• NADA PRKAČIN : ZBOG BUDUĆNOSTI NAŠE DJECE MORAMO RASVIJETLITI PROŠLOST!


    RAZGOVOR: NADA PRKAČIN  1. NA LISTI KOALICIJE POMAK ZA PORTAL 035

    đurović prkačin grubišić

    Razgovarali smo s gospođom Prkačin koja nam je o filmu i svom radu rekla sljedeće:

    Brodskoj publici ovoga puta predstavljate se s dokumentarnim filmom “U ime naroda”. O čemu on govori?

    Dokumentarni film “U ime naroda” moj je 22. film. Najvećim dijelom filmovi govore o Domovinskome ratu i strahotama koje je kroz povijest prolazio hrvatski narod. Kada obrađujem teme iz Drugoga svjetskog rata, kao u ovom slučaju, čini mi se da se povijest 1991. velikim djelom ponovila. Konkretno, ovaj film meni je osobno važan stoga što na primjeru zločina koji se dogodio u Dubrovniku 1944. pokazujem obrazac ponašanja tada buduće jugo-komunističko-totalitarističke vlasti. A to je: sve što nije s nama, to je protiv nas! To je danas Milanovićev poklik “ili mi ili oni”. Sve je isto, samo što su sada metode obračuna s neistomišljenicima sofisticiranije. Jedna od njih je ekonomsko uništenje Hrvatske, zbog čega hrvatska mladost trbuhom za kruhom odlazi diljem svijeta. Ništa nije slučajno, sve je namjera koju treba prepoznati da bi joj se znali suprotstaviti.

    Treba li se vraćati u povijest i tumačiti je, s obzirom da pojedini političari govore kako je treba zaboraviti i okrenuti se budućnosti?

    Svaki film aktualiziram kako bih pokazala vezu prošlosti i budućnosti. U ovom filmu bavim se i aktualnom pojavom antifašizma koji je u stvari smokvin list za komunizam. Ali i temom lustracije. Nevjerojatno koliko se komunisti i tzv. antifašisti služe istim metodama! Evo na primjeru školstva: komunisti su oduvijek maštali o djeci koju će oni odgajati a ne roditelji jer su roditeljsku ljubav smatrali štetnom. Na taj način, odgojem djece po njihovu receptu imali bi pretpostavke za društvo s kojim u budućnosti mogu lako manipulirati. Baš kao što su to činili u komunističkoj Jugoslaviji. Mene danas sramotni način odnosa prema reformi školstva podsjeća na Buharina i njegovu ABC-edu komunizma u kojoj je posebna pozornost posvećena odgoju djece, Tamo se preporučivalo oduzimanje djece od roditelja i njihovo “podržavljenje”. Danas je to situacija u kojoj nekolicina “odabranih” koji tobože bolje od roditelja i struke u sveobuhvatnom smislu znaju što je za djecu dobro. A u biti ta uža neosporno stručna skupina potpomognuta polugama vlasti svoju struku podređuju ideologiji. Zato je važno da se krug ljudi širi jer, hvala Bogu, Hrvatska ima dovoljno stručnjaka koji taj posao mogu i žele odraditi bez nasrtljivih ideološki obojenih pojedinaca i skupina koji misle da su pametnije od drugih. Više glava više je znanja.

    Ima li prostora u vašem radu za tzv. lakše teme?

    U ovom trenutku nema. Npr. imam želju raditi jednu takvu temu. A to je dokumentarac o prelijepim ženama koje su se nekada smiješile na godišnjih kalendarima Zvečeva i reklamirale Brandy. Moj tetak je skupljao sve te kalendare i slagao ih po zidu pa sam i ja kao dijete maštala kako bi bilo lijepo kada odrastem smiješiti se i izgledati kako su one izgledale. Gdje su one danas, što rade, kako izgledaju, jesu li sretne? Ali to će, čini mi se, još puno vremena čekati. U ovom trenutku iščekujem rezultate natječaja za koje sam prijavila scenarije “Moja je domovina Hrvatska” koji će govoriti o doprinosu hrvatskih manjina u obrani Hrvatske. I “Štafetu smrti”, to je pak nevjerojatna priča o HOS-ovcima i njihovoj nadljudskoj hrabrosti kada su se preko minskih polja izvlačili iz okupiranih Bogdanovaca. Na pola puta je i poveći scenarij o sudbinama hrvatskih novinara koji su djelovali u vrijeme NDH i s kojima se komunistička vlast padom NDH žestoko i brutalno obračunala. Da se to nije dogodilo, sigurna sam da bi danas novinarstvo u Hrvatskoj bilo drukčije. I još jednu prevažnu temu ističem, a to je stradanja djece u Domovinskom ratu o kojem Slavonski Brod, nažalost, ima puno toga za reći.

    Želite ući u politiku, na listi ste POMAK-a u 5. izbornoj jedinici. Što to znači?

    To znači da sam došla do granice moći u svojoj profesiji i da je pomičem na način da ulazim u nešto moćnije. To je politika. Uostalom, čovjek je zoon politikon. Ne bavite li se vi politikom, ona se bavi vama. Bolje da ja pratim nju nego ona mene. Iskreno, ne znam kamo će me to odvesti. Ali imam strasti za teme kojima se oduvijek bavim. Samo tu strast i neutaživu glad za pravdom želim preusmjeriti prema politici i iz nje izvući maksimalno.

    Što mislite o ženama u politici?

    Nisam feministica, imam tradicionalno shvaćanje uloge žene u svemu, pa tako i politici. Tako sam odgojena i taj mi odgoj savršeno odgovara. Svaka se upornost isplati, pa ako je bilo koja žena uporna u želji da se dokaže u bilo kojem području, pa tako i u politici, mogu joj od srca čestitati i podržati je. Jedna takva bila je Mara Matočec, pionirka u hrvatskoj politici, seljačka žena koja je bila HSS-ovka i tvrdila kako komunizam nije prirođen hrvatskom biću. Ona je doista uzor. Žene u politici mogu biti jednako dobre kao i muškarci, možda i bolje. Ali ne volim kada ih se na silu tamo gura. U tom smislu izričito sam protiv zakona po kojemu na izbornim listama mora biti 40 posto žena. Pa tako bi mogli propisati da npr. zrakoplove mora voziti 40 posto žena ili da FER ili bilo koji drugi fakultet mora upisati isti takav omjer žena. To je nasilno. To nije demokracija nego diktatura demokracijom, da ne kažem jedan brutalniji izraz. Zašto žene moraju biti u politici ili bilo gdje drugdje ako im je draže odgajati vlastitu djecu?

     

    IZVOR: portal 035