• HSP zahtijeva ukidanje ‘Zakona o općem oprostu’ (N.N.80/96)



    Još od najave, a potom i od donošenja spornog ‘Zakona o općem oprostu’ (N.N.80/96) Hrvatska stranka prava ima nepromjenjen stav – riječ je o nepotrebnom i krajnje štetnom zakonu za Republiku Hrvatsku.

    Najnoviji događaji teroriziranja većinskog naroda od strane određenih pripadnika spske nacionalne manjine, prije svega provokacije u selu Uzdolju kraj Knina zatim i u Rijeci, govore kako smo od samoga početka, ukazujući na svu pogubnost donesenog Zakona i podzakonskih akata, bili u pravu.
    Jasno je kako nije riječ o izoliranim slučajevima.

    U pitanju je dobro osmišljena i dobro kordinirana teroristička aktivnost, s krajnjim ciljem međunarodne kompromitacije Republike Hrvatske, čime bi, u konačnici, bili potkopani i sami temelji ustavnosti i pravnog poretka hrvatske države.

    Na žalost, istovremeno smo svjedoci i sprege tih grupacija sa pojedinim pravosudnim čimbenicima, zatim i određenim novinarima i urednicima ponekad čak i vodećih hrvatskih medijskih kuća. Nema nikakve dvojbe kako je plan provedbe aktualnog ‘Memoranduma SANU II’ u punom zamahu, nanovo se na krajnje vulgaran i krajnje opasan način demonizira hrvatski narod, te se istovremeno pokušava stvoriti novi naraštaj ‘jadne i ugrožene srpske nejači’.

    Pokušaj provedbe prvog, Isaković, Kanazir, Markovićevog i dr. ‘Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti’ rezultirao je brutalnom agresijom na Republiku Hrvatsku, zatim i na Bosniu i Hercegovinu. Četničke velikosrpske paravojne horde, udružene sa komunističkom tzv. Jugoslavenskom narodnom armijom, masakrirale su i pobile na desetine tisuća nevinih ljudi, opustošili cijela područja, sravnile sa zemljom i sela i gradove, dakle, praktički pokušali su s lica zemlje izbrisati sve što je stajalo na putu projekta ‘svi Srbi u jednoj državi, odnosno projektu stvaranja Velike Srbije. Sve, naravno, pod krinkom zaštite i spašavanja ‘ugrožene srpske nejači’.

    Ne samo aktualni događaji u Uzdolju kraj Knina ili u Rijeci, svjedoci smo višegodišnjih provokacija dijela srpske nacionalne manjine prema većinskom hrvatskom narodu, napose na područjima bivših UNPA zona sjever, zapad i istok. Posebno je zabrinjavajuća činjenica kako su najčešći akteri tih i takvih provokacija redom bivši pripadnici zloglasnih srpskih paravojnih okupacijskih snaga, koji su temeljem štetnog i nepotrebnog ‘Zakona o općem oprostu’ postali legalni i legitimni građani Republike Hrvatske, sa svim pravima i obvezama koja crpe iz hrvatskog državljanstva.

    Ukidanje ‘Zakona o općem oprostu’ (N.N.80/96)

    Republika Hrvatska je prije tridesetak godina prošla proces osamostaljenja i stvaranja slobodne, samostalne države. Neka pitanja, koja su u određenom vremenskom kontekstu nekima izgledala možda čak i rješiva sama po sebi, na dramatičan su način nanovo otvorena.

    Tu prije svega mislimo na donošenje i egzistiranje nepotrebnog i krajnje štetnog ‘Zakona o općem oprostu’ kojega je Hrvatski državni Sabor donio 1996. godine. Hrvatska stranka prava na našim je prostorima oduvijek prednjačila u borbi za neovisnu i samostalnu hrvatsku državu, oduvijek smo bili nositelji pozitivnih promjena, najstarija smo politička stranka hrvatskog naroda i, kao takvi, kvalificirani smo i mjerodavni, to smatramo svojom obvezom, sudjelovti u donošenju ključnih političkih odluka. Nikada nismo bili najekstremniji, nikada nismo prisvajali tuđe zasluge, ali smo uvijek bili najuporniji, najdosljedniji u projektu stvaranja i očuvanja hrvatske države. Čak i onda kada smo bili najmalobrojniji, čak smo i tada bili simbol nove, demokratske, domoljubne, suverene Republike Hrvatske, ni tada se nismo mirili sa preovladavajućim štetnim trendovima, jasno smo ukazivali na opasne pojave koje su prijetile, a danas vidimo koliko su opasne i koliko smo u pravu bili. To činimo i danas!

    Slijedom svega navedenoga, Hrvatska stranka prava odlučila je podnijeti zahtjev Hrvatskom saboru kojim ćemo zatražiti ukidanje ‘Zakona o oprostu’ (N.N.80/96)

    Mišljenja smo kako ovaj zakon niti danas, kao niti u momentu donošenja, ne pridonosi uspostavi povjerenja i suživota između većinskog hrvatskog naroda i srpske nacionalne manjine, posebice i jer je štetan za ukupne hrvatske nacionalne interese, te je kao takav neodrživ.

    ‘Zakon o oprostu’ ostavlja otvorene ruke aboliranim četnicima i drugim više ili manje prikrivenim neprijateljima hrvatske državnosti i hrvatskog naroda, da i dalje, sada u službi ‘Memoranduma SANU II’, proizvode kaos, ruše ustavno pravni poredak, na žalost počesto i u suradnji sa jednim dijelom članstva vladajuće saborske koalicije.

    Stoga pitamo pripadnike hrvatske društvene elite, napose aktualne obnašatelje političke i zakonodavne vlasti, postoji li iti jedna država na svijetu u kojoj oružani rušitelji, ponavljamo oružani, svoje matične države nisu procesuirani, strogo kažnjeni zatim i lustrirani, te slijedom svega maknuti na potpunu društvenu marginu. To postoji jedino u Republici Hrvatskoj!

    Dakle, ne samo da nisu procesuirani, kažnjeni i marginalizirani, ovdje im se dozvoljava da i dalje neometano rade potpuno istu rabotu, možda u malo izmjenjenim ulogama, ali svakako rabotu na štetu hrvatskog čovjeka i hrvatske države.

    Pametni ljudi uvijek uče na svojim pogreškama. Ako nije tako, onda su osuđeni na njihovo ponavljanje. Stoga se nadamo kako će zastupnici hrvatskog sabora imati dovoljno mudrosti, ali i nacionalne osviještenosti te da će poduprijeti ovaj naš zahtjev i zaustaviti scenarij rušenja samih temelja hrvatske države.

    Zastupnici u hrvatskom saboru moraju svoj politički put zasnivati na vrlo jasnim nacionalnim temeljima i načelima, a nikada na dnevnoj politici ili kratkoročnim probicima. Ukoliko to ne učine, ukoliko ne prepoznaju značaj ove odluke budući im naraštaji neće oprostiti.

    Karlo Starčević, predsjednik HSP
    Nikica Augustinović, predsjednik Glavnog stana HSP