FILM "MIROTVORAC" - KRIVOTVORENJE ISTINE HRVATSKIM NOVCEM

U Hrvatskoj se 2025. godine mogu slobodno snimati filmovi – čak i kada nisu istiniti, iako se žele prikazati kao „jedina istina“. Ta sloboda postoji isključivo zahvaljujući hrvatskim braniteljima koji su stvorili i obranili slobodnu i neovisnu hrvatsku državu. Bez pobjede u Domovinskom ratu ne bi bilo ni slobode, a samim time ni dokumentarnog filma „Mirotvorac“ o pogibiji načelnika osječke policije Josipa Raihl Kira 1. srpnja 1991. godine u Tenji kod Osijeka.

Na Hrvatskoj radioteleviziji prikazan je dokumentarni film „Mirotvorac“, predstavljen kao priča o miru, dok u svojoj suštini predstavlja još jedan pokušaj krivotvorenja povijesne istine i izjednačavanja krivnje za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku.

Već u uvodnim minutama gledateljima se sugerira interpretacija prema kojoj je demokratska odluka hrvatskih građana o vlastitoj državi gotovo prikazana kao uzrok sukoba, dok se oružana pobuna dijela srpskog stanovništva, uz otvorenu potporu Jugoslavenske narodne armije, relativizira i prikazuje kao posljedica straha i povijesnih trauma.

U filmu se tako može čuti da su Hrvati sami inscenirali rat i napadali sela nastanjena srpskom nacionalnom manjinom, dok se pripadnike Zbora narodne garde naziva „paravojnim snagama“, iako je riječ o začetku regularnih oružanih snaga države u nastajanju koja se branila od JNA i velikosrpske agresije.

Film je doslovno prepun neistina. Prema autorima, prije 1. srpnja 1991. godine u Hrvatskoj je vladao mir – kao da se nisu dogodili Plitvice, Pakrac, Kijevo, a masakr hrvatskih policajaca u Borovu Selu jedan od sudionika filma čak naziva – incidentom.

Forma nije presudna, sadržaj jest. A sadržaj ovog filma, koji su platili svi porezni obveznici putem HAVC-a i Ministarstva kulture, nije vjerodostojan. Urađen je neprofesionalno, selektivno, površno i izrazito tendenciozno. Relevantni povjesničari i stručnjaci upozoravaju da su izostavljeni ključni dokumenti koji ne odgovaraju autorima u stvaranju velikosrpskog narativa o „podijeljenoj krivnji“ za rat na ovim prostorima i u takozvanom „regionu“. Neki čak tvrde da ni BIA ne bi snimila učinkovitiju propagandu. Izostavljeni su i najvažniji akteri te svjedoci vremena i događaja.

Našim novcem snimljen je tehnički i sadržajno jeftin propagandni uradak nekolicine privatno involviranih ljudi, kojima je pokojni Josip Raihl Kir, nažalost, poslužio kao sredstvo.

Hrvatska stranka prava godinama upozorava na praksu financiranja filmova državnim novcem koji su usmjereni protiv Hrvatske, poput „15 minuta – Masakr u Dvoru“, „Srbenke“ i „Dnevnik Dijane Budisavljević“.

HSP zahtijeva od nadležnih državnih institucija u kulturi da se ovakav propust više nikada ne ponovi, jer ozbiljna država nikada ne financira propagandu protiv same sebe.