• KAKO ĆE VLADATI NOVA VLADA?!


    dr janjiček 800_440
    U Hrvatskoj je konačno došlo na red pitanje što je program „nove“ vlade HDZ-a i Mosta? Prošla je čitava izborna promidžba, sučeljavanja, ali baš nitko nije postavio pitanje kakav gospodarski program će donijet Plenković ako dođe na vlast? No, Plenković je srećom po njega i HDZ došao već na vlast i na žalost tek sada se postavlja pitanje, što kani učiniti Plenković?
    Po prvi puta bih rekao došlo je do izražaja najvažnije pitanje za Hrvatsku, što će biti središnji ekonomski cilj tek uspostavljene hrvatske vlade. Ovo najvažnije pitanje bilo je zatomljivano svo vrijeme od strane HDZ-a i nekako je Plenković to „zaobilazio“ u svim sučeljavanjima. Milanović je u sučeljavanjima pokušavao o tomu nešto govoriti, ali iza sebe je imao jako loše gospodarske pokazatelje, te se doimao posve besmislenim govoriti o tomu.
    U sklopu tog pitanja dogodila se ne davno javna polemika na tu temu. Polemika je bila između provjerenog apologete HDZ-a, dr. Velimira Šonje i sindikalnog vrhovnika Vilima Ribića. Naravno dr. Šonje je na sva usta hvalio „tri božanske osobe“ Dalić-Marić-Ćorić.
    Gospođa Dalić bila je ministrica financija i to vrlo NE uspješna u svoje vrijeme. Nije bila niti na jednoj izbornoj listi, doista „krasan“ politički legitimitet! Iza nje nisu ostali baš nikakvi pozitivni pokazatelji. Istina nije dugo bila na toj dužnosti, tek godinu dana u vrijeme vladavine Kosorice. Ministar financija Marić na dužnosti ministra financija još je kraće vrijeme nego je to bila gospođa Dalić, ali je bio uključen u prijašnje vlade! Nije imao vrijeme bilo što pokazati, a istini za volju bio je ministar po volji premijera Oreškovića. Ministar Marić nema ni blizu sklop veza i poznanstava poput Oreškovića, a još manje iskustva, ali je imao dovoljno stručnosti provoditi zamisli premijera Oreškovića Konačno gospodin Ćorić, mladi profesor sa isto takvim znanjem. Nastupao bi kod Togonala kad su se događale nagle promjene tečaja franka i gotovo uvijek bi prije toga pročitao moje tekstove i to nosio kao podsjetnik.
    Dakle stručno, to je doslovce najlošija osoba!

    Gospodin Ribić je za razliku od dr. Šonje iskazao ozbiljnu sumnju u bilo kakvu spremnost premijera Plenkovića i njegovih ministara bilo što bitno promijeniti u ekonomskom sustavu. Naime, nazvao ih je provoditeljima briselske ortodoksije, te kritizirao i dr. Šonju što on u središte gospodarske pozornosti stavlja uravnoteženje državnog proračuna i to očekuje od premijera Plenkoviće i njegove „božanske trojke“. Inzistirao je gospodin Ribič na oživljavanju proizvodnje i zaposlenosti kao središnjeg ekonomskog cilja. Ustvrdio je još i kako uravnoteženje državnog proračuna neće dovesti do gospodarskog oporavka Hrvatske u smislu smanjenja nezaposlenosti i BDP-a. Dokaz tomu naveo je ekonomsku politiku Milanovićeve vlade koja je upravo činila sve na uravnoteženju državnog proračuna, ali je to dovelo do masovnog iseljavanja.
    Dakako dr. Šonje se izrugivao sa tom tvrdnjom, jer iseljavanje Hrvata u inozemstvo nije izravno vezano sa politikom državnog proračuna i njegovog uravnoteženja.

    Dakle normalno pitanje jeste, što je istina?

    Odgovor na ovo pitanje zahtijeva utvrđivanje uzroka gospodarskog sloma Hrvatske u vrijeme premijera Milanovića i SDP-a na vlasti.
    Razlog je to što je vlada premijera Milanovića u svrhu obuzdavanja kreditiranja odlučila otežati uvjete kreditiranja gospodarstvu i širokom puku. Tako je kreditiranje gospodarstva postalo skuplje, zbog više kamatne stope, a široki puk je isto tako bio suočen sa višom kamatnom stopom, ali otežanim drugim uvjetima kreditiranja. Dakle otežano kreditiranje djelovalo je na smanjenje ponude robe i na smanjenje tražnje robe.

    S primjenom takvih mjera smanjio se priljev novca u gospodarstvo. Istodobno, Milanovićeva vlada je uvećala porezne postotke i pojačala učinkovitost naplate poreza. To je sa druge strane povećalo odljev novca iz gospodarstva.
    Najviše je stradalo malo i srednje gospodarstvo, jer su oni puno ne stabilniji od krupnih poduzeća i u mnogome poslovanje im ovisi o kreditima. Sa druge strane, takvo poduzetništvo uglavnom je utemeljeno na radnoj snazi, pa je propast tih sektora gospodarstva naglo uvećalo nezaposlenost. Hrvatska je veljači 2014, dosegnula broj nezaposlenih od preko 400 tisuća osoba! Od tada započinje masovni egzodus Hrvata u inozemstvo.

    Mladež je razočarana, jer su im se očevi borili i ginuli za uspostavu države Hrvatske, a oni danas nemaju posla u toj državi. Kad i nađu zaposlenje onda su jadno i ne redovito plaćeni! Moje procjene govore o iseljavanju oko 300 tisuća osoba, jer se iselilo 200 000 registriranih 100 000 ne registriranih nezaposlenih osoba.

    Dakle, te mjere Milanovićeve vlade dovele su i do naglog pada potrošnje zbog pada kupovne moći puka. Stoga je priljev novca u državni proračun postao još manji. Glavni izvor proračunskih prihoda je PDV koji se naplaćuje na prodajnu cijenu prodane robe. Zato se Milanovićeva vlada odlučila na dizanje poreznih stopa i učinkovitiju naplatu poreza. „Lanac dugovanja“ zavladao je hrvatskim gospodarstvom.
    Valutna klauzula onemogućava lakše uvijete kreditiranja, jer tečaj Kune mora biti „zakovan“ na 1Kn=0,13€. Stoga svaki rast kreditiranja mora biti popraćen rastom priljeva Eura na novčarskom tržištu, kako se spomenuti tečaj ne bi urušio. Do tog priljeva Eura može doći samo daljnjim vanjskim zaduženjem Hrvatske, a to je postalo jako skupo u smislu visine kamatne stope. Zato je kamatna stopa u Hrvatskoj visoka, jer je ona uvijek 2% do 3% dodana na onu inozemnu.

    Jasno, olakšani uvjeti kreditiranja i olakšana politika oporezivanja su prve mjere koje se moraju poduzeti za rast zaposlenosti i BDP-a! No, kako je šteta nastala Milanovićevim vladanjem ogromna, Hrvatskoj je potreban još i tzv. „bailout“ program, ili program dokapitalizacije gospodarstva.

    Razlog je to što se moraju velike tvrtke izvući iz masovnih dugovanja i time pokrenulo gospodarstvo u smislu rasta PRIJE SVEGA zaposlenosti i BDP-a. Naravno pri novčarskoj politici utemeljenoj na valutnoj klauzuli tako nešto nije moguće! Valutna klauzula bi se jednostavno morala ukinuti.
    Plenković nema  hrabrosti tako što učiniti, a njegovi ministri još manje predložiti! Premijer Plenković provodit će ekonomsku politiku kakvu mu je u zadaću dao Bruxselles. Uostalom tamo prvo i odlazi, po „domaću zadaću“ koja je bila i ostala gospodarski program HDZ-a!
    Potvrdu tomu treba tražiti i u riječima dr. Lovrinovića, koji je rekao da kada je formirana vlada premijera Oreškovića, tada je premijer Orešković izvadio svoju „bilježnicu“ i započeo provoditi ekonomsku politiku koju do tada nitko nikad nije ni vidio, ni čuo. Svi u HDZ-u tvrde kako će Plenkovićeva ekonomska politika biti kontinuitet prijašnje vlade, dakle onu koju ni tada nitko nije niti vidio niti čuo u javnosti, a isto je tako i danas!

    Točno je da središnji cilj ekonomske politike sadašnje vlade treba biti RAST ZAPOSLENOSTI! To je bio i stožerni cilj ekonomskog programa HSP-a. Svako uravnotežavanje državnog proračun UVIJEK vodi ka padu BDP-a i rastu nezaposlenosti!

    Dakle, ili ćemo imati rast BDP-a i zaposlenosti ili uravnoteženje proračuna i daljnji rast nezaposlenih osoba i odljev u inozemstvo.

    „Novi“ ministar financija najavio je u sklopu „porezne reforme“ uvođenje poreza na nekretnine! O tomu sam govorio u ime HSP-a osobno kao njihov ekonomski strateg u ekonomskom programu! U predizborno vrijeme to se kritiziralo, a sada će se provoditi!

    Najavio je ministar financija Marić i UVOZ radne snage iz Ukrajine i Bjelorusije, kako bi se klijentelistički pogodovalo TAJKUNIMA zadržati robovsku razinu plaća u Hrvatskoj.

    Upravo zato treba očekivati nastavak iseljavanja Hrvata u inozemstvo i to bez ikakve šanse za povratkom.
    Je li Plenković svega gore navedenog svjestan? Odogovor je jednostavan, JESTE!

    Dr. Tihomir Janjiček