I.

Starčevićeva hrvatska čista stranka prava i pravaši oko „Hrvatstva“, uvaživši činjenicu, da se i do sada njihov rad podudara u političkom pravcu, a u iskrenoj želji, da se svi pristaše pravaškog programa što prije nadju u jednoj stranci, sjedinjuju se u jednu stranku pod imenom „STRANKA PRAVA“, te će, stojeći nepokolebljivo na državnopravnom programu od 26. lipnja 1894. nastaviti svoj dosadanji politički rad u čisto hrvatskom duhu i pravcu pokojnog dra. Antuna Starčevića.

II.

„Stranka prava“ uzimlje za osnovku svog rada na polju kulturnom, gospodarskom i
socijalnom načela kršćansko – socijalna, te će na osnovi ovih načela osobitu brigu posvetiti podignuću hrvatskog seljačtva, radničtva i obrtničtva.

III.

„Stranka prava“ uzimajući u obzir činjenicu da se jedan jedinstveni hrvatski narod dieli u više vjeroizpoviesti, stojeć sama nepokolebljivo na katoličkom stanovištu, poštivat će vjersko uvjerenje pripadnika svih zakonom priznatih vjeroizpoviesti. Prema tomu je omogućeno i inovjercima, kojima je iskreno stalo do oživotvorenja državnopravnoga programa od 26. lipnja 1894. sudjelovati u politčkom radu stranke, kako je to i do sada bivalo.

IV.

„Stranka prava“ stoji na načelu da su katolička crkva i država svaka u svom djelokrugu nezavisne, prema tome one imadu mješovita im pitanja dogovorno i u skladu riešavati, a u svim vjerskim i crkvenim upravnim pitanjima traži „Stranka prava“ za katoličku crkvu podpunu autonomiju.

V.

Organizacija „Stranke prava“ nadovezuje se na dosadnje obostrane organizacije. Stranačke poslove voditi će poslovni odbor od osam lica, izabran po zajedničkom vieću.

VI.

Da bude jedinstvo „Stranke prava“ i vanjskim načinom dokumentirano stopiti će se dosadanja glasila „Hrvatstvo“ i „Hrvatsko pravo“ u jedan organ, koji će se zvati „HRVATSKO PRAVO“, tako isto oba pučka lista „Istina“ i „Hrvatska zastava“ u jedan pučki list, koji će se zvati „HRVATSKA ZASTAVA ISTINE“, dok se „HRVATSKE NOVOSTI“ pridržaju pod istim imenom. Vlastnik svih triju listova jest „Hrvatsko katoličko tiskovno družtvo“, sjedinjeno sa „Hrvatskom radničkom tiskarom“



Odobreno i doneseno 15. rujna 1910. u Zagrebu