FRANCUSKA DANAS, EUROPA SUTRA

Događaji kojima posljednjih dana svjedočimo u Francuskoj otvaraju ozbiljna pitanja o političkoj stabilnosti, sigurnosti i autoritetu državnih institucija. Više od 1.200 uhićenih, 150 ozlijeđenih policajaca, zapaljeni automobili i napadi na javnu imovinu posljedice su društvenih napetosti koje se godinama gomila. Pad životnog standarda, sve izraženije nezadovoljstvo građana, neuspješna integracijska politika i jačanje političkog radikalizma dodatno produbljuju društvene napetosti, stvarajući prostor za djelovanje ekstremnih skupina koje nezadovoljstvo građana koriste kao povod za nasilje.

Francuska ima dugu povijest društvenih prosvjeda, ali i djelovanja radikalnih anarhističkih i ekstremno lijevih skupina koje masovna okupljanja koriste za sukobe s policijom i napade na institucije. Francuske vlasti dio odgovornosti za aktualno nasilje pripisuju upravo takvim skupinama, što ponovno otvara pitanje iskorištavanja društvenog nezadovoljstva za destabilizaciju države.

Dugogodišnje stanje u pojedinim francuskim predgrađima dodatno potvrđuje ozbiljnost problema. Nezaposlenost, siromaštvo, društvena segregacija, organizirani kriminal i neučinkovita integracija dijela migrantskog stanovništva stvorili su sredine u kojima je djelovanje sigurnosnih službi znatno otežano. Policija ondje provodi intervencije, ali se suočava s teškoćama u uspostavljanju trajnog reda, što otvara pitanje sposobnosti države da svim građanima osigura jednaku zaštitu i provedbu zakona.

Europska desnica godinama upozorava na posljedice neuspješne integracije, islamističkog ekstremizma, organiziranog kriminala, nekontroliranih migracijskih tokova i slabljenja državnog autoriteta. Francuska desnica, osobito Marine Le Pen, upravo je na tim pitanjima gradila znatan dio svojega političkog djelovanja. Dugogodišnji sigurnosni problemi, teroristički napadi i stanje u pojedinim urbanim sredinama potvrđuju opravdanost dijela tih upozorenja, koja su političke vlasti prečesto zanemarivale ili odgađale njihovo rješavanje.

Mogućnost širenja sličnih napetosti na druge europske države ne treba podcjenjivati, osobito imajući u vidu gospodarske, migracijske i sigurnosne izazove s kojima se suočavaju Njemačka, Belgija, Italija i druge članice Europske unije.

Hrvatska danas nije Francuska, ali bi bilo neodgovorno zanemariti iskustva država koje se već desetljećima suočavaju s posljedicama pogrešnih političkih odluka. Prioritet hrvatske države mora biti stvaranje uvjeta za ostanak vlastitih građana, povratak iseljenih obitelji, dostojanstveno plaćen rad i demografsku obnovu. Uvoz radne snage ne može zamijeniti nacionalnu i gospodarsku strategiju, a svaki strani državljanin koji dolazi živjeti i raditi u Hrvatskoj mora poštovati hrvatske zakone i ustavni poredak, uz jasno uređena pravila boravka, rada i integracije.

Francuski događaji upozoravaju koliko ozbiljne mogu postati posljedice dugogodišnjeg zanemarivanja sigurnosnih, gospodarskih i društvenih problema. Hrvatska ima priliku učiti iz francuskog iskustva i donositi pravodobne odluke, umjesto čekati da problemi dosegnu razmjere u kojima njihovo rješavanje postaje znatno teže i skuplje.