• HSP Šibensko-kninske županije: Zašto biti PROTIV pristupanja EU?


    Aktualno je nametnuta dilema: „Da li biti ZA ili PROTIV pristupanja u EU?“

    Temu treba sagledati u ukupnosti što Republika Hrvatska i građani hrvatske dobiju ili mogu dobiti kada se Republika Hrvatska nađe u sustavu pravnih propisa, normi, pravila, kvota i svekolikih drugih determinanti, koje je taj europski sustav već postavio i izgradio prema svojoj mjeri, a što Hrvatska i građani hrvatske gube, odnosno, za što će sve biti uskraćeni ili zakinuti postankom dio takvog, birokratskog sebi samodovoljnog  sustava. Ili kratko, zašto biti PROTIV pristupanja u EU?

       Na tom tragu, evidentno je da su osnivači i zemlje nositelji organizacije i razvoja EU, stvarali sustav pravnih normi o pravila, kvota i normativa,  prema svojim interesima, prema svojim mjerilima, a svaka daljnja članica se morala uklapati u taj sustav građen prema njihovim interesima i njihovoj mjeri, a na uštrb i redukciju interesa one zemlje koja bi trebala postati nova članica. Ovdje se ne radi o dilemi da li smo za moderne civilizacijske stečevine na svim područjima razvoja ljudskog opstanka na Zemlji, ili smo za nazadne, primitivne i barbarske zakone i odnose u društvenim zajednicama i poretku. Slikovito kazano, Europska zajednica sašila je odijelo prema svojoj mjeri, a oni koji ga trebaju nositi, ne mogu ga prekrajati, već ga kao takvog moraju odjenuti, pa bilo im preširoko ili pretijesno. Ne želimo stara, pohabana odijela, jesmo za nova moderna, ali šivana po našoj mjeri.

    Ovdje se radi o određenju da li smo spremni cjelovitost atributa svog suvereniteta, svoje resurse u cjelovitim raspoloživim zalihama staviti na korištenje, upravljanje i raspolaganje vodstvu (eliti) jedne nadnacionalne organizacije, a pod okolnostima, uvjetima i pravilima koja su već unaprijed od te iste organizacije postavljena na platformi ostvarenja interesa same te organizacije, ili u najmanju ruku ostvarenju dominanto njihovih interesa, dok se interes RH i građana RH ne potencira kao dominantni interes u tom pristupanju, već se pristupno pregovaranje postavilo tako da se interesi građana RH moraju podrediti, uklopiti, uvezati u već postojeću kompoziciju definiranih interesa.

    Držim da nije dobro za Republiku Hrvatsku i njezine građene, dovesti se u ovakav podređeni položaj

       Drugo je pitanje i problem, što se, bez obzira na prividnost beskonačnih mogućnosti u informiranju u globalno dostupnim komunikacijama, stvara privid informiranosti građana o ovom problemu, dok je realnost suprotna, takva da je mjerljivo evidentno, da je velik dio građana, pa i onih obrazovanijih ili onih i akademski obrazovanih, u velikoj mjeri nedovoljno informiran, ili je neinformiran, neupoznat sa svekolikim pravnim pravilima i sa svim što uređuje unutarnje odnose u toj zajednici. Mnogi istaknuti pojedinci u javnom životu i na javnim funkcijama, samo deklarativno podržavaju i ponavljaju da je dobro pristupiti u članstvo EU, a kada ih se konkretno pita o konkretnim stvarima pravnih pravila i odnosa, te posljedica po RH, tada ostaju bez odgovora.

    Držim da građani nemaju realna saznanja u kakvom će se položaju i odnosima zateći pojedinac i zajednica sadašnjeg sustava u Republici Hrvatskoj, kada se implementiraju u sustav EU uređen po njihovoj mjeri.

    Neki najjednostavniji primjeri nepovoljnog  položaja RH u EU:

    1. Hrvatska će imati manje od 1% pravo glasa u europskom parlamentu.
    2. Hrvatska će morati plaćati članarinu u visini od 4 milijarde kuna godišnje.
    3. Poskupljenje duhanskih i naftnih derivata vjerojatno i alkoholnih proizvoda.
    4. Ograničavanje proizvodnje na normu koju će odrediti EU parlament (npr. u Slavoniji postoje tri šećerane koje će svoju proizvodnju morati smanjiti za 35% što znači zatvaranje jedne od tri šećerane).
    5. Hrvatska nema pravo na gospodarski pojas u Jadranskom moru (talijani imaju pravo loviti u našem moru i vaditi naftu iz istoga, napomenimo da su svoj dio Jadrana izlovili zato što posjeduju ogromnu i najmoderniju brodicu na mediteranu).
    6. Hrvatska gubi brodograđevnu industriju.
    7. Hrvatska se obvezuje na izgradnju i dodjelu stanova onima koji su 1991. godine napustili Hrvatsku i sudjelovali u agresiji na nju.
    8. Pristanak na pretvaranje velikosrpske agresije u građanski rat i s tim u vezi odustajanje od ratne odštete.
    9. U procesu tzv. pregovora Hrvatska je izložena ucjenama (prodaja ili predaja nacionalnih bogatstava, teritorijalne ustupke susjedima, otvaranje tržišta nelojalnoj konkurenciji i monopolima, prodaju poljoprivrednog zemljišta i dr.).
    10. EU fondovi financiraju što je u interesu EU, a ne što je u interesu RH.
    11. Za Hrvatsku su predviđeni višestruko manji iznosi EU fondova za RH u odnosu na zemlje koje su nedavno postale nove članice.

    Neke neistine o EU:

    1. Neistina je da je Europska unija demokratska zajednica zemalja. Ona nije parlamentarna demokracija, ondje vlada izraziti demokratski deficit. Europski parlament ne donosi zakone. Sve akte predlaže isključivo neizabrano izvršno tijelo: Europska komisija! Europljani biraju samo zastupnike u Europarlamentu, ali oni ne smiju predlagati zakone, samo o njima raspravljaju i daju svoje mišljenje! Sva je vlast u rukama neizabranih moćnika, europskih komesara. Gdje je tu vladavina prava i pravna država koju tako lako prevaljuju preko usana? Ne zaboravimo: uvijek kada izvršnu vlast prestane kontrolirati volja naroda – demokracija se pretvara u diktaturu! Europska unija istinski je karneval demokracije. 

    2. Neistina je da bismo iz EU „povukli“ ogromna novčana sredstva. Nismo ni dosad u tome bili naročito uspješni, dapače dokazali smo da smo na tom polju totalne trube. EU, s druge strane, nije dobrotvorna ustanova, a uz to ondje vlada spektakularna rastrošnost! Najniža početna plaća stalno zaposlenog asistenta iznosi 2654 eura, najviša predviđena službenička plaća je18.370 eura. Europarlamentarci zarađuju do 14.727 eura mjesečno, komesari Europske komisije i 23.000 eura, a predsjednik Europskog vijeća (preračunato) čak 234.480,30 kuna! Eurokrati su 5,25 milijuna eura spiskali na službene aute, a 300.000 zapili na koktel-zabavama! Mislite li da će nam takva superdržava financijski pomoći? Sigurno je, međutim, da će Hrvatska morati plaćati „članarinu“ od 600 milijuna eura godišnje! Prema projekcijama EU-a, Hrvatska bi trebala povući iz EU-a 170 milijuna eura za 2012. i samo 32 milijuna za 2013. u sklopu pomoći za novčani tok svježoj članici ošamućenoj skupoćom članstva. Tko tu dobiva? Tko tu „povlači“ sredstva? 

    3. Neistina je da je Unija pravedna prema svim svojim članicama. Nisu svi jednaki – u Uniji ima i jednakijih! Kao primjer uzmimo famoznu „UK-korekciju“: nju plaćaju zbog dogovorenog smanjenog doprinosa Ujedinjenog Kraljevstva sve zemlje-članice. Slovenija će, tako, u proračun EU 2011. godine uplatiti 14,3 milijuna eura za Ujedinjeno Kraljevstvo. Znamo li koliko će milijuna eura plaćati Hrvatska uđe li kojom nesrećom u Uniju? A tu su i „duboki ekonomski misteriji“ poljoprivredne politike EU. Pune poticaje u poljoprivredi poljoprivrednici će ostvariti tek za 7-10 godina. Je li ih itko o tome obavijestio? Je li im itko rekao da bogatije i starije članice dobivaju veće poticaje? Ako je godišnji poticaj po hektaru u Letoniji 83 €, a u Belgiji 447 €, kako bi uopće letonski seljak mogao biti konkurentan belgijskom? I što mislite, hoće li hrvatski poljodjelac dobivati poticaje slične belgijskima ili možda ipak prije one sličnije letonskima? 

    4. Neistina je da je EU uređena asocijacija koja se uspješno bori protiv korupcije. Ona je pretjerano birokratiziran (i zbog toga veoma skup) mehanizam. Europska je unija korumpirana do srži, računi joj nisu potvrđeni 17 godina zaredom zbog milijardi izgubljenih u prijevarama i rasipnosti.  Prema službenim podacima, samo u Europskoj komisiji radi oko 38.000 ljudi. U Europskom parlamentu koji broji preko 700 zastupnika (a svaki zastupnik ima i svoje osoblje) radi još i oko 6000 ljudi u njegovu Generalnom sekretarijatu. U Generalnom sekretarijatu Vijeća EU radi preko 3500 djelatnika. A to je samo dio cijele te birokratske vojske koja građane Europe stoji čak 1.147.885.101.616 eura godišnje! Ne varajte se: to ne plaćaju dobre vile, nego građani Europske unije. Želimo li im se pridružiti?  

    5. Neistina je da bismo ravnopravno sudjelovali u krojenju političke sudbine Europe s drugim zemljama-članicama. Koliko bi bilo hrvatskih zastupnika u Europarlamentu? Imali bismo dvanaest zastupnika, ili 1,6% od Europskog parlamenta koji broji 736 zastupnika, slijedom čega bismo bili u Uniji utjecajni manje od obične statističke pogreške! Pod pretpostavkom da se u EU-parlamentu uopće o nečem odlučuje (a ne odlučuje se). Uz to, otegotna je okolnost što bi hrvatski zastupnici u parlamentu zastupali nadnacionalne europske partije kojima pripadaju (tako je propisano). Zastupnici SDP-a zastupali bi interese Partije europskih socijalista (PES) jer je SDP pridružena članica te stranke. Zastupnici HDZ-a zastupali bi interese Europske pučke partije (EPP), jer je HDZ pridružena članica te stranke. HNS je, kao i HSLS i IDS, članica Europske liberalno-demokratske i reformske stranke (ELDR), pa bi – logično – HNS zastupao interese te stranke. Stoga opravdano pitamo: Tko bi zastupao nas?

    6. Neistina je da bi bilo dobro za našu zemlju kad bi nam Unija omogućila slobodno kretanje i školovanje mladih. Unija bi ih obrazovala zbog svog probitka, iskoristila sve što vrijedi od takvih „intelektualnih resursa“, vratila nam ih pred penziju, a nas pretvorila u zemlju neobrazovane radne snage nesposobne upravljati vlastitom državom. Čitava regija smatrala bi se područjem iz kojeg se crpi jeftinu i neobrazovanu radnu snagu (i velika prirodna bogatstva, od vode nadalje). To je povezano, jer ako je radna snaga slabo obrazovana, neće moći upravljati svojim bogatstvima. EU preporuča da se na sveučilištu ograničimo na prve tri godine bolonje i kroz to prepoznamo najtalentiranije, a potom ih isporučimo njima. Oni bi kod njih završili diplomski i doktorirali. Potom bi kod njih radili do 50. godine života, a nakon toga nam se vratili. To je plan na temelju kojeg se jasno vidi da je put u Europsku uniju zapravo put u zaostalu Hrvatsku.

    7. Neistina je da svi žele u EU i da nitko iz nje ne bi van. Čak 79,8% Norvežana je po istraživanju od 6. prosinca 2011. protiv pripajanja EU, pa nakon dva pokušaja (’72. i ’94) više ne planiraju referendum. Više od pola Islanđana povuklo bi aplikaciju za pridruživanje Uniji, dok bi ih preko 57% glasalo protiv. Polovica Britanaca bi rado da njihova zemlja istupi iz Unije, tek 32% vjeruje kako je članstvo u Uniji pozitivno za Ujedinjeno Kraljevstvo. Prije zaoštravanja krize i dolaska neizabranog gubernatora Montija, 63% Talijana željelo je da njihova zemlja odmah napusti Uniju.

    8. Neistina je da su Europa i Europska unija isto. Nisu. Europa je prekrasan kontinent, a Europska unija je nedemokratska federacija koja služi interesima krupnog kapitala. Nema ništa lošeg u europskoj suradnji, ali je mnogo toga lošeg u Europskoj uniji. S cijelim se svijetom može lijepo surađivati na ekonomskom, kulturnom i svakom drugom planu, bez da se ulazi u sumnjive (ali skupe) političke asocijacije. U tom smislu, laž je i da Unija nema alternative, a tvrdnja da ako ne uđemo u EU moramo ući u nekakvu balkansku uniju – potpuna je glupost. Dodatno, takvo je što izričito zabranjeno hrvatskim Ustavom, pa je tako ta papirnata babaroga razobličena.

    9. Neistina je da Europska unija brine o građanima svojih zemalja-članica. Ona brine o svojim interesima koji su premreženi interesima krupnog kapitala koji ih je i postavio na njihove funkcije (korporatizam). Europska je unija neoliberalna federacija korporativno-bankarskih interesa. Poslušajte unijske dužnosnike: uvijek govore o saniranju dugova, izvlačenju država iz kriza, spašavanju banaka i investicija – ali nikad ne govore o ljudima! Osim kad im spremaju mjere drastične štednje, bolne rezove, stezanje remena, smanjenja plaća i uvođenje novih poreza! 

    10. Laž je da je Europska unija jamac stabilnosti i razvoja demokracije u Europi. Ona je meka diktatura u kojoj vlast ne proizlazi iz naroda. Ni više, ni manje. No, u posljednje vrijeme zapaža se i sve jasnije skretanje u totalitarizam: Unija posve otvoreno za premijere Grčke i Italije bez slobodnih izbora postavlja svoje ljude iz Družbe Bilderberg i Trilaterale. Po principu „problem-reakcija-rješenje“ unijsku krizu (koja predstavlja „problem“) namjerno se produbljuje kako bi se izazvao zahtjev naroda da se nešto učini (što je očekivana „reakcija“) te potom ponudio izlaz: sveopće ujedinjenje, jedinstvena svjetska vlada, vojska i banka, potpuni nadzor, Novi svjetski poredak (kao „rješenje“ koje je zamišljeno od početka). Ne, to nije teorija zavjere, nego njena praksa. I upravo se zbiva pred našim očima. Tko ima oči neka vidi.

    Zato glasuj PROTIV pristupanja EU!