• MIRKO ČONDIĆ: Svoj bio, svoj ostao.


    Član predsjedništva HSP-a, predsjednik Županijskog vijeća HSP-a SDŽ i Predsjednik povjerenstva za branitelje HSP-a Mirko Čondić dao je intervju za “Tjedan u 10 pitanja” – kolumnu u subotnjem prilogu Magazin, Jutarnjeg lista.

    4. gardijska 280413

    1. Gospodine Čondić, koja je bila vaša prva reakcija kada ste vidjeli novinski naslov “Ne bih želio da Đuro Glogoški doživi sudbinu Mirka Čondića”?

    Prva reakcija je bila da želim da svatko ima osobnu sreću i zadovoljstvo poput mene, pa i taj Bojan Glavašević, a u političkom smislu ja sam bio i ostao svoj, a aluzija o iskorištenosti je totalno promašena.

    2. U tom intervjuu Bojan Glavašević, pomoćnik ministra branitelja, kaže kako “revolucija jede svoju djecu” i pita se; Tko se danas sjeća pukovnika Čondića? Ivo Sanader koji je tih dana govorio s bine postao je premijer, a gdje je završio Mirko Čondić? Koji je vaš odgovor na ta pitanja?

    Ja, za razliku od tog Bojana Glavaševića nisam pod svaku cijenu pristajao zloupotrebljavati svoje stradalništvo tijekom Domovinskog rata i nisam pod svaku cijenu želio biti državni dužnosnik, važnije mi je bilo zaustaviti negativne trendove koji su galopirali Hrvatskom nego sebi osigurati ministarsku ili doministarsku fotelju, a pogotovo ne provodeći politike “nečastivih” s filozofskog fakulteta.

    3. Što, dakle, radi i “gdje je završio Mirko Čondić”?

    Gajim sreću i zadovoljstvo u krugu obitelji, prijatelja te se i dalje borim za hrvatske ideale ne pristajući na trule kompromise. Dužnosnik sam stožerne stranke hrvatske desnice, HSP-a.

    4. Kako nakon više od 150 dana gledate na prosvjed u Savskoj 66. i zahtjeve branitelja?

    Ustrajnost u traženju ispunjenja ciljeva prosvjeda svima pokazuje da sam čin nije partikularne naravi kako ga, zločesto žele prikazati režim i njihovi mediji. Treba nastaviti do ispunjenja zahtjeva.

    5. Predsjednik ste Povjerenstva za branitelje HSP-a. Što oni kažu o prosvjedu?

    HSP je aktivno podržavao i podržava ciljeve prosvijeda i prosvijednike. Pozivamo i glasnu manjinu u Hrvatskoj da poštivaju svačije pravo na prosvijed te da prestanu s provokacijama. Ako se već ne mogu poistovjetiti s hrvatskim braniteljima neka barem budu solidarni sa svačijim pravom na prosvijed.

    6. Kakav je vaš dojam o držanju i izjavama minisitra Freda Matića? Meni se čini da mu se vratio izliječeni PTSP.

    PTSP sigurno nije uzrok takvog sebičnog i malicionzog držanja Freda Matića, prije bih rekao da je riječ o kućnom odgoju i forsiranju svjetonazora koji je poražen.

    7. Koje braniteljske zahtjeve bi trebalo riješiti za pregovaračkim stolom i tko bi trebao biti na njemu?

    Nikakvih pregovora ne moze biti o karakteru Domovinskog rata i o nužnosti da Vlada RH u svim dokumentima kako domaćim i onima koji idu prema tijelima EU mora navoditi i zastupati točne i istinite kvalifikacije koje se odnose na uzroke i posljedice Domovinskog rata, a o svemu ostalom može se pregovarati sa onima koji su pregovora dostojni.

    8. A ova priča oko posebnog Zakona i Ustava? Kakav je stav HSP-a?

    Da je bilo političke mudrosti i istinske volje od tzv. HDZ-ovih vlada odavno je to pitanje trebalo biti riješeno. HSP i sada zagovara da taj Zakon bude ustavni, a o sadržaju se treba razgovarati.

    9. Nisu li ti svi zahtjevi sadržani u Deklaraciji o Domovinskom ratu koju ste pokrenuli još 2000. godine?

    Na tu Deklaraciju smo ponosni svi mi iz Stožera koji smo inicirali njeno donošenje, a ona je svih ovih godina trn u oku snagama koje ulažu ogromne napore želeći redefinirati karakter Domovinskog rata. Točno je da je sve bitno zapisano u Deklaraciji ali nakon nje nisu slijedili Zakoni koji bi promicali i štitili njene odredbe, pa se i danas mnogi čak i državni dužnosnici ponašaju kao da je nema. Stoga su nam potrebni Zakoni koji proizlaze iz odredbi i duha Deklaracije o Domovinskom ratu.

    10. Što vas danas nakon ratnog puta i stranačkih natezanja osobito smeta, a što raduje u novoj državi?

    Smeta mi što zahvaljujući političkim zgubidanima i petokolonašima hrvatski čovjek ne može dostojno živjeti od svoga rada, a veseli činjenica da postoje uvjeti za to postići i ljudi koji će to provesti.

    Izvor: Jutarnji list,