• Dr Janjiček: Stajalište MMF o „Predstečajnoj nagodbi“


    Predsjednik  povjerenstva HSP-a  i redoviti profesor na HUMBER COLLEGE u Torontu, Canada, dr  Tihomir Janjiček,  komentira  gospodarske teme u Hrvatskoj.
    janjicek-srb

    Predstečajna nagodba“ dobila je ovih dana pohvalu iz MMF-a i gospodina Johannesa Wiegand. Istina, ne namjerno je pohvaljeno i moje ekonomsko stajalište, a što je i ekonomsko stajište HSP, o potrebi preobrazbe prihodovne strane državnog proračuna. No, prvo objasniti zašto je „predstečajna nagodba“ kao riješenje zaduženosti loše.
    Hrvatska je već u više navrata pokušavala sa saniranjima određenih tvrtki i uvijek je završavalo sa novom i novom sanacijom, ali nikad takvo poduzeće nije bilo sposobno opstati na tržištu. Razlog je jednostavan, sanacija samo produljava nastavak poslovanja na istovjetni način s kojim je tvrtka i otišla goleme gubitke. Drugim riječima, ništa ne bi bilo promjenjeno u tvrtki osim što bi veliki dio ili cijelokupni iznost gubitaka bio pokriven. Takva tvrtka bi nastavila i dalje poslovati sa istim program poslovanja, sa istovjetnom strukturom zaposlenosti, tehnološkom strukuturom. Ništa ne bi bilo promjenjeno, osim što bi gubitci bili pokriveni iz državnog proračuna. Tipčni primjer su upravo brodogradišlišta, koja se nikad nisu poslovno stabilizirala, već samo nastavila i dalje istovjetno poslovati.
    „Predstečajna nagodba“ nudi to isto riješenje. Tvrtke koje godinama ne izvršavaju svoje ugovorene financijske obveze dolaze u situaciju „oprosta“ dugova! Nekim 50%, nekima i 70%, pa im država oprasta poreze i nakon svih financijskih „oprosta“ tvrtka može nastaviti po starom! Takvo riješenje prije svega nije pravedno prema vjerovnicima, a drugo poduzećima koja posluju loše na tržištu ne treba dati mogućnost da nastave po istom! Sigurno riješenje nije u likvidaciji takve tvrtke, jer zbog NE odgovornog vlasnika tvrtke ne trebaju biti kažnjeni svi zaposlenici, već samo neodgovorne osobe, a to su vlasnici! Posve je normalno da vjerovnici preuzmu dužničku tvrtku u svoje vlasništvo sukladno udjelu u dugu dužnika! Time se postiže tri stvari, kao što su:
    Brojne osobe ostaju zaposlene, te brojne obitelji neće ostati bez prihoda i neće se dogoditi duboki socijalni problemi;
    Vjerovnici će uspostaviti novu upravljačku strukturu, koja će sagledati sve probleme i definirati novu poslovnu politiku i pristup tržištu;
    Dugovi dužnika u tom slučaju postaju unutarnji dug vjerovnika, te je eventualni „oprost“ dugova daleko podnošljiviji za vjerovnika, jer određena prebijanja dugovanja lakše su izvodljiva.
    Ne treba smetnuti sa uma još jednu važnu mogućnost, a to je da za takve tvrtke koje su sa izmjenjenom vlasničkom strukturom može se spremiti i posebni financijski program. Naime, ne znači da bi baš svaka tvrtka preuzeta u vlasničkom smislu od vjerovnika automatski odmah postala financijski zdrava. Država bi takvim tvrtkama trebala otpisati sva porezna potraživanja, ali ni ti to ne bi značilo za neke mogućnost opstanka. U tim slučajevima bi trebli biti oformljeni specijalni financijski fondovi s kojima bi država „dokapitalizirala“ takve tvrtke. To se na zapadu zove „bailout“ program. Dakle takve tvrtke bi učinile dodatnu nakladu dionica, koje bi država po nominalnoj cijeni, otkupila sukladno visini duga koja bi od strane „FINA“ bio utvrđen. Dakako, takva tvrtka bi imala obvezu otkupiti vlastite dionice od države u roku od 3 do 5 godina, ovisi o veličini tvrtke i visini dokapitaliziranog iznosa.
    Samo ovakav pristup, financijski bi ozdravio naše gospodarstvo u relativno kratkom roku i sačuvao zaposlenost barem ovu koja je još ostala. Naravno, za ovakve stvari potrebna je više ne očito financijska kreativnost, kakve nema ni ministar Linić, ni ministar Vrdoljak!

    Dr. Tihomir Janjiček