• Intervju: Daniel Srb


    daniel srbDefinirao sam nekoliko zahtjeva koja trebamo postaviti Srbiji kako bi se moglo razgovarati o našem neprotivljenju njena ulaska u EU. Naglašavam, neprotivljenju, a ne podršci. To su pitanja nestalih, otete imovine, položaja hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini. Zatim, pitanje hrvatskog teritorija s druge strane Dunava. Tu je pitanje otetog branitelja Veljka Marića i kažnjavanje odgovornih za zločine u Hrvatskoj. Zatim, formiranje koncentracijskih logora u Srbiji u kojima su bila zatočena djeca. Te kao posljednje, ratna odšteta”, kaže Srb.

    Daniel Srb predsjednik je Hrvatske stranke prava posljednjih pet godina, otkako je stranku 2009. preuzeo iz ruku Ante Đapića. Ovaj 49-godišnji Osječanin hrvatski je branitelj, a politikom se počeo baviti ’90-ih. Inženjer je strojarstva i brodogradnje. Osim što se bavi politikom radi i u svojoj struci, izrađujući energetske certifikate. Nedavno je “preživio” pokušaj smjene s mjesta predsjednika stranke. Nakon toga stranku je uveo u Savez za Hrvatsku, koaliciju osam stranaka koja se želi namenuti kao treća opcija na bipolariziranoj hrvatskoj političkoj sceni. O tome je li doista mason kako ga optužuju kritičari, kako je preživio Đapićev “atentat”, što misli o posjetu Vesne Pusić Beogradu, rekao nam je u zanimljivom razgovoru.

    Za početak jedno lagano pitanje koje će zanimati mlađe čitatelje – što predstavlja vuk u vizualnom identitetu vaše stranke?
    – Vuk je divlja životinja tipična za naše podneblje i njegova je posebna karakteristika da se ne može pripitomiti. Tipično je za ponašanje vuka da kad upadne u zamku odgrize nogu i pođe dalje, ne gledajući vlastitu žrtvu.

    U nekoliko navrata smo mogli čuti komentare tipa – Srb je rotarijanski mason. Član ste Rotary kluba Osijek. Što to znači, čime se bavi klub?
    – Rotary klub se bavi humanitarnim radom. Cilj je pomoći zajednici. Moram reći da je Papa Franjo član Rotary kluba u Buenos Airesu. Ovakve insinuacije su odraz neinformiranosti i neobrazovanosti.

    Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić nedavno je posjetila Beograd. Kako vi gledate na taj posjet?
    – Uvijek sam iznimno oprezan kada je u pitanju suradnja s Beogradom. Ono što Beograd želi iz tog susreta izvući je potpora Hrvatske ulasku Srbije u Europsku uniju i blagonaklonost u tom procesu. To je upravo ono što Hrvatska ne bi smjela činiti. To je prilika za Hrvatsku da razriješi brojna pitanja koja je opterećuju. Osobno sam definirao nekoliko zahtjeva koja trebamo postaviti Srbiji kako bi se moglo razgovarati o našem neprotivljenju ulaska Srbije u EU. Naglašavam, neprotivljenju, a ne podršci. To su pitanja nestalih, otete imovine, položaja hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini. Zatim, teritorijalno pitanje hrvatskog teritorija s druge strane Dunava. Podsjećam da se tamo nalazi naselje u kojem žive hrvatski državljani na hrvatskom tlu, a nemaju nikakva zajamčena prava, uključujući neriješeno pitanje osnovnog obrazovanja djece koja žive na tom teritoriju. Zatim, tu je pitanje otetog branitelja Veljka Marića i kažnjavanje odgovornih za zločine u Hrvatskoj, uključujući i čelnike JNA. Zatim, formiranje koncentracijskih logora u Srbiji u kojima su bila zatočena djeca. Te kao posljednje, ratna odšteta.

    Što mislite o odabiru Dinka Cvitana za nasljednika Mladena Bajića?
    – Prvo, želim naglasiti da se nijedna dužnost ne može obavljati više od dva mandata. Ako to ne može predsjednik, ne treba niti bilo koji drugi dužnosnik, radilo se o guverneru Hrvatske narodne banke ili državnom odvjetniku. Ne može se dopustiti da se politički trguje da bi se dobio mandat. Što se tiče Cvitana, o njegovom radu imam informacije isključivo iz medija, ali ono što je vidljivo je da je Uskok dobro funkcionirao i da se nije dao politički kontrolirati. Očekujem da će nastaviti djelovati bez političkih utjecaja.

    Već se neko vrijeme lome koplja oko pokliča Za dom spremni. Ljude se zbog toga prekršajno kažnjava. Vi u himni stranke imate taj poklik?
    – Radi se o starom tradicionalnom hrvatskom pozdravu koji vuče povijest iz opere Nikola Šubić Zrinski. Neće se valjda netko u Hrvatskoj sjetiti zabraniti i ovu operu?

    “Predstavljat ćemo Savez po cijeloj Hrvatskoj”

    Kako ovih dana funkcionira Savez za Hrvatsku? Je li bilo sastanaka čelnika stranaka, o čemu se razgovaralo?
    – Upravo se posljednjih dana intenzivno surađuje, razgovara, dogovara o brojnim tijelima koja su formirana. Radi se i na političkoj platformi, prije svega za izbore za Europski parlament. Tu su i organizacijska pitanja koja traže hitno rješavanje i na kojima se dosta radilo. Najavljujemo predstavljanja Saveza po cijeloj Hrvatskoj, i programa i čelnika. Pred nama je i redovno izlaženje u javnost sa stavovima o dnevnopolitičkim pitanjima.

    G. Šišljagić je rekao da ne bi volio, a g. Ilčić da bi volio biti europarlamentarac. A vi? Biste li voljeli biti zastupnik u Europskom parlamentu?
    – Gledajte, želim biti za Hrvatsku koristan i to je smisao mog bavljenja politikom. Pitanje je na kojem mjestu i iz koje pozicije se može najviše učiniti. Ja mislim da više mogu učiniti u Hrvatskoj nego u Europskom parlamentu. Ne isključujem tu mogućnost, ali smatram da više mogu učiniti ovdje.

    U zadnjem obraćanju javnosti kao čelnik HSP-a prozvali ste HDZ zbog nesposobnosti da okupi desnicu. Iz Saveza je sve više znakova da se ne odbija moguća suradnja s HDZ-om. Iako je jasno da je to pragmatično, mnogi će reći da nije principijelno?
    – Mislim da je bila dobra poruka kojom se poziva HDZ da se priključi Savezu. Činjenica je da je Savez nastao kao odgovor na sposobnost HDZ-a da objedini cijelu desnicu, da formira cjeloviti desni blok. Zašto HDZ to ne može, to je drugi par rukava i traži malo dužu elaboraciju.

    Znači, vi samo podbadate HDZ?
    – Ne, nije to podbadanje, to je realna procjena. Da je HDZ okupio desnicu Savez ne bi ni nastao. S druge strane, HDZ ima svojih problema i dio birača neće za njih glasati. A nema nikakvog smisla da ne izađu na izbore ili da njihovi glasovi ne ostvare izborni efekt. Nisu svi za HDZ, bez obzira što su konzervativnog političkog svjetonazora.

    “Đapić je organizator pokušaja moje smjene”

    Kako vidite današnje stanje u HSP-u? Je li bolje ili lošije od 2009. kad ste preuzeli mjesto predsjednika stranke?
    – Činjenica je da smo prolazili fazu koja je teška i bolna. No, stranka se stabilizira i to u objektivno iznimno teškim uvjetima. Činjenica da imamo sasvim solidnu popularnost koja se redovito objavljuje u mjesečnim statističkim istraživanjima. I to govori da odolijevamo svim pritiscima i napadima. I dalje postojimo kao relevantni politički faktor.

    Na hrvatskoj Wikipediji stoji da vas je u veljači na mjestu predsjednika HSP-a zamijenio Josip Matković i da ste vi izbačeni iz stranke i osnovali Hrvatsku demokratsku stranku prava. Znamo da to nije istina. No, kakva je danas situacija s Matkovićem?
    – Matković nije član stranke već godinu dana. A dovoljno je otići na stranice Ministarstva uprave i vidjeti tko je predsjednik stranke.

    Kakva je uloga Ante Đapića u pokušaju vaše smjene?
    – Maksimalna. On je organizator toga. Osoba koja je izbačena iz stranke zbog toga što je pokušavao, iako se triput povlačio, ponovo preuzeti kontrolu i koristio je kao privatnu. S obzirom da su sva tijela stranke donijela odluku i podržala njegovo isključenje, on je tražio načine kako da je pokuša ponovo preuzeti. On je organizator, a svi ostali su odigrali epizodne uloge.

    Je li normalna situacija da postoji tolik broj pravaških stranaka?
    – Nije. Samo, mi imamo drugi problem, a to je pitanje postojanja svih stranaka koje pokušavaju graditi svoj politički program samostalno, neovisno od dvije najveće, HDZ-a i SDP-a. Koliko ima umirovljeničkih stranaka? Mislim da ih se ne zna ni nabrojati. Koliko ima stranaka koje su nastale iz SDP-a i HDZ-a? Iz SDP-a su u posljednje vrijeme nastali ORaH, Nacionalni forum, Hrvatski socijaldemokrati Ivice Pančića… Tu je i cijeli niz HSS-ova. Radi se o tome da prije svega velike stranke pokušavaju napraviti stranke koje one u potpunosti kontroliraju i koje služe tome da zauzimaju određeni postotak biračkog tijela, a da pritom budu pod njihovom kontrolom i ovisne o njima. U tom stvaranju konfuzije žele naglasiti vlastitu veličinu. To je ono što se činilo i prema nama, to je ono što mi nosimo na leđima kao teret. I ne samo mi, i drugi. Realno, mi kao stranka obuhvaćamo barem 70 do 75 posto ukupnog članstva svih pravaških stranaka.

    U tom kontekstu, što mislite o Ruži Tomašić?
    – Ruža Tomašić je hrabra žena koja pokušava provoditi pravaški politički program u uvjetima u kojima se u Hrvatskoj može djelovati. Druga je stvar što je zapravo nju i cijelu njenu stranku pokušavao iskoristiti HDZ kako bi napravili ono o čemu sam maločas govorio.

    “Hrvatska treba pružiti političku, materijalnu i sigurnosnu potporu Hrvatima u BiH”

    Zasigurno pratite događaje u BiH. Kako oni utječu na Hrvatsku?
    – Ja govorim sa stajališta interesa Hrvatske i hrvatskog naroda u cijelosti. Ono što je nama kao narodu i državi bitno jest da Hrvati u BiH ostanu i opstanu, da budu ravnopravni i da budu na tom prostoru zadovoljni. Ukoliko dođe, postepeno ili naglo, do značajnijeg napuštanja BiH, govorim o iseljavanju Hrvata, posebice iz središnjeg dijela zemlje, to bi u geostrateškom smislu predstavljalo tragediju za Hrvatsku i hrvatski narod u cijelosti.

    Kako riješiti tu zamršenu situaciju? Što biste vi napravili da imate tu moć?
    – Opstanak BiH davno je definiran kroz interese Hrvatske i Srbije s jedne strane i velikih međunarodnih sila s druge. Još jednom ću reći da je presudno da Hrvati ostanu u BiH, posebice u središnjim dijelovima jer je to uvjet opstojnosti Hrvatske. Zato Hrvatska mora pružati svu moguću potporu Hrvatima u BiH kako bi oni tamo bili zadovoljni te imali sva prava koja trebaju imati kako bi ostali tamo živjeti. Dakle, Hrvatska treba pružiti političku, matijeralnu i sigurnosnu potporu.

    Bojite li se sukoba većih razmjera zbog situacije u Ukrajini? Neki mediji pišu da će Putin u Sevastopolj poslati vojsku.
    – Mislim da će se tamo dogoditi situacija vrlo slična našoj iz 1991. i da će se Ukrajina naći u teškom položaju. Ono što im ja želim jest da uspiju i stabilizirati zemlju na miran način i očuvati teritorijalnu cjelovitost.

    Predsjednik ste skupštine osječkog Veslačkog kluba Iktus i aktivni veslač. Kad ste posljednji put veslali?
    – Posljednji put sam veslao prije zime, 17. studenoga, dan uoči Kolone sjećanja. Mi smo po prvi put okupili nekoliko veslača koji su veslali 66 kilometara od Osijeka do Vukovara, Dravom i Dunavom, u znak počasti stradalim Vukovarcima.

    Čime se bavite u slobodno vrijeme?
    – Slobodnog vremena je malo. Bavim se različitim sportovima, od planinarenja, skijanja, skijaškog trčanja, veslanje je naravno broj jedan. Rado vozim i bicikl, kližem…

    Koja je posljednja planina na koju ste se popeli?
    – Prošlo ljeto sam bio na Triglavu, a nakon toga po nekim manjim vrhovima u Hrvatskoj.

     Izvor:dnevno.hr