
Otkud siromaštvo u najperspektivnijoj tranzicijskoj državi?
Po mojem poimanju osnovni razlog siromaštva nije ni rat ni nepovoljno ekonomsko okruženje ni drugi materijalni razlozi već DUH naroda koji se manifestira kroz postojeći vrijednosni sustav.
Nove političke, kulturne i gospodarske snage promoviraju nihilizam u životu vrijednosnog sustava hrvatskog naroda proglašavajući svaku tradicionalnu vrijednost i osnovne karakteristike hrvatskog bića ( domoljublje, obitelj, istinsku humanost, radišnost, vjeru kao bazu i okvir poštenoga života pojedinca i obitelji ….) zaostalim i nazadnim konzervatizmom, ognjištarstvom, čak klerofašizmom.
Profit, na lopovskom zakonodavstvu u Hrvatskoj, postao je osnovnim pokretačem u svim područjima djelatnosti, a najvažniji produkt takvog usmjerenja društvene energije je opća korupcija od dječjeg vrtića do Vrhovnog suda, a današnji kreatori narodnog duha sve snage upinju ne bi li u celofan omotali globalizacijsko zlo i kaljužu, koja sve više guši ČOVJEKA.
Nemoć, apatija, bezizlaznost, besmislenost, strah od budućnosti nas, a pogotovo naše djece, paraliziraju pozitivnu energiju ovoga naroda i realna je posljedica opće siromaštvo.
Iznijeto je karakteristika svih dosadašnjih hrvatskih vlastohlepničkih struktura, a sadašnja vlast, koja nameće hrvatskom puku neprirodni vrijednosni sustav, vrhunac je odnarođenosti i obezvređivanja svega svojstvenoga hrvatskom puku.
Mnogi kojima su puna usta siromaštva i sami postaju gladni na siromaštvo i svojim politikama ga „uzgajaju“ kako bi se u konačnici, na tom siromaštvu, mogli nasititi kunama i svekolikim obiljem!
Političari svih razina i svjetonazora u predizborju urliču: siromašnima i nemoćnima osigurat ćemo dostojan život, žena koja rodi više djece dobit će za to plaću, inkluzija za mlade, starima će se osigurati smještaj, organizirat ćemo centre za palijativu……
Ovisno o smjeru senzibiliteta premijera ministarstvo socijalne politike vodit će osoba s velikom empatijom za zlostavljane žene, ovisnike svih fela, osoba koja pljuje po svemu što je radilo prethodno socijalno ministarstvo…..
Ustanove socijalne skrbi striktno provode zakonske odredbe u brizi o potrebitima (čim bolja administrativna slika ustanove – tim ustanova bolja, uz moje veliko poštovanje onima koji su poslu posvećeni nesebično)……..,
Udruge i sve druge organizacije civilnog društva moljakaju novce od lokalne politike i pišu silne projekte za aplikacije prema EU i našim domaćim fondovima….. pa koliko uspiju uhvatiti toliko će biti dobro zaposlenima u udrugama, a (tek) onda i samim potrebitima….
Država i sabornici pripremaju vrlo ozbiljan dokument o poreznim olakšicama trgovačkim centrima za robu koju bi jeftino ili čak besplatno donirali socijalnim samoposlugama ili pučkim kuhinjama umjesto da ju bace u smeće zbog nekvalitete ili isteka roka uporabe….
Crkve svih vjera isto jako brinu o siromašnima kroz pučke kuhinje i druge vidove pomoći potrebitima (tu se u praksi vidi ekumenizam jer se daje za pojesti i bokcu druge vjere!)…
U duhu EU povelja, preporuka, mišljenja, smjernica i drugih vidova EU brige za nas, donesena je, među ostalima, i Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključivosti U RH 2014.-2020., koju je Vlada RH usvojila u travnju 2014. godine, a osnovala se i Hrvatska mreža protiv siromaštva…..
Kad se osnovala Hrvatska mreža protiv siromaštva djelovala mi je nekako jaka, markantna, da ne kažem baš prijeteća prema siromaštvu, jednostavno borbena….
Puno je napisa o siromaštvu, konferencija, međunarodnih skupova, rasprava na svim razinama odgovornosti i stručnosti….
Poslije svega navedenoga moglo bi se zaključiti da siromaštvu predstoji težak boj za opstanak!
Pojavnosti siromaštva
Smatram da se siromaštvo može promatrati na dvije razine: vidljivo i prikriveno.
Vidljivo siromaštvo vrlo dobro je prikazano u navedenoj Strategiji protiv siromaštva i njemu se prilazi kroz oficijelni sustav socijalne skrbi, koji je u Hrvatskoj vrlo razvijen i može poslužiti za uzor mnogim socijalnim društvima u EU. Fali samo novaca!
Nevidljivo siromaštvo zapravo je daleko teži oblik siromaštva i može se karakterizirati kao izvor svih manifestacija vidljivog siromaštva.
Masa koja je iz sloja siromašnih isključena, definicijom novčanih primanja po članu obitelji ili kućanstva, daleko je veća u odnosu na vidljivo siromaštvo, a glavni problem vidim u tome što se tom sloju siromašnih ne pridaje nikakva pozornost već se veliki dio skrivenih u toj masi drže raznim fiskalnim, tržišnim, a prvenstveno, političkim mehanizmima u postojećem statusu!
To je roblje današnjeg vremena!
U tu kategoriju spadaju:
– vlasnici bogatstva u nekretninama koje se ne može realizirati u svrhu izlaska iz zone siromaštva (stanovništvo bez dovoljnog redovnog prihoda s mrtvim kapitalom) – imućni siromasi
– blokirani:
a. sloj s dobrim prihodima koji su im blokirani iz raznih razloga zaduživanja i bez mogućnosti aktivacije tih prihoda u izlasku iz blokade i tonu sve dublje u socijalni status siromašnih
b. imućni siromasi s dobrim prihodima, često blokirani iz apsurdnih razloga
c. obitelji u neposrednoj opasnosti od statusa siromaštva
– nezaposleni mladi u obiteljima koje žive na granici (ili blizu) siromaštva
– nezaposleni radno sposobni stariji koji su ostali prerano bez posla
– zaposleni s graničnim primanjima
– zaposleni kojima poslodavac ne isplaćuje plaću dulje vrijeme ( za to vrijeme bi svi troškovi zaposlenoga trebali ići na teret poslodavca!?)
– zaposleni na određeno vrijeme, a naročito sezonci
Zašto nitko ne posvećuje prikrivenom siromaštvu primjerenu pozornost? Zašto nitko nadležan ne sačini dubinsko snimanje i prikaz prikrivenog područja “socijale“?
Odgovor je vrlo jasan i nalazi se u organizaciji političkog sustava bez obzira na svjetonazor i na razinu upravljanja!
Pučkoškolsko je pitanje pa i odgovor na pitanje tko je vlasnik osnovnih prirodnih dobara i bogatstva u Lijepoj našoj? Jasno je da je to lopovsko-vlasnička i upravljačka struktura s osloncem na vladajuće ali i one u sjeni političkih vrhuški!
Licemjerje političkog „stališa“
Strategijom borbe protiv siromaštva i socijalne isključivosti U RH 2014.-2020., koju je Vlada RH usvojila u travnju 2014. godine, siromaštvo je detaljno opisano ali je zapravo kvalitetno nedefinirano!
Navedena strategija borbe protiv siromaštva samo je licemjerno zamazivanje zdravih očiju, držanje u totalnoj klonulosti stvaralačkog potencijala naroda, a cilj je VLAST
Pri opisu siromaštva uzeti su u obzir samo površni elementi pojma siromaštvo dok se dubinskoj analizi siromaštva nigdje ne poklanja bilo kakva pozornost!
Po mojem poimanju siromaštvo je bolest društvenog tkiva ili dobra predispozicija za obolijevanje i tijela i duha zaista velikog postotka žitelja RH. Siromaštvo ubija dostojanstvo, ponos, zdravi optimizam.
Što je možda interesantno, pa i paradoksalno, siromaštvo rađa sebičnost a ubija solidarnost!?
Time siromaštvo prestaje biti socijalna kategorija već ima sve elemente sociološke kategorije, a rezolutna kurativa može se provesti jedino političkom voljom modernog, političko-upravljačkog „stališa“! Samoupravljanje kroz izborni inženjering čista je karikatura neposrednog, Ustavom zagarantiranog samoupravljanja (ovdje mislim na suvremeno poimanje samouprave a ne socijalističko!)!
Možda će zvučati arogantno ali mi iskustvo pokazuje da su sve stranačke i upravljačke vrhuške na lokalnoj razini politički potpuno neobrazovane, neosviještene o pravoj funkciji politike i političara te socijalno potpuno tupe! Dovoljno bi bilo samo utvrditi obrazovnu strukturu i posebno „radno“ iskustvo pripadnika političkih vrhuški na lokalnoj razini!?
Najčešće se navedenim vrhuškama političko djelovanje zasniva na prizemnom planiranju u svim sferama djelovanja tako da se u političkim programima stranke natječu koja će popraviti više mostova, dati povoljnih kredita podobnima, zaposliti više mladih i starih po priručnim, jednokratnim mjerama i državnim programima zapošljavanja, napraviti više projekata koji najčešće završavaju na razini pripremljenosti za „apliciranje“……..
Suvislih politika i realnih strategija nigdje ili su same sebi svrhom! Već godinama nema, čak ni u formalnom obliku, županijske razvojne strategije!?
A kako očekivati realni strateški pristup u osmišljavanju lokalne politike kada najodgovorniji svoju aktivnost zasnivaju na stavu da seljak neće raditi, da je najvažnije znati napisati projekt ili zamolbu za zaposlenje, da je dovoljno pustopoljinu pretvoriti u poslovnu zonu i čekati da vanjski investitori navale s investicijama…………
Rješenje u novom, iskrenom pristupu
Ima li izlaza?
Ima!
Kako?
Prvenstveno treba poći od činjenice da se u zoni nevidljivog siromaštva krije ogroman imovinski, tehnološki, stručni i svi drugi vidovi ljudskog potencijala, kojega samo treba osloboditi zakonodavno-birokratsko-političkog ropstva i omogućiti mu da se ostvari kroz sve vidove slobodnog poduzetništva i humanog stvaralaštva.
Kako praktično krenuti u tom smjeru?
Za početak treba donijeti novu Hrvatsku strategije protiv siromaštva i Vladin protokol o postupanju u realizaciji te Strategije s osnovnom postavkom da regionalni i lokalni provedbeni programi moraju biti isključivo u okviru mjera provedbenih programa utvrđenih Strategijom, a ne da svaka jedinica regionalne i lokalne samouprave izrađuje svoje „programe“ slobodnoga stila. To je potrebno radi ujednačavanja kriterija i lakšeg uočavanja različitosti.
Strategija treba biti okvir svih regionalnih i lokalnih planova koji moraju biti samo konkretizacija mjera i aktivnosti Strategije, sa regionalnim specifičnostima i prioritetima.
Za provedbu Strategije predlažem niz mjera i aktivnosti koje treba usuglasiti od zakonodavne do provedbene razine.
U osnovnom, to su:
– inovacije u učmalom sustavu socijalne skrbi
– praktično postupanje u oslobađanju pučanstva iz dužničkog ropstva
– projekti za funkcionalnu aktivaciju mladih
– maksimalno poticanje privređivanja na novim postavkama u vidu socijalnog (društvenog) poduzetništva – zadruge, klasteri…..
– rad za opće dobro kroz smislene projekte lokalne politike
– sasvim novi zakon o humanitarnoj pomoći i humanitarnom radu
– funkcionalno umrežavanje svih provoditelja socijalnih politika i socijalnog nauka od ministarstava, JLS, J(R)PS, civilnog društva do vjerskih zajednica (crkve)
Javnu raspravu poticati uvijek do razine „širokog suglasja“ kako Strategija, u konačnosti, ne bi bila samo još jedan ukrasni dokument u šumi strategija, planova, smjernica, politika itd.
O siromaštvu se zna sve: utvrđeni su novčani pokazatelji za siromaštvo pojedinca i obitelji (kućanstva), zna se gdje ima najviše siromašnih – izrađena je karta siromaštva Hrvatske, postoje politike, strategije, sustavi…..
Koja je stvarna korist svih ovih hvalevrijednih aktivnosti za siromašne u RH???????
Nema odluke o tome da siromaštva u našoj Državi Hrvatskoj, u Lijepoj našoj, ne smije biti!
Zašto nema te odluke???
Zašto ni jedna politička opcija ne želi raspravljati o ovoj temi u kreaciji svojega izbornoga programa??
Mislim da sam s naslovom članka dao i odgovor!
Ivan Kirinčić