• POGLED IZ KANADE: ŠTO OČEKUJE HRVATSKU I SVIJET U 2019.??



    Nova godina je došla i donosi nam mnoštvo ne izvjestnosti i ne jasnoća, više nego smo ih svi očekivali.. Gotovo nitko od svjetskih političara i znanstvenika ne može reći što je to novo što nam dolazi i biti će nazočno tijekom ove godine. Poglavito u smislu hoće li to nešto novo biti nešto dobro ili nešto loše, kakve se promjene mogu očekivati?!
    Svijet je podijeljen daleko više nego je bio, reklo bi se kao u doba „hladnog rata“. Vrijeme „idiličnih“ političkih odnosa između kontitnenata i nacija je prošlo, a razlog treba tražiti u tomu što je proces globalizacije tekao na krilima silnica korporativnog razvitka. Na djelu je „zajedništvo suprotnosti“, između korporativnog i institucionalnog oblika funkcioniranja gospodarstva i javnog života.

    Proces globalizacije, ili drugim riječima sveopće ekonomsko povezivanje svijeta u praktično jednu cijelinu je okončao. Razlog je jednostavan, korporativni sustav djelovanja gospodarstva uspostavljen je tako da prelijevanja kapitala, robe i radne snage dovodi s jedne strane do masovnog osiromašenja velikog broja nacija i masovnog bogaćenja pojedinih nacija. Pošto je svijet organiziran u institiucionalnom obliku, stoga se pojavila masovna potreba „seobe naroda“ iz nerazvijenih dijelova svijeta u razvijene. Drugim riječima narodi se masovno žele preseliti iz siromašnih država u bogate države. Sa tim problem su suočene SAD, a i EU! Upravo ta želja je politički pokrenuta od strane Rusije i njezine državne mafije u svrhu ekonomskog sloma SAD i EU.
    Kada su u pitanju SAD onda treba reći kako je cjelokupni proces korporativne globalizacije svijeta u prošlosti bio iniciran od strane SAD, ali se pokazao krajnje štetnim za SAD. Tada su korporacije SAD-a bile bile najjače ekonomske silnice. Danas više nisu, pa je proces ekonomskog gospodarskog rasta SAD bio ušao u krizu. Dolaskom na vlast predsjednika Trumpa, poduzete su obrnute mjere.

    Nije on administrativno zabranio ekonomsko djelovanje korporacija, već je poduzeo mjere profitnog rasterećenja američkih koproracijama koje posluju u Kini i svijetu. Kapital se počeo vraćati u SAD. Automobilska industrija se također počela vraćati u SAD. Kina je u proteklim desetljećima doslovce krala tehnologiju iz SAD i predsjednik Trump je po prvi put takvu aktivnost zaustavio. Predsjednik Trump je nametnuo carinske pristojebe na uvoz robe iz Kine i EU, upravo zato što je američki izvoz robe u Kinu i EU praktično onemogućen.

    Po prvi puta je jedan predsjednik u svijetu riješio ograničiti nekontrolirani ilegani priljev useljenika! Pošto niti jedna dosadašnja administrativna mjera nije rezultirala smanjenjem ilegalnih usljenika u SAD, predsjednik Trump odlučio se na gradnju „zida“ na granici sa Mexicom. Nešto slično, što je učinio predsjednik Orban. S povlačenjem kapitala iz Azije u SAD, s ograničavanjem priljeva socijalnih slučajeva iz latinske Amerike, ograničavanjem uvoza iz Kine i EU, SAD su po prvi puta od predsjednika Regana postigle stopu rasta BDP-a od 4% i najnižu stopu nezaposlenosti u posljednjih 25 godina! Ekonomski boljitak za koji je sve do jučer predsjednik Obama tvrdio kako je posve više ne moguć za SAD!

    Stoga u 2019. treba očekivati daljnji ekonomski rast SAD-a.
    Kada je u pitanju EU, ona je iskazala mnoštvo slabosti. Sporost i nedorečenost u donošenju i provodbi zajedničke politike temeljna je odrednica. Sve se svodi na princip „kako mama kaže“, odnosno Angela Merkel, a „mama“ nije baš suvislo govorila i donosila je odluke koje su doista bile u SUPROTNOSTI interesu čitave EU. Poziv Angele Merkel „svima“ na useljenje u Njemačku koji to žele, stvorio je opći kaos u čitavoj EU i samoj Njemačkoj. Njemačka nije sposobna primiti preveliki broj „useljenika“, a riješenje je tražila u prinuđavanju svih članica EU na prihvat novih useljenika. To nije dočekano pozitivno u niti jednoj državi članici EU! S druge strane, ekonomsko povezivanje država članica unutar same EU nije se dogodilo. Bivše „istočne“ države Europe, ostale su do danas „istočne“, odnosno ne razvijene! Ekonomski boljitak zamjetan je jedino u Poljskoj, ali ni to nije nešto previše, dok sve ostale članice tapkaju u mjestu. Razlog tomu treba tažiti u činjenici što nije došlo preseljenja kapitala iz država sa skupljom radnom snagom u države sa jeftinijom radnom snagom! Upravo to je bit globalizacije, natjecanje sa što nižim troškovima, i to se očekivalo i bio u konačnici cilj globalizacije sa procesom formiranja EU. Kako sam i prije najavljivao Britanija je napustila EU, a sve institucije EU bile su zatečene potpunom ne pripripremljenošću za izvršenje „razdruživanja“ pojedine države članice EU iz te organizacija.
    EU se istodobno posve ne očekivano našla u vojnoj ugrozi od Rusije. Neovisnost Ukrajine praktično visi o koncu i pitanje je trenutka kada će Putin i Rusija odlučiti i učiniti potpunu invaziju i okupaciju Ukrajine. EU nije strateški razvijala vojsku EU u okviru NATO silnice, pa je praktično posve ne pripravljena za eventualni vojni sukob sa Rusijom. Nekadašnja „ravnoteža straha“ od nuklearnog rata nestala je s procesom ograničenja nuklearnog oružja između SAD i Rusije, što je automatski dalo prednost Rusiji koja je „naoružana do zuba“ sa konvencionalnim naoružanjem. Rusija je prekršila i ugovor iz Budimpešte o nepovredivosti teritorijalnog integriteta Ukrajine, potpisan 1994 godine između Rusije, Britanije i SAD! Kako SAD i Britanija nisu izravno oguženi okupacijom i aneksijom dijela Ukrajine, ali i eventualnom potpunom okupacijom Ukrajine, njihova reakcija na prijetnju potpune ruske okupacije Ukrajine, sve do sada je bila ne zamjetljiva. Sa druge strane, EU se osjetila puno više pogođenja, jer nema vlastitu vojsku koju je „zaboravila“ formirati. Predsjednik Trump je dao do znanja EU kako nisu u mogućnosti braniti čitavu EU sami, bez vojnog jačanja EU.
    Ekonomski rast EU je sve slabiji, poglavito zbog priljeva prevelikog broja useljenika, koji su najvećim dijelom tek puki socijalni slučajevi koje treba izdržavati na račun proračunskih rashoda svih država članica EU. Ako se ima u vidu potreba za jačanjem vojnih silnica EU zbog ugroze od Rusije, onda se u ovoj 2019. može očekivati rast svih mogućnih proračunskih deficita i stoga se može očekivati EKONOMSKA RECESIJA u EU.

    Kina je država koja preživjela svoj ekonomski procvat. Povlačenje američkog kapitala iz Kine u SAD dovodi do daljenjeg slabljenja ekonomskog rasta Kine. Ne treba biti iznenađen ukoliko se dogodi i tečajni SLOM kineske nacionalne valute Yuan. Naime Kina iscrpljuje svoje novčarske pričuve u američkim dolarima kako bi održala fiksni valutni tečaj svojeg Yuana. Koliko je globalizacija ušla u svoju besmislicu upravo potvrđuje činjenica, kako je ograničenje uvoza u SAD za Kinu postao prevelik problem. Naime država koja ima nacionalno tržište od preko milijarde ljudi, ima problem što ne može ne kontrolirano nastupati na tržištu od 300 milijuna ljudi! Ekonomska znanost upravo sugerira suprotna kretanja. Čitava „trakavica“ sastoji se u tomu što je Kini potreban priljev inozemnih valuta, poglavito američkog dolara, a upravo to ponestaje. Nema više ogromnog izvoza, a američki vlasnici dionica kneskih tvrtki masovno ih prodaju i odmah čine konverziju njihovog novčanog iznosa u američki dolar. Osim toga, Kina je ušla u velika trošenja na vojsku, što je dodatni eknomski problem. Stoga Kinu očekuje daljnje ekonomsko slabljenje u 2019. godini.
    Rusija je država koja ponovno na politici imperijalizma i hegemonizma koji provodi predsjednik Putin. Njegovo nastojanja „reinkarnacije“ SSSR-a odvelo je Rusiju u potpunu ekonomsku izolaciju od svijeta. Stanje se može usporediti sa onim iz doba „hladnog rata“, posebice ako se imaju u vidu politički i ekonomski odnosi Rusije sa SAD i velikim dijelom EU. Rusko gospodarstvo ne postoji, a priljev novčanog kapitala od prodaje naravnog plina i nafte nije donio boljitak cijeloj Rusiji, već samo bogaćenje Putinu i njegovoj političkoj oligarhiji. Za sada je Putin tržište za ruski plin i naftu našao u Kini zbog smanjenog uvoza iz EU. Međutim, Putinova želja je stvoriti potpuno energetski ovisnu EU od Rusije. U tom slučaju bi imao odriješene ruke za daljnje invazije po Europi koje očito planira, ili su bar za sada vezane za Ukrajinu. EU i SAD ne žele takav scenarij, a Hrvatska se upravo našla na tom putu. Rezimirano za Rusiju ona će u 2019. godini ekonomski još više propadati zbog prevelikih vojnih izdataka i izoliranog gospodarstva.

    Hrvatska nema nikakav ekonomski rast od uspostave svoje neovisnosti. Političke strukture niti su imale umijeća niti su kanile ekonomski ojačati Hrvatsku. Posebice ako se ima u vidu BANDITIZAM koji je sprovodio Ivo Sanader. Njegov sustav sveopće pljačke čitave nacije u osobnu korist doslovce je ekonomski slomio Hrvatsku.

    Nitko za sada ne iskazuje ni umijeća, ni hrabrosti pokušati poboljšati stanje. Milanović je za gospodarstvo Hrvatske bio gubljenje vremena, a kada je u pitanju sadašnja vlada Plenkovića, isto tako. Nemaju nikakav ekonomski program, ekonomsku strategiju, baš NIŠTA! Masovno iseljavanje Hrvata posljedica je upravo tog ne postojanja eknomske politike zadnjih 20 godina. Premijer Plenković doista nema pojma što bi učinio, pa se stoga kao i Ivo Sanader uhvatio besmislice. Sanader je svoju pljačku prikrivao članstvom u EU, dok Plenković svoju bezidejnost prikriva uvođenjem Eura. Nikakve koristi Hrvatska nije imala do sada od članstva u EU, a toliko će imati i od Eura. Jedini ispravni ekonomski potez Plenkovića je izgradnja LNG terminala i nastojanje od Hrvatske stvoriti zemlju izvoznicu plina i nafte.

    Za sada to nastoji zaustaviti Putin svojim djelovanjem kroz poltičke i sigurnosne alate koji mu stoje na raspolaganju. Svoje ljude infiltrirao je čak i u samu vladu premijera Plenkovića, ali i u ured predsjednice! Isto tako, brojne „ne vladine udruge“, „pokreti zelenih“ i slično, samo su tek puke ispostave Putinove „duge ruke“. „Rast“ BDP u Hrvatskoj nije uopće rast, već rast osobne potrošnje koja nije odvojena od potrošnje turista koji posjećuju Hrvatsku u sve većem broju i doznaka novih iseljenika! Zbog toga imamo OGROMNI rast osobne potrošnje u državi, sa besmisleno niskim rastom osobnih primanja Hrvata!

    Uravnoteženje državnog proračuna i nastanak suficita, nije posljedica rasta BDP-a, već posljedica rasta potrošnje turista! Naime, državni proračun Hrvatske se puni najviše prihodima od PDV sa preko 80%! U svim drugim državama EU je ispod 40%! Unatoč svim „znanstvenim“ i „stručnim“ objašnjenjima PDV, to je ipak samo porez na promet, odnosno na prodajnu cijenu robe. Zbog toga s rastom broja turističih posjeta Hrvatske i porastom doznaka iz inozemstva , raste osobna potrošnje u Hrvatskoj i cijelokupni promet u Hrvatskoj i to dovodi do rasta priljeva novca u državni proračun.

    Rast BDP se neće dogoditi, jer su potrebne investicije kojih jednostavno nema. Novac u fondovima EU nije dovoljan za pokretanje gospodarstva, a u konačnici nije ni namjenjen za to, već samo za prilagodbu postojećeg gospodarstva sustavu EU. Hrvatsku u 2019. čeka daljenje iseljavanje mladih ljudi i ekonomsko tavorenje na dnu EU, jer istinski rast BDP-a neće se dogoditi.

    Dr. Tihomir Janjiček