• Jadna li si moja Hrvatska!



    Kao i svake godine od 1974 godine i poraza Hrvatskog proljeća odlazim u Bleiburg odati počast svim mučki ubijenim i zvjerski likvidiranim Hrvatima u razdoblju i poslije 2. Svjetskog rata. Stotine tisuća ubijenih i likvidiranih, stotine tisuća izbjeglih i protjeranih, desetkovani NAROD u novoj zločinačkoj tvorevini vapi do Boga za pravdom, traži i oplakuje svoje mrtve i nestale.

    Međutim ova komemoracija 73. po redu je doista nešto posebno. Pripreme su počele mjesecima ranije, salva optužbi prema žrtvama je neumoljiva i svakodnevno se pojačava sve dok sljednici partizanskih hordi i nasljednici zloglasne komunističke partije nisu dosegnuli vrhunac na sam dan održavanja komemoracije. Naime preko dijela Hrvatske Vlade u Zagrebu uspjeli su prisiliti zemlju domaćina da komemoraciju proglasi VISOKIM STUPNJOM RIZIKA sigurnosti. Dakako u ime dobrosusjedskih odnosa to su i uspjeli. Zašto? Zbog čega? U 73 godine se nije dogodio niti ijedan incident a nije bilo nikakve naznake niti danas.

    Nije li krajnje licemjerje da Hrvatski Sabor bude pokrovitelj komemoracije a preko Hrvatske Vlade optužujemo hrvatski narod u inozemstvu za planiranje i možebitno počinjenje zlodjela. Da li smo mi Hrvati doista zločinački narod kako nas gleda i optužuje jedan dio naših sunarodnjaka pa i jedan dio hrvatske vlasti?

    Neprimjereno je zviždati predsjedniku Hrvatskog Sabora na komemoraciji iako je možda i razumljivo pošto se veliki dio hodočasnika sa opravdanjem našao povrijeđen ponašanjem službenog Zagreba.

    Ovogodišnju bleiburšku komemoraciju u subotu 12. svibnja je osiguravalo 580 austrijskih policajaca sa oko 220 vozila. U razgovorima s austrijskim policajcima, a mnoge poznajem godinama, isti su redom izražavali čuđenje i bijes što je do toliko velikog angažmana uopće došlo, jer svi odreda tvrde da za takvim režimom osiguranja uopće nije bilo potrebe. Svi odreda spominjali su da je sama komemoracija proglašena događajem visokog rizika i da je to učinjeno na zahtjev službenog Zagreba. Sramota moj Zagrebe.

    Netko, a tko bi to mogao biti, iz Hrvatske je svjesno išao na kompromitaciju i države hrvatske i hrvatskog naroda, svjesno nas prikazujući zločinačkim narodom, nedoraslima i nesposobnima da komemoraciju organiziramo na jednoj civiliziranoj razini. Istodobno se u samom mjestu organizirao nekakav otužni prosvjed „osovine Beograd – Zagreb-Ljubljana – Beč“ koji je besramno pljuvao u južnoslavenskim manirima po Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Dakako na njih domaćin nije obraćao pozornost jer su takve bile preporuke Zagreba.

    Ono što HSP smatra neprihvatljivim i nedopustivim je da javna televizija u svim informativnim emisijama daje isti prostor i značaj Komemoraciji Bleiburškim žrtvama (njih oko 15-16000) i opsurnom prosvjedu na kojem su 23 udruge skupile tek manje od desetak vremešnih ljudi, mahom jugoslovenske provinijencije.

    Nadalje postavljamo pitanje zato dobar dio hrvatske zakonodavne i izvršne vlasti uopće dolaze na komemoraciju ako nisu u stanju u svojim redovima riješiti se problematičnih ljudi, provokatora koji svim svojim bićem i političkim djelovanjem rade na zatiranju uspomene na žrtve Bleiburške tragedije i Križnih puteva?

    Na Bleiburškom polju drže govore, dok istodobno huškaju policiju i zaštitare na ljude koji su došli pokloniti se žrtvama bestijalno pobijenih Hrvata? Čemu i komu govori ako se na granici autobusi i automobili pretresaju kao da je ratno stanje? Koga se hrvatske vlasti boje?? Hrvatskog naroda??

    Jesu li hrvatske vlasti na istoj „valnoj duljini“ sa prosvjednicima iz Bleiburga – hrvatskim i slovenskim jugokomunistima i jurišnicima austrijskog SDP-a?

    Mi državotvorni Hrvati koji smo rođeni nakon drugog svjetskog rata tražimo samo istinu! Istinu o Nezavisnoj državi Hrvatskoj, istinu o Jasenovcu, istinu o Jadovnom, istinu o Srbu… Tražimo istinu i o Bleiburgu i Križnim putevima, istinu o Teznom, istinu o Jazovci, istinu o Kočevskom rogu, Hudoj jami…. Tražimo istinu!

    Pozivamo i pitamo potomke partizana, nasljednike komunista, imate li snage prihvatiti istinu ma kakva ona bila, kako bi država Hrvatska konačno postala majka Hrvatima, a ne maćeha kao što je sada?

    Hrvatska Stranka Prava zahvaljuje austrijskoj policiji i sigurnosnim službama na profesionalnom odnosu, ponašanju i tretmanu svih Bleiburških hodočasnika. Zahvaljujemo se narodu u Koruškoj koji zna što se događalo u svibnju 1945. godine i koji i danas cijeni i poštuje hrvatsku žrtvu.

    Karlo Starčević, predsjednik