• Dr Tihomir Janjiček: Hrvatska mora UKINUTI valutnu klauzulu i suvereno voditi svoju monetarno kreditnu politiku! Da bi to uspjela mora guverneru Vujčiću dati otkaz!


     

    dr tihomir janjiček glas slavonije

    Židovi su  u svojoj najranijoj povijesti imali  svog proraka Mojsija koji ih je izveo iz egipatskog ropstva! Hrvatska se već odavna nalazi u ropstvu, ali dužničkom ropstvu. Za to su krive sve vlade HDZ-a i SDP-a, koje su vladale od 3.  siječnja 2000. godine do sada. Međutim, najvažnije dvije osobe iz toga doba su pored svih premijera su i dvojca guvernera HNB, Željko Rohatinski i Boris Vujčić.

    Boris Vujčić je od srpnja 2000. godine praktično stalni glavni lik u HNB, jer je bio viceguverner i guverner. Vujčić je od tada do danas, uspio Hrvatsku staviti u takvo dužničko ropstvo koje je doista gore i teže nego ono u vrijeme komunističke Jugoslavije.

    Ne, to nije učinjeno nedjelima, već svjesnim propustima. Sada se pojavljuje u ulozi proroka koji ne spašava, već navješta katastrofu!
    Vrhunac dužničkog ropstva dosegnut je eskalacijom valutne deprecijacije Eura prema švicarskom Franku s početka 2015 godine, a što sam osobno tada najavio nekih mjesec dana ranije. Poslije se Vujčić hvalio kako je on propast tečaja Eura prema franku najavio čak 10 godina ranije! Jednako je to kao i tvrdnja da je Keynes najavio propast komunizma još 1921. godine i što se dogodilo tek 1989. godine!

    Isto tako sam odmah nakon tog 15. siječnja 2015. godine, sugerirao trenutnu konverziju svih odobrenih kredita sa klauzulom prema franku na klauzulu prema euru! Tadašnja Milanovićeva vlada, prvo se opet igrala „komunizma“ i privremeno „zamrzavala tečaj“ franka, a što sam također kritirizirao zbog posve izvjesnog nagomilavanja tečajnih razlika nakon „odmrzavanja“ tečaja. No, SDP-ova vlada je prihvatila moj prijedlog konverzije kredita što sam dao u ime HSP-a, ali sa 10 mjeseci kašnjenja. Obrazloženje je bilo kako su razmatrane i druge opcije, a doista drugih opcija jednostavno nije bilo. Naravno, ostale su nagomilane tečajne razlike!

    HDZ je kao i uvijek šutao, a onda su LAGALI kako su baš oni navjestili nagli rast tečaja franka, mada blage veze nisu imali o tečaju bilo koje valute, jednako kao ni danas!

    Ovih dana, guverner Vujčić pokušava puno glasnije nego prije, „upozoriti“ hrvatsku javnost na mogućnost naglih promjena kamatne stope na već odobrene kredite i to u „srednjem“ roku!? Navješćuje se rast kamatne stope. Stoga se nameće pitanje, kako se to iznenadno „probudio“ guverner Vujčić i poput proroka navješta Hrvatima nagle promjene kamatne stope i sugerira prijelaz na „fiksnu“ kamatnu stopu!?

    Stoga vrijedi pogledati što se doista događa sa kamatnim stopama.

    Odmah na početku treba reći da „fiksne“ kamatne stope ne postoje nigdje u svijetu, osim u Kubi i Sjevernoj Koreji. U svim drugim tržišnim gospodarstvima postoje ugovorne kamatne stope na kraće ili dulje vrijeme, ovisno o bankama. Kamatne stope se u suvremenim tržišnim gospodarstvima mogu ugovoriti od 1 do 5 godina najdulje. Naravno to se najvećim dijelom odnosi za dugoročne kredite, a to su svi oni s rokovima otplate preko 5 godina.

    Ugovaranjem ovakvih kamatnih stopa, recimo baš na 5 godina, „štiti“ se dužnika od „nagle“ prmjene kamatne stope. Rekoh „štiti“, a ne štiti, zbog toga što svaka ugovorena kamatna stopa uvijek je viša od tržišne! Dužnik tada doista plaća „strah“ od moguće promjene kamatne stope na tržištu kredita. Sa druge strane, „nagli“ rast kamatnih stopa gotovo se nikada ne događa. Svaki ozbiljniji rast kamatnih stopa treba barem 6 mjeseci za rast, a nekad i dulje od toga.

    Ukoliko se pogleda Hrvatska i njezina monetarno-kreditna politika, onda je jasno da kamatne stope u Hrvatskoj nemaju nikakve veze sa ponudom i potražnjom za kreditima. Svaka tržišna kamatna stopa je cijena novca u određenoj državi i kamatna stopa se mijenja s promjenom ponude i potražnje za kreditima na nacionalnom tržištu.

    Kamatna stopa u Hrvatskoj formira se temeljem promjena kamatnih stopa u EU, odnosno kako to naš uvaženi guverner voli reći „euriobor“.
    Za sve one koji ne znaju, EURIBOR je razmjerna dnevna međubankarska kamatna stopa u zemljama euro zone. Dakle, dnevna kamatna stopa po kojoj komercijalne banke koje koriste euro kao nacionalnu valutu, pozajmljuju novac između sebe!

    Dakle hrvatska kamatna stopa nema nikakve veze sa ponudom i potražnjom kredita u Hrvatskoj! Stoga je posve jasno kako ne može biti nikakvog „srednjoročnog“ predviđanje promjene kamatne stope, a na što se poziva guverner Vujčić.
    Stoga se ipak nameće daljnje pitanje, a temeljem čega guverner Vujčić doista očekuje nagli rast kamatnih stopa i kako mu je došla ideja o „srednjoročnosti“?

    Dakle, kamatne stope se mogu ugovoriti na određeni period, ali nakon isteka tog perioda, moraju se ponovno ugovarati, ili klijent može prijeći na promjenljivu! Naime, uvijek ostaje pitanje stvarne isplativosti ugovaranja kamatne stope za klijenta! Zato što se mora obračunaiti onaj period dok kamatna stopa nije porasla, ali kreditni dužnik plaća uvećanu ugovornu kamatnu stopu kao vlastitu „cijenu straha“! Dakle, zaštita klijenta kroz ugovorne kamatne stope je „šarena laža“!

    Pojednostavljeno rečeno, ugovorena tzv. „fiksna“ kamatna stopa, samo je sredstvo za uzimanje ekstra profita od strane banaka. Da sam u pravu to ću potvrditi jednostavnim primjernom. Recimo, odobren je kredit određenoj osobi u iznosu od 100.000 kn na 20 godina, a sa kamatnom stopom od 4%. Dakle jedna relativno viša kamatna stopa, ali se dogodi „nagli“ rast na 5%. Mjesečna rata isplate dugovanja spomenutog kredita sa 4% kamate iznosila bi 804Kn, a sa 5% iznosila bi 857Kn. Dakle samo 53Kn bi bila viša mjesečna rata. Sa druge strane, ugovorna kamatna stopa je ugovorena na 5 godina i recimo tek nakon četvrte godine se dogodi taj nagli rast kamatne stope, onda bi dužnik platio više u ukupnom iznosu 2.736Kn za prve 4 godine! U toj zadnjoj godini dužnik bi uštedio u ukupnom iznosu plaćenih kamata samo 636Kn. Znači na period od 5 godina, gdje se u zadnjoj godini otplate kreditnog dug dogodio nagli rast kamatne stope sa 4% na 5%, dužnik bi poslije 5 godina bezrazložno platio ukupno više 2.000Kn, nego sa plivajućom kamatnom stopom.

    Stoga, opet se dolazi do novog pitanja, pa što je onda problem za guvernera Vujčića?

    Guverner Vujčić SKRIVA hrvatskoj javnosti pravo strahovanje! Naime, postoji opravdana bojazan u financijskom svijetu od nove deprecijacije tečaja Eura prema svim valutama. Razlog je rast dugovanja zemalja članica EU temeljem rasta proračunskih deficita. Sve se financira kreditima centralne banke EU! Danas jedna Austrija ima javni dug proistekao iz akumuliranog proračunskog deficita od preko 83% njezina BDP! Belgija preko 105%! Francuska 95%, Njemačka preko 67%, Italija preko 132%! Države iz eurozone imaju javni dug preko 90% ukupnog iznosa njihovih BDP-ova! Hrvatski javni dug je preko 83% nacionalnog BDP-a.

    ECB (centralna banka EU) sva ta dugovanja financira kreditima odobrenim državama euro zone! Raste sve više i više novčana masa Eura i to djeluje na pad tečaja Eura prema svjetskim valutama. S rastom novčane mase raste ponuda Eura na valutnim burzama i uz istovjetnu ili čak nižu potražnju za Eurima jednostavno obara tečaj Eura.

    Stoga, strah Vujičića proistječe iz mogućnosti naglog pada tečaja Eura! Ukoliko se to dogodi ECB bi mogao radi održanja tečajne vrijednoti Eura naglo uvećati kamatnu stopu za Euro! Kako je kamatna stopa u Hrvatskoj vezana za taj inozemni EURIBOR, a ne nacionalno tržište kredita, onda se može dogoditi istodobno pad tečaja Eura i rast kamatne stope Eura. U takvim uvjetima tečaj Kune prema Euru bi se promjenio, jer jednostavno ECB-u ne bi više odgovarao omjer €1=7,5Kn, nego puno viši omjer!

    To znači bio bi pritisak na HNB za jačom deprecijacijom tečaja Kune prema Euru. Hrvatska bi se jednostavno našla u
    KATASTROFI, jer bi kamatna stopa rasla u EU i posljedično u Hrvatskoj. Istodobno bi se odvijala deprecijaciju tečaja Kune! U tom slučaju bila bi prava katastrofa za Hrvatsku i potpuni monetarni i financijski slom Hrvatske. NIKAKVA „fiksna“ kamatna stopa tu ne bi pomogla!
    Što bi onda trebalo učiniti?
    Hrvatska mora UKINUTI valutnu klauzulu, te posve suvereno voditi svoju monetarno kreditnu politiku! Umjesto vezivanja promjene hrvatske novčane mase za UMJETNO fiksni tečaj Kune prema Euru, MORA se vezivati za promjene BDP-a!

    Takvu AKTIVNU monetarno kreditnu politiku guverner Vujčić ne smije ni prozboriti! Zato što guverner Vujičić jednostavno ne zna i nema hrabrosti voditi takvu monetarno-kreditnu politiku. Najlakše  je Vujičiću sjediti u fotelji, uzimati 40.000 Kn mjesečne plaće i ništa ne činiti!
    Stoga, recimo više ZBOGOM Vujčiću!

    Dr. Tihomir Janjiček