• Dr Tihomir Janjiček, gospodarski ekspert HSP-a: MAĐARSKI EKONOMSKI „RECEPT“ NIJE ZA HRVATSKU!


    GOSPODARSKI PROBLEMI MAĐARSKE NISU SLIČNI ONIMA U HRVATSKOJ!
    Ma koliko to na prvi pogled izgledalo tako.

    dr janjiček tihomir

    U hrvatskim tiskovinama pojavila se sugestija primjene „mađarskog recepta“ za sređivanje gospodarstva u Hrvatskoj. Tako su navedene brojne stvari koje doista imaju veze sa ekonomskom politikom, ali neke doista i nemaju. Tako su navedeni različiti čimbenici koji su djelovali povoljno po mađarsko gospodarstvo.

    Recimo, uzeta je pozajmica od MMF-a u iznosu od 16 milijardi dolara, te kamatna stopa je snižena sa 7% na 1,5%, pa je PDV povišen na 27%, pa je potpora malom i srednjem poduzetništvu učinjena povoljnim poslovnim kreditima čija kamatna stopa ne prelazi 2%. Onda su još i banke nacionalizirane sa nekih 10 milijardi eura. Tu je još i snižena cijena električne energije, te izdaci za komunalnu naknadu i još pripadajuće tarife. Što bi se reklo „s brda i sa dola“ je nabacano sve i svašta kao recept za makroekonomsku politiku koja je dovela do poboljšanja u mađarskom gospodarstvu.

    Kada bi se to sve skupa pokušalo sumirati, onda bi to od prilike bilo treba biti ne „poslušan“ prema EU, jer nemaju pojma i svima nam žele zlo. Nameće se i to kako državno vlasništvo mora dominirati, a svi izdaci koji pogađaju obične ljude trebaju biti minimizirani. Jedino što je mađarski narod morao „platiti“ je uvećani PDV na 27%, sve drugo je milina.
    Ovako ne dorečeni „recepti“ uvijek pružaju mogućnost iluzije kod običnih ljudi. Sigurno treba reći za Orbana kao premijera da dobro skrbi o nacionalnim interesima Mađarske. Sigurno treba reći da i nastoji popraviti situaciju u Mađarskoj.
    No, ekonomski problemi Mađarske nisu slični onima u Hrvatskoj!

    Ma koliko to na prvi pogled izgledalo tako.

    No, hajdemo prvo neke stvari utvrditi. Svaka makroekonomska politika ima tri važna čimbenika i svaki je od njih promjenljiv. Ta tri čimbenika su novčana masa, kamatna stopa i valutni tečaj. Dovoljno je djelovati državnom intervencijom na samo jedan čimbenik, a ostala dva se prilagođavaju promjenama tog čimbenika na koji se djeluje. Drugim riječima rečeno, jedan čimbenik postane vodeći, odnosno ne ovisno promjenljiva veličina, a druga dva ovisno promjenljive veličine. Više je nego očito da su i Hrvatska i ostale bivše zemlje „istočne“ Europe, a danas članice EU, bile usredotočene na održavanje stabilnog valutnog tečaja, dok su druge dvije promjenljive veličine trebale biti sljedbenici promjena valutnog tečaja.

    „Stabilni valutni“ tečaj, odnosno ne promjenljivi tečaj nacionalne valute, trebao je biti graničnik rastu proračunskog zaduživanja, jer se stabilnost tečaja nacionalne valute održavala valutnom klauzulom. Tako bi kod rastućeg zaduživanja, država morala kupovati Eure, što je činila i HNB. Ti Euri su bili „jamac“ stabilnosti tečaja Kune, ali monetarnoj stabilnosti. Nekad je taj „jamac” bilo zlato, a sada je to trebao biti Euro. Naravno, problem je taj što je država Hrvatska sve više i više upadala u proračunski deficit i svaki puta se sve više i više zaduživala. Znači, valutni tečaj nije odigrao ulogu prevencije rasta proračunskog deficita, dapače. Zašto se to tako dogodilo?
    Zato što se uvjeti kredita središnjim nacionalnim bankama, poput HNB-a, odobravaju temeljem razine zaduženosti. U početku nitko nije bio prezadužen, sve su države bile spremne za zaduživanje, ali kada su započele sa zaduživanjem, pokazalo se da je država trošila novac tamo gdje ne treba. Države su trebale proračunskom potrošnjom poticati gospodarski razvitak, ali jednostavno to nisu činile. Gdje su potrošeni sve novci iz hrvatskog proračuna, to sam dragi Bog zna i više nitko!

    Dakle, što je potrebno učiniti?

    Mjere koje je potrebno poduzeti u Hrvatskoj je napustiti sustav valutne klauzule, odnosno kontrole valutnog tečaja! Kontrola mora biti uspostavljena nad novčanom masom, a kamatna stopa i valutni tečaj će se prilagođavati promjenama novčane mase. Zašto tako, pa zato što se u tom slučaju točno može projicirati i kreditna i valutna politika.

    Svaki rast deficita u proračunu automatski znači rast novčane mase, to se i sada događalo. Zbog toga je stopa inflacije bila viša od one službene, ali se skrivalo! Izvlačio se rast novčane mase sa rigoroznim sustavom bankovnih pričuva, ali ne u potpunosti! Rast novčane mase dovodi do deprecijacije tečaja nacionalne valute i do rasta kamatne stope! No, to se kod nas nije događalo. Zbog toga je sve jeftino uvesti u Hrvatsku i sve skupo izvesti na vanjsko tržište! Odgovornost vlade bi na ovaj način, automatski bila uočena i sama vlada sa vlastitim promašajem.

    Ovako, „svi su krivi“ i „svi su isti“, a toga smo se naslušali još u vrijeme titoizma!
    Sa druge strane Hrvatska mora postići pozitivnu trgovinsku bilancu! Drugim riječima, mora izvoz biti viši od uvoza. Upravo to je glavni čimbenik zbog čega je Mađarska uspjela stabilizirati svoje gospodarstvo! Naime, samo u prošloj godini Mađarska je ostvarila suficit u vanjskoj trgovini od nekih desetak milijardi dolara. To je ta bitna razlika između Hrvatske i Mađarske.

    Nije dovoljno samo sniziti kamatnu stopu kao u Mađarskoj i sve će biti dobro. Prvo tko je taj tko snižava kamatnu stopu! Nema više komunizma, postoji novčarsko tržište. Očito je država “upumpala” u gospodarstvo miljarde forinti! Sa druge strane, Hrvatska ima visoku sklonost uvozu! Sniženje kamatne stope donosi rast osobne potrošnje. Svaka potrošnja u jednoj državi sastoji se od tri oblika, osobne, državne i investicijske potrošnje.

    Hrvatska osobna potrošnja ima visoku sklonost uvozu, a isto je tako i sa investicijskom potrošnjom. Rast prihoda kućanstavima od 100 kn odnosi preko 80 kn za uvoznu robu! Svaki rast osobne potrošnje u Hrvatskoj, automatski znači pogoršanje stanja u bilanci plaćanja prema inozemstvu, zbog rasta uvoza. Prošle godine smo imali oko 4 milijarde eura deficita! Stoga bi svako sniženje cijena struje ili komunalnih usluga i tarifa značilo samo rast uvoza robe za osobnu potrošnju!
    To znači, kreditna politika bi morala biti selektivna u smislu poticanja gospodarskog razvitka prema vanjskom tržištu, odnosno izvozu!

    Poslovno kreditiranje bi moralo imati povoljnije uvjete kod izvoznih poslova, nego uvoznih, ili za domaće tržište! Malo poduzetništvo bi moralo biti poglavito financirano iz fondova EU, ali sa time što bi i tada trebalo nastojati koliko se god može, financirati tvrtke čije poslovanje će biti namjenjeno izvozu.
    Novi ministar financija još uvijek nije potaknuo razgovore sa guvernerom HNB-a oko otpisivanja dijela dugova države koja su u kunskom obliku! Ministar financija je to morao već potaknuti!

    Država Hrvatska jednostavno ne može vratiti dugove koje ima i sa tom činjenicom je potrebno suočiti se čim prije! Stoga je bolje otpisati najvećim dijelom kunska dugovanja odmah, nego poslije. Reprogramirati preostala dugovanja u kunama. Eurska dugovanja država ne može otpisati, niti reprogramirati, to može europska središnja banka, ako hoće! Koliko to hoće ECB, pa to se moglo vidjeti na grčkom primjeru.
    Prema tome svako „preslikavanje“ rješenja od ove ili one države jednostavno ne može dati rješnje za drugu državu, jer svaka država ima svoje ekonomske odrednice i razlikovnosti.

    Dr. Tihomir Janjiček