• Što je značilo “oslobođenje“ Omiša 18. listopada 1944. godine.


    omis_grb

    Ne želeći ulaziti u dublje ideološke polemike, te uz sav naklon i pijetet prema žrtvama 2. svjetskog rata, Hrvatska stranka prava podružnica Omiš, dužna je, istine radi, reagirati na proslavu “oslobođenja“ grada Omiša 18.listopada 1944. godine.
    Ne možemo povijest koju je jedan totalitarizam ispisivao kroz dugih i teških četrdeset i pet godina danas, zdravo za gotovo uzimat za relevantnu. Smatramo da je došlo vrijeme da se na temelju povijesnih činjenica razmotri navedeno “oslobođenje“.
    Jasno je da bi se određeni proces nazvao oslobođenjem, isti mora određenom društvu donijeti slobodu. 18.10.1944. godine nije građanima ovog grada donijelo nikakve ljudske slobode, demokratske procese ili slobode misli i djelovanja, već je velikom broju stanovništva donio teror, progone, zatvaranja i masovne likvidacije. Povijesne su činjenice (poražavajuće za tezu o oslobođenju) da je nakon “oslobođenja“ na području Omiša stradalo nekoliko stotina ljudi o čemu danas svjedoče niz stratišta i masovnih grobnica (Garma, Blato na cetini, Jama Bezdanka, Dubrava-Brdo Mosor, jama Golubinka-Nova sela i drugi…) koji su sustavno likvidirani bez suda i mogućnosti obrane .
    Isto tako želimo istaknuti povijesnu neistinu da se ovdje radilo o antifašizmu, ovdje nije bilo riječ o antifašizmu kakvog poznaje (De Gaulle, Churchill, Roosvelt), ovdje je riječ o komunizmu i to onom boljševičkog tipa, koji nasrće na ljudske slobode, imetak i integritet.
    Stava smo da se zamjena jednog totalitarizma drugim, u današnjem vremenu, nikako ne može nazivati oslobođenjem.
    Nužnost je u isto vrijeme biti i protiv komunizma i protiv fašizma, pogotovo u zemljama gdje se ostaci ovih ideologija nadopunjavaju u borbi protiv demokracije. Ljudi često prihvaćaju nehumane ideologije u vjeri da čine dobro.
    Protiviti se totalitarnim ideologijama, fašizmu i komunizmu, ne znači ići protiv ljudi, ma koliko oni bili u zabludi, nego protiv neljudskih ideologija.
    Izgleda da Rezolucija parlamentarne skupštine Vijeća Europe o zločinima totalitarnih režima (1996.) i Rezolucija o europskoj savjesti i totalitarizmu (2009.) danas vrijedi za sve osim za Republiku Hrvatsku gdje je i dalje mrtvo slovo na papiru.

    Predsjednik Hrvatske stranke prava podružnica Omiš
    Miljenko Vukasović