1. Strah i plaća, te dvije staze, koje vode k srcu ljudskomu, niti su stalne, ni vrijedne za dobru stvar, ni u vlasti stranke prava. S toga ovoj stranci ne ostaje, nego da radi upućivanjem i podučavanjem.

2. Narod hrvatski, u duhovnom obrazovanju koje zanemaren, koje pokvaren, koje zasukan, najvećima drži do dobra tjelesnoga. Tu treba narod naučiti, da se do tjelesnoga dobra ne dolazi, van kroz dobro duhovno, kroz slobodu i prosvjetljenje.

3. Priprava k slobodi i prosvjetljenju jest radnja, štednja i sloga.

4. Za ganuti narod na rad i štenju, u današnjim obstojnostima, hoće se ustrpljenja u naučanju, dobra izgleda, i nada sve iskustvenih dokaza, spojenih s naučanjem.

5. Za sklonuti narod na slogu, treba mu pokazati na složnu i nesložnu obitelj, zadrugu, općinu. To bo oni sve razumi. Kada se tu on osvjedoči o blagoslovu sloge i o prokletstvu nesloge, valja ga uputiti, da narod naprama narodu stoji u veliko, kako u malo obitelj naspram obitelji itd. Napokon ima mu se predočiti iz povijesti i života veličanstvo složnih i nesreća nesložnih naroda.

6. Siromaštvo i progonstvo zasadiše u srce naroda zloću, po kojoj se jedni vesele nad nesrećom drugih, ili barem ne mare za nevolju drugih. To se zlo ne da drukčije iskorijeniti, van učeć riječju i primjerima, da se sreća i nesreća jednog sina domovine od dana do dana pruža i na sve ostale, i za to da svako domaće zlo, ticalo se ono neposredno koga mu drago, svatko ima smatrati za svoje osobno zlo.

7. Narod hrvatski, toliko vjekova varan i trven, izgubio je vjeru u sve one, koji jesu, ili se drže nad njim. Stranka prava ima nada sve svojim ponašanjem razložnu vjeru u narodu probuditi i na prvo mjesto dovesti.

8. Seljanstvo i najniže gradjanstvo na jednoj, a ostali staleži na drugoj strani u Hrvatskoj su dva neprijateljna življa. Ni jedan taj živalj o sebi ne može ništa; oba složna svemoguća su. Stranka će prava sljubiti i ta dva velika življa i njihove sve dijelove, ako se svojski zauzme, da odbaciv iz svih staleža nečiste ljude, iz pravih muževa svih staleža splete jedan vijenac za slavu, složi jednu vojsku prosvijetljenja i napretka za obranu domovine.

9. U narodu hrvatskom u cjelosti ima srca nerastrovana i uma nesmućena, ter s toga moći je ovaj narod iskrenim i ljubeznim podučavanjem na dobro ganuti.

10. Pravica i nepodmitljivost, to su najjače poluge u narodu hrvatskom.

11. Uz pravicu i nepodmitljivost, u narodu hrvatskom najvećim vrijedi uljudnost, iskrena
prijaznost.

12. Stranka prava ima narodu pokazati i učitelje i uzrok, temeljitost i posljedice nauka, koji hoće da su Hrvati narod malešan i preslab. U tu svrhu služi povjesnička, i po narodnosti Hrvatska prispodobljena s drugim državama.

13. Stranka prava ima narod podučiti, da vjera stvar duševnosti; da se po vjeri ne dijeli niti jedan narod; da vjera mora biti slobodna, tako da nesmije nitko u ničiju dirati, ni svoju drugomu silom namećati; da narod različan vjerom, nu jedan narodnošću i domovinom, ima biti jedan i u sreći i slobodi i da dosadanja te struke nesloga u Hrvatskoj dobro služi samo neprijateljima naroda.

14. Tko je na mjestu, da može narodu koristiti, neka to mjesto hotice ne pušća, osim za drugo još pogodnije. Drugačije dobra stvar izgubila bi jednog radina, a na mjesto njega dobila bi neprijatelja svojega.

15. Drugovati, razgovarati se s ljudima neizgubljenim, dobro je svagdje, a gdje narod čita malo, ono je upravo potrebno.

16. U pogledu drugovanja budi sveto načelo, viši time, što druguje s nižim, uzvisuje sebe i pokazuje plemenitost.

17. Buduć je ljudi lakoumnih, prevrtljivih i naručenih, nema se bez dovoljnih dokaza vjerovati, ni povjerenje davati.

18. Ljudi, koji traže samo svoju korist ili raskoš, pod ništo ne primati u stranku i za ništo ne zanašati se na nje, osim ako je temeljita nada, da će se popraviti i ako svojski o tome rade, bez da su budi čime, osim osvjedočenja, na to primorani. Ovakovi bo ne samo nisu za pravu radnju, ne samo ne mogu koristiti dobroj stvari, nego oni će ju svakomu za plaću izdati.

19. Poznati ljude, do kojih puk drži i uzroke, s kojih drži. Ako je uzrokom bogatstvo, ili vlast, ili to oboje: za one ljude ne treba brinuti se; nu ne valja odbijati ih, osim ako nemaju druge vrijednosti. Puk bo za nje iskreno ne mari; u potaji mrzi nje i one, koji su s njima, ter će ih prvom zgodom ostaviti, pače i udariti će proti njima.

20. S ljudima, do kojih puk drži poradi njihove pravice, kreposti, pameti, s takovima treba drugovati, ter ih upućivati.
 
21. Protivnicima ne kazivati o svojoj težnji i radnji ni istinu, ni neistinu. Ovo bo je nedostojna i valjanih muževa i vrijedne stranke, a ona škodi kod zlih ljudi. Težnju i radnju stranke otkriva njezin program.

22. Ne vikati, ne groziti se. To bo je proti ugladjenosti i proti napredovanju dobre stvari. Time se neprijatelji opominju i razjaruju, ter priječe dobra dijela.

23. Ne okrivljavati ljude kao takove ili ljude vlade, nego sve pripisivati sustavu i onima, koji su ga uveli ili ga brane.

24. Narodu ništa ne obećavati, dok mu ne možeš dati, i opominjati ga, neka paze na one koje obećavaju.

25. Narod uputiti, da mu nikakav sabor ne može pomoći, dok tudjinci ne opaze, da je narod složan s onim ljudima u saboru, koji rade o sreći naroda.

26. Svakom prilikom nastojati iz riječi, djela i naravi stvari upoznati, ter narodu otkriti njegove domaće i izvanjske prijatelje i neprijatelje i obojih težnje i sredstva.

27. Narod uputiti, neka se u svojim stvarima ne zanaša na pojedine ljude, neka se od pojedinih ljudi ničemu ne nada, nego neka sam upravlja svoje velike stvari i neka nastoji, da uzmogne on sam sebi davati.

28. Svaki član stranke prava ima nastojati, da se usavrši u kojoj struci državna života. Ako kojemu to nije moguće, to neka gleda poznati mane, težnje i želje kojega staleža, ter način, kojim bi im se dalo pomoći.

29. Dobro ponašanje, trijezno življenje, medjusobno prijateljstvo, razložno štovanje, razumna prikldnost naprama vrijednim i poštenim osobama, to su biljege, po kojima treba da se odlikuju članovi stranke prava.

30. Koji član stranke potpuno prouči i upotrebi ovaj općeniti naputak, on će u prerijetkim
slučajevima trebati naputak o pojedinostima.


Izdano u Hervatska, 2. Srpnja 1871., God I., br. 27.