• HSP-ov GOSPODARSKI STRUČNJAK: NE TREBA NAM EURO, TREBA NAM UKIDANJE VALUTNE KLAUZULE!


    Po tko zna koji put ponovno je aktivirana nakana uvođenja Eura kao valute u Hrvatsku. Već sam nekoliko puta pisao o tomu koliko je pogrešno uvoditi Euro u Hrvatskoj, ali se čini kako HDZ-ova vlast zapinje oko toga stalno. Slično su zapinjale i sve prijašnje vlade oko što bržeg članstva Hrvatske u EU.

    Konačno kada je Hrvatska primljena u EU, gospodarstvo se našlo u dubokoj ekonomskoj krizi, a kojoj se ne nazire kraj. Unatoč svim „silnim“ pokazateljima „visokog“ gospodarskog „oporavka“ što slušamo svakodnevno, ali Hrvatska je danas najnepoželjnija država za život svakom Hrvatu! Danas svi znamo da članstvo u EU Hrvatskoj nije do sada donijelo doista baš ništa korisno.

    Sada se ponovno nastoji uvesti Euro i jednostavno pitanje je što će se dogoditi ako se doista uspije u nakani uvođenja Eura?

    U ekonomskoj znanosti uspješno vođenje monetarne unije zahtjeva se tzv. makroekonomska stabilnost. To bi drugim riječima značilo, svaka članica monetarne unije mora voditi aktivnu ekonomsku politiku države, koja bi onemogućavala pojavnosti bilo kakvih naglih promjena. Takve promjene bi bile spriječavanje naglih trošenja u državnom proračunu, jer bi to dovelo do naglog rasta deficita u proračunu.

    Isto tako potrebna je stanovita stabilnost na planu plaćanja prema inozemstvu. To bi značilo ne postojanje golemog deficita u vanjskoj trgovini i sprječavanja naglog rasta deficita u vanjskotrgovinskom poslovanju hrvatskog gospodarstva sa svijetom. Zbog toga kada se stvara određena monetarna unija, onda članstvo u takvoj uniji zahtjeva od članica približno slične ekonomske uvjete po pitanju proračuna i bilance plaćanja prema inozemstvu.

    Države koje stvaraju ili primaju novu članicu u monetarnu uniju stoga zahtjevaju stanje u kojoj bi svaka nova članica bila bez nagomilanog javnog i vanjskog duga prema inozemstvu, odnosno bez ozbiljnijeg deficita u proračunu ili deficita u bilanci plaćanja prema inozemstvu. Ukoliko bi neka članica bila primljena u monetarnu uniju sa visokim javnim i vanjskim dugom, tada bi došlo do preljevanja zajedničkog novca u tu zemlju. Drugim riječim došlo bi do osiromašenja ostalih članica.

    Zbog toga i postoji pet točno definiranih kriterija za svaku državu zinteresiranu za uvođenje Eura:
    Stopa inflacije ne može biti viša od 1,5% od najnižih stope inflacije kakve su u tri države članice EU i koje imaju Euro kao nacionalnu valutu;
    Deficit u državnom proračunu ne može biti više od 3% nacionalnog BDP-a;
    Javni dug, odnosno drug države ne može prelaziti 60% nacionalnog BDP-a;
    Dugoročna kamatna stopa u konkretnoj državi koja želi uvesti Euro ne može biti viša od 2% od onih dugoročnih kamatnih stopa koje imaju tri države monetarne unije čije su dugoročne kamatne stope najniže;
    Stabilni valutni tečaj prema Euru čije promjene ne prelaze 2% godišnje promjene.

    Ako se dobro pogleda Hrvatska, ona doista NE ispunjava tri uvjeta. To su deficit u državnom proračunu, visina javnog duga države i dugoročna kamatna stopa. Stabilnost valutnog tečaja i niska stopa inflacije očito jeste nazočna u Hrvatskoj.
    Optimizam Hrvatske Vlade za uvođenje Eura kao nacionalne valute nalazi se u rastu BDP-a od 3% godišnje. To bi značilo kroz rast BDP-a uz zamrznuti deficit u državnom proračunu, Hrvatska bi se možda mogla približiti zahtjevanim kriterijima. Naravno, ukoliko bi se rast BDP nastavio s istim ili čak s višim postotkom. To je nešto što se ne može sa sigurnošću tvrditi. Ovo je bitno istaknuti, jer nakon podnošenja zahtjeva za primitak u monetarnu uniju, do uvođenja Eura treba proteći dodatnih 5-6 godina.

    Najbitnije pitanje je što je ekonomski interes Hrvatske Države za uvođenje Eura?

    Službena hrvatska vlast taj interes javnosti predstavlja u izbjegavanju plaćanja troškova valutne konverzije prigodom izvršavanja plaćanja između dužnika i vjerovnika koji su locirani jedan u Hrvatskoj i drugi EU. Međutim, već na prvi pogled može se reći kako troškovi valutne konverzije doista ne predstavlju ozbiljan trošak radi kojeg bi se učinila tako duboka monetarna promjena.

    Uostalom, Euro nije ni uveden u EU zbog izbjegavanja plaćanja troškova valutne konverzije. Uveden je sa svrhom ekonomskog osnaženja čitave EU i omogućavanja lakšeg prelijevanja kapitala iz jedne u drugu članicu EU. To prelijevanje kapitala povlačilo bi brži gospodarski rast praktično za sve članice EU. Ozbiljnijeg prelijevanja kapitala unutar EU do sada nije bilo, pa samim time niti rast BDP-a na taj način za nikog.

    Važno je ipak prisjetiti se prošlosti od samo par godina u nazad kada je 2015. godine izbila financijska kriza u Grčkoj. Tada je Njemačka odmah predlagala ostalim članicama izbacivanje Grčke iz monetarne unije. No, to nije moguće, jer sustav koji je napravljen u EU jednostavno nije predvidio izbacivanje bilo koje članice EU iz monetarne unije. Drugim riječim, izlazak bilo koje članice EU iz monterane unije izazvao bi opću katastrofu za čitavu EU. Zbog toga što bi takva članica doživjela potpuni monetarni i financijski kolaps, a što bi izazvalo i kolaps čitave EU. Kolaps čitave EU bi se dogodio zato, jer izbacivanje neke države članice EU iz monetarne unije ne znači i izbacivanje iz članstva EU! Dakle, skraćeno rečeno, ne moguća opcija.

    No, kada je Europska središnja banka vršila pritisak na grčku vlast tijekom pregovora oko paketa financijske pomoći, tada je grčka vlada sama željela istupiti iz monetarne unije! Međutim, to isto tako nije moguće, jer povrat Drahme u opticaj povlači utvrđivanje početnog tečaja Drahme i Eura, a to jednostavno nemoguća misija. Grčka je bila bez ikakvih novčanih rezervi u monetarnom sustavu. Sve što je od novca bilo po bankama bio je Euro koji bi od trenutka povrata Drahme praktično bio inozemni novac. Grčka u suštini nije imala ništa, a uz to još i ogromne dugove. Dakle istupanje iz monetarne unije Grčke također je bilo ne moguće.

    Grčku treba imati u vidu iz prostog razloga, jer ekonomska kriza u Hrvatskoj je jednako duboka kao i u Grčkoj!

    Vratimo se sada na Hrvatsku. Hrvatski monetarni sustav je potpuno euriziran kroz valutnu klauzulu! Svaka Kuna je pokrivena sa €0.13, odnosno tečaj je fiksiran sa omjerom 1€ = 7.5Kn. To znači da je monetarna politika u Hrvatskoj posve zamrznuta i ne uporabljiva. Vlada uopće ne može korisiti monetarni sustav u vođenju ekonomske politike. Zato, jer svako povećanje novčane mase povlači za sobom dodatno kreditno zaduženje u Eurima, jer kako sam rekao svaka kuna mora biti pokrivena sa 0.13 €. Kamatna stopa bi po svim pravilima ekonomskih znanosti morala biti „cijena novca“! U Hrvatskoj se kamatna stopa formira na temelju euribora.
    Taj euribor je razmjerna međubankarska kamatna stopa po kojoj banke u EU pozajmljuju novac između sebe. Euribor se utvrđuje na dnevnoj bazi. Banke u Hrvatskoj stoga koriste taj euribor kao osnovicu, pa na to dodaju svoj profit. U slučaju promjene euribora usljed promjena na tom među bankarskom tržištu, to automatski pogađa sve dužnike u Hrvatskoj. Praktično sav rizik promjene kamatne stope stavljen je na teret dužnika. Dakle, kamatna stopa u Hrvatskoj nema blage veze sa novčarskim tržištem u Hrvatskoj i nema blage veze sa ekonomskom politikom bilo koje dosadašnje i sadašnje hrvatske vlade!

    Kome treba ovakva monetarna politika? Jednostavno rečeno jedino EU, jer kada je uvođena Kuna nitko nije znao kako će ponašati Hrvatska Država, odgovorno ili ne odgovorno!? Odgovorno znači ne praviti velike deficite u proračunu i ne zaduživati se u inozemstvu radi puke potrošnje. Zaduživanje u inozemstvu mora biti u svrhu rasta BDP-a i kroz nastup na tržištu EU! Sve hrvatske vlade od 2000. godine su bile neodgovorne! Vlade Ivice Račana i Ive Sanadera su jednostavno ekonomski uništile Hrvatsku.

    Sadašnja vlada svjesna je precijenjenosti tečaja Kune, svjesna je kako proces monterane i financijske konsolidacije ide presporo! Svjesna i da poboljšanje položaja Hrvatske na EU tržištu kapitala jeste učinjeno, ali je još daleko od dobrog i poželjnog. Sve je postignuto sa jadnim plaćama i još jadnijim mirovinama. Mladi zbog toga odlaze, a stari brže umiru jer nemaju ni za hranu! Stoga, Plenkovićeva vlada želi izbjeći odgovornost za eventualnu deprecijaciju tečaja Kune, pa je onda „najbolje“ preuzeti Euro. Tada će Središnja banka EU jednostavno preračunati prihode po sadašnjem tečaju, a na cijenama će se izbrisati „kn“ i staviti „eu“! Naravno, to je ludost za Hrvatsku.

    Riješenje je ukidanje valutne klauzule, te dokapitalizacija gospodarstva novcem iz HNB-a. Stabilnost tečaja čuvati kroz prodaju manjinskih paketa dionica državnih tvrtki na tržitu EU i time povećati količinu Eura na spram povećane količine Kuna zbog dokapitalizacije gospodarstva.

    To do sada nije učinila nijedna vlada, pa neće ni sadašnja, jer su svi nesposobni!

    Dr. Tihomir Janjiček