Vladimir Prebeg
(Brod na Savi, 4.3.1862. – Zagreb, 17.2.1944.)

Vladimir Prebeg rođen je 1862. u Brodu na Savi, gdje je završio pučku školu. Srednju školu pohađao je u Novom Sadu i Zagrebu. Već kao sveučilištarac pristupio je Stranci prava te se angažirao protiv vladavine bana Dragutina Khuen-Hedervarya (1883.-1903.) radi čega je bio isključen sa zagrebačkog sveučilišta. Studij prava nastavio je u Beču, pa se posredstvom rektora dr. Đure Pilara vratio u Zagreb, gdje je stekao titulu doktora pravnih znanosti.

Godine 1889. oženio se sa Zdenkom Tomić, kćerkom književnika dr. Josipa Eugena Tomića, te je u Đakovu otvorio odvjetnički ured. U Hrvatski sabor je bio izabran 1910., kada se preselio u Zagreb, i 1913. U ime kluba Stranke prava predložio je u listopadu 1918., da Hrvatski sabor ukine Hrvatsko-ugarsku nagodbu te proglasi državnu neovisnost Hrvatske. U prosincu 1918. potpisao je u ime Stranke prava proglas hrvatskom narodu, u kojem oštro prosvjeduje protiv samovolje Narodnog vijeća i novo stvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS). Radi opetovane kritike na račun Kraljevine SHS u veljači 1919., službeni ga je Beograd zatvorio godinu dana bez sudskog postupka.

Godine 1920. Prebeg je ušao kao zastupnik u Skupštinu grada Zagreba. Sredinom 20-ih godina sudjelovao je u formiranju Hrvatskog bloka, kojeg je pored Hrvatske stranke prava činila Hrvatska federalistička seljačka stranka dr. Ante Trumbića. Na čelu stranke ostao je sve do njene zabrane u siječnju 1929., a u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (NDH) ponovno je zauzeo svoje zastupničko mjesto u Hrvatskom državnom saboru. Prebeg je umro u 83. godini života.