• Dr Tihomir Janjiček: KUNA ILI EURO!?


    kuna euro
    U hrvatskoj javnosti ponovno se postavilo pitanje što je bolje Kuna ili Euro za Hrvatsku? To pitanje bi vjerojatno bilo jednostavno za odgovoriti kada se hrvatsko gospodarstvo ne bi nalazilo u visokom stupnju depresije. Rast BDP praktično ne postoji već godinama, a jedino čime se obasipa javnost su doista ne istine o „baš započetom pokretanju“ gospodarstva. Osim toga, Hrvatska je visoko zadužena zemlja i svaki sljedeći korak koji se bude učinio može biti ili tragična ili izvrstan, ali „sredine“ više ne može biti!
    Predsjednica RH povukla je prva potez i „najavila“ uvođenje Eura. Potom su se javili svi ostali, a sada se i u ekonomsko-akademskim krugovima povela raprava, što je bolje za Hrvatsku, Kuna ili Euro? Zasigurno postoje dva oprečna stajališta po tom pitanju. Stoga ću se uključiti u ovu raspravu i iznijeti i svoje stručno mišljenje u ime moje stranke HSP, mada sam o tomu već pisao.

    Kako sam i prije iznosio cijena novca na tržištu iskazuje se kamatnom stopom, a formira se djelovanjem ponude i potražnje za novcem. Kuna od trenutka uvođenja ima valutnu klauzulu i u početku je tečaj Kune bio vezan za njemačku Marku, a sada je za Euro. Svaki Kuna u Hrvatskoj mora imati svoje pokriće u Eurima kod HNB-a. Sadašnji omjer od €1=7,5Kn, odnosno 1Kn=€0,13, znači da svaki odobreni kredit mora imati svoje eursko pokriće kod HNB u valutnim pričuvama. Bilo je posebice važno formirati ekonomsku strategiju, pa onda ekonomsku politiku u koju bi monetarnokreditna politika bila uključena u potpunosti.

    Hrvatska je 2000 godine bila NISKO zadužena država, dakle kreditiranje iz inozemstva je bilo relativno povoljno. Tadašnja vlada na čelu sa Račanom odlučila se na uzimanje kredita radi pokretanja gospodarstva. Najvećim dijelom krediti su korišteni za izgradnju autoceste Zagreb – Split. Ostali dio je bio korišten za brojne uvozne poslove, gdje je uvoz gotove potrošne robe bio vrlo snažan.
    Zato je uvoz rastao brže od izvoza i tako se samo gomilao deficit u bilanci plaćanja prema inozemstvu. Međutim, ono što je bitno, kamatna stopa na odobrene kredite u Hrvatskoj nije se formirala temeljem omjera ponude i tražnje za novcem na novčarskom tržitu u Hrvatskoj, već temeljem kamatne stope po kojoj su dobivani Euri na kredit!

    Dakle, tako formirana kamatna stopa bila je orjentir formiranju kamatne stope u Hrvatskoj. Ponuda i tražnja za novcem u Hrvatskoj nije imala nikakav utjecaj, a posebice nije uvažavala strukturu gospodarstva. Ne mogu graditeljstvo i uvoz čokolade imati istovjetne kreditne uvijete. Drugim riječima, novčarsko tržište nije niti djelovalo. Kako je rastao BDP, tako je rasla tražnja za kreditima, ali to nije djelovalo na kamatnu stopu u Hrvatskoj, ali i na ostale uvjete kreditiranja, kao visina gotovonskog uloga, rok otplate, vrijeme počeka!

    Za izbijanje financijske krize u svijetu, Hrvatska je bila POTPUNO ne pripravljena. Ondašnji ministar Šuker uvjeravao je Hrvate kako ta kriza neće imati nikakav utjecaj na Hrvatsku! No, Hrvatska je već tada ušla u visoki stupanj zaduženosti i financiranje čitavog gospodarskog sustava postalo je još tada visoko ovisno o inozemstvu. Zbog toga su uvjeti kreditiranja bili sve lošiji po Hrvatsku. No, kako je kriza popuštala, uvjeti kreditiranja su se olakšavali diljem EU, ali ne i u Hrvatskoj.
    Razlog je taj što je Hrvatska postala visoko zadužena zemlja! U njezin bonitet više NITKO ne vjeruje. Sve državne obveznice odavno su već postale višestruko SMEĆE!

    Tečaj Kune je sve do sada tek puka administrativna fiksacija. Državni proračun bilježio je rastuće deficite iz godine u godinu! Država se zaduživala sve više i više. Rigidnim sustavom bankovnih pričuva, izvlačila se uvećana novčana masa nastala odobravanjem kredita državi za uravnoteženje proračuna! Zbog toga nije dolazilo do eksplozije inflacije. No, deficiti u državnom proračunu bili su IZRAVNA posljedica KORUPCIJE u državi! NIKAD i NIČEG nije bilo u hrvatskom proračunu NITI „razvojnog“, niti „socijalnog“, već samo KORUPTIVNOG!

    Tečaj Kune NIKAKO nije mogao biti stabilan, jer jednostavno Hrvatska bilježi NEPREKIDNO rast deficita u vanjskoj trgovini! Izvoz stvara ponudu Eura, a uvoz potražnju eura na valutnom tržištu! Znači da svaki deficit u vanjskoj trgovini izravno donosi deprecijaciju nacionalne valute! To još jednom znači istovjetnost situacije na valutnom i novčarskom tržištu, odnosno NE funkcionalnost! VALUTNO TRŽIŠTE NIKADA nije funkcioniralo kao ni novčarsko, a to znači da omjer ponude i potražnje za Eurima nije formirao valutni tečaj Kune!

    Stoga je posve jasno, Hrvatska mora TRŽIŠNO funkcionirati! Nije dobro sprovesti MASOVNU deprecijaciju Kune, jer bi samo izazvalo KATASTROFU! Potrebna je lagana deprecijacija tečaja Kune od par postotaka, kako bi gospodarstvo imalo vrijeme za prestrukturiranje! Ma koliko bilo stručnjaka koji govore kako je ne mogućno tako precizno voditi tečajnu politiku, jednostavno NISU U PRAVU. To je JEDINA OPCIJA za Hrvatsku.

    Hrvatska se MORA osloboditi valutne klauzule, jer sa njom TAPKAMO u mjestu. Kreditna politika mora biti usredotočena na razvitak sektora sa MALIM uvoznom udijelom i sektora sa VISOKIM izvoznim udjelom! Tečajna i monetarnokreditna politika takvu strategiju jednostavno MORAJU podržati!

    Financijsko ozdravljenje velikih tvrtki treba učiniti kroz „bailout“ program, odnosno program dokapitalizacije dioničarskih tvrtki na ODREĐENO vrijeme! Da bi to uspjeli, potrebno je dokinuće valutne klauzule, jer nam ona ONEMOGUĆAVA bilo kakav „bailout“ program i monetarnokreditnu politiku razvitka izvoznih sektora gospodarstva, ali i nisko uvoznih sektora.

    Svi prigovori promjene tečajne i monetarnokreditne politike su usmjereni u obliku poskupljenja energije ili tehnološkom zaostajanju. Hrvatska će UVIJEK biti energetski ovisna zemlja od inozemstva, jer jednostavno nemamo dovoljno energetskih resursa. Čak i kada se samo pomislo da ih Hrvatska možda i ima (plin i nafta iz Jadrana), tada je to postalo pitanje „nacionalne katastrofe“! Tehnološki je Hrvatska zaostala zemlja VEĆ SADA! Čemu onda „strah“ kako će nam se dogoditi nešto što nam se već dogodilo!? Spominje se kao razlog ne prihvaćanju Eura i pad životnog standarda, pa to se već događa i NE vidi se kraj! Uostalom zbog toga i traje masovno iseljavanje Hrvata!
    Ukoliko bi Hrvatska uvela Euro kao valutu što MORA biti ODLUKA EU, a nikako SAMO odluka Hrvatske, tada Hrvatska istog tog trenutka postaje GRČKA!

    Ono što je najbitnije u slučaju Grčke je to što ostanak Grčke u Euro zoni doslovce NIJE ŽELJELA Grčka, ali NIJE ŽELJELA ni EU! No, monetarni sustav EU, jednostavno NEMA OPCIJU mogućnosti dragovoljnog izlaska neke države iz EU zone i NEMA OPCIJU za IZBACIVANJE neke države iz EU zone!

    Dakle, sve kada bi EU doista i htjela Hrvatsku u EU zoni, to bi bio put u jednom smjeru! Naravno, pitanje je samo u kojem, „grčkom“ ili „austrijskom“. Smatrali doista bilo tko za Hrvatsku, doma ili vani, da Hrvatska već sada ne ide „grčkim“ smjerom!?

    Dr. Tihomir Janjiček