HRVATSKA NE SMIJE ZATVARATI OČI PRED ONIMA KOJI JE NE DOŽIVLJAVAJU KAO SVOJU DOMOVINU

Uhićena trojica pripadnika srpske nacionalne manjine i jedna strana državljanka, povezana s njima, sumnjiče se za podmetanje deset požara na području Zadarske županije te su, prema posljednjim medijskim navodima, priznali ta zlodjela.

Naoružani do zuba (trebamo li se tome uopće čuditi?!), po Hrvatskoj su podmetali požare koji, srećom, nisu rezultirali smrtnim slučajevima i ozljedama poput nedavnog omiškog požara. Ali mogli su!

Kao što sam prije nekoliko dana napisala, namjerna palež nije ništa drugo nego terorizam. HSP očekuje da se prema osumnjičenim pripadnicima srpske nacionalne manjine postupa upravo tako – kao prema teroristima koji su željeli ugroziti Hrvatsku, njezine ljude, prirodu i druga materijalna dobra, ugroziti turističku sezonu, ali i narušiti domovinsku sigurnost.

Njihovo podmetanje požara oblik je mržnje prema Hrvatskoj i vrijeme je da se tome jednom zauvijek stane na kraj. Vrijeme je da se takve sankcionira najvećim mogućim kaznama. Stranim državljanima koji predstavljaju sigurnosnu prijetnju treba, u skladu sa zakonom, zabraniti ulazak i boravak u Hrvatskoj. Kod dvojnih državljana, počinitelja ovakvih zločina, treba razmotriti i mogućnost oduzimanja hrvatskog državljanstva.

Vrijeme je da se zapitamo i što rade hrvatske službe. Koliko još u Hrvatskoj ima pripadnika srpske nacionalne manjine koji Hrvatsku nikada nisu prihvatili kao svoju domovinu i koji je na sve moguće načine pokušavaju uništiti? Mnogi među njima javno, na društvenim mrežama, objavljuju svoje četnikovanje po Hrvatskoj, a nitko ne reagira. Dokad ćemo se praviti da takvi nisu ugroza za sve nas? Postoji li još grupa kao što je uhićena četvorka?

S druge strane, Hrvatska desetljećima ulaže u prava i integraciju svojih građana srpske nacionalnosti. Obnavljane su kuće, potican je povratak, financiraju se kultura, mediji, obrazovanje i udruge, a milijuni eura uloženi su u izgradnju i obnovu srpskih kulturnih centara diljem Hrvatske.

Prava postoje, država ih jamči i financira. Ali prava podrazumijevaju i odgovornost. Pripadnost nacionalnoj manjini nikoga ne oslobađa obveze poštovanja države u kojoj živi, njezinih zakona i ustavnog poretka.

Zato je dosta stvaranja slike o Hrvatskoj kao državi koja Srbima uskraćuje prava.

Milorad Pupovac vrlo je glasan i maštovit kada se treba baviti etno biznisom i govoriti o izmišljenoj ugroženosti Srba i navodnoj „fašizaciji Hrvatske“. Pupovac i okupljeni oko njega inače su vrlo glasni, ali hoće li izreći ijednu riječ osude za svoje sunarodnjake koji, naoružani do zuba, podmeću požare po Hrvatskoj? Hoće li i sada Pupovac sazvati konferenciju za medije, kao onda kada je na njega slučajno doletjela kriška limuna, a on to nazvao pokušajem atentata? Što zastupnica Šimpraga kaže o nošenju poluautomatskog oružja? Ništa. Čekaju da se „slučajno“ pojavi neki grafit kako bi ponovno mogli govoriti da su ugroženi.

Javno djelovanje usmjereno protiv sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti i ustavnog poretka Republike Hrvatske mora imati posljedice, bez obzira na nacionalnost počinitelja. Policija i sigurnosne službe moraju ozbiljno provjeravati veze s ekstremističkim krugovima, ilegalno oružje, pozivanje na nasilje te, kada za to postoje osnovane indicije, eventualno sudjelovanje u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske.

Hrvatska je osigurala manjinska prava, a samo je u posljednjih nekoliko godina za programe, institucije i kulturne centre srpske nacionalne manjine izdvojeno više od 30 milijuna eura javnog novca. Vrijeme je da Vlada jednako jasno kao što govori o pravima počne govoriti i o obvezama prema državi koja ta prava jamči.