Slovenijom.

    Tražimo do ministra branitelja Matića i premijera Milanovića da se očituju zašto ove godine nema Vlaka sjećanja Zagreb – Vukovar? Tko je odgovoran za još jednu blamažu koja dolazi iz ministarstva kojem je na čelu „Vukovarac“ Matić?

    Je li njihov cilj da na Dan sjećanja u Vukovaru bude što manje ljudi i da polako i Grad i Vukovarce prepuste zaboravu?

    Hrvatska stranka prava poziva sve pravaše  i sve ljude dobre volje da dođu 18.11.2015. u Vukovar, simbol obrane Hrvatske i odaju počast Gradu Heroju.

    Povjerenstvo za medije
    Drago Marković

    foto:braniteljski portal

  • Moj ratni nadimak JE – KUTINA!


    ZAŠTO JE DAMIR MARKUŠ, SNAJPERIST HOS-A, POSTAO BRANITELJ BROJ 1?
    damir markuš kutinaOsim što je ovih dana u Zagrebu, a prethodno u Vukovaru, predstavio svoju knjigu “58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca”, Damir Markuš je cijelo vrijeme poraća u potrazi za istinama i priznanjima onoga što su branitelji učinili, te u pomoći njihovim obiteljima, kao i obiteljima poginulih u Domovinskom ratu.

    Damir Markuš možda nije najveći heroj Domovinskog rata, možda ne prednjači po broju maestralno izvedenih akcija, a njegovih 1604 borbenih dana možda i nisu najveći broj dana provedenih u ratu. Ipak, Markuš, koji ponosno nosi svoj ratni nadimak “Kutina”, jedan je od najcjenjenijih braniteljskih imena. Što je to učinio Damir Markuš, za razliku od ostalih?

    Osim što je ovih dana u Zagrebu, a prethodno u Vukovaru, predstavio svoju knjigu “58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca”, Damir Markuš je cjelokupno vrijeme poraća u potrazi za istinama i priznanjima onoga što su branitelji učinili, te u pomoći njihovim obiteljima, kao i obiteljima poginulih u Domovinskom ratu.

    I danas ratuje na nekoliko frontova

    Damir Markuš Kutina je suprug, otac, branitelj, pripadnik HOS-a, strastveni navijač Dinama, suborac, ali nadasve veliki prijatelj koji se u potpunosti posvetio oživljavanju ratnih 90-ih i onima koje su u njihovim nevoljama napustile sve hrvatske institucije.

    Markuš je jedan od najzaslužnijih što priča o Veljku Mariću nije gurnuta pod tepih. Blogovima i postovima preko društvenih mreža, Kutina je svoj glas uspio progurati u medije i tako osvijetliti zamagljenu Marićevu priču, a njegovoj je obitelji pomagao donacijama u raznim oblicima od prvog dana, pa sve do danas.

    Markuš jednako tako srčano širi priče o ostalim ugroženim braniteljskim obiteljima, neovisno o tome jesu li njihovi branitelji bili pripadnici Gromova, Tigrova, Puma ili HOS-a. On ne radi razlike u braniteljskoj populaciji, ne promovira sebe, ne hvali se svojim podvizima… Ipak, njegova briljantna knjiga, koja svjedoči o najkrvavijim danima Sajmišta, otkriva koliko je veliko i odvažno ono što je učinio u ratu.

    No, skromni Markuš se ni u životu, a isto tako ni u knjizi, ne gura u prvi plan, ali se trudi ne izostaviti baš niti jedno ime koje je dalo bilo kakav obol u vukovarskom ratu. To je učinio i na zagrebačkom predstavljanju svoje knjige, kada je dobar dio vremena zahvaljivao zapovjednicima, suborcima i ratnim prijateljima, a krcata ga je dvorana prekidala gromoglasnim pljeskom.

    Damir Markuš i nakon rata ratuje na nekoliko frontova. Jedan od njih je borba za poštivanje oznaka HOS-a kojima policija nije naklonjena, a koje su priznate statutom. Zato Markuš ponosno nosi svoje oznake, iako se zbog njih oštećuju spomenici HOS-ovim poginulim pripadnicima. A samo u Vukovaru, od njih 58, poginulo ih je 25…

    “Morao sam napisati knjigu iz straha da sve ono veliko što se tada činilo za spas Vukovara, ne padne u zaborav. Mi, koji smo sudjelovali na toj krvavoj bojišnici, dužni smo kao svjedoci vremena ostaviti budućim naraštajima – istinu. A istina o načinu ratovanja u Vukovaru, njegovim žrtvama i brutalnostima kroz koje su prolazili civili i branitelji, nije nimalo lijepa. Moramo to zapisati… Ako nije zapisano, kao da se nije ni dogodilo. Dosta su nam drugi pisali povijest, zato nam i jest ovako”, kaže Kutina.

    Zapisana vukovarska povijest

    Evo malog dijela zapisane ratne, vukovarske povijesti iz Markušove knjige “58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca”:

    “Došli smo do kuće katnice te je opkolili. Švico je pozvao ‘ukućane’ da izađu i da se predaju. Neko vrijeme tišina, a onda odgovor: ‘Ne predajemo se Zengama’. Onda je Švico uzvratio, ‘ovdje HOS, a ne Zenge’. Odmah nakon toga smo dobili odgovor u obliku puščanih zrna. Naravno, jedva smo čekali. Bili su na katu i nakon oko pola sata borbe i nekoliko dobro bačenih bombi na njihove pozicije, bilo je sve gotovo.

    Ivan se popeo, naravno uz maksimalan oprez i našao četiri tijela i to tri vojnika i jednog oficira. Vjerojatno su se našli s isto tako preživjelima iz neke druge ulice i bitke. Skinuti su s kata te pokopani u dvorištu te kuće. To mi je bio prvi susret, onako izbliza sa neprijateljem, a kasnije, svakim danom je to postalo normalno na Sajmištu. Nakon borbi, bio je užitak gledati kako tenkovi i transporteri gore ili su nepomični, uništeni, a tijela neprijateljskih pješaka okolo leže. Osjećao sam se moćan, kao da mi nitko ništa ne može, iako je strah bio stalno pomiješan s oprezom, ali sam pogled na učinak je bio fascinantan.

    Kako je vrijeme odmicalo, sve sam se manje divio tim prizorima, iz više razloga. Prvo, u gotovo svakoj borbi smo imali bar jednog mrtvog i nekoliko ranjenih, što nije nimalo ugodno, jer se pitaš kad si ‘na redu’, a drugo, osjećali smo da će oni, ma ne znam koliko ih ubijemo, i dalje dolaziti. Nikad kraja. Borbe su gotovo svakodnevno bile i tako gotovo dva mjeseca, do 17. 11. 1991. godine…”

    IZVOR:Dnevno.hr

  • Kristina Bartolić Smodej: Mi pravaštvo nosimo u sebi.


    Donosimo Vam govor Kristine Bartolić Smodej, kandidatkinje Hrvatske stranke prava za hrvatski Sabor, s jučerašnjeg skupa koalicije SPREMNI u Vukovaru.
    HSP na koncertu marka perkovića

    Dobra večer svima!
    Iznimna mi je čast što je podružnica HSP-a Vukovar upravo meni dala priliku da ispred HSP-a Vukovar pozdravim sve nazočne na ovom predizbornom skupu.

    Ovu priliku želim iskoristiti osim za pozdrav koalicijskim partnerima, Obiteljskoj stranci i Hrvatskoj konzervativnoj stranci, te gostima, iskoristiti i za pozdrav ponajviše svojim stranačkim kolegama i kolegicama – pravašima i pravašicama iz svih dijelova ove naše 5.izborne jedinice, koliko god to zvučalo pristrano, ali mi to zaslužujemo, i pozvati vas sve da u što većem broju iziđemo na izbore i podržimo našu koaliciju.
    Osjetila sam se pozvanom to učiniti iz mnogo razloga, i smatram kako na ovom predizbornom skupu moram iskoristiti priliku za to, zato što:

    Biti pravaš ili pravašica nikada nije bilo lako, nije niti sada, ali za nas u Hrvatskoj stranci prava, živjeti i misliti pravaški, nije nikada bio predizborni trik ili samo prazne riječi o pravaštvu.
    Za razliku od onih koji se trebaju sramiti svojih riječi i postupaka, a toliko su otupjeli u lažima da ne shvaćaju više bit istine i morala i bit pravaštva, mi se ne moramo sramiti baš ničega.
    Naše su riječi uvijek bile više ili manje oštre, ali su bile iskrene i istinite, oni nas nikada nisu mogli prozvati, kao mi njih.

    Mi pravaštvo nosimo u sebi.

    Upravo stoga, moram spomenuti i neke nedavne izjave, pojedinih politikanata, željnih pozornosti i uspjeha, uz lažno predstavljanje kako su oni pravi i jedini pravaši.
    Neki od njih tvrde kako nema više pravaštva ili da je pravaštvo ostalo samo na njima, ali to su samo njihove puste želje!
    Citirati ću osnovne vrijednosti kardinala Bozanića, a koje i pravaštvo štiti, i do kojih držimo, a to su – vjera, obitelj i domovina, iz kojih je uvijek i izvirala naša snaga, i koja nas i sada sve veže u ovoj koaliciji.
    Vi, koalicijski partneri, članovi i članice Obiteljske stranke i Hrvatske konzervativne stranke, vi ste prepoznali također prave nositelje pravaštva, jedinu pravu Hrvatsku stranku prava, jer također prepoznajete te iste vrijednosti, koje nas međusobno povezuju, a prepoznati će ju i svaki naš glasač i glasačica.

    Pozdravljam Vas sve još jednom srdačno u hrvatskom gradu Vukovaru!

    Bog i Hrvati!

  • KNJIGA DAMIRA MARKUŠA :Prva knjiga o HOS-u pravo je blago povijesti Domovinskog rata


    Autor knjige ‘58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca’ Damir Markuš Kutina radnik je, radničko dijete i nije vičan pisanju. Međutim, njegov je izričaj neposredan, krasi ga gotovo dječja iskrenost i rekao bih nenamjerna slikovitost..

    damir markuš kutina
    Nedavno je objavljena memoarska knjiga Damira Markuša Kutine (r. 1968.) “58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca”, prvo veće djelo o ulozi Hrvatskih obrambenih snaga u Domovinskom ratu od njegova završetka. Pred nama je eto prva knjiga koja potanko iznosi činjenice o jednoj postrojbi HOS-a i njezinu ratnom putu. Izdavač je posve bizaran, Udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata Hrvatski Leskovac.
    Damir Markuš Kutina radnik je, radničko dijete i nije vičan pisanju. Međutim, njegov je izričaj neposredan, krasi ga gotovo dječja iskrenost i rekao bih nenamjerna slikovitost. Iz njegovih često nedovršenih prikaza i razmišljanja dopire jedan human glas, žal za mrtvima i nimalo mržnje prema onima koji su ih usmrtili. A smrt je odnijela točno polovicu njegovih suboraca.

    Od ukupno 58 ratnika svega nekolicina preživjelih nije bila ranjena i, vojnički gledano, oni su se nastavljali boriti i kad “na papiru” više nisu postojali. Markuš je zapravo ispao srećković jer je za Vukovarske bitke eto ranjen svega triput…

    Oni koji se zanimaju za Domovinski rat većinu ovih njegovih zapisa imali su prilike pročitati na internetu, na Forumu.hr, gdje se godinama javljao svjedočenjima u rubrici Domovinski rat, većinom na temi Bitka za Vukovar. Posrijedi je građa od više desetaka tisuća upisa, gotovo nepregledna prosječno zainteresiranom istraživaču amateru. Profesionalni povjesničari, pretpostavljam, nemaju metodu kojom bi rabili te upise, ustanovili koji su među njima autentična svjedočenja a koji mistifikacije ili, jednostavno, plod zablude, kako na temi o Vukovaru tako i na drugima. Stoga ova knjiga ima veću težinu i zacijelo je pouzdan izvor za pisanje povijesti Domovinskog rata.

    Glavna je vrijednost ove knjige, u čijem su pisanju Markušu pomogli profesionalni povjesničari Ante Nazor i Tomislav Šulj, što dokazuje da su HOS-ovci bili hrvatski branitelji bez ikakvih ideoloških “dodataka”, među najhrabrijima i među najpoštenijima. Nazvati ih ustašama velika je uvreda.

    HOS-ove postrojbe u Republici Hrvatskoj nisu se borile za ikakvu totalitarnu državu, nisu progonile ljude na nacionalnoj osnovi, nisu činile ratne zločine.
    Prijesna je, nadalje, laž da su nosili crne uniforme, kačili ušato (ustaško) “u” na kape i da su djelovali izvan sastava hrvatskih oružanih snaga. Žalosno je što i danas moraju naglašavati da njihov pozdrav “Za dom spremni” nije ustaški a još žalosnije da su zbog svoje pripadnosti HOS-u danas praktički građani drugoga reda.

    Jedini ustaša među pedeset i sedam Markuševih suboraca u Vukovaru i Bogdanovcima bio je “pijani ustaša”, izum koji se koristio 1991. i drugdje na hrvatskim ratištima: čašica namontirana na tromblonski nastavak za kalašnjikov ili PAP-ovku u koju bi se namjestila ručna bomba pa se ispalila tromblonskim metkom. Tako lansirane letjele su dvjestotinjak metara: četnicima nije bilo jasno kako itko može toliko daleko baciti bombu pa su širili priču o pijanim i drogiranim ustašama koji ih nadljudskom snagom hiću na njih.

    Osobitu vrijednost Markuševoj knjizi, tiskanoj na masnom papiru, tvrdo uvezanoj, ukupno na 250 stranica, daju fotografije snimljene u Vukovaru i Bogdanovcima u rujnu, listopadu i studenome 1991. Snimali su ih HOS-ovci i drugi branitelji grada, a većina uglavnom nasmijanih branitelja što ih gledamo pred sobom poginula su. Najradije bih rekao, već na sljedećoj stranici knjige: Zdravko, Ićo, Veljo, Robi, Brdar, Grof, Senzen, Švico, Ohran, Dado, Šnicla, Jean, Šilić, Šiljo, Tihica, Žarko, Rudolf, Đero, Smek, Pavle, Dok, Granić…

    Ne volim koristiti teške riječi i fraze, ali ti su mladići i muškarci junaci, danas redom zaboravljeni, bez čijega junaštva bi Domovinski rat bio još krvaviji i još pogubniji za građane Republike Hrvatske. Ni jedan od preživjelih nije se i na koji način okoristio svojim ratnim putom, ni jedan nije osvanuo kao ratni profiter, ni jedan okićen povlasticama i činovima. Jednostavno, izginuli su ili ih se i danas sramoti kao fašiste. Damir Markuš nema nikakvo odlikovanje, premda se cijeli rat borio, o čemu kaže: “Moje odlikovanje su ljudi, moji prijatelji, to je moje odlikovanje, a hvala Bogu, ima ih puno.”

    Uz vlastito svjedočenje, Markuš je u knjigu uvrstio i dijelove memoarske knjige srpskog pobunjenika Gorana Markovića “Vukovarski dnevnik”, objavljena u Vojvodini 2011., što njegovu svjedočenju daje dodatnu uvjerljivost. Često pišu o istim satima i danima borbe. Uvrstio je i izvješća Siniše Glavaševića, pogubljenog na Ovčari.

    Osim toga prenio je i desetak iskaza vlastitih suboraca, često mnogo dramatičnijih nego njegovih. Jedno potpoglavlje posvetio je Jeanu Michelu Nicolieru (1966. – 29. studenoga 1991.), francuskom dragovoljcu koji je HOS-u pristupio jer je eto njegov stožer bio preko puta zagrebačkog Željezničkog kolodvora, na koji je pristigao u Hrvatsku. Nicolier je mogao izbjeći smrt, samo da se dao evakuirati iz vukovarske bolnice, kao stranac. Ali radije je ostao i podijelio sudbinu svojih ranjenih suboraca, svjesno otišavši u smrt. Markuš je pronašao jedan njegov iskaz francuskim novinarima koji su ga bili pronašli u bolnici, neposredno uoči pada grada, i kojima je objasnio da će radije umrijeti nego napustiti suborce. Usput rečeno, Nicolierova majka mnogo poslije rata preselila je u Hrvatsku i danas živi u Karlovcu…

    Među dragovoljcima HOS-a bila su i dvojica studenata medicine, Zoran Milas iDražen Đurović. Njih dvojica organizirali su improviziranu bolnicu u Bogdanovcima, jedan je išao s borcima a drugi čekao u bazi, tako da se ne dogodi da istodobno poginu.

    Ti su studenti, jedan tek treća godina, obradili 125 ranjenika, četrdesetak njih na rubu života i smrti. Umro im je jedan. Od njihova svjedočenja u knjizi izdvajam sljedeću rečenicu: “Hrvatsku i taj Vukovar uglavnom je branila hrvatska sirotinja”. Obojica su poslije povratka iz Bogdanovaca u Zagreb nastavili studij. Dakako, srušili su ih godinu (ta gdje su bili!) a poslije u karijeri teško im je bilo domoći se specijalizacije, pripadnost HOS-u bila i je otegotna okolnost, kao i svim tim preživjelim često dečkićima, koji su poslije rata odbačeni i zaboravljeni u pustoši hrvatske tranzicije

    Izvor ovdje

  • HSP ZAHTJEVA: OPERITE “MRLJU S LICA” HRVATSKOG SABORA.


    Hrvatska stranka prava uputila je zahtjev Predsjednici RH, Predsjedniku Sabora RH i Predsjedniku Vlade RH da isprave nepravdu koja je počinjena usvajanjem Izvješća “Manolićeve komisije” u Hrvatsskom Saboru i da skinu stigmu koja je počinjena Gradu Heroju i braniteljima Vukovara.
    vukovar_groblje19-181111_625PREDSJEDNICA REPUBLIKE HRVATSKE
    Kolinda Grabar Kitarović
    PREDSJEDNIK HRVATSKOG SABORA
    Josip Leko
    PREDSJEDNIK VLADE REPUBLIKE HRVATSKE
    Zoran Milanović

    Predmet:  Zahtjev za poništenje Izvješća državne komisije (tzv. Manolićeve komisije) o pripremi i vođenju obrane Vukovara,
    – dostavlja se

    Nakon pada grada Vukovara formirana je Državna komisija o pripremi i vođenju obrane Vukovara (tzv. Manolićeva komisija) koja je sastavila izvješće koje je usvojeno u prosincu 1991. godine u Hrvatskom Državnom Saboru.

    U Izvješću „Manolićeve komisije“ciljano se bez ikakvih argumenata za pad Vukovara optužuje Zapovjednika obrane Vukovara Branka Borkovića-Mladog Jastreba, Zapovjednika operativne grupe Vukovar- Vinkovci-Županja Milu Dedakovića-Jastreba kao kao i ostale branitelje.

    Hrvatska stranka prava traži od Predsjednice RH, Predsjednika Sabora RH i Predsjednika Vlade RH da isprave nepravdu koja je počinjena usvajanjem tog izvješća te da skinu stigmu koja je počinjena Gradu Heroju i braniteljima Vukovara.

    Prošle su 24 godine od pada Vukovara, a nepravda učinjena izvješćem “Manolićeve komisije 91’“ nije ispravljena.

    Hrvatsku stranku prava ne čudi izvešće „Manolićeve komisije“u kojoj su zajedno s Manolićem bili Josip Perković i Zdravko Mustać (današnji zatvorenici u Munchen-u)koji su pripadali UDBI i KOS-u i od istih se nije ni moglo očekivati objektivno mišljenje, ali je skandalozno od hrvatskih državnih institucija da ne čine ništa da bi se ispravila nepravda.

    Podsjećamo Vas kao i hrvatsku javnost da se nakon usvajanja tog izvješća, Zapovjednika obrane Vukovara Branka Borkovića – Mladog Jastreba i Zapovjednika operativne grupe Vukovar-Vinkovci-Županja Milu Dedakovića – Jastreba, kao i gotovo cjelokupno zapovjedništvo obrane grada Vukovara proglasilo rušiteljima ustavnog poretka u RH i suradnicima KOS-a.

    U izvješću te sramotne komisije napadala se i Hrvatska stranka prava i bojovnici HOS-a iako sama Manolićeva komisija u trećem stavku Zaključka izvješća navodi (cit): „Unatoč tome, neprijatelj je pretrpio izuzetno velike gubitke u ljudstvu i materijalu, a hrvatske obrambene snage uspješno su svojim nadljudskim herojstvom slomile plan agresora da brzim i udarnim napadajem osvoji Hrvatsku.“

    Branka Borkovića – Mladog Jastreba zapovjednika obrane Vukovara su nakon tog izvješća i besramnog usvajanja istog od Hrvatskog Državnog Sabora zatvarali i tri puta kroz taj isti Sabor vodili u lisicama na ispitivanje JOSIPU PERKOVIĆU.

    Hrvatska stanka prava traži da se na dnevni red Hrvatskog Sabora uvrsti rasprava o ovom besramnom izvješću, na kojoj će se zaključke Manolićeve komisije poništiti i rehabilitirati HEROJI VUKOVARA.
    Približavamo se tužnoj godišnjici okupacije Vukovara te smatramo da je upravo na posljednoj sjednici Hrvatskog sabora u ovom sazivu i prilika da se sa nevino optuženih skine optužba o rušenju Ustavog poretka, koja do dana današnjeg nije povučena.

    HRVATSKA STRANKA PRAVA
    Daniel Srb, predsjednik

  • HSP: PROSVJEDNU NOTU IZ BEOGRADA TREBA ODBITI I UPOZORITI SRBIJU DA SE NEMA PRAVO MJEŠATI U UNUTARNJE STVARI HRVATSKE.


    srb

    Hrvatska stranka prava, kao što je poznato javnosti prva je digla glas protiv „ćiriličnog statuta“ koji su   u gradskom vijeću grada Vukovara 2009. godine izglasovali HDZ i njihov satelit HSP Ante Starčević.
    Organizirali smo peticiju i tražili referendum po tom pitanju i nebrojeno puta ukazivali na neodrživost i Statuta i ćirilice u Vukovaru. I dalje stojimo na stajalištu da ćirilicu u gradu Vukovaru ne treba uvoditi.

    Ono što je proizišlo iz zadnje izmjene statuta grada Vukovara koji je izglasovan 17. kolovoza 2015. godine je ekspresna reakcija Ministarstva vanjskih poslova Srbije koje je uputilo prosvjednu notu hrvatskom otpravniku poslova veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu Ivanu Saboliću.

    „Republika Srbija upozorava Republiku Hrvatsku da je dužna poštovati svoje međunarodne preuzete obaveze i tražimo hitnu reakciju državnih tijela Hrvatske na ovu odluku vlasti u Vukovaru’, dodajući da su najviši predstavnici grada Vukovara ‘ovih dana, u godini kada cijeli svijet slavi 70 godina pobjede nad fašizmom, postali poznati široj javnosti po pjevanju ustaških pjesama iz vremena fašističke Nezavisne Države Hrvatske’ – dio je ovo teksta prosvjedne note koju je uputilo srbijansko Ministarstvo vanjskih poslova zbog donošenja novog statuta grada Vukovara.

    Ovo je školski primjer miješanja u unutarnja pitanje jedne suverene države i Hrvatska se tako i treba postaviti prema ovom pitanju. Otkloniti svaku mogućnost srbijanskog miješanja u stvari o kojima suvereno odlučuje Hrvatska.

    Postavljamo javno pitanje sjeća li itko u Hrvatskoj da jeMinistarstvo vanjskih poslova reagiralo na bilo koju situaciju kada su se kršila prava Hrvata u Vojvodini ili bilo gdje drugdje, bez obzira koja Vlada je bila u Banskim dvorima? Mi do sada nismo registrirali javnu manifestaciju reakcija, dok smo sa Srbijanske strane istu dobili gotovo pa u realnom vremenu.

    Pokazatelj je to da su  o stanju u Vukovaru bolje informirani u Srbiji nego u Hrvatskoj i da ćemo reakciju s Hrvatske strane čekati neko vrijeme.

    HSP očekuje i traži žurnu reakciju hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova i ministrice Vesne Pusić, na notu koja je stigla iz Beograda s odgovorom koji će biti primjeren jednoj samostalnoj i suverenoj državi.

    Daniel Srb, predsjednik

  • PROVOKACIJE I UVREDE:Policija privela troje Vukovaraca zbog nereda na pravoslavni Božić


    vukobar badnjak

    POLICIJA je prekršajno prijavila trojicu mladih Vukovaraca koji su se u maskirnoj odjeći fotografirali s državnom zastavom Srbije na ulazu u Vukovar i zatim te fotografije na pravoslavni Božić objavljivali na društvenim mrežama s neprimjerenim komentarima.
    Vukovarsko-srijemska policija izvijestila je u subotu da je dovršila kriminalističkog istraživanja nad tri osobe u dobi od 19 do 20 godina života, koje se sumnjiči da su prije nekoliko dana na području grada Vukovara fotografirali s nedozvoljenim obilježjima za Republiku Hrvatsku, te potom te fotografije objavljivali na društvenim mrežama s neprimjerenim komentarima. Sve osobe su prekršajno prijavljene, navode iz policije.
    Policija je istragu pokrenula nakon što je na pravoslavni Božić na društvenim mrežama objavljena sporna fotografija na kojoj se vide trojica mladića, odjevena u maskirnu odjeću, kako drže raširenu zastavu Republike Srbije pored ploče s imenom Vukovar na ulazu u taj grad.
    Na fotografije je na sam pravoslavni Božić reagirao i vukovarski HSP:
    Božić je blagdan mira i tolerancije. Bez obzira kada ga slavili, svi smo pozvani da u božićno vrijeme ostanemo suzdržani od bilo kakvih oblika netolerancije i provokacija.
    S tim u vezi, vukovarska podružnica HSP-a, oštro osuđuje provokacije pripadnika srpske nacionalne manjine, koji su se na pravoslavni Badnjak slikali u maskirnim odorama, sa zastavom Republike Srbije, ispred znaka za ulaz u grad Vukovar, te istu objavili na društvenim mrežama.
    Provokacija je tim veća, ako znamo da je mladić na slici u sredini sin djelatnika hrvatske policije Saše Mačvana iz Vukovara. Važno je napomenuti i da je Saša Mačvan vođa ”Grobara” u Vukovaru (navijačke skupine beogradskog Partizana), te smo skloni povjerovati da ovaj incindent stvar kućnog odgoja gdje je očito da se djeca odgajaju u nekom drugom duhu, po uzoru na neke koji su tako slavodobitno ulazili u Vukovar.
    Ovim putem želimo svim istinskim pravoslavnim vjernicima zaželjeti čestit Božić, mir i dobro.
    Vinko Jozić, predsjednik HSP-a Vukovar

    Izvor: maxportal

  • DANIEL SRB: NAKON DANAŠNJE ŠEŠELJEVE IZJAVE MORAMO UTVRDITI ISTOČNE GRANICE.


    slika srb
    Nakon suludih i ratnohuškačkih izjava ne osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja koji danas u svojim izjavama navodi da “on i njegova Srpska radikalna stranka nikada se neće odreći ni jednog pedlja srpske države i učinit će sve da Republika Srpska Krajina i srpski Vukovar ponovo budu u sastavu Velike Srbije” kao nasušna potreba nameće se pitanje redefiniranja odnosa između Hrvatske i Srbije.
    Do ovog trenutka nismo vidjeli nijednu reakciju iz Srbije koja je osudila ovo i ovakvo ponašanje i to nas jako zabrinjava.
    Djelimično je to posljedica nikakve ili mlake reakcije hrvatskih tijela vlasti prije svega ministarstva vanjskih poslova koje je olako shvatilo problem na koji je HSP upozoravao kada se pojavila mogućnost da ratni zločinac Vojislav Šešelj bude pušten na slobodu.

    Zabrinuti smo zbog mogućeg radikaliziranja situacije u susjedstvu koje bi moglo dovesti do destabilizacije u BiH a i u Hrvatskoj.
    Hrvatska mora biti spremna na ovakve scenarije i zato Hrvatska stranka prava traži jačanje vojno-sigurnosnih snaga koje će biti spremne odgovoriti na svaki pokušaj ugroze.
    Tražimo utvrđivanje istočnih granica Republike Hrvatske koje će u velikosrpskom scenariju biti prve na udaru, a time i hrvatski grad heroj Vukovar kojeg neki na istoku ne mogu zaboraviti.

    Polazeći od rečenog tražimo od Vlade RH redefiniranje prijedloga proračuna za 2015. godinu koji smanjuje sredstva za obranu i apsolutno povećanje sredstava za Ministarstvo obrane kako bi bilo sposobno odgovoriti na svaku moguću ugrozu.

    Nadalje Vlada RH mora uputiti službenu notu srbijanskim vlastima i tražiti uhićenje ratnog zločinca za kojeg je i u Hrvatskoj podignuto nekoliko optužnica, a ako isto nisu u stanju učiniti Hrvatska mora blokirati predpristuipne pregovore Srbije oko ulaska u EU.

    Daniel Srb, predsjednik

  • Predsjednik HSP-a Daniel Srb u koloni sjećanja u Vukovaru.


    srb vukovar 2014

    Hrvatska stranka prava je i ove godine sudjelovala u Koloni sjećanja u Vukovaru. Samoj Koloni nazočio je veliki broj članova stranke iz čitave Hrvatske predvođen predsjednikom HSP-a Danielom Srbom.
    Nakon okupljanja pridružili smo se Koloni sjećanja, da bi na Memorijalnom groblju stranačko izaslanstvo zapalilo svijeće i poklonilo se svim palima u obrani Vukovara.

    srb vukovarsrb vukovar 2 srb vukovar 1

    hsp

  • Obilježavanje 23. obljetnice pada Vukovara.


    u vukovaru

    Hrvatska stranka prava poziva sve svoje čanove i simpatizere da ukoliko im mogućnosti dopuštaju 18. studenog 2014. godine sudjeluju u obilježavanju 23 . obljetnice pada grada heroja – Vukovara.

    Pozivamo na okupljanje svih HSP-ovca u 09,45 sati ispred sjevernog ulaza u vukovarsku bolnicu.

    Hrvatska  stranka prava također poziva sve  kojima je  Vukovar na srcu da  večeras  upale   svijeće  u svojim domovima, na svojim prozorima kako bi i na taj način  pokazali   poštovanje žrtvi Vukovara

    Daniel Srb, predsjednik

  • HSP požeško – slavonske županije obilježio početak Bitke za Vukovar.


    1 vukovar požega 2

    POŽEGA – Članovi Županijskog odbora HSP-a Požeško-slavonske županije zapalili su svijeće u požeškoj Vukovarskoj ulici, prisjećajući se i obilježavajući na taj način prvog dana napada na Vukovar. – Svake godine mi tradicionalno obilježavamo prvi dan napada na naš Vukovar, 25. kolovoza, a i da dademo podršku preživjelim braniteljima Vukovara. Nitko se nesjeća i ne govori o tome kako je bilo tim ljudima na taj dan, kako su provodili vrijeme u Vukovaru pod napadima, strahu koji su stanovnici Vukovara doživljavali te dane. Prisutna su samo prepucavanja velikih stranaka preko leđa tih ljudi koji su branili i obranili slobodu Vukovara.

    Da nije bilo tih ljudi, tih žena sa malom djecom koji su svjedočili tome nitko se danas toga više ne bi ni sjećao. Žalosno je i jadno da oni koji su ostali bez svojih roditelja, koje im nitko ne može nadoknaditi, prisustvuju tim podjelama čak i oko datuma obilježavanja dana napada na Vukovar – istakao je Željko Jambrek, predsjednik ŽO HSP-a, koji se zahvaljuje lokalnim novinarima, koji poprate i zabilježe sve važnije aktivnosti HSP-a što inače nije baš uobičajeno na nivo u države i u nekim sredinama. HSP ističe da oni nemaju ništa protiv ćirilice kao pisma, ali da su Vukovarci ginuli pod tim ćiriličnim parolama, koje su bile na fasadama vukovarskih zgrada. Vukovarci se pogledom na ćirilicu na svojim ulicama nelagodno osjećaju i zbog toga ne treba još forsirati te dvojezične natpise. Stoga podržavaju Stožer za obranu Vukovara u njihovim nastojanjima da se odgodi postavljanje tih dvojezičnih natpisa

    izvor: požeška kronika

  • Kod spomenika na Turnju karlovački pravaši zapalili svijeće za Vukovar.


    1 vukovar karlovac

    Ne tako davno 1991 god. (a za nas nikad i neće biti davno) počele su padati granate i jedan grad je počeo herojsku borbu protiv jedne od najvećih vojnih sila Europe u to vrijeme. VUKOVAR grad Heroja je taj grad. Povodom sjećanja na heroje Vukovara i žrtvu koju je taj grad podnio za Hrvatsku, HSP Karlovca je 25.8.2014 god. u 10 h kod spomenika poginulim karlovčanima na Turnju upaliti svijeće i na taj način se prisjetiti herojske obrane Vukovara i svih žrtava za Hrvatsku.

    1 vukovar karlovac 2
    Odbor Branitelja HSP-a Karlovačke Županije nikad neće zaboraviti herojsku obranu Vukovara i cijele Hrvatske.

  • HSP Sisačko – moslavačke županije obilježio početak Bitke za Vukovar.


    1 vukovar sisak

    Paljenjem 87 svijeća u Vukovarskoj ulici u Sisku, Hrvatska stranka prava Sisačko – moslavačke županije (HSP) u ponedjeljak je obilježila početak obrane Vukovara od velikosprske agresije. Prva granata pala je na Vukovar 25. kolovoza, čime je započela opsada i herojska borba za Vukovar koja je trajala punih 87 dana. Hvala svim Vukovarskim braniteljima na hrabrosti i odlučnosti u obrani svoga grada i države.

  • HSP Brodsko-posavske županije: Obilježili početak obrane Vukovara od velikosrpske agresije!


    1 vukovar brodHrvatska stranka prava, tradicionalno, i ove godine obilježava početak obrane Vukovara od velikosrpske agresije u gradovima, središtima županija. Stranačke organizacije u cijeloj Hrvatskoj pale 87 svijeća za 87 dana otpora i herojske borbe vukovarskih branitelja, duž ulica koje nose ime grada heroja.

    Želimo podsjetiti na važnost Domovinskog rata, na potrebu poštivanja vrijednosti proizašlih iz žrtve hrvatskih branitelja i civila. Bitka za Vukovar najbolje pokazuje hrabrost, ustrajnost i spremnost na žrtvu za više ciljeve, za budućnost, za sve nas!

    1 vukovar brod 2

    Na nama je da poučimo buduće generacije o prošlosti koja nas je odredila kao narod i na koju smo ponosni!
    U Slavonskom Brodu, u Vukovarskoj ulici gore svijeće u znak sjećanja, kao izraz zahvalnosti članica i članova HSP-a Brodsko-posavske županije i grada Slavonskog Broda.

  • HSP OBILJEŽIO POČETAK BITKE ZA VUKOVAR!


    1 vukovar osijek

    Danas u 10.00 sati paljenjem svijeća u županijskim središtima, u kojima postoji Vukovarska ulica, Hrvatska stranka prava (HSP) obilježila je početak otvorene Bitke za Vukovar. 
    Predsjednik HSP-a Daniel Srb svijeću je zapalio na početku Vukovarske ulice u Osijeku.  U Izjavi za medije je  naglasio  je kako je otvorena bitka za Vukovar počela na današnji dan 1991. kada je u 10 sati na grad ispaljena prva granata, a  HSP  je još prije nekoliko godina procijenio da je, osim kolone sjećanja 18. studenoga, potrebno obilježavati i taj datum.
     

    Kazao je kako se za razliku od kolone sjećanja kojom se prisjećamo žrtve Vukovara u Domovinskom ratu obilježavanjem današnjeg datuma želi ukazati na herojstvo Vukovara i Vukovaraca te svih hrvatskih branitelja u obrani Hrvatske.
     
    Želimo uputiti poruku hrvatskoj javnosti da, osim odavanja pijeteta žrtvama bitke za Vukovar trebamo iskazati poštovanje hrabrosti Vukovaraca i njihovoj odlučnosti da se bore za Hrvatsku, poručio je Srb.

    U mnogim mjestima u Hrvatskoj   organizirano je paljenje svijeća za  obilježavanje početka obrane  Vukovara. 
    Živima na čast, mrtvima na slavu.

    Drago Marković

     

    1 vukovar sisakSisak

    1 vukovar karlovac

    Karlovac

    1 vukovar hsp gorica

    Zagreb – Velika Gorica 

    1 vukovar čakovec

    Čakovec

    1 vukovar požega

    Požega

    1 vukovar virovitica

    Virovitica

    foto: hsp

  • ODLUKA USTAVNOG SUDA – TRULI JE KOMPROMIS KOJI ĆE TEK DOĆI NA NAPLATU!


    Daniel SrbOdluka Ustavnog suda  po pitanju „referenduma o ćirilici“  pokazati će se u skoroj budućnosti kao truli kompromis koji je samo kratkoročno smirio političku situaciju u Republici Hrvatskoj. Dajući jednogodišnju odgodu  za  rješavanje ćiriličnih  problema u gradu Vukovaru Ustavni sud RH je  neke druge gradove i mjesta u Republici Hrvatskoj koji se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji doveo u neravnopravan položaj.

    Probleme koji će nastati iz ovakve odluke rješavati će neki novi sastav Ustavnog suda i neki novi sastav  Hrvatskog Sabora.
    Hrvatska stranka  prava  smatra da  do  problema  oko  „referenduma  o ćirilici“ ne bi ni došlo da  je bilo  više  brige i skrbi o Vukovarcima i Vukovaru a manje  političkih igara preko leđa Vukovaraca od strane vodećih  pozicijskih i opozicijskih  stranaka  u Hrvatskoj.
    Najmanje ih je briga za Vukovar i Vukovarce. Bitni su im samo njihovi kratkoročni politički ciljevi, a za ostvarivanje  svojih političkih ciljeva spremni su gaziti i preko svetinja.

    Hrvatska stranka prava  je do sada  jasno i nedvosmisleno ukazivala na  probleme u Vukovaru koji su proizišli  zbog kratkoročnih interesa  političke većine u GV Vukovara 2010. godine kada je  izglasovan „ćirilični statut“ u  prljavoj trgovini  HDZ-a – HSP AS sa SDSS-om. I tada smo skupljali potpise i tražili referendum u Vukovaru s ciljem poništenja „ćiriličnog statuta“, ali smo bili odbijeni od  tadašnje većine u gradu Vukovaru.
    To su oni isti koji u jučerašnjim izjavama prihvaćaju Odluku Ustavnog suda, (kao da imaju drugu mogućnost)  i izjavljuju da  nisu protiv ćirilice, već da samo nije vrijeme za nju, a drugačije su stavove zastupali dok su se uspinjali na političkoj sceni u Hrvatskoj.

    Isto tako da je bilo više sluha kod  vladajućih  do ovih ovih problema također ne bi došlo. Potrošena su  velika sredstva na  dvojezične ploče, policijsko osiguranje istih, nekoliko ljudi je završilo u bolnici s ozbiljnim posljedicama za zdravlje, a  kazneno je prijavljeno preko 20 ljudi mahom dragovoljaca, logoraša ili obitelji stradalnika.

    Hrvatska stranka prava i danas  jasno i nedvosmisleno zastupa stav da je Ćirilica neprihvatljiva u bilo kakvom javnom prometu bilo gdje na teritoriju Hrvatske i sukladno tomu treba  mijenjati  Zakone koji reguliraju  tu problematiku. Ćirilica je samo jedan od alata, sredstvo  kojim se  ostvaruju ciljevi i planovi sadržani u MEMORANDUMU 2.

      

    Hrvatska stranka prava

    Daniel Srb, predsjednik