KOME ODGOVARA DRŽATI HRVATSKU U RALJAMA PROŠLOSTI

Koliko god se željeli prebaciti na druge teme, pojedincima očito odgovara da stalno ostajemo u prošlosti. Već sam napisala da HDZ svoju „desnu“ politiku vodi kroz pjesme – ovisno o repertoaru i trenutku. Neki drugi pjevaju kako bi privukli pažnju na sebe. No nitko nije toliko licemjeran kao ljevica, osobito dvije žene: Dalija Orešković i Sandra Benčić.

Prva je influencerica čiji komentari sami po sebi govore dovoljno. Nadam se da je gledamo u posljednjem mandatu, jer Sabor ne bi trebao biti cirkus.

Sandra Benčić, s druge strane, utjelovljenje je licemjerja – pravi primjer uzornog Titova pionira, omladinke koja čežnjivo gleda unatrag prema Danima mladosti. Možda još nije preboljela što nije trčala sa štafetom prema Beogradu, ali je zato potpisala Deklaraciju o zajedničkom jeziku, predvodila marš s petokrakom u Zagrebu i bacila vijenac u Dunav u čast „svim žrtvama“, uključujući i one koji su divljali, ubijali i silovali po Vukovaru. S agresivnim nastupom i crvenim naočalama – valjda kao rekvizitom za dojam intelektualke (jer od SDP-a je ostala još samo boja koju Možemo koristi kao dekor) – govori o „ustašluku“ u Hrvatskoj i vrijeđa inteligenciju svih koji iole prate politiku.

Cirkusanti koji Hrvatsku drže zarobljenu u raljama prošlosti čine sve da država postane teret sama sebi i vlastitom nacionalnom identitetu. Jednima to odgovara kako bi ostali poslušni izvršitelji europske politike koja luta između Amerike i Rusije, a drugima kako bi „udarili“ temelj nekoj novoj federaciji – po mogućnosti balkanskoj – bez granica i bez jasnog suvereniteta.

Marina Logarušić