• Hrvatski ponos


    Od osamostaljenja Hrvatske, a i prije toga, u Hrvatskoj se ne živi kao u zapadnoeuropskim državama, cijene su doduše kao i na zapadu, ali zato su plaće daleko ispod zapadnog prosjeka.

    Dakle, ne živi se lagano, nezaposlenost je iz godine u godinu sve veća, tvrtke s kojima smo bili prepoznati i na našem i na stranom tržištu, naše obiteljsko blago, polagano ali sigurno prelaze u strane ruke. Naše Jadransko more, na koje smo također ponosni, polagano se preko koncesija prodaje strancima, pa ako se želimo kupati na NAŠEM moru, moramo strancima plaćati ulaz na plaže. Jedino što nam je ostalo od ponosa i slave, nešto ono naše, je blistava epizoda u hrvatskoj povijesti, ostvarenje tisućljetnog sna, samostalna i nezavisna Država Hrvatska, te hrvatski branitelji koji su nas samo sa velikim srcem  branili i obranili od agresora.  Ovom presudom, koja nema veze niti sa sudom niti sa pravdom, žele nam uzeti i taj zadnji ponos, žele nam reći „nemate vi pravo na svoju budućnost, već na budućnost koju vam mi odaberemo“.

    Kad si malo razmislim, i prošlost su nam „odabrali“, jer na Bleiburškom polju, upravo ovi koji sada dijele pravdu, izručili su goloruk narod povampirenim partizanima koji su pobili i po jamama skrili stotine tisuća žrtava i stvorili mit o hrvatima kao ubojicama i fašistima. Hrvatski generali sramotno su osuđeni, a sada dušobrižnici koji vode našu ponosnu državu, kažu da će biti „prijatelji suda“ i na taj način utjecati da se presuda smanji ili poništi.

    Draga moja gospodo trebali ste se probuditi prije 303 dana, koliko je trajao proces našim generalima, jer prvostupanjska presuda je tu i glasi „udruženi zločinački pothvat“, i sada će govoriti, evo svi su krivi, svi su radili zločine.

    Na kraju, mislim da je već sve rečeno, samo treba pogledati slike Knina nakon oslobođenja koji je „prekomjerno granatiran“ i slike Vukovara  koji „nije prekomjerno granatiran“.

    Pametnome dosta!

     

    Siniša Šukunda