• HSP: Za Hrvatsku bez Tita!!!


    Hrvatska stranka prava traži promjenu imena Trga maršala Tita u Zagrebu!
    Tražimo i promjenu imena svih ulica i trgova koje nose ime Josipa Broza Tita u Hrvatskoj!

    kazališni
    Predsjednik Hrvatske stranke prava Daniel Srb održao je danas konferenciju za medije  na Kazališnom trgu u  Zagrebu i  zatražio ukidanje imena svih ulica, trgova, ili bilo čega što nosi ime  jednog od  deset najvećih zločinaca 20. stoljeća.
    Polazeći od rezolucija Vijeća Europe i Europskog parlamenta do Deklaracije Hrvatskog sabora, koje sve zdušno osuđuju zločine komunističkih režima i upozoravaju na njihovu nedovoljnu istraženost kao i na nedovoljno raširenu svijest o njihovim razmjerima te broju žrtava postavljamo pitanje: Tko je za sve to odgovoran kod nas?

    Tito!

    Dokaza je i više nego dovoljno!
    Iako Europa svake godine, 9. svibnja, slavi svoj dan kao dan pobjede nad fašizmom i nacizmom, Istočnoj Europi došlo je novo ropstvo, komunističko jednoumlje, novo zlo, jednako onom fašizma i nacizma.

    Zato je neprihvatljivo reći u Hrvatskoj kako je nama 1945. stigla sloboda!
    Nakon rata, postupno se počelo govoriti o socijalizmu, otvoreno nakon 1947., i isticati KP Jugoslavije, a protivnike sve više progoniti kao kontrarevolucionare, odnosno klasne neprijatelje. U Jugoslaviji se za antifašizam baš i nije moglo čuti. Slavila se revolucija!
    No CK KPJ, odnosno Tito je imao tijekom rata, od početka do kraja, intenzivne veze s Kominternom, kojoj je slao iscrpna izvješća i od nje primao upute. Sovjeti su zbog međunarodno-političkih razloga i odnosa sa Saveznicima prepuštali Britancima javno vođenje politike prema Jugoslaviji. Dovoljno je prisjetiti se “lijevih skretanja” jugoslavenskih komunista potkraj 1941. i početkom 1942., kada su u provođenju “proleterske etape” svoje borbe u drugi plan stavili rat protiv Sila Osovine, nasuprot klasnoj borbi protiv domaće “kontrarevolucije”.
    U ovome su, jer je upravo Tito neposredno pred rat beskompromisno boljševizirao KP Jugoslavije, bili “napredniji” i od smjernica koje su dolazile iz Moskve. Tada je među partizanima, valjda u duhu njihove “prozapadne orijentacije” bila popularna i pjesmica “Partizani spremite mitraljeze da čekamo kralja i Engleze!”
    No Titova staljinistička usmjerenost i dalje je prisutna. I nakon što ga je Staljin odgurnuo od sebe, portret kremaljskog diktatora na središnjoj je proslavi 1. svibnja 1949. u Beogradu bio pokraj njegova. Službeno glasilo KP Jugoslavije „Borba“ 4. listopada 1949. nazvao je Staljina “najvećim živim autoritetom u demokratskom svijetu”. Sve do rezolucije Informbiroa, pa i nešto kasnije, pjevalo se u Jugoslaviji na sve strane: “Uz Tita i Staljina, dva junačka sina, nas neće ni pakao smest”. Staljinizacija ili boljševizacija ili komunizacija se u Jugoslaviji povećava upravo u poraću i posebice nakon 1948. godine.
    Hrvatska mora osuditi komunistički sustav, jer ako je nacizam genocidan, onda je komunizam sociocidan.
    Uništavao je ljude i po nacionalnom i vjerskom principu, i zbog pripadnosti određenoj klasi, društvenoj ili socijalnoj skupini.
    Jugoslavenski komunizam je bio i genocidan. 23. listopada 1944. u Beogradu su doneseni zakoni po kojima se svi pripadnici njemačke nacionalne manjine zatvaraju u logore, i komfiscira im se sva imovina. Pri tome se brižljivo definira što je to polu Nijemac, Četvrt Nijemac i drugo te kakve se sankcije primjenjuju na temelju nacionalne ili djelomično nacionalne pripadnosti.

    kazališni 3

    To je bio genocid nad Folksdojčerima pod izravnim Titovim vodstvom i uz njegove pismene zapovijedi, što je Tito kasnije i priznao svom biografu Vladimiru Dedijeru.
    Tito je bio glavni zagovornik takvog sistema. On se pod utjecajem boljševičke ideologije i Sovjetskog Saveza formirao kao sljedbenik dogmi o proleterskoj revoluciji i diktaturi proletarijata i o jednoj partiji koja u ulozi avangarde na sebe preuzima misiju izgradnje socijalizma i stvaranja besklasnog društva itd. Koliko god da je bio vidovit i realističan, Tito nije vidio da su u promijenjenim prilikama neke dogme i neka rješenja neodrživi.
    Moralo se na jedan doista demokratski način utvrđivati i poštovati volju naroda. Tito se tome uvijek suprotstavljao, previše se bojao zapadnih utjecaja, restauracije kapitalizma i vlasti buržoazije.

    Jedan od najljepših zagrebačkih trgova je javni prostor koji svojim imenom šalje političke poruke. U demokratskom društvu nezamislivo je u takvom prostoru držati bilo što vezano uz bilo koji totalitarizam.
    Poručujemo svima da osoba kao Tito ne može nositi titulu antifašista ako je on nakon osvajanja vlasti uspostavio novi totalitarni komunistički režim.
    Budući se ovih dana ponovno oglašavaju sljedbenici titoističke politike kroz tzv. Antifašističke lige javnosti upućujemo poruku:
    Sljedbenici titoizma su sljedbenici totalitarističke ideologije koja s antifašizmom nema ništa zajedničko. Plašt antifašizma samo je pokriće za politiku jugoslavenizma koja je hrvatskom narodu kroz povijesno iskustvo donijela samo siromašenje, gospodarsko i tehnološko zaostajanje, pljačku, razaranja, uskraćivanje nacionalnih sloboda i prava na vlastitu državu.

    Hrvatska stranka prava
    Daniel Srb, predsjednik