PLAĆE RASTU, A DRŽAVA TIHO UZIMA SVE VEĆI DIO RADNIKOVE ZARADE!

Godine 2020. radnik na minimalnoj plaći nije plaćao porez na dohodak. Danas, uz minimalnu bruto plaću od 1.050 eura, radnik bez dodatnih poreznih olakšica, uz poreznu stopu od 20 %, godišnje plaća oko 636 eura poreza na dohodak. Minimalna bruto plaća u šest godina gotovo se udvostručila, dok je osobni odbitak povećan sa svega 531 na 600 eura. Iza tih brojki stoje ljudi. Oni koji svakoga jutra ustaju, odlaze na posao, odrađuju svoju smjenu i na kraju mjeseca računaju koliko im ostaje nakon što plate režije, stanarinu, hranu i sve ono što je njihovoj obitelji potrebno.

Osobni odbitak predstavlja dio dohotka na koji građanin ne plaća porez. Kada taj iznos ne prati rast plaća i troškova života, sve veći dio radnikove zarade postaje predmet oporezivanja. Govori nam se o prosječnoj neto plaći većoj od 1.500 eura. Međutim, medijalna plaća iznosi oko 1.350 eura, što znači da polovica zaposlenih prima manje. Mnogi radnici o tim iznosima mogu samo razmišljati dok pokušavaju spojiti kraj s krajem. Kakva je porezna pravednost države koja uzima porez i od čovjeka koji radi za minimalnu plaću?

Država određuje koliko najmanje poslodavac mora platiti radnika, a zatim od te iste plaće uzima svoj dio. Istodobno se hvali rastom plaća, dok radnik najbolje zna koliko mu je novca ostalo u novčaniku.

Pravaštvo je uvijek polazilo od hrvatskog čovjeka, njegova rada, obitelji i dostojanstva. Država mora biti oslonac onima koji pošteno rade, a ne dodatni teret na njihovim leđima. Čovjek koji cijeli mjesec pošteno radi ne bi smio na kraju mjeseca razmišljati može li svojoj djeci priuštiti ono najosnovnije.

Od Vlade Republike Hrvatske tražimo pravedniji porezni sustav koji se neće lomiti na leđima radnika! Minimalna plaća mora biti oslobođena poreza na dohodak, a osobni odbitak redovito usklađivan s rastom plaća i troškova života. Država pritom mora osigurati nadoknadu izgubljenih prihoda gradovima, općinama i županijama kako se porezno rasterećenje ne bi ponovno naplatilo građanima kroz skuplje usluge i nove namete. Hrvatska ne može i neće biti snažna ako su ljudi koji je svojim radom održavaju na rubu dostojanstvenog života. Vlast mora konačno shvatiti da je izabrana kako bi služila narodu, a ne da narod služi njoj. Poštovanje prema ljudima koji svojim radom održavaju ovu državu mora se pokazati djelima, a prvi korak je pravedniji porezni sustav koji se neće lomiti na leđima radnika.