• Ivica Granić za ‘Hrvatski glasnik’ o HOS-u u Kninu!


    Ne vidim zbog čega, i na koji način, bi se jedna ratna postrojba trebala ili uopće mogla mijenjati, odnosno prilagoditi vremenu. Jedina razlika između vremena rata i vremena mira leži u činjenici da su nekada bili ratnici, a danas su veterani. Možete li zamisliti, recimo, da netko od pripadnika četvrte brigade HV-a Pauci, ili od prve brigade Tigrova, ili bilo koje druge ratne postrojbe iz domovinskog rata, zatraži da se mijenjaju i prilagode vremenu.

    Naravno da ne možete! Čak i samo, na ovaj način, formulirano pitanje, dakle pitanje koje se odnosi na sve druge jedinice iz domovinskog rata, osim na HOS, djeluje bizarno i posve promašeno. Zbog čega je to tako?

    Problem je u tome što se HOS konstantno gura u nekakvu ilegalu, neki ljudi, redom simpatizeri bivšeg komunističkog režima, od HOS-a žele napraviti slučaj, uporno ga nastoje povezivati s fašizmom ili drugim mračnim povijesnim naslijeđem, a s druge strane, što je možda još i gore, oni ljudi koji bi im znali ili mogli odgovoriti, oni za to nemaju prostora. Hoću reći, interes HOS-a do sada su branili oni ljudi za koje bi bilo bolje, dakako zbog načina i same argumentacije, da to baš nikada nisu činili.

    Sada se, najnovije, iz tih istih političkih krugova pokušava nametnuti teza kako je HOS zapravo dolaskom u Knin, na proslavu VRO Oluja, napravio udar na državu, posebice na generala Medveda, jer se udarajući na Medveda zapravo udara direktno na premijera Plenkovića. Dakle, i dalje se nastavlja taj vražji ples oko HOS-a, posebice jer nisu htjeli sudjelovati u redovitom programu u posebno dizajniranim majicama, što su pripadnici HOS-a odbili obući, i zbog čega nisu niti bili u službenom dijelu proslave VRO Oluja. O tome se naravno može razgovarati, dakle jesu li pripadnici HOS-a trebali obući te posebno dizajnirane majice, kao što su to učinile sve druge ratne postrojbe, te biti službeni dio protokola, jer je organizator, koliko znam, predvidio pet pozivnica za pripadnike HOS-a, a također u redu ratnih zastava bila je istaknuta i ratna zastava HOS-a.

    Pravo je pitanje zbog čega HOS, nakon skoro 30. godina, permanentno mora od države tražiti nekakvo svoje priznanje, zbog čega netko svako malo HOS suprotstavlja državi, zašto ga netko uporno odvaja od matice sveukupne hrvatske vojske i policije? Zbog čega predsjednik Republike ne želi i ne dopušta oznake HOS-a u ceremoniji?

    Osobno bih volio da su prilikom svečanosti podizanja državne zastave na Tvrđavi bili prisutni ratni zapovjednici HOS-a, ali ne u posebno dizajniranim majicama, nego u svojim originalnim majicama, kao što bih volio da su u svojim originalnim odorama sudjelovi i svi drugi pripadnici ratnih postrojbi. Sve to skupa, ta potreba za općom uniformiranošću, govori da smo debelo u svjetonazorskom ponoru, ideološki posve razbijeni i podjeljeni. Što je direktna posljedica političkog nasljeđa devedesetih, odnosno propuštenih prilika i političkih poteza koje je nužno bilo povući, a nisu povučeni. Možda se recimo prijateljskim razgovorom mogao pronaći nekakav kompromis, ali razgovorom a ne nalogom. Posebice jer su te famozne posebno dizajnirane majice prihvatile baš sve druge slavne ratne brigade. Ovakvim postupanjem, dakle najnovijom svojevrsnom izlacijom HOS-a, čini se politička šteta svima nama, a upravo je HOS još jednom postao ranjivim i idealnom metom upravo onim grupacijama koje niti HOS, a niti sve nas skupa, ne vole, i koje jedva čekaju ovakve situacije za napad.

    Zaključno, smatram kako se jedna ratna postrojba, u konkretnom slučaju HOS, niti treba a niti može mijenjati, posebice ne prilagođavati vremenu. Sada su to ratni veterani, a sve drugo su političke igre, odnosno politička ne(do)zrelost društva i nacije. Pripadnici HOS-a su svoju rolu pošteno odigrali onda kada je trebalo, a to što netko, a znamo tko, nije vukao političke poteze onda kada je trebalo, dakle ranih devedesetih, za to HOS ne snosi baš nikakvu odgovornost.

    Izvor:  Hrvatski glasnik